Bula ujedinjenja

 DRŽAVNO TAJNIŠTVO

PAVAO BISKUP SLUGA SLUGU BOŽJIH

PRVIH GODINA devetnaestog stoljeća prilike onoga vremena s obzirom na sjemeništa, kanoničke kaptole i episkopate potakle su Apostolsku Stolicu da se u Istri, na sjevernim obalama Jadranskog mora, crkvene stvari urede na prikladniji i korisniji način. Tako je naš Predšasnik Lav XII., potaknut ovim razlozima, apostolskom konstitucijom „Mjesto blaženog Petra“, izdanom 30. lipnja 1828. godine neke biskupske crkve zauvijek ukinuo i utrnuo, druge pak sačuvavši ih, sjedinio je i pridodao drugim dijecezama kao konkatedralne i htio da ih vodi jedan te isti biskup. Za Koparsku je Crkvu točno odredio da se sjedini Tršćanskoj kao konkatedralna i stoga je Tršćanski biskup primio naslov i Koparskog. Sada je pak zbog promijenjenih prilika prikladno da se Koparska biskupija vrati u ono stanje u kome se nalazila do godine 1828: sada se, naime, čini da će, pošto joj se dade vlastita uprava, korist pastoralnog upravljanja Koparskom biskupijom biti obilnija nego u jedinstvu s Tršćanskom. Stoga imajući  pred očima ono što stoji u dekretu II. Vatikanskog sabora „Krist Gospodin“ (br. 23) o stanju i upravi biskupija određeno za bolje vođenje dušobrižništva, pažljivo razmotrivši spomenute okolnosti, ovim pismom s olovnim pečatom Koparsku biskupiju odvajamo od Tršćanske i proglašujemo slobodnom od jurisdikcije tršćanskih biskupa, koji se stoga više neće zvati i koparski. Povrh toga, kako sugeriraju geografske okolnosti i da bi se što potpunije i prikladnije vodila pastoralna briga duša, određujemo slijedeće promjene međa: Koparskoj biskupiji pridodajemo, odvojivši ih od dosadašnjih, dijelove područja Goričke, Tršćanske i Riječke dijeceze, koji se nalaze unutar granica Socijalističke Republike Slovenije u Jugoslaviji, a bile su predane na apostolsko upravljanje - dok Sveta Stolica ne odredi drugačije - bilo Časnom bratu Janezu Jenku, naslovnom biskupu Akufidskom, bilo Časnom bratu Dragutinu Nežiću, biskupu Porečkom i Pulskom; od Koparske biskupije otcjepljujemo i trajno pripajamo Tršćanskoj onaj dio Koparske biskupije koji se nalazi pod talijanskom vlašću a stoji povjeren - do volje Svete Stolice - na upravljanje Časnom bratu Petru Cocolin, nadbiskupu goričkom i apostolskom administratoru tršćanskom. Napokon, Porečkoj biskupiji pripajamo, odvajajući ih od biskupija kojima sada pripadaju, one dijelove Tršćanske i Koparske biskupije, koji se nalaze unutar međa Socijalističke Republike Hrvatske u Jugoslaviji, a povjerene su na apostolsko upravljanje - do volje Svete Stolice - Časnom bratu Dragutinu Nežiću, biskupu porečkom i pulskom. Pošto su određene ove promjene, svi se dijelovi biskupijskih područja, o kojima je riječ, odjednom i konačno tako crkvenopravno spajaju, da se međe tih crkvenih područja uvijek poklapaju s granicama Talijanske Republike s jedne strane i Jugoslavenske Republike s druge strane, a unutar te države s međama Slovenije i Hrvatske. K tome određujemo da se skupa s gore spomenutim područjima rečenim biskupijama pripišu istovremeno i crkvena dobra i prava koja se na bilo koji način na njih odnose, imajući u vidu i kanon 1500 Crkvenog Zakonika. Stoga neka se isprave i spisi spomenutih biskupija „od kojih“, koji se možda tiču područjâ, klera, vjernika i vremenitih dobara prenesu iz Biskupskog dvora „od koje“ na dvor dijeceze kojoj se područja dodjeljuju, da bi se čuvali u vlastitim arhivima. Što se tiče klera, čim ovo pismo stupi na snagu, svećenici se smatraju da pripadaju onoj biskupiji na kojem području drže nadarbinu ili službu; ostali pak klerici neka se inkardiniraju onoj biskupiji na području koje imaju stalno boravište. Svakom je ipak dijecezanskom Ordinariju slobodno, da posavjetovavši se sa svećenicima i klericima kojih se tiče, iz prikladnih razloga, odluče drugačije glede njihove inkardinacije. Napokon, Koparsku biskupiju otcjepljujemo od Goričke crkvene pokrajine i podlažemo je Ljubljanskoj crkvi.

            Za izvršenje svega ovoga što smo kazali ovlašćujemo Časnoga brata Michelea Cecchinija, naslovnog nadbiskupa Akvilejskog i apostolskog pronuncija u Jugoslaviji za onaj dio našeg pisma koji se odnosi na područja unutar granica Jugoslavije; a Časnog brata Petra Cocolina, nadbiskupa Goričkog za onaj dio pisma koji se odnosi na područja unutar granica Italije. Oni pak, ako ustreba, mogu ovlastiti drugog crkvenog dostojanstvenika. Neka se po izvršenom poslu po običaju izrade prikladni dokumenti i pošalju Svetoj Kongregaciji za biskupe. Hoćemo da ova Apostolska konstitucija bude čvrsta sada i u buduće, da joj se ne može ništa protivno prepriječiti.

 

            Dano u Rimu, kod Svetog Petra, 17. listopada godine 1977, a petnaeste našega pontifikata.

† Ivan kard. Villot

   Državni Tajnik

† Sebastijan kard. Baggio

   Prefekt Sv. Kongreg. za Biskupe

   Eugen Sevi, Apostolski Protonotar

   Gotfrid Mariani, Apost. Protonotar

U Drž. Sekr. tab. br. 337078