Poreč: Proslavljen blagdan svetog Maura

U utorak 21. studenog 2007. svečano je proslavljen blagdan  sv. Maura, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča. U porečkoj  Eufrazijevoj  bazilici svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je mons. Maximilian Aichern, umirovljeni biskup Linza u Austriji. Uz mnoge svećenike biskupije, kanonike porečkog stolnog kaptola, biskupa domaćina mons. Ivana Milovana koncelebrirali su i nadbiskup i metropolita riječki mons. Ivan Devčić, biskup gospičko-senjski mons. Mile Bogović, biskup krčki mons. Valter Župan, umirovljeni biskup Antun Bogetić i umirovljeni nadbiskup Ante Jurić.

Odajući dužno, ali i iskreno poštovanje svom nebeskom zaštitniku  čije su relikvije tradicionalno tijekom cijelog dana bile svečano izložene u prezbiteriju, žitelji Poreča i okolice ispunili su ovu drevnu baziliku, a centralnom euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici građanskih vlasti, istarski župan Ivan Jakovčić, gradonačelnik Poreča Edi Štifanić te predsjednik Gradskog vijeća grada Poreča Eđidio Kodan.

Prigodne riječi pozdrava  na početku ovog misnog slavlja nazočnim biskupima, kanonicima, svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima te svekolikom vjerničkom puku uputio je biskup domaćin mons. Milovan.  Naglasio je povezanost porečko-pulske i biskupije Linz između ostalog i putem karitativnog djelovanja, a spomenuo je i svoj nedavni  posjet Austriji prigodom beatifikacije Franza Jägerstättera, laika koji je ubijen jer je pružio otpor savjesti za nacističkog režima tijekom Drugog svjetskog rata. Obzirom da je gost predslavitelj iz njemačkog govornog područja u uvodnom govoru našlo se i par riječi na  njemačkom jeziku, a sukladno tradiciji za velike svečanosti  u ovoj biskupiji, dio službe riječi i sažetak homilije bili su na talijanskom jeziku pa je i jezičnim značajkama ovo misno slavlje naglasilo  povezanost među regijama ovih prostora i ozračje mitteleuropske kulture.

Sveti Mauro, prvi imenom poznati porečki biskup veliki nam je uzor u vjeri stoga što je i svoj život dao za Krista pa smo tako i mi po svetom krštenju i potvrdi pozvani da svoj život usmjerimo na Boga, istaknuo je na početku homilije predslavitelj misnog slavlja. Linz i porečko- pulska biskupija povezane su zajedničkim kršćanskim korijenom, Aquileiom iz koje se kršćanstvo, još ža rimske vladavine proširilo na ove srednjeuropske prostore. Prvi biskup Lauriacuma u biskupiji Linz bio je Maximilijan iz Celja, a na tim prostorima djelovali su i umrli mučenici Florian i njegovi pratioci. Tijekom povijesti bilo je perioda kada je oganj vjere živo plamsao, ali isto tako bilo je preioda kada se je gotovo ugasio no zahvaljujući bogobojaznim biskupima, svećenicima i laicima žeravica koja je tinjala ispod pepela ponovno je usplamtjela. Poput mučenika sv. Maura mnogi su aktivni kršćani tijekom povjesti bili zatvarani i ubijeni zbog svoje vjere, a bilo je takvih teških razdoblja i u naše vrijeme.

Već dugo poznajem Vašu biskupiju a vrlo dobro i Vaše bivše biskupe: Dragutina Nežića, Antuna Bogetića a prije svega sadašnje biskupe i neke od njegovih suradnika, rekao je mons. Aichern spomenuvši povezanost  dviju biskupija, u molitvi, ali i ponekom međusobnom pomoći. Temeljeći se nadalje na poruku iz evanđelja „ Blaženi koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.“ potaknuo je vjernike na slušanje, primanje riječi Božje preko Biblije, Evanđelja, naviještanja Crkve ali i na ostvarivanje toga u životu. Istaknuta je nadalje važnost primanja sakramenta „koji nas potkrepljuju u nastojanju da budemo ljudi i kršćani“. Dnevna  molitva, poštivanje Božjih zapovijedi, sve je to ljubav prema Bogu kojoj- prema Isusovim riječima-pripada i ljubav prema bližnjima, što nam je sam Isus primjerom pokazao. U homiliji se nadalje poziva na  pomirenje, međusobno pomaganje te svijesno i aktivno izgrađivanje društva na kršćanskim vrednotama mira i pravednosti koje u današnje vrijeme imaju posebno značenje. „Ljubav prema Bogu i bližnjemu, iskazivanje hvale Bogu i pomaganje ljudima“ , bila su načela prvih kršćana, a isto to vrijedi i za nas danas.  Ljubite svoju domovinu, koju su prethodne generacije oplemenile kulturom, poviješću i vjerom čega je upečatljivo svjedočanstvo i ova vaša porečka bazilika sa mnogim njezinim duhovno povijesnim vrijednostima, rekao je mons. Aichern. Naglašena je nadalje važnost poštivanja obitelji koja je temelj života naroda, te ljubavi prema Crkve koja želi čovjeka po vjeri, Božjoj riječi  i sakramentima voditi k Bogu.

„Želim biskupu Ivanu, biskupu emeriti Antonu, svećenicima i svim vjernicima vaše biskupije Božji blagoslov, zdravlje, snagu za duhovni rad i zalaganje za svijet. Želim vam puno radosti koja proizlazi iz vjere u Boga i zauzimanja za ljude“ zaključio je svoju homiliju mons. Aichern.  Svečanim završnim blagoslovom „ad intercessionem sancti Mauri“ završeno je ovo misno slavlje kojim svekoliko vjernički puk ovog kraja svake godine odaje čast i hvalu svom nebeskom zaštitiniku.

No proslava svetog Maura, osim mnogih gradskih zbivanja, zabavnih, kulturnih i sportskih sadržaja, obilježena je ove godine još jednim radosnim događajem. Tijekom večernjeg misnog slavlja, za kojeg je porečka bazilika bila također ispunjena vjernicima, službu akolitata primio je bogoslov Rikard Lekaj. Misnom slavlju koje je predvodio biskup Milovan nazočili su, uz župnika domaćina preč. Petra Pahovića te druge svećenike iz biskupije, i gosti: rektor  Bogoslovskog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ U Rijeci mons. Nikola Uravić te vicerektor vlč. dr. Božidar Mrakovčić.

U pozdravnom obraćanju biskup je i ovom prigodom naglasio važnost primjera, nadahnuća i uzora davnih  mučenika, jer je upravo po njihovu djelovanju započelo širenje evanđeoske poruke na ovim prostorima. U prigodnoj homiliji naglašena je činjenica da na ovim prostorima već sedamnaest stoljeća živi spomen na svjedočanstvo vjere koju je i mučeničkom smrću dao sveti Mauro, što potvrđuje riječi „Divan je Bog u svecima svojim“, jer upravo sveci, u svijetu punom poteškoća, uz pomoć nebeskog djelovanja svjedoče snagu vjere. A tajna mučenika je osobna vjera, njima je vjera središte duše i života, biti s Bogom njima je mladost duše, i prema riječima pape Benedikta XVI,“ kad imaš Boga nisi nikada sam“. No za dostojno slijediti Boga potrebno je odricanje, to je zahtjev vjernosti. Treba se znati izboriti protiv vlastitih slabosti, odricanjem, kako bismo dostojnije mogli nasljedovati Krista. Odricanje je i uzimati svakodnevno svoj križ ispunjavajući svoje dnevne obveze i odupirući se zlu u svakom obliku. Sveci i mučenici su posvema razumjeli poziv iz evanđelja i dali tome  uzvišeno svjedočanstvo pa i žrtvom vlastita života, no i mi smo svakodnevno pozvani na nekrvno mučeništvo oslanjajući se na snagu i nutarnju ravnotežu koju nam daje vjera; prema riječima svetog Augustina „tko stupa u službu Božju nek zna da ulazi u tijesak: tu će biti stisnut, zdrobljen, iscijeđen, ali ne zato da propadne u ovom svijetu  nego zato da se pretoči u Božje vinske posude.“

Na kraju je biskup istaknuo kako crkva prati bogoslove i moli za njih, naglasivši da zvanje niče u obitelji, a sazrijeva u bogosloviji te da je upravo danas, kada postoji kriza zvanja neobično važno mladima prenositi istinske vrednote kako bi uz Božju pomoć stekli hrabrosti reći „da“ Njegovu pozivu.

Uslijedio je sam obred primanja službe akolitata koji je simbilično izražen gestom doticanja plitice čime bogoslov prima službu akolita, najbližeg poslužitelja oltara te izvanrednog djelitelja svete pričesti.

Nakon ovog  svečanog obreda, koji je ujedno bio doista radosni događaj za obitelj ovog mladog čovjeka kao i za cijelu župnu zajednicu uslijedio je svečani blagoslov čime je priveden kraju ovaj blagdan posvećen tom velikom svecu koji Poreču i porečkoj biskupiji daje posebno ozračje duhovnih velikana koji su ovdje živjeli i djelovali u davna vremena početaka kršćanstva.

G. Krizman