„Ruke Istri, srce Bogu“: 150. obljetnica ustoličenja biskupa dr. Jurja Dobrile te 30. obljetnicu ujedinjenja istarske crkve

Porečka i Pulska biskupija obilježila je 26. i 27. rujna 2008.: 150. obljetnicu ustoličenja biskupa dr. Jurja Dobrile te 30. obljetnicu ujedinjenja istarske crkve.

Program proslave, koji je prethodno najavljen na konferenciji za medije, započeo je svečanim otvorenjem izložbe pod nazivom „Biskup dr. Juraj Dobrila (život i djelo) i Istarska crkva jedna“ koja je premijerno postavljena u Svečanoj dvorani Episkopija u Poreču. Uz prigodni kulturno-umjetnički program skup je pozdravio gradonačelnik Poreča Edi Štifanić, o samoj izložbi nekoliko je prigodnih podataka rekao tajnik organizacijskog odbora mr. Ilija Jakovljević, a na kraju je izložbu svečano otvorio biskup ordinarij mons. Ivan Milovan. Ovom je prigodom klapa Ladonja iz Pazinskog Kolegija Klasične gimnazije praizvela skladbu  „Biskupu Juraj Dobrila“ za koju riječi potpisuje književnik Daniel Načinović a uglazbio je skladatelj Bruno Krajcar. Na izložbi se uz predmete koji su pripadali biskupu Dobrili i razne dokumente moglo vidjeti i prvi molitvenik koji je tiskan na hrvatskom jeziku. Radi se, naime, o molitveniku Oče, budi volja tvoja tiskanom 1854. godine. Izložba je putujućeg karaktera pa će nakon proslave u Poreču obići brojna druga mjesta.

„Promišljanje o prošlosti – poticaj za budućnost“

U subotu, 27. rujna 2008. u povijesnoj dvorani Istarske sabornice održan je znanstveni skup na temu ove proslave na kojem su sudjelovala brojne eminentne ličnosti. Moderator skupa dr. Robert Matijašić je predstavio sudionike skupa te iznio kratki životopis biskupa Dobrile. Dr. Juraj Dobrila, prvi Hrvat na porečkoj biskupskoj stolici, rođen je u Ježenju 14. travnja 1812. godine, za biskupa u Poreču ustoličen 17. svibnja 1858. godine, a preminuo je u Trstu 13. siječnja 1882. godine. Biskup Milovan se u svom pozdravnom obraćanju zahvalio Organizacijskom odboru proslave i sudionicima skupa te istaknuo da „promišljanje o prošlosti treba biti poticaj za zalaganje u sadašnjosti i budućnosti“. Suorganizatori skupa, uz Porečku i Pulsku biskupiju bili su: Istarska Županija, Grad Poreč, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli te pulski centar zagrebačkog Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Rektor pulskog sveučilišta Marčelo Dujanić istaknuo je kako ta visokoškolska ustanova, kao i još nekoliko osnovnih i srednjih škola i Istri, s ponosom nosi ime narodnog preporoditelja kome je prosvjetna djelatnost bila jedan od temelja buđenja nacionalne svijesti u Istri. U ime Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti skupu se obratio akademik Josip Bratulić koji je istaknuo kako je biskup Dobrila u toj istoj povijesnoj dvorani Istarske sabornice branio prava Hrvata i Slovenaca te kako je izdavanjem molitvenika i „Naše Sloge“ na hrvatskom jeziku poticao opismenjavanje istarskog puka. Skup je zatim pozdravio i porečki gradonačelnik Edi Štifanić, a istarski župan Ivan Jakovčić istaknuo je da bi lik i djelo Jurja Dobrile trebali biti inspiracija svima koji su na nekom položaju, u crkvenom ili svjetovnom miljeu. Govoreći o ujedinjenju istarske Crkve Jakovčić je naglasio kako je „time prekrajanju granica na ovim prostorima trebao doći kraj“, nastavivši „iako još ima takvih koji se ne mire s postojećim granicama i koji bi ih htjeli mijenjati«. U ime predsjednika Hrvatskog sabora, skup je pozdravio zastupnik Gari Capelli te istaknuo kako je Dobrilino djelovanje utjecalo je na promjene na ovim prostorima tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, a ujedinjenje istarske Crkve, čemu je pridonio tadašnji biskup Dragutin Nežić, preduhitrilo je neke dileme i u kontekstu kasnijeg raspada jugoslavenske federacije.

Prvo najavljeno izlaganje u radnom dijelu skupa održao je dr. Stipan Trogrlić na temu „Pastoralna nastojanja i rezultati djelovanja dr. Jurja Dobrile kao porečkog i pulskog te tršćanskog i koparskog biskupa“. Dr. Trogrlić je na poseban način istaknuo Dobrilino aktivno obilaženje svih župa diljem biskupije, i to cijelog teritorija biskupije u prvog godini djelovanja, a kasnije po trećinu svake godine, zatim dijeljenje tisuća primjeraka svoga molitvenika »Otče budi volja tvoja«, zalaganje za otvaranje sjemeništa u Istri, poticanje skrbi za siromašne, briga za materijalno i moralno stanje svećenika, reguliranje izbora župnika i drugih načina kojima se je na konkretan način brinuo o istarskom puku. Dr. Nevio Šetić iznio je izlaganje na temu „Dobrilin projekt lista „Naša sloga“ – mobilizator hrvatske nacionalne integracije u Istri“ naglasivši kako su ove prve novine istarskih Hrvata uspjele probuditi nacionalnu svijest istarskih Hrvata, poput „ognjišta s kojeg frcaju iskre hrvatske svijesti“. U izlaganju „Neke ocjene djelovanja biskupa Dobrila s motrišta teorija društvenog i političkog razvoja“ dr. Mario Sošić ramotrio je učinke Dobrilina djelovanja na aspekte društvenog razvoja ovih prostora.

Dr. Josip Grbac se u izlaganju naziva „Što je od Dobriline crkvene baštine preraslo u konstante vjerskog života u Istri?“  osvrnuo na današnji odnos prema baštini Jurja Dobrile, pitanjem što današnja Crkva u Istri duguje biskupu Dobrili, u čemu ga slijedi, a u čemu ne. Dr. Grbac je istaknuo da je Dobrila svoju brigu za puk temeljio i na svijesti da se čovjek koji u svemu oskudijeva ne može posvetiti duhovnom, naglasivši da dok se je Dobrila tada brinuo za „analfabetiste“ današnja Crkva mora raditi na obraćenju „indiferentista.“

I Dobrila se borio protiv diskriminacije većine, u tadašnjem slučaju hrvatske etničke skupine, kao što se i danas Crkva zalaže protiv diskriminacije većine, što je očito kroz stavove koje zastupa glede rada nedjeljom i poimanja braka.

Istarska je crkva nastavila konkretizirati Dobriline težnje, naglasio je dr. Grbac, kroz velike sinove ove mjesne crkve poput mons. Antuna Heka i njegov projekt Pazinskog Kolegija, dr. Josipa Turčinovića osnivača zagrebačke Kršćanske Sadašnjosti i druge izuzetne ličnosti i vrijedne projekte. No ima danas i nečega u čemu se Dobrilu ne slijedi: u povezanosti klera i naroda kakva je postojala u Dobrilino vrijeme, i u političkoj hrabrosti koja je resila Dobrilu, jer postoje određeni povijesni momenti kada se traži odlučnost Crkve.

»Biskup Juraj Dobrila – zastupnik naroda Istre«

Ovom je prigodom predstavljena knjiga »Biskup Juraj Dobrila – zastupnik naroda Istre«, o kojoj su govorili: urednik mr. Ilija Jakovljević, jedan od priređivača mr. Mladen Juvenal Milohanić te tehnički urednik Tomislav Ferenčić. Knjiga sadrži povijesnu građu, prijevode govora i intervencija biskupa Jurja u Istarskom saboru u Poreču (1861.-1868.) i u Carevinskom vijeću – bečkom parlamentu (1861.-1865.). Spomenutu povijesnu građu sakupili su i uredili: u Kringi Ivan Jelovac a u bečkom arhivu Milohanić. Nakladnik izdanja je Josip Turčinović d.o.o. a sunakladnici Istarsko književno društvo „Juraj Dobrila“, Biskupija Porečka i Pulska te Državni arhiv u Pazinu.

Istarska crkva jedna

Drugi dio skupa bio je posvećen tridesetoj obljetnici ujedinjenja Istarske Crkve u jednu biskupiju. Naime, teritorijalne podjele koje su nastupile nakon drugog svjetskog rata podijelile su dotadašnja istarska crkvena područja. To je pitanje riješeno tek kada je papa Pavao VI. bulom »Prioribus seculi« odredio da se Pazinska apostolska administratura pripoji porečko-pulskoj biskupiji. Prof. dr. Željko Bartulović održao je prvo izlaganje u ovom dijelu skupa, na temu „Političko-pravni aspekti i okolnosti ujedinjenja istarske Crkve” napose obzirom na tadašnju podjelu istarskog teritorija na zonu A i zonu B, a dr. sc. Franjo Velčić u svom je osvrtu govorio o „Crkveno-vjerskim razlozima ujedinjenja Istarske Crkve“, povijesnim promjenama crkvenih granica i o sadržaju bule „Prioribus seculi“ (objavljena 17.11.1977.) koja je dobila ime po prvim riječima teksta a kojom se nastojalo „da se crkvene stvari urede na prikladniji i korisniji način“. Prof. dr. Mile Bogović svoje je izlaganje „Istarska Crkva jedna – 30 godina poslije“započeo prikazom granica crkvenih područja na ovim prostorima od ranog srednjeg vijeka pa sve do današnjih dana pri čemu se na poseban način osvrnuo na stvaranje riječke metropolije. U posljednjem dijelu svog izlaganja osvrnuo na najrelevantnija ostvarenja Istarske Crkve za vrijeme tri poratna biskupa istaknuvši da je za biskupa Nežića provedeno ujedinjenje, tijekom službe mons. Bogetića otvoren je Pazinski Kolegij i pulsko Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater, a nakon 1998. Biskup Milovan je predsjedao ovom mjesnom crkvom u vrijeme velikih događaja poput obilježavanja Jubileja 2000. godine, pokretanja kauze beatifikacije Sluge Božjeg Miroslava Bulešića i održavanja Susreta Hrvatske Katoličke Mladeži u pulskoj Areni 2006. godine.

Skup je zatvorio mons. Ivan Devčić istaknuvši kako je Istarska Crkva 30 godina od ujedinjenja jedna „konsolidirana biskupija“ sa mnogim vrijednim inicijativama.

Svečano misno slavlje

Ova dvodnevna proslava završena je svečanim koncelebriranim misnim slavljem kojeg je u porečkoj prvostolnici predvodio biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan u koncelebraciji sa nadbiskupom i metropolitom Ivanom Devčićem, krčkim biskupom Valterom Županom, umirovljenim porečko-pulskim biskupom Antunom Bogetićem i tršćanskim biskupom Eugeniom Ravignanijem, izaslanikom koparskog biskupa Francom Prelcem te svećenicima biskupije. Na ovo su misno slavlje bili na poseban način pozvani predstavnici župnih pastoralnih vijeća kao i svi vjernici biskupije koji su u doista velikom broju ispunili Eufrazijevu baziliku, a misnom su slavlju nazočili i predstavnici najviših županijskih i gradskih vlasti. „Kao biskupijska zajednica želimo se ovim euharistijskim slavljem spomenuti djela koja nam je u događajima povijesti, u svojoj dobroti, učinio Gospodin, zahvaliti za njih, te u svjetlu te poruke promišljati na zadaću i poslanje koje kao članovi Kristove Crkve imamo mi danas“, rekao je mons. Milovan te nastavio „sabrani smo večeras kao velika biskupijska obitelj porečka i pulska, okupljena oko svojih biskupa i svećenika; u ovoj smo starodrevnoj porečkoj katedrali – bazilici, gdje se kršćanski vjernici okupljaju već više od 14 st., na mjestu koje je posvećeno svjedočanstvom mučenika sv. Mavra i drugih starokršćanskih mučenika – da se ovom svetom službom spomenemo dviju za našu Biskupiju važnih godišnjica, da zahvalimo Bogu za dar vjere koja nam je predana, za uzorne pastire koji su ovu Biskupiju vodili, i za dar Crkve – za našu Biskupiju koja nas okuplja u zajedništvu vjere i ljubavi, sve u povezanosti s cijelom Katoličkom Crkvom.“ Spominjući biskupa Dobrilu, propovjednik je u homiliji naglasio „s radošću i zahvalnošću spominjemo se velikog i svetog pastira ove Biskupije porečke i pulske, biskupa Jurja Dobrile, koji je 16. svibnja 1858. sjeo na ovu katedru porečkih biskupa te prihvatio službu, odgovornost, poslanje, brigu i križ pastira ove mjesne Crkve. Naša ga Crkva pamti kao izvanrednog pastira, koji je – trajno nadahnut, prožet i jačan vjerom – sav svoj život, sposobnosti i snage pameti i srca iskoristio za dobro naroda. Govoreći o godišnjici ujedinjenja mjesne crkve biskup je istaknuo: „Zahvaljujemo Bogu za svoju sadašnju Biskupiju porečku i pulsku, koje obje imaju svoje početke u samim počecima Crkve. Čuvamo i ponosni smo također na baštinu drugih nekad postojećih malih biskupija na ovom tlu: Pićna, Novigrada, Cisse kod Rovinja i Sipara kod Umaga. – Velika i sveta baština vjere i Crkve, koja je stoljećima življena na ovim prostorima, predana je danas nama, članovima ove biskupijske obitelji. Ta je sveta baština nama vjernicima današnjice – dar i milost, svjetlost i radost, nada i duhovna snaga, no svakako je i veliki poziv i poslanje od Gospodina: živjeti u svjetlu evanđelja koje je po riječima pape Benedikta – doduše staro ali i uvijek mlado, svjedočiti to evanđelje životom i riječju u svijetu današnjice te ga uspjeti predati novim naraštajima. To je bitan i hitan zadatak Crkve, svih nas, u ovom trenutku.“ No biskup se osvrnuo i na ulogu vjernika laika riječima «Vjernici laici nalaze se na prvoj crti crkvenoga života; po njima je Crkva životno počelo ljudskog društva. Zato napose oni moraju biti sve više svjesni ne samo da pripadaju Crkvi, nego da jesu Crkva, što će reći zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom Pape i biskupa. Oni su Crkva.» te završio zazivom „Krist koji ostaje s nama do konca svijeta, neka nas osposobljava i jača da u svjetlu vjere živimo te da svjedočkim životom i pravom riječju budemo svjetlo svijeta, sol zemlje i Gospodin pozvao u svoju službu.“ Nakon misnog slavlja uslijedio je blagoslov nove zgrade Biskupskog ordinarijata.

G. Krizman