Kultura i tradicija

Spomen na Pićansku biskupiju

Povodom obilježavanja 220. godišnjice utrnuća Pićanske biskupije održan je međunarodni znanstveni skup kojim je ujedno obilježena i 50. obljetnica Pazinskog državnog arhiva. Na skupu je sudjelovalo četrdesetak znanstvenika iz više srednjeeuropskih zemalja.

Organizator skupa bio je Pazinski arhiv u suradnji sa Porečkom i Pulskom biskupijom, Hrvatskim institutom za povijest, Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli i Zavodom za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci.

Izuzetno bogati sadržaj skupa odvijao se je na tri lokacije, u Pićnu, u Gračišću u povijesnom Špitalu te u prostorijama Pazinskog državnog arhiva u Pazinu.

Uoči početka znanstvenog skupa u Pićnu je u općinskim prostorijama otvorena je izložba fotografija pod nazivom „Sveci svjedoci pobožnosti“ koja donosi fotografsku građu sakralnih objekata s područja bivše biskupije.

Prema legendi Pićanska je biskupija osnovana još u doba vladavine cara Konstantina no znanstvenici njezin osnutak smještaju svakako u jedan kasniji period, širokog raspona između 6. i 12. stoljeća.

Ovaj skup bi, kako je u ime organizatora naglasio ravnatelj pazinskog arhiva Elvis Orbanić, trebao potaknuti i prikupljanje građe o Pićanskoj biskupiji, koja je zasad u ovoj ustanovi vrlo oskudna. Tijekom dvodnevnog rada ovog stručnog skupa kroz mnogobrojna izlaganja iznijeta su mnoga vrijedna saznanja o kulturnoj, gospodarskoj, pravnoj, političkoj i demografskoj povijesti ovog kraja u periodu postojanja Pićanske biskupije, a i mnoge zanimljivosti kao primjerice zapisnik o materijalnim dobrima biskupije u vrijeme smrti napoznatijeg pićanskog biskupa Antoniusa Zare.

Iz građe vatikanskih arhiva spomenuto je više povijesnih dokumenata koji spominju Pićansku biskupiju, a u svojim su je napisima spomenula i dva Petrova nasljednika: papa Grgur IX. i papa Inocent IV.

O migracijskim kretanjima žitelja Pićna iznijeta su saznanja o kojima govore podatci iz matičnih knjiga grada Pule gdje mnogobrojni zapisi bilježe doseljenike iz Pićna u periodu od 17. do 19. stoljeća.

Obrađeni su razni povijesni momenti pićanske biskupije, te relevantniji elementi sakralne umjetnosti koji su obilježili to razdoblje.

Na kraju prvog dana u pićanskoj župnoj crkvi Navještenja BDM, koja je do 1788. bila stolna crkva pićanskih biskupa i sjedište biskupije, svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je biskup ordinarij porečki i pulski mons. Ivan Milovan. On je u prigodnoj homiliji progovorio o paraboli Dobrog Pastira i o liku sv. Nicefora biskupa u čiju je čast služena ova sv. misa te naglasio kako bi taj prvi pićanski biskup trebao biti uzor svim biskupima i pastirima Crkve.

Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio župnik domaćin koji je ujedno i dekan pićanskog dekanata, preč. Antun Kurelović. On je skrenuo pozornost na ploču postavljenu na lijevom ulazu u crkvu koja će biti trajni spomen na ovo obilježavanje 220. obljetnice dokinuća biskupije, a na kojoj su uklesane riječi posljednjeg pićanskog biskupa Aldraga Antonija dei Piccardija.

Drugog dana znanstvenog skupa kroz više izlaganja obrađeni su razni povijesni aspekti istočnog dijela Istre, a iz onih arheološke tematike utvrđeno je da je na području današnjeg Pićna prvi značajna urbana jezgra stvorena u kasnoantičkom periodu.

U osvrtu na umjetničko stavralaštvo koje je obilježilo ovo područje napose su istaknuta djela najplodinjeg istarskog slikara freska Alberta iz Konstanza, zatim ikonografija u crkvama na području Pićanske biskupije te stvarlaštvo baroknog slikara Valentina Metzingera, koji je autor slika u pićanskoj katedrali, a spomenuti su i restauratorski pothvati na početku dvadesetog stoljeća doprinijeli očuvanju nekih umjetničkih i arhitektonskih entiteta ovog kraja.

Kroz nekoliko je izlaganja predstavljen Državni arhiv u Pazinu, njegova povijest, ustroj i današnje djelatnosti.

U nastavku skupa ponovno su obrađivane starije povijesne teme vezane uz prostor Pićanske biskupije, s aspekta etnoloških saznanja glede prostornog razgraničenja u doba Rimskog Carstva, te o zdravstvenim prilikama u Istri na početku između dva rata s posebnim osvrtom na malariju i tuberkulozu koje su u pojedinim periodima odnosile brojne živote.

Predstavljena su zatim tri riječka biskupa porijeklom iz Istre. Prvi riječki biskup, Isidoro Sain rođen u Novigradu, zatim Antonio Santin iz Rovinja te Josip Pavlišić iz mjesta Srbljeni nedaleko Starog Pazina koji je riječko-senjskim nadbiskupom postao 1990.godine.

Na kraju je uz zahvale sudionicima i organizatorima najavljeno i tiskanje publikacije koja će objediniti sve radove koji su predstavljeni tijekom dvodnevnog rada skupa, a koji je održan pod pokroviteljstvom ministra kulture Bože Biškupića i istarskog župana Ivana Jakovčića.

Gordana Krizman