Kultura i tradicija

Predstavljena zbirka „Lo Schiavone“ Daniela Načinovića

U četvrtak, 6. rujna 2018. u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici predstavljena je autorska antologija stihova na talijanskom jeziku jednog od najvećih autora istarskog književnog kruga, umjetnika izuzetnog kršćanskog nadahnuća Daniela Načinovića.

Sukladno njegovom stilu i u ovoj antologiji pjesama uvelike su zastupljeni duhovni i crkveni motivi, koji su neodvojivi dio same teme knjige. Antologija, napose njezin četvrti dio koji nosi naziv same zbirke, donosi pogled na život, kulturu, rad, odlike stvaralaštva i bit ljudi koji su kroz vjekove s istočnih, hrvatskih obala Jadrana, u najrazličitijim okolnostima odlazili na njegovu zapadnu, talijansku obalu, te ondje, kroz razne oblike djelovanja ostavljali neizbrisiv i prepoznatljiv trag, stvarajući tako jednu novu, jedinstvenu jadransku vezu kulture i duhovnosti. Knjiga osim toga donosi i umjetnički, autorov modus promatranja i doživljaj detalja, ideja i zanimljivosti koje je susretao na proputovanjima ovim prostorima, mjestima koja je posjvećivao i koja su nekom specifičnošću i znakovitošću ušla u njegovu posebnu interesnu sferu. 

Autor, koji se osim književnošću bavi i glazbom otvorio je predstavljanje instrumentalnom izvedbom na klaviru. Kratki uvod i književni osvrt izrekla je Iva Lanča, djelatnica Općeznanstvenog odjela GKČ. Ravnateljica Nela Načinović i knjižničarka Lijana Diković vrlo su sugestivno na talijanskom i hrvatskom pročitale poemu „Bajka o potopljenim zvonima“, a autor ih je pratio glazbenom kulisom na instrumentu za stvaranje zvučnih efekata teremin, jednom od najranijih elektronskih instrumenata. Načinović, koji se je u sveobuhvatnosti umjetničkog izričaja iskazao i objavivši više samostalnih kantautorskih nosača zvuka ovime je pokazao svoj nadasve široki interes za sveobuhvatnost umjetnosti zvuka, a koji se nikako ne zaustavlja samo na uobičajenim glazbenim izričajima. Pojasnio je nakon predstavljanja kako je teremin izumio Rus Leon Teremin 1919. godine, a njegova je posebnost u tome da je to možda i jedini glazbeni instrument koji se svira bez doticanja. Teremin se sastoji od dva radijska oscilatora i dvije antene. Spojen na zvučnik, šalje električne signale koji proizvode vrlo sugestivne zvukove. Zvuk nastaje pomicanjem ruku oko antena u kojima se nalazi električni naboj, a samo tijelo svirača djeluje kao uzemljenje. Na taj način udaljenost ruku od antena kreira tonove i diktira glasnoću i tempo istih.

Nakon tog središnjeg glazbeno – poetskog performansa sam je autor na talijanskom jeziku pročitao nekoliko pjesama iz zbirke: „Adriaticus“, „L’abbozzo di un pellegrin croato“ (Skica hrvatskog hodočasnika), „Gente di frontiera“ (Ljudi s granice), „The wrecker, o il ladro di cose naufragate“ (Kradljivac nasukanih predmeta), „“Un gatto in chiesa“ (Jedan mačak u crkvi) i „L’estate piu bella“ (Najljepše ljeto).

U svome obraćanju okupljenoj publici urednica izdanja, novinarka i književna kritičarka Vanessa Begić izrekla je kratki osvrt na predstavljeno djelo te na sveobuhvatni poetski izričaj Daniela Načinovića.  Istaknula je širinu njegovog lingvističkog izričaja. U maniri vrsnog poliglota Načinović stvara na hrvatskom, talijanskom, engleskom i njemačkom jeziku, na istarskom talijanskom dijalektu istroveneto, a posebno je plodno njegovo stvaralaštvo na hrvatskom čakavskom dijalektu, s naglaskom na podvarijanati labinska cakavica. Begić je istaknula kako je „Lo Schiavone“ Načinovićeva četvrta zbirka  poezije na talijanskom jeziku, prethodile su „Ur“ (2001.), „Pitture rupestri“ (Špiljske slike) (2008.) i „Orme armoniose“ (Harmonični otisci) (2012.).

Ova knjiga objedinjuje doticaj, spajanje dviju kultura ulazeći time u kontekst multikulturalnosti kao obilježja Istre, rekla je urednica te istaknula širinu interesne sfere koja karakterizira Načinovićevo stvaralaštvo, zadirući nerijetko u tajne čovjekova odnosa s vjerom i sobom. Sve je to izrečeno dubokim metaforama, probranim stilskim figurama, pomno biranim izrazima, uvijek strogo poštujući pravila metrike i semantike stihova. U njegovom se pedantnom stvaralaštvu iščitava uvažavanje zanimanja pisca, on u onome što čini daje sve od sebe, što i rezultira izvanrednom kvalitetom literarnog uratka. Malo je hrvatskih autora koji su objavili djela na talijanskom jeziku, a u Načinovićevom književnom izričaju čak će i talijansko čitateljstvo pronaći nesvakidašnje izraze, arhaične riječi, koje donose posebna povijesna i odnosna značenja.

Za puno razumijevanje njegovih stihova potrebno je poznavanje povijesti ovih prostora, jer njegova je poezija puna znakovitih, nerijetko i višeznačnih aluzija, svaka je riječ pomno birana, a osim leksičkim značajem i metričkim doprinosom, probranim fonetskim obilježjima gradi i melodioznost stiha.

Begić je na kraju izrekla kraći osvrt i na talijanskom jeziku.   

Daniel Načinović jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika srednje generacije i, uz pjesnika Borisa Biletića, danas vodeće poetsko ime istarskog književnog kruga. Bavi se i ilustracijom, slikarstvom i glazbom. Školovao se u Vinežu, Labinu, Pazinu, Rijeci, Puli i Zagrebu. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje maturira 1969. U Rijeci dvije godine studira filozofiju i teologiju. Godine 1975. diplomira hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studij talijanskog jezika dopunjava tijekom 1975. na Sveučilištu u Sieni (Italija) te 2002. u Castelaraimondu/Camerinu (Italija). Studirao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Načinović piše eseje za razne monografije, a tiska ih i u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova je poezija objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze i osvrte tiska u raznim listovima a najviše (na tisuće članaka) kao vanjski suradnik, a zatim i kao profesionalac u dnevniku “Glas Istre”, Pula.

Surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe. Predstava “Burrra”, prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Raponja 2001. postavlja i Načinovićevu scensko-glazbenu fantaziju (libreto) “Tanac od mrtvih”, za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskog narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. izvodi Načinovićevu komediju “Divojke za ženidbu” (režija: Robert Raponja).

Daniel Načinović je dobitnik više književnih nagrada i društvenih priznanja. Sudionik je brojnih književnih priredaba, a tijekom 2001. i 2002. godine, zajedno s piscima Vjekoslavom Tomašićem i Juanom Octaviom Prenzom, voditelj je Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama “Dveri riječi” (“Profil”, Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan je od pokretača i urednika, uz Jasnu Orlić, “Ružmarina”, priloga za djecu “Glasa Istre”. Živi i stvara u Puli.