Odlučno slijediti Krista

U subotu, 25. studenog u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije zaređena su četiri đakona: Janez Barborič, Boško Čatlak, Damir Štifanić i Bartosz Pawlik. Misu ređenja predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša.

Biskup je u prigodnoj homiliji, razlamajući riječi iz Ivanova evanđelja gdje učenici govore da je Isusova besjeda ‘vrlo tvrda’ istaknuo da nije teško za shvatiti, ali je teško za prihvatiti. Učenici su dobro znali Isusove tvrdnje da je život došao s neba i da se nitko ne može suobličiti s vječnošću a da se ne pokori Bogu. Redovito, nije intelektualna poteškoća koja sprječava nas ljude da postanemo kršćani, veće je zapreka većinom Kristov moralni zahtjev. U srcu svake religije mora postojati misterij iz jednostavnog razloga jer je u tom srcu mora biti Bog. Po naravi stvari čovjek nikada ne to može u potpunosti shvatiti i spoznati. Svaki iskreni mislilac će prihvatiti da postoji taj misterij i da je taj misterij Bog. Realna poteškoća na koju mi kršćani nailazimo je dvojaka: zahtijeva čin potpunog predanja Isusu, prihvaćanje njega kao potpunog autoriteta i zahtijeva moralni standard najviše razine. Učenici su dobro znali da je Isus tvrdio ja da sam život i Božji um sišao na zemlju, njihova je poteškoća bila prihvatiti to kao Istinu.  I danas čovjek odbija Krista ne zato što je to intelektualno složeno, već zato što bi Krist, kada bi ga čovjek prihvatio, promijenio njegov život, a čovjek to ne želi. Isus kaže da je oživljujuća stvar životvorna snaga Duha Svetoga, a tijelo da nema nikakve pomoći, rekao je biskup te pojasnio da je najvažnije shvatiti da je Duh onaj u kojem je učinjeno svako dobro djelo. Sve su ljudske stvari trivijalne ako u sebi nemaju svrhe, rekao je propovjednik, te istaknuo da prava vrijednost nečega ovisi o cilju. To se odnosi i na prehranu, naveo je primjer, ako jedemo samo da bismo se prehranili – to može nanijeti više štete nego koristiti, no ako jedemo kako bi imali snage za obavljati bolje svoj rad tada hrana ima pravi značaj i pravi smisao. Jednako je tako i sa sportom, ako se njime bavi samo radi sporta to je propušteno vrijeme, no ako čovjek prakticira sport da bi održao svoje tijelo u formi kako bi imao snage i fizičke spreme za činiti dobra djela, sport tada više nije trivijalan i postaje veoma važan. Tjelesne stvari dobivaju pravi smisao upravo iz duha u kojemu se obavljaju. Isus govori ‘moje su riječi duh i život’, on nam jedini može reći što je život, staviti u nas duh i dati snagu. Život jer vrijedan zbog svoje svrhe i cilja, a ne samo radi življenja i uživanja, samo nam Krist može dati istinsku svrhu u životu i moć da shvatimo tu svrhu, naglasio je propovjednik. Isusa čovjek prihvaća samo ako je potaknut Duhom Božjim. No ako se tome opire on se svojom vlastitom voljom isključuje od Boga. Propovjednik je istaknuo da pročitani ulomak iz Ivanova evanđelja predstavlja početak kraja, nakon velikog broja sljedbenika koji su dolazili Isusu i učenicama, okolnosti su se promijenile i počela je rasti mržnja koje će kulminirati na križu. Okolnosti poput tih otkrivaju ljudska srca i pokazuju ih u njihovom istinskom svjetlu. Postoje tri različita držanja prema Isusu Kristu, u kojima se i mi možemo prepoznati: dezerterstvo, izopačenost i odlučnost. Neki su se jednostavno udaljili, i zbog različitih razloga nisu više slijedili Isusa. Neki su vidjeli jasno kamo je Isusu išao, nisu mu se mogli usprotiviti, već su se jednostavno izvukli i pobjegli, smatrali su da je išao prema katastrofi koju nije vidio, a oni su se samo sklonili na vrijeme i spasili živu glavu. Bili su mu prijatelji samo u dobro vrijeme, dok mu je dobro išlo i dok je bio slavan. Oni koji su se udaljili bili su s Isusom onoliko dugo dok je njihova karijera uz njega išla uzlazno, ali na prvoj stepenici prema križu oni su ga napustili. Bili su uz njega iz koristoljublja, no kada su trebali učiniti nešto za njega, izdali su ga. Nitko nije dao tako puno ljudima kao što je dao Isus, no ako mu prilazimo da bismo nešto dobili, bez da išta damo, sigurno ćemo se razočarati. Čovjek koji će slijediti Isusa mora znati da će uvijek naići na križ ukoliko ga bude istinski slijedio.

Izopačenost – tu spada ponajprije Juda, rekao je biskup. On, koji je mogao postati heroj, postao je izdajica. Onaj koji je mogao postati svetac postao je veliko razočarenje, rekao je propovjednik te istaknuo kako razne poteškoće koje čovjek susreće u životu mogu zgrčiti kako lice tako i srce čovjeka, potrebno je moliti da do toga ne dođe već da, uz pomoć vjere, uspijemo sačuvati ljepotu i plemenitost duše.  

Govoreći o odlučnosti biskup je potom istaknuo Petrovu veliku ispovijest vjere izrečenu kod Cezareje Filipove, to je za Petra bila nepobitna činjenica, za njega je samo Isus imao riječ života vječnoga i nitko drugi. Petrova odanost se temelji na osobnom odnosu prema Kristu. Iako su postojale mnoge stvari koje nije razumio i bio je zbunjen i začuđen, bilo je nešto u Isusu zbog čega ga je rado slijedio i u smrt. Analiziramo li bit kršćanstva vidimo da ono nije ni filozofija, ni ideologija, ni teorija, veće je to osobni odgovor Isusu, to je odanost i ljubav koju čovjek daje jer njegovo srce ne može i neće dopustiti drugačije, rekao je biskup. Današnje nas evanđelje uči da naše otkriće u Isusu Kristu mora biti osobno otkriće, čovjek mora imati svoj sud o Isus Kristu. Može imati svo teološko znanje, ali još uvijek ne biti kršćani, jer se kršćanstvo ne sastoji od znanja, već je to prvenstveno poznavanje Isusa Krista. On od nas traži osobni sud. On pita svakoga čovjeka „Tko sam ja za tebe?“, zaključio je biskup.

Misno slavlje glazbom su popratili kantori pulskog sjemeništa te katedralni zbor.