14. nedjelja kroz godinu

Komentar evanđelja 14. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Graciano Živolić.

Počinut će na njemu mir vaš. Lk 10, 1-12.17-20

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Poslanje druge sedamdesetdvojice učenika: Već sam broj koji je polovica od dvanaest puta dvanaest ukazuje na jednu potpunost i dovršenje koja je tu polovična i nedostatna. Isus otvoreno priznaje i poziva na molitvu: “Žetva je velika, ali radnika malo.” Završni poljodjelski posao, žetva,  je onaj najveseliji ali i pun brige jer ne trpi puno odlaganja jer je urod u stalnoj opasnosti da propadne. U evanđelju simbol dovršenja Božjega djela u ljudskoj povijesti u uspostavi Njegova kraljevstva i konačnoga suda. Sedamdesetdvojica su glasnici Kraljevstva Božjega i Kristova dolaska, stoga su poslani u parovima da ne bude upitna autentičnost njihova navještaja. Poslani su bez osnovnih materijalnih sredstava ispunjeni snagom svoje karizme i mirom da evidentna bude vjerodostojnost njihova poslanja. Uza sve to okruženje u koje budu poslani nerijetko će biti neprijateljski prema njima raspoloženo. Ali uvijek će naći onih koji će ih primiti, prihvatiti i iskazati im gostoprimstvo i kojima će po njma biti iskazano milosrđe. Tako je i bilo, bolesne su liječili i zloduhe izgonili, vratili su se vidno zadovoljni i sretni uza sve muke i napore kojih je sigurno bilo ali se više ne spominju. One koji ih odbiju zadesiti će kazna poput one koja je u svoje vrijeme pogodila Sodomu kada nisu prihvatili Lotove anonimne posjetitelje. O iskustvima te druge sedamdesetdvojice učenika sigurno bi se puno dalo govoriti kao vjerojatno i one prve, o radosti i miru koji su obilno primili predokus one vječne radosti na Nebu. Na to Isus upozorava “promatrah sotonu, kako poput munje s neba pade,” i nemilosrdno uništava Božji urod a On nam je dao vlast protiv sve sile njegove. Dovoljno da i mi nešto učinimo ako ne drugo barem da zdušno molimo “Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju” ; i, još bolje ako se možemo prepoznati među tim izabranicima, radnicima u Njegovoj žetvi makar i onaj posljednji sat.