U vrsarskoj župi sv. Martina u tijeku je trodnevna duhovna priprava za blagdan zaštitnika župe, sv. Martina biskupa. Prvoga dana trodnevnice, u petak, 8. studenog, misno slavlje predvodio je p. Drago Marić, karmelićanin. Drugoga dana, u subotu, 9. studenog, gost propovjednik bio vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, preč. mr. Ilija Jakovljević. Toga je dana ujedno u župnu crkvu, nakon dužeg perioda restauracije, vraćen glavni oltar u kojem se nalazi kip sv. Martina biskupa.

Na početku je uvodne riječi pozdrava okupljenima uputio župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil. Prije misnoga slavlja održano je pokorničko bogoslužje te su okupljeni vjernici imali mogućnost pristupiti sakramentu pomirenja.  

Preč. Jakovljević je na početku prigodne homilije naglasio da o proslavi blagdana sv. Martina ne želimo samo podsjetiti se zašto je on velik, zašto ga ova i druge župe časte kao svog zaštitnika nego da napose želimo iz njegova života, kao i života drugih blaženika i svetaca mučenika, nešto naučiti i moliti da i mi budemo slični njima u evanđeoskome životu. Sveti Martin je prema predaji učinio veliko djelo milosrđa, dao je dio svoga plašta siromahu kojega je susreo. Što mi danas možemo dati siromasima? Ili što možemo dati ovome svome Vrsaru?, potaknuo je vlč. Jakovljević na razmišljanje okupljene župljane. Što to materijalno ili koji komad odjeće da darujemo? Da li bi to uspjelo promijeniti status određenih potrebitih ljudi u našoj sredini? Mislim da ne. Ljudima danas nije potrebno da dajemo dio svoje odjeće, ali je nešto drugo potrebno, što bi mi trebali učiniti gledajući život sv. Martina: dati dio svoga srca, svoje ljubavi za ovoga moga bližnjega. Svatko od nas treba dati dio svojega srca, svoje ljubavi svojemu ukućanu, dati dio svojega milosrđa prema onima koji su me povrijedili. Kojim bi to mačem mi to mogli dati? Martin je mačem odsjekao dio svojega plašta. Mi nemamo mač, naš je mač molitva, svakodnevno uranjanje u Boga, življenje evanđelja , ono što mi duhovno jesmo. Dajmo dio sebe, jer to nam je od Boga došlo, to nam je Bog dao. U ovoj pripravi na blagdan sv. Martina molimo da nam Gospodin podari milost da i mi možemo dati dio sebe svome bližnjemu, da Vrsar ne bude samo materijalno bogat, nego da bude bogat ljubavlju, milosrđem, da Vrsar bude sretan. Sreća nije u onome što posjedujemo, već u onome što jesmo i što dijelimo, sreća je u srcu. I to treba biti Vrsar. To bi sv. Martin želio večeras poručiti župljanima župe koja ga štuje kao svoga zaštitnika. Na to je pozvan svaki od nas, svaki kršćanin je pozvan da pokloni dio svoga srca, da zagrije srce drugoga čovjeka kako bi bilo sretno.

I vaš župnik poput svetog Martina, već trideset godina koliko je svećenik, dariva, istina ne plašt jer on plašt ne nosi, ali dariva Božju riječ, dariva svete sakramente, dariva svoj pozdrav, svoju ljubav, pa i onda kada mora viknuti. On je taj vaš sv. Martin kojega vam je Bog poslao, ne da vam da novac, nego da vam da Božju riječ koja će vas učiniti sretnima, da vam da svete sakramente, riječ utjehe i ohrabrenja u teškim situacijama. Zato i vi molite da vaš župnik bude zaogrnut što snažnijim Božjim plaštem kako bi vama mogao davati ono što je njemu Bog darovao.

Osim svetog Martina drugi veliki dar Crkvi je i blaženi Miroslav Bulešić. Darivao se kao župnik, kao odgojitelj u sjemeništu, te se na kraju suobličio Isusu Kristu darujući i svoj život. Kao dio svoga identiteta podario je, kao svoju duhovnu baštinu, onu poznatu rečenicu „Moja osveta je oprost.“ Zato sam i donio danas ovamo sliku blaženog Miroslava Bulešića jer znam koliko, na poticaj vašega župnika, molite za njegov zagovor. On je i sam sudjelovao u onim trenutcima kada je trebalo prikupljati materijale, kada je trebalo učiniti da kauza napreduje, da blaženi Miroslav bude proglašen blaženim. Lako je nama sada, trebalo je onda to činiti. Znam da je i osobno vozio spise o kauzi u Rim. Blaženi Miroslav nije dao plašt, mada je bio rekao svojoj majci da siromahu podari njegovu košulju, ali nam je svima dao poticaj da i mi oprostimo. U pismu subratu svećeniku mons. Ivanu Paviću blaženi Miroslav je zapisao: „"Između tužnog i krvlju okupanog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci koji tješe i liječe, podižu i zavijaju svaku ranu u bijeli omot ljubavi. Jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom.“ Znamo kakve su rane u našemu životu, kakve su rane u našim obiteljima, društvu, molimo da mi zacjeljujemo te rane svojom molitvom, da mi budemo bijeli omot ljubavi koji zacjeljuje, a taj bijeli omot ljubavi smo primili u sakramentalnoj milosti krštenja. Molimo da nam blaženi Miroslav isprosi milost da možemo zacijeliti ljudske rane. Molimo da ne ranjavamo druge svojim ponašanjem i da budemo melem Božji, bijeli omot ljubavi koji ovija rane. Tu mi kršćani polažemo ispit. Svaki dan navečer stanemo pred Boga i pitamo se kome sam danas zacijelio ranu, darovao ljubav, a kome sam otvorio ranu. Propovjednik se je potom obratio djeci okupljenoj na toj svetoj misi te ih potaknuo da i oni, pomažući svojim roditeljima u sitnim kućanskim obvezama, ali i pomažući svojim vršnjacima, budu poput svetoga Matina i blaženoga Bulešića, da daju dio sebe, svoga vremena i svoje ljubavi.

Molimo da nam svima blaženi Miroslav isprosi tu milost da možemo zacijeliti rane ljubavlju, da možemo najprije oprostiti kako bi naše srce bilo zacijeljeno. Ova misa neka bude molitva, vapaj Bogu, preko blaženoga Miroslava Bulešića: 'Bože daj nam da zacijelimo rane svoga života“. Ne da otvaramo rane. Previše ih je, otvorilo ih je društvo oko nas, sami smo ih otvorili svojim grijehom, slabošću. Molimo blaženoga Miroslava da i mi bijelim omotom te rane na našemu životu zacijelimo ljubavlju. Ljubav je Bog koji je za nas rođen, bio na ovome svijetu, podnio patnju, umro i uskrsnuo. To je ljubav – križ. Prihvatimo svoj križ da zacijelimo svoju ranu. Prihvatimo križ svoga bližnjega da zacijelimo i njegovu ranu. Blaženi Miroslave i sveti Martine, vi nas u tome zagovarajte i dajte nam da ustrajemo u toj milosti da možemo biti blizu svojim bližnjima, zaključio je propovjednik.

Preč. Jakovljević je na kraju misnoga slavlja župi darovao umjetničku sliku blaženika, a  župniku domaćinu, vlč. mr. Linu Zohilu, povodom obilježavanja njegove tridesete obljetnice svećeništva, darovao kip blaženoga Miroslava Bulešića, te sve okupljene pozvao da i dalje, predvođeni svojim župnikom, redovito mole Molitvu blaženome Miroslavu Bulešiću. (Foto: L. Zohil, Txt: G. Krizman)

 

Istaknuto

 

 

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Misno vino

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.