Lanišće:Hrvatski biskupi i svećenici na mjestu ubojstva Miroslava Bulešića

Nakon 60. godina od mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića u Lanišću, 24. kolovoza 2007. okupili se hrvatski biskupi i svećenici, zajedno sa biskupima iz Kopra i Trsta, te pohodili župnu kuću u kojoj je 24. kolovoza 1947. god. ubijen mladi svećenik Miroslav Bulešić.

Molitva trećeg časa je bila na laniškom dijelktu i napjevu, a predvodili su dr. Josip Grbac i preč. Marijo Žmak. Ovo je bio veliki događaj za župu Lanišće koja je mnogo pretrpjela u vrijeme komunizma radi svoje vjere. Mnogi su isticali kako su tadašnje vlasti mislile kako će s ubojstvom Miroslava Bulešića prestrašiti narod, njega staviti u zoborav i proglasiti neprijateljem naroda. Međutim, to se nije dogodilo; tek tada je Mirosalv Bulešeić počeo živjeti u srcima vjernika Istre. Postaje uzor mladima, tisuće dolaze na njegov grob moliti.

Točnu u 11 sati, kada je bio ubijen Miroslav Bulešić, započela je molitva Srednjeg časa u laniškoj župnoj crkvi. Molitvu je predvodio kard. Josip Bozanić sa 13 hrvatskih nad/biskupa, dva iz Kopra, tršćanskim biskupom te oko 250 svećenika. Na početku slavlja sve nazočne pozdravio je mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski te izrazio radost da su se u Lanišću okupili svećenici iz svih krajeva hrvatske na svojem prvom svećeničkom hodočašću. Biskup Milovan je istaknuo: “Već je tome 6 desetljeća otkako se ovaj blagdan sv. Bartola, ovdje u Lanišću, ali i u Svetvinčentu i cijeloj biskupiji Porečkoj i Pulskoj, proslavlja ne samo kao slavlje apostola nego također kao spomen na najveće svjedočanstvo vjere  koje je položio mladi svećenik Miroslav Bulešić na krvavoj krizmi u Lanišću, 24. kolovoza 1947. Ta se je krizma odvila u prostoru ove crkve, okršaji napadača i branitelja bili su tu vani, ispred i oko crkve. Ovdje je oltar Srca Isusova na kojem je don Miro, tog dana, nakon što je krizma bila završena, još na kraju u velikoj pobožnosti i sabranosti služio svoju posljednju misu u čast Srca Isusova. Nekoliko minuta nakon te mise on će u obližnjem župnom stanu prinijeti žrtvu/misu vlastitog života.

I vjernički puk Lanišća i čitave Istre odmah je don Mira doživljavao ne tek kao slučajnu tragičnu žrtvu progonitelja Crkve, nego upravo kao mučenika vjere, koji je čitavo svoje svećeništvo živio potpuno, intenzivno, hrabro i dosljedno – iskazujući u više navrata u ono opasno vrijeme također spremnost na mučeništvo, kako o tom svjedoči njegov dnevnik i živi svjedoci. Mučenička smrt na krizmi u Lanišću bila je samo pečat na taj život, sav predan Bogu i čovjeku.”

U nagovoru svećenicima biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogovoić je istaknu: “Želimo komemorirati i ostale svećenike, pogotovo one stradale u drugom svjetskom ratu i ranom poraću, žrtve poglavito partizanske mržnje na Crkvu. Ukupan broj ubijenih svećenika (i svećenika redovnika) s  današnjeg područja Hrvatske je 302 (Batelja). U usporedbi sa stanjem klera 1938., to znači da je stradalo oko 15% aktivnog klera. U BiH stradanja svećenika, dijecezanskih i redovničkih, bila su duplo veća. Stradanja katoličkih svećenika bila su najviše od partizana, manji dio od četnika. Tek par postotaka otpada na sve ostale (Nijemce i Talijani 8, ustaše 2).

Biskup Bogović je naglasio kako i današnje vrijeme ima svoje poteškoće, ima napast da se nametni isti stil govora, “nije pošteđeno okolnosti u kojima pravednik smeta, gdje je smatran kao provokator kojega treba u najmanju ruku oklevetati i zablatiti, ako se već ne može radikalnije isključiti. Od koga se prvenstveno očekuje da bude branitelj ugroženih, da uz opasnost po život stoji na braniku istine i pravde? Jasno je da je na to pozvan svaki čovjek i svaki kršćanin. No u prvom redu osjećajmo se na to pozvani mi svećenici. Mi naviještamo da nema drugoga puta spasenja osim križa Gospodina našega Isusa Krista.»