U srijedu, 13. prosinca u Župi sv. Lucije Pazinske svečano je proslavljen dan nebeske zaštitnice župe. Tijekom dana su bile tri svete mise, svečanu misu u 11.00 sati predvodio je fr. Gaudencije Vito Spetić, pavlin iz Svetog Petra u Šumi, uz koncelebraciju domaćeg župnika  vlč. Željka Zeca, preč. Marijana Pamića, preč. Antona Kurelovića i  fra Draga Vujevića iz franjevačkog samostana iz Pazina.

Iako je sv. Lucija živjela prije 1600 godina, Crkva se je još i danas sjeća. Dragocjena je u očima Božjim i našim jer je do kraja svjedočila da se ne boji progona, sramote, boli, izvađenih očiju, muke i smrti, samo kako ne bi izgubila Boga, i kako bi spasila dušu, naglasio je fra Gaudencije u homiliji mise poldanice.

Mnogo puta se bojimo ili sramimo opomenuti bližnje, strahujemo od njihove reakcije, ne znamo kako svjedočiti vjeru, ili želimo to učiniti bezbolno što je katkad nemoguće, pa ne činimo ništa. Sve ima svoju cijenu, i mi ćemo za svoju komotnost, lijenost i strašljivost izgubiti dušu, upozorio je propovjednik.

Odgovor na tu veliku duhovnu borbu u kojoj se nalazimo svakako je samo i jedino produbljivanje  osobne duhovnosti, osobnog kontakta s Isusom Kristom, proživljavanja milosnog vremena došašća. Sve dobro košta, i to što je evanđelje radosna vijest ne znači i da je laka i jeftina, već od nas traži i očekuje, upozorio je fra Gaudencije.

 Vidimo kako je ovaj svijet preradio po svome naše katoličke blagdane; od adventa se napravila turistička atrakcija, iz Božića je Isus Krist novorođeni stavljen u drugi plan pred Djedom Božićnjakom, borom i poklonima, neki bijeli zec i jaja su zasjenili Uskrsnuće Gospodnje, a na Svisvete su se okomile vještice i bundeve. Strašno je to što mi katolici ponekad očekujemo da nam svijet navijesti Krista, a mi ga ne naviještamo drugima. Ne možemo mijenjati druge, ali možemo mijenjati sebe, svakodnevnom molitvom i redovitim sakramentima, zaključio je propovjednik.