U Župi sv. Mihovila u Žminju, u Pazinskom dekanatu, ove je godine blagdan Uzvišenja sv. Križa, u ponedjeljak, 14. rujna 2020. godine, bio u znaku dovršetka obnove crkvice sv. Križa na mjesnome groblju. U jutarnjim je satima održano misno slavlje, a poslijepodne je obnovljena drevna tradicija Večernje za pokojne, tradicija je to koju povijesna vrela spominju još na samome početku 17. stoljeća. Večernju je predvodio žminjski župnik vlč. Jordan Rovis i taj će se običaj od sada redovito nastaviti.

 Tom je prigodom povijesni prikaz spominjanja te crkve, povijesne zapise te pregršt zanimljivosti vezanih za nju okupljenima predstavio dr. sc. Elvis Orbanić iz Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, Područne jedinica u Puli. Žminjska se župa može podičiti da među svojim aktivnim župljanima ima jednog od najrelevantnijih istarski povjesničara koji svoje bogato historiografsko iskustvo i umijeće nerijetko nesebično primjenjuje upravo oplemenjujući razne prigode, a napose publikacije vezane uz tu svoju rodnu župu.

Grobljanska crkva sv. Križa koja je zadnju veliku obnovu doživjela 1964. godine ovom je prigodom u potpunosti obojana iznutra, izvršena je zamjena tepiha i tapeciranje klupa, uređen je drveni oltar i nabavljen novi ormar, a najzahtjevniji dio obnove bilo je temeljito uređenje lopice ispred crkve. Sveukupni trošak radova koji je većim dijelom podnijela Župa sv. Mihovila, uz sudjelovanje Općine Žminj, iznosio je sto sedamdeset tisuća kuna. U najavi je i uređenja fasade.

Iako je povijest ove svetkovine obavijena koprenom više legendi i rijetkih pouzdanih podataka, valja izdvojiti najstariju predaju prema kojoj je sveti Križ pronašla u Jeruzalemu carica Jelena majka Konstantina Velikog na samoj Kalvariji, podjsetio je dr. Orbanić na početku izlaganja. Naime, ona je bila kršćanka te se u vrijeme progona svoje subraće kako je bila iz ugledne obitelji za njih zauzimala. Njezin sin, Konstantin postavši carem Rimskog Carstva, 313. godine će dati slobodu ispovijedanja kršćanske vjere, što znači da će kršćanstvo postati ravnopravna religija u njegovoj državi koja je obuhvaćala i Istru. Spomendan pronalaska sv. Križa, se u Rimu slavio prije kraja 7. stoljeća i polako širio diljem kršćanskoga svijeta pa je tako došao i u naše krajeve.

viber image 2020 09 16 14 17 37

Dr. Orbanić je nadalje istaknuo da je Žminj u vrijeme svog prvog povijesnog spomena u crkvenom smislu pripadao pod upravu porečkoga biskupa. Sa potpunom sigurnošću to možemo tvrditi od 1178. godine, iako je kršćanstvo na Žminjštini zajamčeno arheološkim nalazima već u 6. st.  

Prvi spomen crkve svetoga Križa na Žminjštini je zabilježen u Istarskom razvodu. Riječ je o srednjovjekovnom pravnom dokumentu o razgraničenjima feudalnih gospodara i seoskih općina koji je nastajao između 1275. i 1395. godine, pojasnio je predavač. Tu se kaže da je područje Pićanske biskupije graničilo s Porečkom biskupijom i na Žminjštini, a crkva sv. Križa na cimitru je točka razgraničenja. Povijesna vrela kroz naredna dva stoljeća će šutjeti o ovoj crkvi. Sljedeći zapis je tek iz 1603. godine kada je Žminj pohodio porečki biskup Giovanni Lippomano (1598.-1608.). Taj pohod bio je dijelom uobičajene vizitacije župa koje su i ovome porečkom biskupu bile podređene. Pregledavajući crkvenu imovinu, razgovarajući sa žminjskim svećenicima i viđenijim stanovnicima Žminja istaknuo je postojanje crkve svetoga Križa zajedno s mjesnim grobljem čime je potvrđen navod Istarskog razvoda iz 13. stoljeća. Tako da možemo govoriti o kontinuitetu ovog blagoslovljenog tla s naslovom sv. Križa najkasnije od 13. stoljeća do današnjih dana, dakle, punih osam stoljeća.

 

Slavljenje misa u crkvi sv. Križa

Žminj je bio sjedište tzv. kolegijalnog kaptola, dakle uz župnika koji je nosio titulu kanonika postojao je još jedan kanonik. Smisao kolegijalnih ili zbornih kaptola, pa tako i Žminjskog, se sastojao u činjenju svečanijim liturgijskih slavlja, zajedničkim molitvama iz brevijara u korskim klupama, a takav tip kaptola imale su još neke, premda rijetke župe u Istri. Svakako radi se o mjestima koje odlikuje kršćanska starina i ugled, rekao je dr. Orbanić. Spomenute 1603. godine prema kazivanju žminjskog kanonika Ivana Kukurina, u crkvi svetog Križa mnogo su se puta održavale votivne (zavjetne) mise jer je tako želio župnik. Mjesni župan, službe slične današnjem načelniku općine, prezimena Žufić tada je izjavio kako se svakog ponedjeljka u ovoj crkvi treba misiti za mrtve.

Dvadesetak godina kasnije, 1625., prema zapisima u povijesnim vrelima, postojao je isti običaj slavljenja misa u ovoj crkvi. Svake nedjelje župnik je trebao navijestiti godišnjice smrti kako je to odavno bio običaj ovoga mjesta. Mise za mrtve su se održavale ponedjeljkom sa škropljenjem blagoslovljenom vodom po groblju. Narednog, 18. stoljeća saznajemo da je u crkvi sv. Križa žminjski kapelan bio dužan slaviti 12 misa godišnje. Očigledno je obveza iz davnina o slavljenju misa za pokojne svakog ponedjeljka u ovoj crkvi, tijekom 18. st. promijenjena na način da ju je slavio jedan od žminjskih kapelana u reduciranom obliku, tj. slavila se jednom mjesečno.

Govoreći o materijalnoj povijesti crkve sv. Križa predavač je podsjetio kako su se u ta stara vremena vjernici okupljali u specifične udruge koje poznajemo kao bratovštine. Na Žminjštini je ih bilo tijekom 17 i 18. stoljeća oko desetak. Otkriva nam se kako je ova crkva bila pod materijalnom skrbi istoimene bratovštine sv. Križa čiji su članovi bili u Žminju djelatni svećenici kojih je tijekom 17. stoljeća bilo čak šestorica u isto vrijeme.

Od oltara u ovoj crkvi spominju se tijekom promatrana dva stoljeća oltar sv. Franje, oltar Bičevanja i  oltar sv. Justa. Lopica, ili trijem ispred crkve je noviji dodatak jer se ne spominje u zapisima do kraja 18. st.

Iz svega iznesenog, crkva sv. Križa na cimitru je postojala još u 13. st. i tijekom svoje povijesti od najmanje osam stoljeća bila je predmetom arhitektonskih preobrazbi kako u njezinom plaštu tako i u unutrašnjosti. Zadnja velika obnova zabilježena je 1984. godine.

U financijskom-materijalnom smislu za ovu crkvu se brinula bratovštinska zajednica vjernika sve do vremena Josipa II, krajem 18. st., kada se bratovštine ukidaju, pa ta obveza prelazi na druge subjekte.

Zacijelo će i ovo današnje slavlje naći mjesta u župnoj kronici na poticaj budućim generacijama o potrebi skrbi nad našom vjerskom i kulturnom baštinom, zaključio je dr. Orbanić.

Nakon što su članovi Katoličke akcije iz Trsata prije nekoliko godina registrirali priznatu europsku treking rutu s imenom Staza bl. Francesca Bonifacija (https://www.facebook.com/Sentiero-Beato-Francesco-Bonifacio-423868431523809/ )koja prolazi kroz 3 države, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku, blaženik je ove godine dobio svoja prva dva istarska hodočasnika pješaka.

U petak, 11. rujna 2020., na 74. obljetnicu mučeništva bl. Bonifacija, dvoje vjernika, iz Pule i Valbandona, Violeta Đinić i Nenad Sabadi, hodočastili su iz Poreča pješice do Krasice, oko 30 kilometara, na čast bl. Francesca. Iz Poreča su krenuli ujutro nakon mise u porečkoj bazilici, te hodočasničkog blagoslova kojeg im je podijelio kapelan katedralne župe vlč. Janez Barborič. Prošavši Tarskom valom te cijelom dužinom doline rijeke Mirne stigli su u Krasicu u popodnevnim satima. Noseći sa sobom brojne nakane hodočašće su zaključili sudjelovanjem na misi u Krasici.

Inače su oboje aktivni sudionici brojnih pješačkih hodočašća, a ideja za ovo hodočašće rodila se kada su nedavno sudjelovali na pješačkom hodočašću na Trsat. Ove ih je godine prema Krasici hodočastilo samo dvoje, no, po komentarima mnogih koji su podržali inicijativu, za vjerovati je da će i ovo prerasti u jednu lijepu tradiciju čašćenja ovog našeg možda nedovoljno poznatog Božjeg ugodnika, za kojeg se u tome kraju još uvijek čuvaju i prenose obiteljske memorije o njegovom svetačkom načinu života.

Vjernici okupljeni u crkvi posvećenoj Rođenju Blažene Djevice Marije u Prnjanima, Župa Barban, poštujući sve naputke Stožera civilne zaštite i propisane epidemiološke mjere proslavili su 8.rujna 2020. blagdan u narodu poznat kao Mala Gospa. Misno slavlje predvodio je barbanski župnik vlč. Bernard Jurjević.

Prije same mise vjernici su u organiziranoj procesiji s kipom Blažene Djevice Marije i moleći krunicu obišli dio sela Prnjani. Krenulo se ispred crkve sv. Margarete i posjetilo mjesto na kojem se prema predanju nalaze „Marijine stope“. Potom su se vjernici u procesiji moleći  i pjevajući vratili u crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije. Na svetoj misi se okupio velik broj vjernika iz čitave župe. U homiliji je vlč. Jurjević govorio o liku Blažene Djevice Marije i njezinu životu te poukama koje iz njega možemo isčitati. Naglasio je njezinu postojanost u vjeri unatoč brojnim kušnjama kojima je bila izložena. Nikada nije dvojila Bogu iskazati svoju vjeru i s pouzdanjem se uvijek priklanjala njegovoj volji. Svi smo mi u današnje vrijeme baštinici te vjere. Kao vjernici bismo se trebali utjecati Blaženoj Djevici Mariji moleći njezin zagovor koji će nam dati vjerničku snagu što nam je potrebna u prevladavanju teškoća iz svakodnevnog života.

Misno slavlje prigodnim marijanskim i drugim pjesmama uveličao je župni zbor kojega predvodi maestro Dean Visintin. Misi je nazočilo i troje bogoslova iz sjemeništa Redemptoris mater iz Pule. Nakon mise je u blizini crkve upriličen skromni domijenak i druženje vjernika.

Napisala: Nevia Kožljan

U Barbanu se i ove godine, poštujući sve propisane mjere protiv virusa COVID 19 te prema naputcima Stožera civilne zaštite, održala tradicionalna 45. Trka na prstenac. Tim povodom je 23. kolovoza 2020. godine, u Župnoj crkvi Sv. Nikole u Barbanu služena svečana sveta misa. Misi su nazočili predstavnici udruge Trka na prstenac, većina konjanika, čelnici Općine Barban i gosti iz grada Sinja.

Već tradicionalno u danima održavanja Trke na prstenac Barban pohode mnogi gosti. Jedni od značajnijih su predstavnici „Alke“ iz prijateljskog grada Sinja. U tome gradu se već 305 godina oganizira tradicionalna trka Alka koja ima mnogo sličnosti s barbanskom Trkom na prstenac. Prvi pisani podaci o viteškoj igri Trka na prstenac sežu dalje u prošlost i od Alke. Za razliku od Alke koja se trči u kontinuitetu i predstavlja sjećanje na hrabru pobjedu naroda Cetinjske krajine protiv  turaka, Trka na prstenac je oduvijek imala zabavni karakter. Prvotno je bila organizirana kao viteška igra i popratni sadržaj sajmenog dana i slavljenja crkvenog blagdana Velike Gospe te se prvi put spominje 1696. godine. Kasnije se dugi niz godina nije održavala da bi se prije 45 godina ponovo pokrenula angažmanom znanstvenika Danila Klena, Marija Kalčića, Kluba istarskih studenata i Katedre čakavskog sabora Barban.

Suradnja spomenutih udruga, te Grada Sinja i Općine Barban postoji već duži niz godina a očituje se na mnogim poljima djelovanja od gospodarskih do turističkih. Tradicija služenja svete mise posvećene konjanicima koji će se taj dan natjecati na Trci na prstenac traje također već desetak godina. Raduje da su i konjanici prihvatili taj vid duhovnosti te ih iz godine u godinu na mise dolazi sve više. Svetu misu je prikazao barbanski župnik Bernard Jurjević a njezinoj ljepoti i svečanosti pjesmama pridonio župni zbor.

Napisala: Nevia Kožljan

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.