Prvoga dana trodnevne duhovne priprave za blagdan sv. Maura, biskupa i porečkog mučenika, zaštitnika grada Poreča i Porečke biskupije, u ponedjeljak, 18. studenog 2019. misno slavlje u katedrali predvodio je red. prof. dr. Josip Grbac, profesor na Teologiji u Rijeci, dekan Umaško-oprtaljskog dekanata i župnik u Umagu.

U homiliji se dr. Grbac osvrnuo na prva kršćanska vremena u kojima je nastao sukob između poganstva i kršćanstva, žrtve toga sukoba bili su i sv. Mauro i drugi porečki mučenici. Sukob između poganstva i kršćanstva nije nastao zato što su se kršćani molili, išli na misu, pjevali, vjerovali u određene istine… Sukob je nastao kad su pogani shvatili da kršćanstvo prenosi određeni stil ponašanja, kad su shvatili da kršćanski Bog – Krist - traži i ima neke zahtjeve kako se njegovu učenici trebaju ponašati. Poganski bogovi Zeus, Mars, Venera, Artemida… nisu poučavali kao se treba ponašati. Ti bogovi od ljudi nikad ništa nisu tražili. Nisu tražili da ne kradu, da ne lažu, da ne varaju svoje  žene… U ovom načinu života došlo je do sukoba. Zašto? Jer je kršćanstvo ispovijedalo vjeru u osobu Isusa Krista. Svi drugi vjerovali su u neku knjigu, spise, običaje... a ne u osobu. Sv. Mauro nije vjerovao tim mrtvim idolima. Shvatio je kako biti Kristov znači živjeti kao što je Krist živio. Tom vjerom sv. Mauro postao je temelj istarske Crkve. No, ta crvena nit, crta svjedočenja od sv. Maura do danas nije se prekinula. Sv. Mauro je samo vrh brda – pokazatelj one istinske vjere koju su toliki i zaboravljeni ljudi u Istri odvažno živjeli i svjedočili. Da oni nisu imali pred očima ove uzore koji su poput sv. Maura, teško je govoriti što bi bilo od Crkve u Istri. Zato se može govoriti o svetom Mauru kao o modernom svecu, jer je njegovo beskompromisno opredjeljenje za Krista vrijednost koja i danas ostaje vrijednost. Bez sv. Maura i drugih mučenika – svjedoka - posljedice za kršćanstvo bi bile katastrofalne. Kršćanstvo bi bilo poput drugih religija s nekom „ograničenom odgovornošću“. Da nisu išli do kraja kršćanstvo bi već u njegovom nastojanju bilo osakaćeno. Da su mučenici zatajili svoju vjeru ne bismo imali mnoge vrijednosti kojima se dičimo i koje nosimo, koje su nama svete, ali nisu svete mnogim novim došljacima u Europu. Jedna od tih temeljnih vrijednosti je odnos prema Bogu bez kompromisa.

Papa sv. Ivan Pavao II. Nas poziva da obnovimo memoriju na naše mučenike koji su nam pokazali prag ispod kojega kršćani ne smiju ići.

Spomen i slavlje svetog Maura nije komemoracija. Komemoracija je poganski običaj. Spomen na mučenike je memorija. To znači da od tih mučenika učimo i usvajamo vrijednosti zbog kojih je on ostali svjedoci vjera položio svoj život.

Danas više nisu više toliku za nas aktualni Zeus, Mars, Artemija… no, danas imamo druge modrene idole. Jedan od njih je i demokracija. Ljudi su u njezino ime svašta spremni učiniti. Sada čovjek smatra da sam o svemu može odlučivati. On uzima kriterije u svoje ruke i određuje kada se ljudski život smije uništiti u majčinoj utrobi ili u bolesti. Jedan od idola je i odgoj u kojem su svi „uvaženi građani“, a zaboravlja se odgajati za neke vrijednosti već od najranije dobi. Kult tijela je idol kojim se mnogi klanjaju. Danas je važno biti zdrav i lijep! U ime zdravlja neki su spremni žrtvovati tuđi život da bi svoje zdravlje sačuvali. A što je s bolesnima i onima koji su „manje lijepi“? Zar to nije diskriminacija  bolesnih i onih „ružnih“? Nisu bolesnici nesposobni ostvariti se kao ljudi, niti su ljepota i zdravlje apsolutne vrijednosti. Veliča se ljepota i zdravlje, a kad se veliča „ne kradi“, „ne laži“, „ne ubij“?  I znanje je danas postalo idol. Kolika opterećenja i zahtjevi se već maloj djeci postavljaju da bi se postiglo što više znanja. Koliki i zbog ovog idola stradavaju.

Mučenici nas pozivaju da promoviramo apsolutne vrijednosti da kult idola ne bi prouzročio neizlječivu bolest čovječanstva. Hoćemo li se mi kršćani današnjice znati oduprijeti tolikim današnjim idolima i ustrajati u onim apsolutnim vrijednostima? Ako se i mi klanjamo tim modernim idolima naša slavlja su samo parada i „dobar ručak“! Možemo prepoznati kako često mi kršćani nismo, pa ni svećenici, vjerni ovim apsolutnim vrijednostima. Svima nam se „pepelom posuti po glavi“ i zapitati jesmo li dorasli onome što je krvlju mučenika zaliveno, na čemu mi rastemo i o svetom Mauru slavimo?“, zaključio je dr. Grbac. (zupaporec.com/foto: A. Brajković)

 

Istaknuto

 

 

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Misno vino

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.