Vlč. Damir Štifanić proslavio mladu misu

U nedjelju, 10. lipnja 2018., netom uoči obilježavanja 50. obljetnice osnutka, pulska je Župa sv. Pavla apostola bila mjesto slavlja mlade mise jednog svog župljana, vlč. Damira Štifanića, novog svećenika Porečke i Pulske biskupije koji je red prezbiterata, po rukama porečkog i pulskog ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše, primio dan ranije, u subotu 9. lipnja u pulskoj katedrali.

Kako je sam slavljenik u uvodnom obraćanju pojasnio odabir da mlada misa bude dan nakon ređenja nalazi razlog u činjenici što je 10. lipnja dan njegovoga krštenja. Za mladomisničko geslo odabrao je „Isuse, daj da budem svećenik po tvome Srcu.“

Prije ulaska svečane procesije župnik, vlč. Milan Mužina izrekao je uvod u svečanost mlade mise te pojasnio pojedine specifične dijelove i pozvao nazočne da pozorno prate tijek te liturgije koja je po mnogočemu posebna. Pojašnjavajući roditeljski blagoslov župnik se prisjetio svoje mlade mise te rekao kako je to najljepši i najteži trenutak za svakoga svećenika. Istaknuo je da je to prva mlada misa u toj župi u 50 godina, od njezina osnutka. Naglasio je kako je to predivan poklon župi za 50. obljetnicu te pozvao okupljene da mole kako bi župa imala još mladih misa.

Po ulasku procesije koncelebranti su zauzeli mjesta oko oltara, a mladomisnik je podno prezbiterija primio roditeljski blagoslov od majke Irme i oca Marčela.

Pozdrav mladomisniku u stihovima u ime župne zajednice izrekle su dvije krizmanice i tom su mu prigodom uručeni simbolični pokloni, te je također u stihovima pojašnjena njihova simbolika. Uručena mu je svijeća, posudica za sveto ulje te bijela i ljubičasta štola.

Mladomisnik je u uvodnom obraćanju naglasio kako je želio svoju mladu misu proslaviti upravo u župi gdje je proveo svoje djetinjstvo, a posebna mu je želja bila proslaviti mladu misu upravo na obljetnicu krštenja. Najavio je blagoslov vode i obnovu krsnih obećanja te pozvao okupljene da se podsjete svoga krštenja po kojemu su stekli dostojanstvo djece Božje. Potom je blagoslovio vodu te pošao crkvom škropeći okupljane.

Zbor, pod ravnanjem Andreja Angelinija, mladomisniku u čast otpjevao je potom pjesmu „Ti si svećenik uvijeke“, a skladnim je pjevanjem popratio i cijelo misno slavlje.

Evanđelje je otpjevao đakon zadarske nadbiskupije Tomislav Končurat, koji će također uskoro biti zaređen za svećenika.

Prigodnu homiliju izrekao je vlč. Laurent Kružić, koji je 7. i 8. lipnja, također u crkvi sv. Pavla ap., predvodio dvodnevnu duhovnu pripravu za mladu misu. On je homiliju započeo spominjanjem crkvice Quo Vadis Domine, koja je nastala kao simbolični spomen susreta Isusa i Petra, kada je Petar bježao pred rimskim progonima. Bio je to posljednji put da je Petar zadrhtao i bio neodlučan, to se drhtanje ticalo njegove vjere i cijelog njegovog bića. To drhtanje, u trenutku kada mora odlučiti između Isusa i bijega, značilo je da je posrijedi odnos između Isusa i njega. Petrov primjer pokazuje da vjeru nije dovoljno samo primiti, već je vjera odnos s Isusom kojeg treba graditi. To je odnos koji treba doživjeti. Petar je to osjetio pri susretu kada je došlo do čudesnog velikog ulova ribe na Isusove riječi „Bacite mreže!“. Propovjednik je zatim pojasnio svetopisamski simbol ribe, kao simbola kršćanstva, ona označava najdublji doživljaj, doživljaj dna, potonuća, skrivene čežnje te smrtnu ugroženost grijehom i konačno samu smrt. Ona označava sve ono što ne želimo priznati ni sami sebi, a kamoli drugima. No Božje svjetlo pomaže nam izroniti iz te tame, i pomaže priznati: „Bože moj ništa sam, al sam tvoj.“ Šimun je primio vjeru, i to je bilo, pojasnio je propovjednik, informatičkim rječnikom rečeno, instaliranje vjere, verzije 1.0, no Isus ga odmah poziva da napravi ‘update’ na verziju 6.0, a to je svećeništvo. To ga obvezuje da lovi ljude, da ih u povezanosti s Isusom privlači

Bogu, da ih osvaja za Kraljevstvo Božje i da im da smisao. Dovesti ljude do toga da budu u Bogu, to je Petrova zadaća, a nakon njega i zadaća svakoga svećenika.

Propovjednik je podsjetio na milost koju je vlč. Štifanić, zajedno s ostalim kandidatima primio po svećeničkom ređenju, no podsjetio je i da Isus ne želi da oni tu milost zadržavaju za sebe nego da je nesebično dijele. Vjera nije nešto što se drži u privatnosti, Isus osposobljava vjernike da budu svjedoci njegove ljubavi uvijek i svugdje.

Drhtanje pred Božjom veličinom i ljubavlju, predanje, odnos s Isusom, biti svjedok – sve je to na svom vjerničkom putu prolazio i mladomisnik, naglasio je propovjednik. Gotovo kao Pavlov pad s konja i on je ulovio sebe u Isusovoj mreži Istine. To je jedan duboki Božji zahvat u srcu svakoga onoga koji ga iskreno traži. Ta iskrenost je toliko duboka da se Boga doživljava kao oca, trenutak kada ništa drugo nije važno doli biti u njegovoj prisutnosti. Doticati ga, grliti, ljubiti i zahvaljivati što je tu, što me čisti, što me prožima, i što me ne želi ostaviti, razložio je vlč. Kružić.

Bez obzira na radikalnu promjenu srca koja mu se dogodila, u nekim ključnim i sudbonosnim trenutcima, pri dolasku u bogosloviju, pri opetovanog suočavanja s vlastitim strahovima i sumnjama, Bog je vlč. Damiru uvijek iznova slao ljubav i poticaj, te tako ga ohrabrio da ustraje na svome putu.

Bog se ne da nadmašiti u svojoj ljubavi. Zato je i ova mlada misa posebna, jer je Damir jučer postao svećenik, Isusova desna ruka, potpuno povezan s njim da čini ono što je on Isus činio. On svoju misu prikazuje na 45. obljetnicu svoga krštenja, kada ga je Gospodin prvi put pogledao i rekao „Da, ti si zaista moj.”

Propovjednik je nadalje podario mladomisniku tri simbolična dara, koji će mu, kao je rekao, trebati u letu prema Bogu: krunicu, koja je nepogrešiva navigacija i najbolji pokazatelj da po Mariji dolazimo k Isusu; podsjetio ga je potom knjigom na njegovog najboljeg kopilota, njegovog omiljenog sveca, sv. Ivana od Križa koji ga uvijek podsjeća da treba dublje uranjati u Božju prisutnost, a kraju mu je podario i Kristov križ – najsigurnije mjesto slijetanja za tebe i za sve one kojima si poslan, rekao je.

Želim ti da mnoge sate provodiš u kontemplaciji pred raspetim i da preuzimajući na sebe Petrovu zadaću: biti otac, biti duhovnik, biti svećenik – da ljude dovodiš k Isusu. Drago Damire, poput Petra, pitaj Gospodina uvijek kamo ide i svako jutro kada se probudiš reci ‘i danas idem prema tebi, kuda god išao i kamo god zvao, daj mi samo da budem svećenik po tvome srcu’. Dragi prijatelju budi svet svećenik, zaključio je propovjednik, na što se je crkvom razlio spontani pljesak.

{mp3}180610-Laurent-homilija{/mp3}

Za prinos darova, uz prigodna objašnjenja, osim kaleža, plitice, kruha, vina i vode prinesena je i misnica koju su izradile sestre milosrdnice iz Zagreba, dar mladomisniku od župe.

Na kraju misnoga slavlja zahvale je izrekao župnik Mužina te se tom prigodom prisjetio 2012. godine kada mu je vlč. Štifanić kao župniku priopćio namjeru odlaska u bogosloviju. Pomalo poetskim izričajem župnik je izrekao sažetak mladomisnikovog duhovnog hoda prema svećeništvu te mu kao stariji kolega poručio: „Idi naprijed, ne gledaj više nazad, to je rekao i naš sv. Pavao, ‘Što je za mnom zaboravljam, k cilju hitim. Damire, čeka te tvrda istarska grota, suha zemlja, rijetkom kišom omekšana, ali znaj zaorati hrabro i duboko, bez straha i bojazni. Narod je na ovim obalama plavoga mora dobar i drag, i kamo god nogom zagaziš čeka te vjernik, čekaju tvoj blagoslov, čekaju tvoj glas, tvoj šapat, tvoj mili pogled, čeka te čovjek da ga za ruku uzmeš i da krenete dalje, višnjemu cilju hititi i doći do rajskih vrata. Neka te to vodi i neka te to nosi i neka ti to bude moja čestitka od srca.“

Nakon svih, okupljenima se obratio i mladomisnik. On je izrazio u prvome redu „duboku zahvalnost Bogu koji očito svugdje uspijeva ispravljati krive staze pa tako i u mom životu.“ Izrekao je zahvalnost roditeljima na ljubavi, podršci, strpljenju i razumijevanju, sestri Sonji, kunjadu Igoru, nećacima Filipu i Lani, svoj rodbini, naglasivši „mnogi od vas, a da ni ne znate bili ste mi primjer i poticaj u životu.“ Izrazio je zahvalnost prijateljima i prijateljicama na dugogodišnjoj podršci, razumijevanju i pomoći, unatoč ponekim razlikama u pogledima ili čak i svjetonazorima, prijateljstvo je uvijek bilo neupitno. Spomenuo je i dvije njemu bitne osobe koje zbog bolesti nisu mogle nazočiti toj svečanosti: fra Augustina Kordića, svog prvog vjeroučitelja i svog duhovnika p. Josipa Sremića, isusovca. Glasom slomljenim od ganuća i sa suzama u očima posebno se spomenuo pok. mons. Marcela Krebela. „On mi možda u ovom trenutku najviše fali ovdje. S njim sam dugo godina ovdje surađivao od najranije dobi pa sve do odlaska na fakultet. On me nikada nije pitao da li želim postati svećenik, i to me kasnije jako puno proganjalo i čudilo. Međutim, jedna osoba mi je rekla, „Pa ako si se tome od njega nadao, to nećeš dočekati, jer je njegov životni moto bio ‘da primjer privlači, a ne riječ’. Možda je njegov primjer bio ključan za ovaj trenutak danas.“ Na podršci i pomoći u ključnom trenutku kada je donosio odluku o odlasku u bogosloviju  zahvalio se i župniku Mužini. Zahvalio je zboru, župljanima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji slavlja. Na osobit način zahvalio je „kolegi, bratu i prijatelju vlč. Laurentu Kružiću na homiliji ali i na predvođenju priprave na slavlje mladce mise.“ Zahvale je uputio i braći bogoslovima „koji su me pratili kroz misno slavlje da se ne vidi previše trema prvog nastupa“, a isto tako i na njihovom trudu na uređenju crkve cvjetnim aranžmanima. Zahvalu je uputio i sada subraći svećenicima, na poseban način Sanjinu Francetiću koji je bio rektor bogoslovije u Rijeci u vrijeme kada je on započinjao svoju formaciju. Među kolegama je posebno pozdravio kolege Antuna Budinića, Dejvisa Martinovića, Andriju Miličevića te Antuna Faltaka i prof. dr. sc. Markusa Timistera koji su za tu prigodu  došli iz Rima. Zahvalio je na prisutnosti i svećenicima iz Svećeničkog doma Betanija koji su kako je rekao, „živi primjer ustrajnosti i neposustajanja na svećeničkom putu“.

Nakon misnoga slavlja spontano se stvorio red čestitara kroz sredinu crkve, a potom su se svi mogli okrijepiti pićem i kolačima u dvorištu crkve.

Vlč. Damir Štifanić rođen je 10. svibnja 1973. u Puli, od oca Marčela i majke Irme. Sakrament krštenja primio je u Pazinu, a svete potvrde u Puli. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Puli, a visoko obrazovanje u Zagrebu gdje je diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti kao inženjer aeronautike – pilot 1997. godine. Devet godina radio je u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, a potom prelazi u tvrtku Croatia Airlines. Godine 2012. ulazi u Bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. u Rijeci.

Nakon druge godine studija odlazi na nastavak formacije i studija na Papinski zavod Germanicum et Hungaricum u Rimu te na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je diplomirao 2017. godine. (G. Krizman)