15. nedjelja kroz godinu
Homiliju 15. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Dalibor Pilekić. Mk 6, 7-13
„U ono vrijeme:
Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im:
„Kad uđete gdje u kuću,
u njoj ostanite dok ne odete odande.
Ako vas gdje ne prime
te vas ne poslušaju, iziđite odande
i otresite prah ispod svojih nogu
njima za svjedočanstvo.“
Otišavši, propovijedali su obraćenje,
izgonili mnoge zloduhe
i mnoge su nemoćnike mazali uljem
i oni su ozdravljali.“
Nalazimo se u vremenu koje je obilježeno mladim misama. U našem je narodu ove godine više od 70 mladomisnika. Današnja nam Riječ Božja daje razmišljati o njihovom pozivu, izabranju te poslanju.
Biblija nam na mnogo mjesta svjedoči o pozivu izabranih. Ipak, današnji tekst iz proroka Amosa iznimno je dragocjen zbog svoje jasnoće. Amos za sebe kaže: „Ja sam stočar i gajitelj divljih smokava“, „ali Gospodin me pozva…“! Iz Amosovih riječi jasno proizlazi da prorok nije zanimanje koje netko bira po svojoj volji, nego je to Božji poziv na kojeg treba odgovoriti. Mnogi su se proroci i svećenici čudili zašto je Bog izabrao baš njih. Mnogi su iskreno molili Gospodina neka potraži neke bolje, neke druge, prikladnije. Na koncu, kako nam to i Biblija i životi brojnih izabranika svjedoče, Bog kvalificira svoje izabranike.
Amosu je jasno da on sam po sebi nikad ne bi bio prorok. On je prorok jer to Bog hoće. Jednako tako i u ovo naše vrijeme, naši mladomisnici i svi ostali svećenici – to su što jesu – jer ih je Bog na to pozvao.
„Mnogo je pozvanih, ali malo izabranih“ – kaže nam Sveto Pismo. Prihvatiti Božji poziv traži mnogo hrabrosti i povjerenja u Boga. Primjer Jone proroka govori nam o tome kako se Božji izabranik bori sam sa sobom kad pred njega dolazi izazov Božjeg poziva. Jona bježi. Vjerujem da mnogi izabranici imaju slične bitke u sebi i pokušaje bijega od Gospodina. Neki se zavuku u svoju karijeru, neki pokušavaju razne druge stvari. Na kraju, većina otkrije ono isto što i Jona – od Gospodina se ne može sakriti. Ne možeš otići nigdje gdje te Gospodin neće slijediti. Premda Bog traži slobodni pristanak, On je vrlo uvjerljiv pozivatelj.
Konačno, onaj tko prihvati Božji poziv i nakon priprave postane Božji službenik kreće u poslanje koje mu je Bog odredio. Neka pravila kako se Božji poslanik ima ponašati daje nam Isus u današnjem evanđelju:
– Isus svojim učenicima daje vlast nad nečistim dusima. U prastaroj borbi Dobra i zla Isusov poslanik jasno je opredijeljen za Dobro. Svi koji su od Dobroga lako ih prepoznaju.
– Pouzdanje je ključan pojam kod Isusovih učenika. Oni ga potpuno trebaju staviti u Isusa. Upravo to znači poći u svijet bez novca o pojasu, bez duplih haljina i svega onoga što obično planiramo i želimo kad se oslanjamo na same sebe. Ključ uspjeha Isusovog učenika jest: ostati tako povezan s Isusom da uvijek ima puno pouzdanje u Njega.
– Isusov poslanik naviješta svog Učitelja u Njegovoj snazi. Upravo zbog toga njegovo propovijedanje Božjeg Kraljevstva biva popraćeno brojnim ozdravljenjima i drugim čudesima. Nije presudna naša pamet, naše govorne ili organizacijske sposobnosti – presudno je htijenje ljudima predstaviti i donijeti živoga Isusa – Spasitelja.
– Zahvalnost i dosljednost su neka od temeljnih obilježja Isusovih poslanika. „Kad uđete gdje u kuću,u njoj ostanite dok ne odete odande.“ Jedini pravi kriterij jest prihvaćanje Isusa. Oni koji prihvaćaju Isusa jesu oni koji su najvažniji za Isusove učenike. Takvima se naviješta, kod takvih se ostaje. Ako netko ne želi prihvatiti Isusa, taj sam na sebe prihvaća odgovornost odbijanja Isusa,a učenici više nemaju odgovornosti prema takvima.
Promišljajući danas o Božjim izabranicima, molimo za svoje mladomisnike i za ostale svećenike. Molitva ima silnu moć. Podržani molitvom Crkve Isusovi službenici će uvijek kvalitetnije i dosljednije životom i riječima svjedočiti Krista!
„Marijo, Kraljice svećenika – moli za nas!“