32. nedjelja kroz godinu

Komentar evanđelja 32. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Dalibor Pilekić.

Ova je sirota udovica ubacila više od svih. Mk 12, 38-44

     „U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;  proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“

Današnja nam riječ Božja govori o snazi vjere koja se očituje kroz milosrdnu velikodušnost i odmah nam kao primjer pred oči stavlja dvije žene: udovice, jadnice, koje jedva preživljuju. Od svih udovica u Izraelu upravo je ova udovica poganka iz Sarfate Sidonske dobila čast da postane primjer svim ljudima Staroga Zavjeta kako se valja osloniti na Boga. Od svih duhovnih veličina koje su u Isusovo vrijeme živjele u Jeruzalemu Isus prstom upućuje na nepoznatu udovicu koja je ubacila u riznicu tek dva novčića i upravo nju stavlja kao primjer prave velikodušnosti.

Što je to tako posebno u ovim ženama da nam ih Sveto Pismo daje za primjer između tolikih duhovnih velikana Biblije?

Promislimo što znamo o udovici iz Sarfate Sidonske? Nije bila Židovka, bila je iznimno siromašna – na rubu smrti. Usprkos svom teškom položaju ona je ljubazna s prorokom koji ne pripada njenom sustavu vjerovanja. Kada je on traži vode i malo hrane ona ima povjerenja u njega i usprkos težini svoje egzistencijalne situacije – ona pomaže Božjem čovjeku. Prorok Ilija je u svom životu doživio da su mu mnogi sunarodnjaci – Židovi – okrenuli leđa i izdali savez s Bogom. Ovdje mu žena poganka vjeruje i pouzdaje se u njegovog Boga – iako za to nema ni prikladnu pouku ni pripadnost izabranom narodu. Upravo je zato Ilija ističe između svih žena. Upravo je zato Biblija pamti i pokazuje kako Bog može doći do ljudskih srca na mnoge načine i da ti ljudi onda svojim djelima i svojim životom svjedoče pripadnost Bogu. A može li tko bolje posvjedočiti od ove udovice iz Sarfate Sidonske?

Isus stoji u Hramu i promatra ljude kako ubacuju darove u riznicu Hrama darujući Bogu nešto od srca. Kad je udovica ubacila dva novčića Isus je izabire između svih i pokazuje je svojim učenicima stavljajući je kao uzor. Što je tako posebno kod nje? Što je to Isus primijetio? Isus je primijetio njezino srce i ono predivno što je u njemu bilo dok je davala svoj skromni darak Bogu. Ona nije dala samo novac – ona je u tom daru dala i dio same sebe. Pokazala je svoju velikodušnost, ljubav, poštovanje, vjernost, povjerenje.

Kad nam Isus ovu ženu postavlja kao uzor onda nam želi reći kakva je milostinja Bogu po volji. Samo onakva koja dolazi od radosna srca, koja se daje u povjerenju i iz ljubavi prema svome Bogu. Bog nikada ne gleda na kvantitetu onoga što darujemo, nego na način kako darujemo. Činimo li to iz svijesti da smo to Bogu dužni jer nam je on sve darovao, onda imamo ispravan stav. Radimo li to, naprotiv, preko volje – jer to svi drugi rade – onda to baš i nema neku vrijednost. Ženin identitet nije poznat – ni Isus ga nije želio iznijeti, poštujući njezinu anonimnost. Tako i mi – kad želimo u Božje ime i iz ljubavi prema Bogu – nečega se odreći u ime potrebitijih, tada to trebamo činiti skromno i povučeno. Učiniti dobo i neprimjetno se povući. To je prava veličina. Takve Bog najbolje primjećuje i takvima nagrada neće biti uskraćena.

Premda živimo u vremenu emancipacije žena, muškarci su još uvijek dominantniji spol. Tim više nam današnja riječ Božja podcrtava vrijednost žene dajući nam dvije žene za primjer življenja svoje djelatne vjere na području milosrdne velikodušnosti. Neka nam one svima budu primjer i zagovornice na nebu kako bismo i mi uspjeli u onome u čemu su one dale tako dobar primjer. 

„Svete i blažene žene – molite za nas!“