Stepinac je, ako tako mogu reći, bio sv. Petar u novijoj hrvatskoj crkvenoj povijesti, naglasio je vlč. Jakovljević u homiliji, on nije samo bio jedan u masi biskupa, svećenika, vjernika koji slijedi Isusa, koji pobožno sluša i divi se Isusovim riječima. Isusova riječ oblikuje njegovu pastirsku službu. Na početku svoje pastirske službe osniva Caritas preko kojeg nastoji pomoći onima najpotrebnijima. Osniva u gradu Zagrebu nove župe kako bi ljudi mogli lakše dolaziti do žive Božje riječi i euharistije. Pomaže školovanje svećenika, među inima i bl. Miroslava Bulešića te pomaže u opremanju pazinskog sjemeništa.

Petrova lađa i dalje će ploviti ovim našim područjem, sviđalo se to progoniteljima Crkve,  ili ne, a naš sveti stijeg vjere nose bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić. Naša Istarska Crkva može biti ponosna što je u svojim redovima imala svog Stepinca u liku bl. Miroslava Bulešića.

Svečano misno slavlje u nedjelju, 10. veljače 2019., u crkvi bl. Alojzija Stepinca u selu Škropeti u Pazinskom dekanatu predvodio je župnik Fažane, policijski kapelan pri Policijskoj upravi istarskoj koji je ujedno vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević.

Blaženikovu blizinu ne osjećamo samo po njegovim relikvijama ovdje među nama, nego još više po euharistijskom zajedništvo: slušanju Božje riječi i sv. pričesti. Božja riječ oblikovala je dušu našeg bl. Alojzija a euharistija dala snagu za vjernost Kristu i Crkvi. I mi danas slušamo Božju riječ i slavimo euharistiju, rekao je vlč. Jakovljević pozdravljajući okupljene vjernike na početku mise.

                Čuli smo u današnjem evanđelju kako Isus propovijeda i mase ga slijede te žele čuti Riječ koju on naviješta, započeo je propovjednik homiliju. Mnoštvo se tiskalo oko Isusa. Isus ih je privlači svojim načinom govora i masa je primijetila da Isus nije jedan u nizu propovjednika; već da postoji jedinstvo između riječi i Isusa. Ribari su radili svoj posao i Isus moli ribara Petra da mu dadne svoju lađu da iz nje propovijeda. Petar nije došao slušati Isusa, već se bavi mrežama i lađom. Petar iz pristojnosti ustupa lađu te počinje i on slušati Isusa. Svi su slušali, ali je samo Petar i par ribara čulo, Isusova riječ uspjela je zahvatiti njihova srca. Drugi su se divili i ostali su na toj razini divljenja. S Petrom nije tako, on nastavlja svoj dijalog s Isusom na lađi i prepušta Isusu inicijativu u ribarenju iako je on za to stručnjak a ne Isus.  

„Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.“ Petar objašnjava Isusu da su svu noć, kad je vrijeme lova lovili i da nisu ništa ulovili, ali na Isusovu riječ baca mrežu. To je to vjera a ne samo divljenje Isusovim riječima. Petar, nije kao drugi, koji se dive Isusovim riječima, ali kad treba nešto učiniti tad odustaje od Isusa. Petar ide protiv zakona logike jer vjeruje Isusovim riječima. Tu se sad nalazimo i mi, današnji hodočasnici u ovu crkvu. Hoćemo li ostati na razini divljenja Isusovim riječima i našem blaženiku ili ćemo povjerovati i baciti svoju životnu mrežu na Isusovu riječ. I mi smo danas došli pred Isusa praznih mreža, prazne duše; svakodnevni nas život iscrpljuje te više nemamo što dati ne samo svojoj obitelji, djeci, župnoj zajednici, već ni samima sebi. Prazna je moja mreža već danima, mjesecima, godinama; a ja sve nervozniji i napetiji. Zbog te duhovne praznine svoje duše venem i ne vidim smisla. I sad se nameće pitanje: što je s mojom molitvom? Zar nije ona ta koja mi daje nadu, koja me uvodi u otajstvo vjere i povjerenja? Zar je moja molitva samo nabrajanje riječi i neko očekivanja za ispunjenje mojih želja? Petar, da nije išao protiv svoje logike i da nije povjerovao Isusu, imao bi i dalje prazne mreže. Upravo se tu želim zaustaviti danas na ovaj blagdan Stepinčeva.

Stepinac je, ako tako mogu reći, bio sv. Petar u novijoj hrvatskoj crkvenoj povijesti, naglasio je vlč. Jakovljević, te nastavio, on nije samo bio jedan u masi biskupa, svećenika, vjernika koji slijedi Isusa, koji pobožno sluša i divi se Isusovim riječima. Isusova riječ oblikuje njegovu pastirsku službu. Na početku svoje pastirske službe osniva Caritas preko kojeg nastoji pomoći onima najpotrebnijima. Osniva u gradu Zagrebu nove župe kako bi ljudi mogli lakše dolaziti do žive Božje riječi i euharistije. Pomaže školovanje svećenika, među inima i bl. Miroslava Bulešića te pomaže u opremanju pazinskog sjemeništa.

                U vrijeme rata, kao Petar u današnjem evanđelju, izvozi svoju biskupsku službu na pučinu razrušene Hrvatske i baca mrežu evanđelja. Dok je zlo zahvaćalo sve šire mase, pojedinci i sustavi dobivali naličje zloga, Stepinac širi mrežu evanđelja i nastoji sačuvati dostojanstvo svakog čovjeka, a napose onog na koga se okomilo zlo. Opasan je bio taj Stepinčev pothvat, jer njegova mreža evanđelja stajala je nasuprot rasistički zakona. Zakon mu onemogućuje da širi evanđelje, zakon se okomio na čovjeka kojeg još jedino brani Stepinac. Nastoji spasiti mnoge ljude, sačuvati njihove živote. Stepinac postaje glas obespravljenog čovjeka.

                Stepinčeva mreža vjere posebno dolazi do izražaja na suđenju i u sužanjstvu. Iako bez ljudskih prava, ali ne i bez božanskih. Njegovo mučeništvo bit će za vjernike proročki znak vjernosti Katoličkoj Crkvi, a njegova vjera trajno oblikovati vjerničku dušu hrvatskog naroda. Ne znam da li je Stepinčeva mreža bila „punija“ za vrijeme rata ili sužanjstva. Za vrijeme rata bila je ispunjena ne samo katolicima već mnogima kojima je uspio spasiti život ili nastojao spasiti. U vrijem sužanjstva nije više fizički Stepinac mogao „puniti“ svoju mrežu pastoralnim pohodima, sv. misama s ljudima, krizmama i drugim slavljima već je bila punjena njegovim vjerom u tamnici koju mu je odredio režim. Bog je Stepincu ispleo mrežu s kojom će loviti ljude. Ona Petrova lađa s početka evanđelja u koju je unišao Isus je i ova Stepinčeva crkva. I danas mi bacamo s te lađe Stepinčevu mrežu vjere. Mi, koji danas slavimo Stepinčevo u ovoj crkvi, činimo tu Stepinčevu mrežu i nastojmo s njom ljude dovoditi Bogu a ne odbijati od Boga. Kad u Petrovoj lađi nije Krist i mreže su prazne. I danas kad u Petrovoj lađi nije Krist događaju se razna zla. I u našoj lađi kad nema mjesta za Krista ona je prazna i besplodna. Molimo, da Isus bude u našoj životnoj lađi. I danas određene struje u našoj domovini nastoje „progoniti“ Crkvu i vjernike kao u Stepinčevo vrijeme. Pojedinci u našem društvu nastoje vjernike i svećenike progoniti kao što su progonili Stepinca i zaklali bl. Miroslava Bulešića. Zaboravljaju da smo mi spremni podnijeti mučeništvo i dopustiti da okrvave svoje ruke kao što su toliko puta kroz povijest učinili neprijatelji Crkve. Mi ostajemo u Petrovoj lađi na kojoj je Krist. Nas ne zanimaju „amsterdamske“ lađe čiji su očevi progonili Stepinca, naše djedove i roditelje zbog vjernosti Crkvi. Petrova lađa i dalje će ploviti ovim našim područjem, sviđalo se to „amsterdamcima“ ili ne, a naš sveti stijeg vjere nose bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić.

Bl. Alojzije Stepinac, nije samo duhovni velikan našeg hrvatskog naroda, a to nam pokazuje i pobudinca „Verbum Domini“ pape Benedikta XVI. koji je Stepinca ubroji među 16 istaknutih blaženika i svetaca u dvotisućljetnoj povijesti Crkve . Naša Istarska Crkva može biti ponosna što je u svojim redovima imala svog Stepinca u liku bl. Miroslava Bulešića. Molimo da nas naši Blaženici zagovaraju, molimo da nam naši Blaženici budu model vjerničkog življenja te da i mi koji se nalazimo na Petrovoj lađi budemo spremni poput njih baciti mrežu na drugu stranu.

Bl. Alojzije, isprosi nam snagu i vjeru da možemo i mi danas ostati u toj Petrovoj lađi u kojoj si ti tako vjerno služio. Danas ti radosno kličemo: zagovaraj nas Blaženiče da sretno nosimo sveti stijeg vjere na Petrovoj lađi i da nas ništa ne obeshrabri a nama samima isprosi od Gospodina milost da ostanemo vjerni našoj svetoj Katoličkoj Crkvi i da ljubimo svoj narod. Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom, zaključio je vlč. Jakovljević svoju nadahnutu homiliju.

Misu je glazbeno animirao zbor kojim je ravnao župnik, vlč. Rudi Koraca.

Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škorpeti građena je od 1999. do 2010. godine. Kamen temeljac blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici, a posvetio ju je biskup Ivan Milovan 7. svibnja 2010. godine. U oltaru, od domaćeg kamena, pohranjene su relikvije Blaženika koje je za tu crkvu darovao kardinal Josip Bozanić. Četiri velika bočna prozora ukrašena su vitrajima s likovima velikana Crkve uz prigodne poruke:  sv. Majke Tereze, sv. Ivana Pavla II., svetog Maura i bl. Miroslava Bulešića. Vitraji su postavljeni prilozima istarskih svećenika i vjernika toga kraja. Crkva je izgrađena u skladu s povijesnim arhitektonskim značajkama sakralnih objekata u Istri, pa tako ima prepoznatljivu lopicu i preslicu. Činjenica da je crkva podignuta uz izuzetno zauzeto sudjelovanje mještana, koji su tijekom izgradnje sudjelovali i u brojnim radnim akcijama, pokazatelj je velikog štovanja koje u tom kraju postoji prema bl. Alojziju Stepincu. Prvi pokušaj pokretanja izgradnje postojao je još davne 1955. godine, no zbog sveopće društveno-političke klime tada nije ostvarena. U toj filijalnoj crkvi župe Motovunski Novaki, mise se održavaju redovito nekoliko puta tjedno, a  koristi se povremeno i za radne biskupijske susrete.

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.