Kaštel, župa na sjeveru Umaško – oprtaljskog dekanata, smještena neposredno uz slovensku granicu, ponad istoimenog graničnog prijelaza, proslavila je ju nedjelju, 5. prosinca 2021. godine blagdan svog nebeskog zaštitnika, sv. Sabe opata. Misno slavlje predvodio je vlč. Benjamin Petrović. Za ovu je prigodu ispred oltara je bio izložen i kip sv. Sabe.

Nakon župnikovih uvodnih pozdrava na početku mise izmoljena je Molitva za sinodu. Župnik je u prigodnoj homiliji pojasnio povijesne okolnosti u prvim stoljećima kršćanstva koje su dovele do pojave pustinjačkog načina života kakvim je živio sv. Saba. Nakon završetka progona, Milanskim ediktom, kršćanstvo se munjevito širilo Rimskim carstvom, te su se u masi počeli pojavljivati i primjeri nedosljednih vjernika. Želeći se udaljiti od takvih vjernika nedolična života monasi su se izdvojili iz društva živeći isposnički u osami. Takav je ideal prihvatio i sveti Saba.

Župnik je nadalje ukratko podsjetio na temeljne trenutke života sv. Sabe, jednog od značajnih osnivača i promicatelja redovničkog života na kršćanskom Istoku. „Rodio se 439. u Mutalaski, blizu Cezareje Kapadocijske, u Maloj Aziji, danas središnjoj Anatoliji u Turskoj, kao sin rimskog časnika. Kad mu je otac premješten u Egipat, ostavio je petogodišnjeg sina na brizi ženinog brata, dječakovog ujaka. No, ujna nije trpjela dječaka pa je on pobjegao stricu, očevom bratu. To je izazvalo svađu među obiteljima pa se Saba s 8 godina sklonio u obližnji samostan. Nakon deset godina pokorničkog života hodočastio je 456. na sveta mjesta u Jeruzalemu. Ondje postaje duhovni učenik svetog Eutimija Velikog, a potom i svetog Teoktista. Od 30. godine živio je kao pustinjak u jednoj spilji, posvetio se molitvi i uzdržavao se izradom vrbovih košara za obližnji samostan.

 Nakon nekog vremena preuzeo je vodstvo više od 1000 redovnika i pustinjaka, a u obližnjim brdima osnivao je samostane, među njima 483. i glasoviti Mar Saba, u gudurama Cedrona, jugoistočno od Jeruzalema, na Istoku poznat kao „Velika lavra“. Kao opat toga samostana borio se protiv tadašnjih vjerskih zabluda. Pripisuju mu i bogoslužni red za čitavu crkvenu godinu, takozvani „jeruzalemski tipikon“, te redovničko pravilo koje nosi njegovo ime. Na glasu čudotvorac, prema predaji ozdravljivao je bolesnike, dozvao bi kišu u vrijeme suše, a u svojem samostanu stvorio izvor svježe vode.

Za arhimandrita svih samostana u Palestini postavljen je 494. Preminuo je u Jeruzalemu, 5. prosinca 532, u dubokoj starosti od 93 godine. Kao sveca ga časti i istočna i zapadna Crkva. Njemu u čast u Rimu, na Aventinu, sagrađena je lijepa bazilika, a njegove relikvije godinama su se nalazile u Veneciji. Kako bi posvjedočio ljubav prema istočnoj kršćanskoj braći, papa Pavao VI. odobrio je 1965. da se te relikvije prenesu u samostan svetog Sabe u Jeruzalemu.“

„Znakovito je da se njegov spomendan slavi u vremenu došašća kada nas Crkva poziva da se povučemo u svoje vlastite pustinje, kako bi dočekali Božić čista srca“, rekao je župnik, te zaključio molitvom „da nam sv. Saba podari mir, neka naša vjera ne malakše, neka sv. Saba bdije nad nama i našim obiteljima, a njegov primjer neka nam pomogne svijetliti kakao bi i mi primjerom privlačili ljude Bogu.“

 Misu je glazbeno animirao župni zbor smješten na drvenom koru. Na početku i na kraju pjesmom su se obratili svome zaštitniku, na početku na hrvatskom, a na kraju na talijanskom jeziku.  Sve su misne pjesme, čitanja i životopis sv. Sabe vjernike dočekali na klupama u lijepo uređenom župnom listiću.

 

Kaštel, sjedište pretpovijesne gradine, u povijesnim se spisima spominje od 1102. godine. Župa je prvotno bila u sastavu zbornog kaptola u Piranu, zatim postaje kapelanija te župa, vjerojatno od 13. st. Župna crkva temeljito je obnovljena 1869. i 1995. godine; zvonik, odvojen od crkve, sagrađen je 1869. godine, visok je 23 metra i ima dva zvona. Početka župnog arhiva datira od 1815. godine, a postoje matične knjige s glagoljskim upisima iz 1638. godine. Župa danas broji oko 1200 stanovnika.

Ova će crkva posjetitelja zadiviti na prvi pogled svojom ljepotom, uređenošću i očuvanošću povijesnih elemenata interijera sakralnog prostora, od čega je svakako najimpresivniji lijepi drveni uzdignuti pulpit. Značajni su i bočni oltari s drvenim kipovima svetaca, prezbiterijem dominira oltarna pala s likom sv. Sabe, čiju sliku nalazimo i na stropnom osliku. No, ono što je prigodom ove proslave sv. Sabe bilo najljepše u toj crkvi je skladno sudjelovanje ministranata, iako mahom iz mlađe dobne skupine, gotovo impresivnom „koreografijom“ opslužuju oltar tijekom euharistijskog slavlja, ali prirodnim gestama i primjerenom ozbiljnošću, što je jednostavan pokazatelj dobrog, kontinuiranog podučavanja. No, njihov predani angažman ne prestaje s krajem mise, i nakon toga svatko ima svoje zaduženje, kako bi sve ostalo uredno. Mlade generacije koje odrastaju uz takvo ministriranje, u širem smislu te riječi, najbolja su garancija da u crkvi i Župi sv. Sabe u Kaštelu neće u budućnosti nedostajati ni vjernika ni želje za održavanjem ljepote tog sakralnog zdanja.

(G. Krizman)

Najave i obavijesti

Utorak: 25 Sij 2022
Pula: Blagdan obraćenja sv. Pavla

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.