Pula: Zaređena tri đakona
U pulskoj katedrali, u subotu 24. studenog 2007. tijekom svečanog misnog slavlja kojeg je predvodio biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan za đakone su zaređena tri bogoslova Biskupijsko-misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli: Josip Kolega iz Zadra, Jaroslaw Wilczynski iz Poljske te Andrej Šachovič iz Litve. Na početku misnog slavlja biskup je, uz sve nazočne, na osobit način pozdravio kandidiate đakonata, članove njihovih obitelji i prijatelje, potom vlč. Janeza Oberstara rektora pulskog sjemeništa i mons. Nikolu Uravića rektora riječkog Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ te ostale koncelebrante: umirovljenog biskupa Antuna Bogetića, umirovljenog nadbiskupa Antu Jurića kao i četrdesetak svećenika biskupije kolkio ih se okupilo na ovom misnom slavlju.
Nakon čitanja Božje Riječi, biskupovim upitom rektoru sjemeništa o prikladnosti kandidata za službu đakona započeo je sam obred ređenja. Jedan od svečanijih trenutaka obreda bila je molitva litanija svih svetih tijekom koje su kandidati bili prostrti na podu. Nakon biskupovog polaganja ruku na ređenike uručena im je stola i dalmatika kao oznake reda. „Đakonat je sveti odgovor na potrebe mlade crkve u ostvarivanju njena poslanja. Riječ „đakon“ doslovno znači- poslužitelj, onaj koji poslužuje. Đakon pruža svoje služenje Crkvi. On poslužuju kod stolova, a osobito će posluživati kod stola euharistije. Đakoni su poslužitelji ljubavi u Crkvi.“ pojasnio je u prigodnoj homiliji biskup Milovan.
„Ovo đakonsko ređenje velika je radost za naše mjesne Crkve, posebno za pastire biskupija u koje će novi đakoni po ređenju biti uključeni. Po ovim kandidatima raste, naime, broj posvećenih suradnika biskupskog reda u poslanju Crkve, raste broj novih radnika na njivi Gospodnjoj“, rekao je biskup. Od ovih novozaređenih đakona Andrej Šachovič zaređen je za Porečko-pulsku biskupiju dok su Josip Kolega i Jaroslaw Wilczynski ređeni za Riječku nadbiskupiju.
U osvrtu na dnevna čitanja biskup je na poseban način razmotrio kriterije biranja prvih đakona a koji su načelno kao mjerilo prisutni i danas, osvrnuvši se potom na duhovnost đakona koja „proizlazi iz njegove duboke povezanosti s Kristom kao sa Slugom.“
„Ovo se đakonsko ređenje događa na dan prije proslave Krista Kralja, čije je kraljevsko dostojanstvo zablistalo upravo u trenutku potpunog predanja na križu, njegovog najvećeg služenja Ocu i ljudima. Jer „nema veće ljubavi od one da tko život svoj preda za svoje prijatelje.“ Kristovo se predanje pak posadašnjuje u presvetoj euharistiji koja je spomenčin Kristova predanja u životu i smrti, euharistiji u kojoj ćete vi dragi đakoni, s vjerom, strahopoštovanjem i ljubavlju posluživati te gdje ćete crpsti snagu da vaše svakodnevno služenje braći u Crkvi i svijetu.“, naglasio je biskup obračajući se ređenicima, „jer uzor đakona je Krist sam koji živi svoje služenje Ocu, na dobro čovječanstva i spasenje svijeta“.
Biskup je na kraju propovijedi zazvao na đakone zagovor Bogorodice i zaželio neka ih prati molitva svetih đakona crkve, Stjepana, Lovre i Vinka, zaključivši zazivom „Bdij gospodine nad životnim putem ovih tvojih sinova, pomozi da im život bude nalik na živitu tvoga Sina. Snagom Duha Svetoga učini ih svojim poniznim i svetim slugama, svjedocima tvoje ljubavi prema svakome čovjeku.“
Po završetku misnog slavlja nazočnima se, u ime riječkog nadbiskupa i metropolite obratio mons. Uravić prenijevši nadbiskupove pozdrave a na poseban način čestitke novozaređenim đakonima.
G. Krizman