Proslava blagdana sv. Vinka Paulskog u Puli

Blagdan sv. Vinka Paulskog, u organizaciji pulskih sestara milosrdnica proslavljen je u srijedu, 27. rujna, u župnoj crkvi sv. Pavla apostola. Svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju svećenika šire okolice Pule.

Po ulasku procesije koncelebranata prigodni govor dobrodošlice u ime sestara milosrdnica pročitala je Ana Okmaca Pilepić. Zahvala je izražena biskupu, predvoditeljima trodnevnice, te svim članovima Vinkovske obitelji. Ona je između ostaloga podsjetila na odlike vinkovske karizme, te na činjenicu da sestre milosrdnice u Puli djeluju već 55 godina.

Biskup je u uvodnom obraćanju čestitao sestrama i članovima Udruge sv. Vinka, „koji nastavljaju to divno djelo kršćanske ljubavi na zemlji na temelju evanđelja i Kristova poziva“. Prisjetio se je da su za njegova boravka u sjemeništu ondje posluživale sestre milsordnice, ali i da je tijekom života kasnije uvijek od sestara milosrdnica imao što naučiti, o Isusu i o služenju.

Isus je glasnik, učitelj i liječnik

Na početku prigodne homilije biskup je podsjetio na tri temeljne Isusove zadaće u širenju kraljevstva nebeskoga: „Isus je, dakle, glasnik, učitelj i liječnik.“ Pojasnio je ulogu glasnika, „Isus je izvorni glas i autentični glasnik svoga nebeskog Oca, utjelovljena riječ Božja.“, rekao je propovjednik te istaknuo „Vršenjem riječi Božje čovjek postiže krvnu vezu s Isusom.“

„Isus je učitelj“, rekao je nadalje propovjednik te podsjetio da „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4,4). U govoru o Božjoj riječi, nije dovoljno samo imati informaciju, naviještati, nego pristiglu riječ treba pretočiti u svakodnevni život. Tako Riječ Božja postaje okrjepa i utjeha, postaje hrana za život.“Tvrdnju da je Isus liječnik biskup Ivan je potkrijepio činjenicom kako nam Evanđelja svjedoče da je Isus sve tri godine svoga javnoga djelovanja bio u službi ljudima: propovijedao, poučavao, liječio, ozdravljao, oslobađao od spona zla i grijeha.

Sv. Vinko – istinski misionar Božje ljubavi

Govoreći o sv. Vinku biskup je istaknuo: „Sv. Vinko, utemeljitelj sestara milosrdnica u potpunosti je nasljedovao Krista Gospodina, slušao njegov glas, glas Crkve i vršio Očevu volju, bio tješitelj žalosnih, branitelj sirota i zaštitnik udovica. Suobličen Isusu, postao je istinski misionar Božje ljubavi. Služeći braći i sestrama u potrebi živio je kršćanske istine, pretočio ih u kršćanska djela ljubavi i postao živo Evanđelje. Kao što je Isus u središtu Evanđelja tako je sv. Vinko stavio Isusa u središte svoga života, kao i duhovnosti bratovština kršćanske ljubavi, Družbe sestara kćeri kršćanske ljubavi te poslije Družbe sestara milosrdnica. Svoje je suradnike i suvremenike pozivao da rade kao Isus.“

Predvoditelj je podsjetio kako je sv. Vinko osnovao zajednicu lazarista i Kćeri Kršćanske ljubavi „koje su u ono vrijeme služile u bolnicama, staračkim domovima, sirotištima i župama. Sestre su čak posluživale robove na galijama što za mlade djevojke nije bio nimalo lagan posao. No, ljubav prema Isusu patniku vukla ih je na more, tamo gdje god ljudi pate“, rekao je biskup.

„Blagdan sv. Vinka poziva sve ljude, osobito nas kršćane da si ponovno i ponovno posvijestimo da prvotna zadaća kršćana nije govoriti o kršćanstvu nego živjeti kršćanske vrijednosti“, posvijestio je biskup. „Naša izvorna zadaća nije razvijati diskusije, izvikivati dokaze o Božjoj opstojnosti i istinitosti kršćanske vjere, iako je i to koji puta potrebno, nego svojim primjernim kršćanskim životom svjedočiti značenje kršćanske ljubavi, milosrđa dobrote i nade.“

„Pozvani smo nasljedovati ovoga divnoga sveca čija su djela prepoznatljiva u životu i radu naših sestara milosrdnica koje su zadužile ovaj grad, Istru, Hrvatsku, Europu i još dalje.“

„Danas s našim sestrama Bogu zahvaljujemo i molimo da  novim duhovnim zvanjima obdari njihovu družbu, našu biskupiju Porečku i Pulsku, i cijelu Crkvu, kao i dobročiniteljima i volonterima koji će svjedočiti Kristovu ljubav i milosrđe, te tako cjelokupnom društvu dati dimenziju bratske solidarnosti i služenja. Neka blagoslov Božji, zagovor Marije Majke Crkve i sv. Vinka prati sve naše bolesne, nemoćne, osamljene, ostavljene i sve one koji su potrebni kršćanske ljubavi i milosrđa, kao i sve volontere i ljude dobre volje koji im se stavljaju u službu“, zaziv je kojim je biskup zaključio homiliju.

Završne zahvale izrekao je župnik domaćin, preč. Milan Mužina. On je između ostalog, osim zahvale predslavitelju i koncelebrantima, uputio zahvalu i prvom župniku Župe sv. Pavla koji je davne 1968. godine pozvao sestre milosrdnice u Pulu.

Trodnevna duhovna priprava

Blagdanu je prethodila trodnevnica, od nedjelje, 24. do utorka, 26. rujna. Prve večeri misu je predvodio vlč. Joel Catary, župnik pulske Župe Krista Spasitelja, a nakon mise održana je projekcija dokumentarnog filama režisera Jakova sedlara „Male velike sestre“. Drugoga dana trodnevnice predvoditelj je bio vlč. Alejandro Castillo, ravnatelj Sjemeništa Redemptoris Mater u Puli, a trećega dana o. Diego Deklić, župnik pulske župe sv. Antuna Padovanskog.

55 godina prisustva milosrdnica u Puli

Djelovanje sestara Milosrdnica u župi sv. Pavla vezan je uz osnivanje istoimene župe na području grada Pule koji se zove Veruda i Vidikovac. Čim su stvoreni uvjeti za život i pastoralni rad, župnik dr. Lucijan Ferenčić zatražio za pomoć časne sestre Družbe sv. Vinka Paulskog. 04.10.1968. molbi je udovoljeno i na župu dolaze dvije sestre Milosrdnice: s. Paulina Samardžić kao kućanica i s. Beata Kuzma kao katehistica.
Narod je od sestara tražio savjet i pomoć. Kapelu i sestre vrlo često je posjećivala gospođa Marija Demori. Živjela je sama u svojoj kućici nedaleko crkve. Premda boležljiva, redovito je dolazila na misu. Sestre su prema njoj bile susretljive. Ona je, naime, mnogo razmišljala kome da ostavi novu kućicu koju joj je općina gradila na Vidikovcu umjesto njezine stare koju, su radi urbanizacije grada, trebali srušiti. Priopćila je svoju želju sestrama i rekla da želi po nadahnuću kuću ostaviti sestrama uz uvjet da se za nju do smrti brinu.
U novosagrađenu kućicu ona se uselila u rujnu 1970. Uporno je tražila da joj dođu dvije sestre iz Rijeke koje će s njom stanovati. Premda su joj bile na uslugu sestre iz župne kuće sv. Pavla, ona ih je željela imati u svojoj kući. I došle su 18.12.1970. s. Jozua Zavržen i s. Agata Brajković. Iza smrti Demori Marije sestre su ostale same u kući.
Biskupski ordinarijat Porečke i Pulske biskupije odobrio je osnutak ove zajednice: SAMOSTAN SESTARA MILOSRDNICA PULA, Rabarova 9. Zajednica se osamostalila i s vremenom povećavala te su u njoj boravile sestre koje su radile u Domu umirovljenika Alfredo Štiglić kao i u Općoj pulskoj bolnici. Godine 1981. sestre s župe sv. Pavla, Voltićeva 26, dolaze u sestarsku zajednicu. Ovisno o potrebama apostolata sestre na župi sv. Pavla su se izmjenjivale. Zbog neprikladnih uvjeta za život 1987. dograđuje se kat kuće i kapela koja je posvećena Majci dobrog savjeta S demokratskim promjenama u našoj domovini sestre započinju raditi i u OŠ Veruda.
Danas samostansku zajednicu u Rabarovoj 9, čine tri sestre: s. M. Lidija Turković, s. Milena Kramar i s. M. Mirta Vugdelija.

G. Krizman