Nakon dugo vremena, nakon više od šest desetljeća, ove godine o blagdanu sv. Petra i Pavla ap., u subotu, 29. lipnja, slavljena je misa ispred crkve sv. Petra na Tondolonu, koja se nalazi u šumi između mjesta Svetvinčenat i Bale, u Rovinjsko-kanfanarskom dekanatu.

Crkva je jedinstvena po tome što je izgrađena na visokoj živoj stijeni duboko u šumi. Misno slavlje, koje su zajedno organizirale župe Svetvinčenat, Bale i Juršići, predvodio je vlč. Joel Catary, župnik u Balama i Kanfanaru, a suslavio je vlč. Darko Zgrablić, župnik Svetvinčenta i Juršića.

Tv prilog: hvala Pino i Tereza Ružić...hvala Laudato TV

https: 

Prema izjavama starijih mještana okolnih sela posljednji je put misa ondje slavljena 1954. godine.

Vlč. Catary je u prigodnoj homiliji istaknuo kako su sv. Petar i Pavao izabrani, u njihovu je životu Gospodin imao inicijativu. Znamo kako je tražio Petra dok je ribario. Pozvao ga je na jedno fascinantno poslanje: loviti ljude, spasiti ih od smrti grijeha, biti ćeš onaj koji će zajedno s Kristom spašavati ljude iz dna smrti i voditi ih u novi život u Kristu. Gospodin je tražio i izabrao te ljude, tražio ih je u njihovim slabostima. Oni upoznaju sebe i Gospodina u teškim momentima, baš u svome porazu, Petar je bolje upoznao Gospodina upravo kada ga je zanijekao, kada je bio sam razočaran sobom, kada je vidio da nije dovoljno imati samo dobru volju. Kad dođu poteškoće ta se dobra volja sruši. Pavao pak, bio je revan ali na pogrešan način, jer postoje ispravnosti koje ubijaju druge. On je znao zakon, i zbog zakona je gazio sve oko sebe, proganjao je, opravdavao nemilosrdno ubojstvo zbog kršenja zakona. Ta dva apostola u svojim slabostima uviđaju da su potrebni Gospodina. Petar je iskusio da je Gospodin onaj koji pohodi zatvore, tamnice i otvara mu vrata. Otklanja mu verige, jača slaboga čovjeka. Zašto je Bog izabrao nesavršene poput sv. Petra i Pavla za prvake crkve?, zapitao se propovjednik. Petar je bio slab, nepouzdan, no Bog je od njega načinio čvrstu stijenu. U Kristu veliki i oholi, poput Savla, mogu postati mali, da uđu u kraljevstvo nebesko, i slabi, kao Petar mogu postati stijena. Ključ kako bi slabo postalo jako je – otvoriti vrata vlastite bijede Božjoj milosti, vlastito siromaštvo staviti u Božje ruke. Euharistija naviješta snagu koja može od nas učiniti djecu Božju, slobodne ljude koji u svome siromaštvu imaju pouzdanje da ih Bog neće ostaviti. Crkva je poput ove crkve usred šume, u ništavilu i laži ovoga svijeta je jedna oaza neba, za one koji to žele, i vrata je paklena neće nadvladati. Crkva napada našu prazninu i grijeh i želi učiniti od nas nove ljude, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja vlč. Zgrablić je najavio misu na istome mjestu u isto vrijeme za godinu dana, uz nadu da će to postati jedna lijepa obnovljena tradicija. U izjavi za medije istaknuo je kako se ovime želi ujedno skrenuti pozornost javnosti na potrebu obnavlja te predivne crkve smještene na tako sugestivnom mjestu, te naglasio kako je to hodočašće izvanjski znak obnavljanja svoje vjere na vjeri svetih apostola.  

  

Istarske putešestvije: Crkva sv. Petra ap. na Vrhu Tondolon

U traženju novih zanimljivih destinacija za pješačenje i otkrivanje prekrasnih kutaka diljem Krasne Zemlje svakako vrijedi posjetiti crkvu sv. Petra ap. na Vrhu Tondolon. Administrativno se nalazi na području Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Balama, no prostorno je smještena na pola puta između Svetvinčenta i Bala.

Na južnom izlazu iz Svetvinčenta, u smjeru Pule, treba prijeći županijsku cestu 5190, i krenuti u smjeru sela Kranjčići. Na kraju sela, nedaleko pruge, nalazi se smjerokaz koji pokazuje put prema crkvi sv. Petra, ali upute ćete dobiti i ukoliko upitate mještane. Nakon ugodne polsatne šetnje kroz prirodu, slijedeći smjerokaze, otvara se prizor koji neupitno priziva u misli upravo svetopisamski citat, Isusove riječi: "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“

 Crkva sv. Petra apostola na Vrhu Tondolon izgrađena je u XVII. stoljeću. Obnovljena je 1904. godine. Pačetvorinastog je tlocrta. Na sjevernoj strani prigrađena joj je mala kapelica u gotičkom slogu (I. Milotić, Crkva u Istri, str. 18.).

Stariji mještani okolnih sela još se sjećaju kada je ta crkva bila u uporabi, misu je ondje odlazio služiti župnik iz Svetvinčenta. Spominju i lijepe urese na unutarnjim i vanjskim zidovima te napose kipove koji su se u njoj nalazili, a koji su nakon Drugog svjetskog rata uništeni rušilačkom bezbožničkom rukom. Za ostalo se je kroz naredna desetljeća pobrinulo vrijeme, i nebriga…

Danas, crkva sv. Petra, iako djelomično urušenog krova i zapuštena vapi za obnovom, još uvijek stoji gordo na toj stijeni usred šume, izazivajući i dalje divljenje šetača. Poneki se možda ondje i pomole…  

Možda je prošlo dovoljno desetljeća da joj neka nova ruka, potaknuta sviješću o ljepoti i vrijednosti tih nijemih svjedoka vjere na istarskom tlu, vrati barem donekle negdašnji izgled, i dostojanstvo Božjega hrama, mjesta gdje su kroz tri stoljeća ljudi u molitvi davali hvalu Bogu. (G.Krizman)

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.