7. vazmena nedjelja
Komentar Evanđelja 7. vazmene nedjelje napisao je vlč. mr. Ilija Jakovljević.
„Neka budu savršeno jedno!“ Iv 17, 20-26
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.«
Riječ Gospodnja.
Isusova molitva za učenike
Isus svoju molitvu ne izriče samo za ondašnje svoje učenike, apostole, one koji su vjerovali u njega, nego i za sve one koji će stoljećima na riječ apostola – Crkve povjerovati u Isusa Krista. Isus je možemo reći molio za nas. Isusova molitva usmjerena je na jedinstvo svih Isusovih učenika, a mi smo Isusovi učenici. Da svi kršćani budu jedno kao što su jedno Isus i Nebeski Otac. Međutim, Isus je bio duboko svjestan da učenici nisu jedinstveni, znao je da će ga Juda izdati za šaku dukata. Međutim, kao vjernici smo svjesni da nismo idealni, da imamo svojih nedostataka i da nam je potrebno Božje milosrđe, ali uzor nam ne mogu biti Jude današnjeg vremena.
Danas postoje mnogi koji uzimaju kamenje u svoje ruke i kamenuju svakog tko drugačije misli i govori. Vjernik mora biti različit od drugog, jer on u svoje ruke ne uzima kamenje da se obračuna s drugim; već ide drugom ususret s ljubavlju. Vjernik treba prilaziti drugom poput majke koja uzima svoje novorođeno dijete u naručje i dok plače ona mu svojim zagrljajem daje sigurnost, svojim poljupcem razbija strah. Dijete po ljubavi prepoznaje tko mu je majka. Samo onaj tko istinski ljubi spreman je iz ljubavi podnijeti i mučeništvo. Blaženi Miroslav Bulešić molio je da ga Bog učini dostojnim mučeništva: da mogne prihvati mučeništvo iz vjere i ljubavi te da može oprostiti svojim progoniteljima i ubojici. Upravo ćemo danas blagosloviti kip bl. Miroslava Bulešića da i nama bude uzor u ljubavi i praštanju. Dok su ga ubojice u Župnoj kući u Lanišću udarale i na kraju nožem zaklale on je molio: Oče, primi dušu moju. To je stav kršćanina; moliti dok te „kamenuju“. Isus je molio dok je njegov neprijatelj razmišljao kako ga ubiti. Ali neprijatelj nije računao da će Isus uskrsnuti i da će upravo Isusova smrt biti za spasenje onih koji vjeruju. Dok se drugi oboružavaju kamenjem, kršćanin se oboružava: ljubavlju, milosrđem i molitvom. Ogrnimo se plaštem milosrđa i njime zaogrnimo svakog čovjeka.
Isus u svojoj molitvi moli za jedinstvo u Crkvi, među učenicima. Tamo gdje postoji ljubav i milosrđe; tamo gdje se prašta i traži oproštenje, tamo postoji zajednica. I mi smo zajednica, koja unatoč svojim osobnim grijesima, molimo za oproštenje i opraštamo. Papa Franjo nas poziva da se nikad ne umorimo u djelima milosrđa, kako bi mogli izgrađivati civilizaciju ljubavi. Budućnost svijeta je Ljubav, Ljubav je Bog; a samo kršćanski Bog je Bog Ljubavi; Bog milosrđa i praštanja; Bog koji je umor za spasenje čovjeka.
Isus govori kako svijet, tj. kako svi nisu željeli upoznati Isusa. I danas postoje ljudi, kako što su postojali u Isusovo vrijeme, u vrijeme bl. Miroslava, koji ne prihvaćaju Boga i dopuštaju si da u ime subjektivne slobode čine što god hoće. A znamo da je slobodan samo onaj čovjek koji je bez grijeha. A tko je to od nas bez grijeha? Tko to danas ima pravo baciti kamen na drugoga? Nitko! To čini samo onaj tko je sav u grijehu. Grijeh čovjeka zarobljava, guši u njemu ljubav i narušava njegovo dostojanstvo. Isus moli da ona ljubav koju je njemu dao Otac Nebeski ostane među njegovim učenicima. Ta ljubav hrabrila je kršćanske mučenike, ta ljubav oblikovala je dušu mladog mučenika Miroslava, da je mogao svojim progoniteljima oprostiti. Bulešić se nikad nije umorio u opraštanju, ljubavi i istini; jer je duboko vjerovao i znao da je njegov put, istina i život sam Isus Krist. Bulešić je bio progonjen od tri civilizacije smrti 20. stoljeća, ali ni jednoj se nije poklonio, a u svakoj je ljubio čovjek; pa i onog grešnog. Braćo i sestre, nemojte se nikad umoriti u praštanju i ljubavi; neka vaše ruke – vaše srce bude prožete ljubavlju i praštanjem. Nikad ne podižete kamen na svoga bližnjeg, već uvijek prilazite svome bližnjem s ljubavlju i milosrđem – tj. Bogom. Bog treba danas ljude koji žive milosrđe i ljubav! Blaženi Miroslave, molim te isprosi nama vjernicima kod Boga milost opraštanja i ljubavi prema svakom čovjeku; napose onom koji i danas baca kamenje i zabija mač u srce tvoga mističnog otajstva. Blaženi Miroslave, moli za nas grešnike. Amen.