15. nedjelja kroz godinu, c

Komentar evanđelja 15. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Josip Peteh.

Tko je moj bližnji? Lk 10, 25-37

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Gospodnja.

Danas u Evanđelju jedan od farizeja pita Isusa što treba činiti da baštini život vječni. Isus ga upućuje na zakon, da tamo potraži odgovor na svoje pitanje. I mi često Isusu dolazimo s raznoraznim pitanjima, možda ne da ga iskušamo, ali tražeći da Isus potvrdi neku našu viziju. I nas Isus upućuje na zakon i proroke i evanđelja, “što tamo čitaš?”. Ne treba “izmišljati toplu vodu”, sve što nam je potrebno za spasenje sadržano je u Svetom Pismu, samo treba čitati.

Farizej je odmah ispravno odgovorio s onim što je bilo srž zakona, a to su zapovjedi ljubavi koje je svaki Židov dobro poznavao.

Isus potiče “idi, pa i ti čini tako”, nije dovoljno samo znati što nam je činiti nego to trebamo i ostvariti, provest u djelo.

Tada farizej pita tko je njegov bližnji i Isus odgovara u prispodobi.

Čovjek kojega su razbojnici ostavili polumrtva kraj puta susreće svećenika, levita i Samarijanca.

Ova prva dvojca su ga vidjela i zaobišla, a Samarijanac ga je vidio, sažalio se, približio, zavio mu rane i polio vinom i uljem, posadio ga na živinče, odveo u gostinjac, pobrinuo se za nj, i platio gostioničaru da se pobrine za njega.

Ova prva dvojca su stvar riješili u dva poteza vidjeli su i zaobišli čovjeka, a Samarijanac si je dao truda i poduzeo toliko akcija dok čovjeka nije pomogao i kad više nije mogao s njime ostati platio drugoga da se pobrine za nj. Evanđelje nam kaže kako je ovaj Samarijanac bližnji ovome koji je upao među razbojnike jer mu je iskazao milosrđe, ljubav! Nije ovaj unesrećeni bližnji Samarijancu nego Samarijanac unesrećenom. Milosrđe je ono koje nas čini bližnjima svakom čovjeku, ono ne bira kome će biti iskazano, ljubav ne diskriminira, nema granica, nema uvjeta koje treba ispuniti da bi ju zadobili. Isus kaže farizeju idi pa i ti čini tako. Nemoj zaobilaziti ljude, izbirati one kojima ćeš iskazati milosrđe, nego svakome koji je u potrebi iskaži milosrđe koje nije samo neke sladunjave riječi nego akcija ljubavi, učini sve dok čovjeka ne pomogneš da stane na svoje noge!

Isus nam je prvi bližnji on nam je svima iskazao milosrđe postavši čovjekom darujući svoj život na križu za naše spasenje, iskazao je beskonačnu ljubav svima i svima ostao zauvijek blizu, Emanuel Bog s nama!