24. nedjelja kroz godinu B

Osvrt na evanđelje 24. nedjelje kroz godinu B napisao je vlč. Bernard Jurjević.

 Ti si Pomazanik-Krist! … Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.

Mk 8, 27-35

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

 

Isus Krist uvijek je ostao vjeran svome poslanju što ga je primio od svoga nebeskog Oca. Bilo da su ga ljudi slavili ili su ga odbacivali, ismijavali ili progonili: on je išao svojim putom i naviještao radosnu vijest o dolasku kraljevstva Božjega. U evanđelju ove nedjelje apostol Petar jasno priznaje Krista. Primjereno obećanjima proroka on priznaje njega za dolazećeg Otkupitelja koji je stvarno došao u Isusu. Tako Šimun Petar pun radosti i osvjedočenja ispovijeda: “Ti si Mesija!”.Petar je u ljudskoj slabosti i prevrtljivosti također u položaju, da krivo razumije Božji plan, i kasnije je tri puta zatajio Gospodina. Upravo u liku Petra svi mi svakodnevno prepoznajemo sami sebe. Lako nam je priznati Isusa Mesijom kada su naša životna očekivanja ispunjena. Istinski problem za Petra je trpeći i na križu umirući Mesija. Šimun Petar ima krivu sliku o ovom Mesiji: on treba biti moćni kralj, politički osloboditelj. Nasuprot tome, Isus odbija takva očekivanja: jasno daje do znanja, da on kao “Sin čovječji” ide putem patnje; “On će biti ubijen, ali će nakon tri dana ustati.”   Petar nije razumio, predbacuje Gospodinu i želi ga na sve moguće načine spriječiti, da mu se takvo što dogodi. Petar je mislio dobro kad je izrekao što mu je na srcu, ali je to ipak bilo krivo. Osornost kojom Isusu kori Petra, iznenađuje i šokira nas: “Nosi se od mene sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Isus želi upozoriti da se ovdje staje na put na kojem je on svoje božansko poslanje stavio na kocku. I nemoguće je da se složi s Petrom! Petar će to kasnije uvidjeti, nakon što je Isus Krist umro na križu i uskrsnuo, i tada će on sam vjerno i bez straha priznati da je Sin Božji čovjekom postao, i za spasenje svijeta umro na križu. Kako mi postupamo s Isusovim zahtjevima? On nas poziva i traži od nas da idemo s njim putem križa, da imamo udjela u njegovu uskrsnuću. “Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom”, tako kaže on (Mk 8,34). Ide se za tim da u ljubavi Kristovoj nadvladamo egoizam. Tako povjeravamo Bogu naš život i ne trebamo se bojati da ćemo dobiti manje. Isus kaže: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.” Tako se pokazuje naša vjera u svakidašnjici; ona se pokazuje u djelima ljubavi koje ispunjamo, u tome, da smo tu  za naše bližnje koji trebaju našu potporu i pomoć. Neka nam blažena Djevica i majka Božja Marija izmoli od Boga snagu za djelatnu ljubav prema bližnjemu, da bismo u svemu proslavili Boga i služili braći i sestrama u ljubavi! Blaženi Francescio Bonifacio svoj puta blaženstva započeo je odlukom koja bi trebala postati i našom odlukom: ”Odlučujem slijedeće! Oko svega što se tiče dobra duša uvijek prvo tražiti milost i prosvjetljenje od Isusa. Ne smijem si umišljati da sam nešto učinio svojim snagama ili sebi pripisati uspjeh. Ako postoji opasnost da se uzoholim odlučujem sa za mrtvljenje (sat klanjanja ili nešto drugo što ne škodi tijelu već ponižava duh. I na taj način Krist će me prepoznati kao svog učenika koji želi poput Njega vršiti Očevu volju.”