U ponedjeljak, 31. svibnja 2021. svoje nebeske zaštitnike proslavila je župa Lanišće, mjesto mučeništva bl. Miroslava Bulešića. Misno slavlje ove je godine predvodio vlč. Rikard Lekaj, župnik pulske katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, a koncelebrirali su mons. Vilim Grbac, preč. dr. Josip Grbac, preč. Dalibor Pilekić, vlč. Jeronim Jokić i župnik domaćin vlč. Josip Mašina.

Povodom proslave blagdana nebeskih patrona održana je tradicionalna procesija s kipom Majke Božje po ulicama mjesta, a kip su, kako je to uobičajeno, nosile djevojke odjevene u narodne nošnje.

Sveti Kancij, Kancijan i Kancijanila su sveci i mučenici, koji su poginuli zajedno sa svojim učiteljem Protom za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana u mjestu San Canzian d'Isonzo, na sjeveroistoku današnje Italije, 31. svibnja 304.

Kancij i Kancijanila bili su blizanci, a Kancijan njihov brat. Prema legendi, potječu iz bogate rimske obitelji Anicii - iz ove obitelji bio je rimski car Karin (lat. Carinus). Njihov učitelj Prot poučio ih je kršćanskoj vjeri.

Kada je Dioklecijan počeo progoniti kršćane, prodali su sve svoje posjede u Rimu i pobjegli u Akvileju, gdje su također imali neku imovinu. Nažalost, progon kršćana u Akvileji nije bio ništa manji nego u Rimu. Lokalni vladari tražili su od Kancija, Kancijana i Kancijanile da daju znak odanosti vlasti: trebali su se pokloniti rimskim bogovima. To su odbili s gnušanjem.

Pokušali su pobjeći iz Akvileje s kolicima, ali nisu uspjeli. Odrubljene su im glave na mjestu zvanom Ad aquas Gradatas (danas San Canzian d'Isonzo u blizini Akvileje) na dan prije lipanjskih kalenda (31. svibnja) - vjerojatno 304. Tijela su im kršćani potajno spremili u kameni sarkofag nad kojima su kasnije izgradili crkvu sv. Kancijana. Arheološka iskopavanja u 20. stoljeću potvrdila su prisutnost grobnice s ostacima pokojnika.

Sveti Kancijan i braća postali su kasnije vrlo popularni među Slovencima. U Sloveniji im je posvećeno nekoliko crkava npr. u Kranju. Slovenski naziv za Kancijana je Škocjan, a to ime nose mnoga mjesta, osobita lijepa mjesta u blizini vode kao npr. Rakov Škocjan. Prema sv. Kancijanu nastala su česta slovenska prezimena Kocjan, Kocijan i Kocjančič.

 

Župa Lanišće osnovana je 1609. godine, premda je Valier 1580. godine ubraja u župe Tršćanske biskupije. Laniški se župnik čak spominje i godine 1304. Do 1418. godine bila je u sastavu zborne crkve i kaptola Roč.  Od 1418. do 1609. godine samostalna je kapelanija.

Župna crkva iznova je sagrađena 1927. godine (arhitekt Ivan Berne), na mjestu ranije iz 1609. godine i posvećene 1935. godine (biskup Fogar). Obnovljena je prvi puta 1956.godine. a kasnije 1997.godine. Zvonik, ugrađen u župnu crkvu, visok je devetnaest metara i ima tri zvona. "Prema natpisu ugrađenom na istočnom zidu zvonika (potječe s pročelja stare crkve), staru su crkvu gradili domaći majstor Gašpar Marković i njegov sin Ivan 1609. godine. Iz istog je vremena monumentalan zvonik rađen prema tradicionalnom renesansnom modelu, karakterističnom za čitav niz zvonika na istarskom poluotoku".

Župni arhiv čuva se od 1632. godine. U župnoj kući nalazi se i vjeronaučna dvorana. U mjestu je i područna škola do četvrtog razreda. U župi su četiri groblja: Brgudac, Račja Vas, Rašpor i Lanišće.

U župnom uredu je 24. kolovoza 1947. godine nakon sv. krizme, ubijen svećenik Miroslav Bulešić – (ostaci njegove krvi vidljivi su na zidu). Proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine u pulskoj Areni. Mnogi hodočasnici kroz cijelu godinu dolaze u Lanišće moliti za njegov zagovor.

O blagdanu sv. Florijana misnim slavljem obilježena je 25. obljetnica ponovnog redovitog održavanja misnih slavlja u toj crkvi. Euharistiju je tom je prigodom predvodio labinski dekan i župnik labinske Župe Rođenja Blažene Djevice Marije preč. Mirko Vukšić. U toj se crkvi, koja se nalazi na posjedu obitelji Glavičić, mise služe 3 puta godišnje: za sv. Florijana (4.05), za sv. Roka (16.08) i za sv. Flora zadnje subote u listopadu.

Crkvicu u Kranjcima podizali su stari Grci koji su bili jako bogati. Crkvica je posvećena sv. Floru biskupu. Sv. Flor je 525. godine bio biskup u Novigradu a već oko 550. godine bila mu je posvećena crkvica u Kranjcima uz koju je bilo i groblje. Kamene pregrade u crkvici, kameni stup oltara i kamena ploča na prozoru nisu mlađe od 7. stoljeća. Ti su kameni dijelovi iz ranije crkve koja je bila na istom mjestu ili u blizini. U današnjem obliku ona je iz 13. stoljeća, iz doba romanike. Nalazi se nedaleko sela Kranjci na posjedu obitelji Glavičić. Ključ crkvice se čuva u obitelji Glavičić još od Božinog pradjeda pa sve do danas. Ta crkvica je stoljećima pripadala župi Sv. Lucije, odnosno Skitači a nakon toga spada pod labinsku župu.

Nekad su svećenici dolazili svake nedjelje u Kranjce služiti misu. Od 1982. do 1996.god. u crkvici nije održana nijedna misa. Prijedlog Boža Glavičića, koji se brinuo o crkvi i uzdržavao je još od malih nogu, da se ponovno počinju služiti  sv. mise u Kranjcima podržao je tadašnji labinski župnik vlč. Vilim Grbac. 4. svibnja 1996. god. na sv. Florijana održana je prva misa nakon pauze. Misno slavlje predvodio je vlč. Vilim Grbac. Od tada se služe mise 3 puta godišnje: za sv. Florijana (4.05), za sv. Roka (16.08) i za sv. Flora zadnje subote u listopadu. U crkvici je postojao i vrlo stari kip sv. Florijana te slika na kojoj su prikazani sv. Florijan, sv. Rok i sv. Šimun apostol iz 18. stoljeća. Biskup Ivan Milovan je izrazio želju da crkvica bude posvećena sv. Floru što se objeručke prihvatilo te postoji dokument kao dokaz o tome.

Po prvi put se 2006. god. služi misa na čast sv. Flora a predvoditelj misnog slavlja je bio vlč. Željko Zec. Božo Glavičić je uložio veliki trud oko crkvice, tako da su proslave bile obogaćene pjesmom zborova, raznovrsnim kulturnim programom počev od recitacija male djece pa sve do svirke na istarskim narodnim instrumentima starijih sudionika.  Na kraju misnog slavlja nikad nije izostala zakuska nakon koje je uslijedilo jedno lijepo druženje u prirodi koje je postalo tradicija. Bilo je tu i puno krštenja pa čak i jedno vjenčanje.

2008. god. sv. misu u Kranjcima slavi biskup Antun Bogetić, nekadašnji labinski župnik. Dolaze ljudi iz raznih krajeva. Nakon smrti Bože Glavičića ovu lijepu tradiciju nastavljaju njegova obitelj i mještani sela Kranjci koji su ustrajni, što je za svaku pohvalu, da se održavaju svete mise u crkvici sv. Flora i dalje. I u ovim teškim vremenima epidemije koronavirusa oni su uporni jer kako sami kažu nije važno koliko će vjernika doći na sv. misu već je bitno da se misa služi. U proteklih 25 godina izmjenilo se puno svećenika koji su dolazili u Kranjce ali jako je bitno i pohvalno da su svi oni bili otvoreni i podržali su inicijativu obitelji Glavičić. Uvijek su ih poticali da nastave dalje na slavu Boga i stavili su im se na raspolaganje. 

Obitelj Glavičić upućuje jedno veliko hvala dragom Bogu koji je uvijek uz njih te veliko hvala vlč. Mirku Vukšiću koji im je velika podrška. Ne zaboravljaju zahvaliti i svim dragim ljudima koji pomažu na bilo koji način i koji dolaze na misu u Kranjce. Kao što sami kažu "jer upravo zato smo imali 25 predivnih godina i nadamo se još puno lijepih proslava". (text: Šima, Petra i Ivanka Glavičić; foto: Moreno Franković)

U Balama, župi u rovinjskom zaleđu, u Rovinjsko - kanfanarskom dekanatu, proslavljen je u subotu, 1. svibnja 2021. spomendan blaženog Julijana iz Bala, zaštitnika župe i mjesta.

Misno slavlje predvodio je o. Ilija Vrdoljak, župnik u Rovinjskom Selu, nastanjen u rovinjskom franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškog, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Joška Listeša.

Propovjednik je na početku homilije istaknuo zadovoljstvo što može „tu gdje ga slave za svog zaštitnika govoriti o svome subratu franjevcu, bl. Julijanu, koji je na tom području djelovao u 14. stoljeću. O njemu postoji relativno malo izvora. Svi se temelje na zapisu iz knjige „Slava franjevačke Istre“ autora p. Marina Oreba. Povijesni zapisi govore da je živio i djelovao na području Bala i okolnih mjesta, a preminuo je 1349. O bl. Julijanu je pisao i fra Bonaventura Duda.

„Ovi prostori su svetački prostori vaše Istre“, naglasio je propovjednik te napomenuo da dobro poznaje franjevačke samostane kontinentalne Hrvatske iz koje dolazi, a u nastavku homilije, nizom povijesnih saznanja fra Ilija je pokazao svoju studioznost u povijesnim i arhivskim istraživanjima spretno povezavši povijest Bala, život bl. Julijana i povijest Istre, s naglaskom na povijest redovništva. „Čudnovati su ovi prostori, kristijanizirani već davno, kod svakog iskopa nailazi se na povijest, i to onu daleku povijest, antičkih, ali napose srednjovjekovnih vremena. Ono po čemu je Istra čudesna, a to vidimo obilazeći i Italiju, svaki brežuljak - jedna crkva, i to ne bilo kakva crkva, u svakoj crkvi vjernička zajednica, kultura. Sagledamo li Istru od Srednjega do Novoga vijeka vidimo jedan duboki i iskreni vjerski život. No on nije tek tako nastao, on je zaista imao svoje korijene. Ono što vidimo obilazeći sakralnu baštinu Istre, od Eufrazijeve bazilike nadalje, je jedan bogati crkveni život. Jednako tako ovdje na ovim prostorima je bogat i redovnički život.“, rekao je propovjednik  te je ukratko spomenuo postojanje i djelovanje  augustinaca, benediktinaca, kamaldoljana i franjevaca na ovom području, napose u Rovinju i okolici. Franjevci su ovdje u Istri prisutni u nizu samostana. Nažalost, u novije vrijeme, kao što se to događa sa svećeničkim zvanjima, i s redovničkim zvanjima, pa tako i s vjerničkom zajednicom, kao da se topi, ostaje sve manje i manje ljudi; stoga ostaje jedna velika odgovornost - ponovno oživjeti vjernički život. Nije dovoljno samo turistički prezentirati baštinu.  Pojasnio je i povijesno smjenjivanje redova, napomenuvši da je njegova Provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu preuzela rovinjski samostan od zadarske Provincije sv. Jeronima  prije 4 godine, 2018., zbog nedostatka redovnika u zadarskoj provinciji.

 1390916

O bl. Julijanu, u povijesnom i vjerskom kontekstu Istre, fra Ilija Vrdoljak je napose naglasio: „Bl. Julijan rođen je u Balama. Ne zna se kada je pristupio franjevačkom redu, ali pristupio je vrlo ozbiljno. Istarski vjernik je ozbiljan  vjernik, Istra ima posebno spomena vrijednih svetih ljudi koji su živjeli svetim životom. od početka pa sve do naših dana, do bl. Miroslava Bulešića, koji je proizišao kao onaj posljednji veliki čovjek te istarske svetosti.“

„ O bl. Julijanu imamo zapisano da je živio dostojanstvenim redovničkim pokorničkim životom. Bio je veliki molitelj, obilazio je okolne gradove i sela dijeleći sakramente i propovijedajući. Tada nije bio župa već su svećenici iz samostana odlazili u okolna mjesta propovijedati, krstiti, vjenčati, pokopati i sve što je trebalo. Bio je željen i poštovan propovjednik koga su rado primali.  Ono što ga posebno resi, smatraju ga čovjekom koji je bio je veliki mirotvorac, sukladno franjevačkom geslu „Mir i dobro.“ Ovdje u Istri odigrao je veliku i važnu ulogu. Da bi shvatili mirotvorstvo, trebamo sagledati povijesne okolnosti. Nije to kao nekakav današnji aktivizam gdje se pet osoba pojavi s nekakvim plakatom i prosvjeduje. U ono vrijeme je bilo itekako puno zavada. Srednji vijek je bio pun nasilja. Tada se je puno hodočastilo u Svetu zemlju upravo kao pokora za ubojstvo. Učestali su bili dvoboji i sukobi. Društvo nije bilo uređeno, svako je mjesto tjeralo volju i pravdu, bilo je mnogo nasilja. Bl. Julijan iz Bala vidio je u tome priliku, da uzme Evanđelje i križ i nastoji ljude pozvati na pomirenje, u skladu s onime što nam govori Evanđelje", rekao je propovjednik.

 1390909

"Voljeli su ga mještani Bala. Preminuo je 1349. godine, a već 1385. je na glasi svetosti, gradski statut iz 1477. spominje kao zaštitnika Bala. Bale su u ono doba bile veoma značajno središte, zbog smještaja na trgovačkom putu. Ruševine velebnih zgrada u ovome mjestu govore o jednoj visokoj kulturi i visokoj svijesti mještana Bala kroz povijest.

Bl. Julijan unosi svetost na ove prostore. Častiti sveca ne znači samo obilježiti njegov spomendan, već nas to obvezuje da živimo svetost života. Julijan koji je preminuo u svome samostanu najprije je bio pokopan u samostanu sv. Mihovila ovjde na obližnjemu brdu, da bi kasnije, oko 1580. godine bio donesen u župnu crkvu. Drago mi je da je zaštitnik vašega mjesta jedan franjevac, sin sv. Franje. Stoga mi je čast da mogu ovdje danas govoriti.", naglasio je fra Ilija. "Bl. Julijan obvezuje i nas franjevce da živimo svetim, pobožnim i odgovornim životom, zauzetim za ljude i ljudsko spasenje kako je bio i on. On obvezuje i vjernike, on je vaše krvi, odavde je potekao, stoga vas obvezuje da i vi ne zaboravite živjeti svetost života, napose danas, u našemu vremenu, kada su crkve sve praznije, kao da se nešto gasi." Propovjednik se je usput prisjetio primjera male zajednice vjernika koja se je u Bruxellesu sama organizirala na molitvu, iako nisu imali svećenika. važne su takve inicijative, jer dolaze iz nutrine. "Čuvajte ono što je u vašim dušama", potaknuo je fra Ilija okupljene vjernike. "Ne hvalite se samo kamenjem, iako imate prekrasnu crkvu, nemojte zaboraviti da je potrebno u ovaj prostor staviti i život, ljubav prema Bogu i prema čovjeku."

 1390981

Na kraju homilije podsjetio je na bl. sv. Josipa Radnika, kao zaštitnika obitelji. Bio je to velik čovjek,kojega je Bog izabrao, treba biti takav čovjek, koji svojim radom hrani i brani obitelj. Biti predan obitelji, ali biti Božji čovjek. Podsjetio je da je u Rovinju kroz povijest postajala važna bratovština sv. Josipa. Sv. Josip je zaštitnik radnika, napomenuo je fra Ilija. Radnik je čovjek vrijedan poštovanja, koji svojim radom doprinosi obitelji, ali i zajednici. Molimo danas za naše radnike, za one koji se trude svoj kruh zaraditi iskreno i pošteno i koji nastoje posao koji rade raditi s ljubavlju prema obitelji i Bogu."

"Neka vas zagovor sv. Julijana prati i neka vas potiče na očuvanje svetosti na ovim prostorima, a sveti Josip neka zagovara sve obitelji, zaključio je fra Ilija. 

 1390994

Misa je završena blagoslovom s relikvijom bl. Julijana. Blaženikovi se zemni ostaci čuvaju u oltaru desne lađe župne crkve. Na trgu ispred crkve u zvonika nalazi se brončani kip bl. Julijana.

Misu je glazbeno animirao župni zbor pjesmama na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, te jednom na talijanskom dijalektu.

Unutrašnjost prelijepe župne crkve te lapidarija pogledajte u fotogaleriji. (Txt i foto: G. Krizman)

 1390944

 

 

Skitača je omiljeno izletničko mjesto Labinjana i turista. Također i hodočasničko. Osim križnog puta koji nas okuplja u prvim nedjeljama korizme, rado hodočastimo pješice na praznik 1. svibnja jer je to u ono vrijeme kad se počelo hodočastiti (prije 20 godina) bio jedini povoljan dan kad svi naši zainteresirani za hodočašće nisu radili. U zadnje vrijeme, pa tako i ove godine, obogatili smo to hodočašće pobožnošću: Put svjetla. Nakon napornog hoda od Labina do Skitače (po planinarskim stazama) svećenik Blaž nas je pozvao da, slijedeći postaje križnog puta, molimo ovu pobožnost u kojoj se slavi Isusovo uskrsnuće i rađanje Crkve. Bilo je to ipak previše za neke pa je samo dio najupornijih hodočasnika obavio i tu pobožnost. Nakon svega smo se, poštujući predviđene epidemiološke mjere za te okolnosti, valjano okrijepili. Znakovito je da je župna crkva na Skitači posvećena svetoj Luciji, zatim postoji u kršu Skitače i jedna škrapa u kojoj uvijek ( i ljeti!) ima malo vode pa si ljudi dolaze oprati oči „da bi bolje vidjeli”- novi dodatni znak u smislu svjetla je rečena pobožnost „Put svjetla”. (txt: Sudionik; foto: M. Franković)

Najave i obavijesti

Četvrtak: 29 Srp 2021
Pazin: Biskup Milovan predvodi jubilarno 50. hodočašće za bolesnike
Ponedjeljak: 2 Kol 2021
Blagdan Gospe od Anđela u Pazinu

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.