U Pazinu predstavljeni katolički skauti
U četvrtak, 20. rujna, u Pazinskom kolegiju je održano predstavljanje pokreta Katolički skauti s namjerom da se podružnice toga pokreta u skoroj budućnosti osnuju u pojedinim istarskim gradovima. Predstavljanje je održao Marin Miletić, vjeroučitelj, predsjednik udruge Zdrug katoličkih skauta Hrvatske.
Za bolje razumijevanje dosadašnje povijesti pokreta Katolički skauti u Hrvatskoj donosimo dio razgovora s Marinom Miletićem objavljenog na mrežnoj stranici Hrvatsko slovo.
KATOLIČKI SKAUTI VELIKA SU HRVATSKA SNAGA
Marin Miletić, teolog, vjeroučitelj, skaut, športaš, kolumnist. U Rijeci je maturirao u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji te diplomirao na Filozofsko-teološkom studiju. Kao vjeroučitelj zaposlen je na Prvoj susačkoj hrvatskoj gimnaziji. Osnovao je i vodi udrugu Zdrug katoličkih skauta Hrvatske te pokrenuo Radio Skaut i Skaut TV. Piše i u dnevnom tisku. Budući da je javnosti poznat kao neumorni pokretač brojnih inicijativa za mladež, razgovaramo s njim o njegovim životnim izazovima, traženjima i pronalaženjima te izazovima rada s mladima pod geslom Bog – Crkva – Domovina.
Gospodine Miletiću, osnivač ste i predsjednik udruge Zdrug katoličkih skauta Hrvatske, koji djeluje od 2002. Gdje ste našli poticaj za osnivanje i prepoznali potrebu osnivanja udruženja?
Godine 1998. maturirao sam u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji, te sam potom upisao Filozofsko-teološki studij u Rijeci. Salezijancima mnogo dugujem, u najluđem razdoblju mog života, oni nisu odustali od mene, dobro, podijelili su mi par ukora, ali nisu odustali. Tu sam osjetio ljubav Božju koju preko Crkve svećenici imaju za mlade. Ta ljubav je i mene mijenjala i ona je na jedan način postala meritum mog razmišljanja kako treba raditi s mladima. S druge strane, nisam se potpuno pronašao u salezijanskoj duhovnosti, iako mi je bila jako blizu, prošao sam nekoliko zajednica mladih u kraćem vremenu i dosta se tu razočarao. Naime, iako svaka zajednica ima vlastitu karizmu i ljepotu, ja sam bio, da budem potpuno iskren, preveliki fakin s izraženim ranama ulice da bih mogao pljeskati, plesati na pjesme o Bogu… nisam se tu dobro osjećao. Kako sam stalno radio s mladima, vodio grupe u šumu, na hodočašća, tu sam se čeličio. Kada sam upisao Teologiju, već pri kraju fakulteta sam upoznao dobrog svećenika, izvornog sina Crkve pok. msgr. Josipa Šimca, tada predstojnika Katehetskog ureda. Msgr. Šimac mi je rekao: „Mali, ti si rođen da budeš katolički skaut; upoznat ću te s Lesingerom pa ćeš ti okupljati mlade u Stepinčevu crkvu kao katoličke skaute.“ Šimac je naime jako volio i štovao bl. Stepinca, prenio je tu ljubav i na nas katoličke skaute. Ivan Lesinger je tada već vodio odred katoličkih skauta u sv. Ani Volosko, požrtvovni čovjek koji je bio vrsni poznavatelj bilja. I tu je sve krenulo. Ja sam rastao s njima dvojicom, pokrenuo skaute u svojoj župi. Nakon nekog vremena sam osjetio da bi trebalo katoličke skaute još jasnije definirati, posložiti čvršće identitet i karizmu izbrusiti… s dopusnicom mjesnog biskupa, usuđujem se reći danas mog dobrog prijatelja, nadbiskupa Ivana Devčića osnovao sam Zdrug katoličkih skauta u jednoj riječkoj župi. Osim nadbiskupa Devčića koji je naš podupiratelj i veliki prijatelj katoličkih skauta, puno je tu pomogao i vlč. Božo Mičanović, župnik sv. Križa na Srdočima koji je prepoznao vrijednost skauta – i tu kreće lavina. (www.hrvatsko-slovo.hr)