6. vazmena nedjelja

Komentar Evanđelja 6. vazmene nedjelje napisao je vlč. Graciano Živolić.

Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam ja rekoh. Iv 14, 23-29

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu.

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«

Riječ Gospodnja.

Isusov govor odgovor je učenicima na neznanje, žalost i strah povodom njegovog skorog odlaska. Isus znajući njihovu uznemirenost još jednom nakon posljednje večere kao bitnu novost najavljuje svoj povratak u novoj snazi. Pri tome kao da previđa muku i smrt koji su neposredno pred njime, ne da im one potamne perspektivu nove nade. Njegov odlazak ne smijemo gledati kao dislokaciju u neke daleke metafizičke prostore nego povratak Ocu, Onome kojega je i u našoj ljudskoj naravi dobro poznavao i s njime ostao trajno povezan, iako je u isto vrijeme iskusio težinu i svu gorčinu odijeljenosti od njega. Njega učenici još nisu dovoljno upoznali stoga Toma samo trenutak prije iskreno priznaje: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš.” A Filip pita: “Pokaži nam Oca, i dosta nam je!” Nesvjesno priznaje u čemu i jest najveći problem ne vide Oca. Zato Isus i odlazi, ne ostavlja svoje, najavljuje svoj skori povratak kada će se zajedno s Ocem nastaniti u njima i time ukloniti svako otuđenje jer će Bog zauvijek ostati s nama. Do tada im je vjerovati na njegovu riječ i čuvati je čineći što im je zapovjedio. Da ne ostane sve na riječima nekoć izgovorenima Otac im je njegovom zaslugom poslao Duha Svetoga koji će uvijek iznova obnavljati njihovu snagu i davati im novi odjek. Isusov odlazak ne ostavio prazninu, ni trajnu žalost ni razočarenje nego im je nakon svega donio neslućeni mir, jer nije ostao u grobu nego je uznesen na nebo. Dali se taj mir održao do danas i u našim srcima? Da li je svojim uznesenjem i nama otvorio prostor u kojem novom snagom odzvanja vječna očeva Riječ i trajno ostaje u nama? Ostatak ovoga vazmenoga vremena i svetkovine koje su pred nama neka nam to malo približe.