9. nedjelja kroz godinu (c)

Komentar evanđelja 9. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Ilija Jakovljević.

Ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere. Lk 7, 1-10

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Riječ Gospodnja.

Današnje evanđelje govori nam o vjeri jednog stranca – satnika. On je čuo za Isusovo djelovanje, i kao stranac, vjeruje da Isus može moći. Zanimljivo je da taj satnik traži pomoć za svog slugu. Satnik šalje židovske starješine da idu po Isusa da dođe i da mu ozdravi slugu. Poganin – satnik vjeruje. Njegova vjera nadilazi vjeru židovskih starješina. On nevjernik šalje one koji bi trebala vjerovati da idu po Isusa. Starješine židovske dolaze do Isusa i mole ga da dođe: Starješine se ne žele zamjeriti satniku jer je puno učinio za njih, čak im je i sinagogu sagradio. Oni postupaju po satnikovoj želji. Zanimljivo je da starješine ne dolaze na svoju inicijativu, ne dolaze zato jer vjeruju; već jer se žele odužiti na jedan način satniku. Također, starješine se ne zanimaju za bolesnog slugu. Ova prispodoba ima veliku sličnost s prispodobom o dobrom Samarijancu. Gdje kraj čovjeka patnika prolaze svi oni koji bi trebala pomoći, a pomaže samo stranac. Današnji događaj govori o velikoj ljubavi – milosrđu ovog satnika prema svome sluzi. On nevjernik iskazuje milosrđe, ljubav. Isus, ljubitelj čovjeka; ozdravitelj ljudskog tijela ide ozdraviti slugu. Kad je satnik vidio da Isus dolazi, posla mu ususret prijatelje s porukom: „Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Samo reci riječ i ozdravit će moj sluga“. Ove iste riječi i mi svaki put kod mise izgovaramo prije svete pričesti: Gospodine, nisam dostojan… samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ Satnik se ne smatra dostojnim da Isus zakorači u njegov doma, da mu bude domaćin. Vjeruje da to Isus može učiniti svojom riječju. Koja li vjera! I ja kao vjernik često u svojoj molitvi tražim od Isusa da mi nešto učini, molim ga za zdravlje; sretan uspjeh na ispitu – poslu… Satnik vjeruje da Isus to može učiniti. Vjerujem li i ja? Isus je rekao za satnika: „Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere“. Vjera je satnika pokrenula da moli da Isus ozdravi njegovog slugu. Vjera je ta o kojoj ovisi koliko ću željeti pomoći svome bližnjem u nevolju, pa čak i onome koga ne volim. Blaženi Miroslav Bulešić, kako čitamo u zapisima, pokušao svakom čovjeku pomoći; napose onom najpotrebnijem. Godine 1946. kad je nakon rata bila velika oskudica svega; a on je imao dvije –tri košulje, jednu je naredio da se dadne siromahu. Imamo nekoliko primjera iz njegova života gdje mu je čovjek sa svim svojim potrebama bio na prvom mjestu. Znao je da ljubav prema čovjeku znači ljubav prema Bogu. I mi smo pozvani, da upravo potaknuti ovim evanđeoskim primjerom iskažemo svoju ljubav prema onom najpotrebnijem, bez obzira tko je on. U ovoj Godini milosrđa ne smije biti zanemarena ni ova socijalna komponenta; jer onoliko koliko poštujemo drugoga toliko ćemo biti drugom prijatelj i bližnji. Satnik je učinio sve za svog slugu. Isus je ozdravi slugu; ali još više je u vjeri učvrstio satnika te na jedan način svim židovskim starješinama očitao lekciju iz vjeri i milosrđa. Mi ne možemo činiti djela ljubavi ako nemamo vjere; jer ta ljubav prema bližnjem mora imati svoj sadržaj, svoju supstanciju a to je vjera. Vjera hrani našu ljubav, vjera potiče ljubav na djelovanje. Vjera gleda čovjeka onakav kakav jest; u konačnici dijete Božje. Stoga svaka podjela u nama govori o nedoraslosti naše vjere. Satnik nije poznavao sve članke vjere, kao židovske starješine; ali je imao više vjere kako kaže Isus nego svi u Izraelu. Zašto? Zato jer je iz vjere pristupio pomoći čovjeku. Inače je mogao reći, ovaj sluga je bolestan više ništa ne doprinosi sad ga se možemo riješiti; izbacimo ga na ulici. Ne, već je tom sluzi iskazao ljubav. Tu ljubav od nas mlađi trebaju naši roditelji, naši bližnji; moj kolega s posla. Napose imati ljubavi treba imati onaj tko se bavim čovjekom: politika, zdravstvo, škola… Kakvi smo ljudi i društvo to se najbolje vodi u našem stavu prema onima koji su najpotrebniji naše pomoći; to su naši bolesnici.