Kopija Torinskog platna koja se čuva u vodnjanskoj župnoj crkvi 24. veljače umetnuta je u sigurnosnu komoru u kojoj će biti trajno izloženo.

Godine 2017., u vrijeme kanonske rekognicije i znanstvene analize dijela relikvija u Vodnjanu je ispod relikvija sv. Kordule, rimske mučenice iz 305. godine, pronađena „krpa“ – naizgled samo podstava za relikvije. Nakon istraživanja u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, ustanovljeno je da se radi o kopiji Torinskog platna u prirodnoj veličini.

Restauratori su ga obradili i postavili na čvrstu podlogu. Restauratorica i stručnjakinja za tekstil Marija Zupčić je samo našivanje Platna na podlogu radila deset mjeseci. Na Platnu se lijepo vide tragovi Isusova tijela.

Da bi Platno moglo biti izloženo u vodnjanskoj župnoj crkvi, izrađena je mikroklimatska komora od 800 kilograma. U pomanjkanju novca, u odnosu na ponudu Tvornice laboratorijske opreme iz Semiča u Sloveniji, župnik mons. Marijan Jelenić je u suradnji s višim restauratorom Denisom Vokićem iz Dubrovnika projektirao škrinju koju je izradio bravar Goran Čupić iz Pule. Osim toga, od dnevnog svjetla zaštićeno je baldahinom visokim četiri metra. Smješteno je neposredno do ulaza u župnu crkvu s lijeve strane.

Platno je u Vodnjan stiglo iz Venecije 1818. godine sa mnoštvom od 300 relikvija i nerapadnutim svetim tijelima. Akademski slikar Gaetano Gresler je, nakon ulaska francuske vojske u Veneciju 1810., u bojazni od uništenja, skupljao relikvije iz crkava i samostana i skrivao u svojoj palači Lezze. Godine 1818. u velikoj je u velikoj tajnosti jedrenjakom iz Venecije dopremio relikvije u Vodnjan odakle su Francuzi bili otišli 1815. Providnosno je što su relikvije dopremljene u Vodnjan jer bi u poplavama kakve se zbivaju u Veneciji bile davno uništene.

Do danas je poznata 61 kopija raznih veličina. Vodnjanska je u naravnoj veličini 4.14 × 1.43 m. Kopija tih dimenzija prema dostupnim podacima na svijetu ima samo pet. Kopije su naručivale bogate crkve i samostani gdje je bio velik protok ljudi. Do danas nije otkriveno tko je naručitelj kopije koja se čuva u Vodnjanu.

Kopisti su pri svom poslu radili s dubokim suosjećanjem prema Kristu patniku, a kopijom su dodirnuli originalno Torinsko platno. Tako Vodnjan, uz mnoštvo relikvija, ima još jednu dragocjenost za pobožnost posjetitelja.

Ivan Pavao II. nakon posjete Torinskom platnu rekao je: „Zaslugom znanosti Torinsko platno nam omogućuje vidjeti kako je izgledao tjelesni lik Isusa Krista.“ Sveti papa rekao je također: „Doći i vidjeti.“

Vodnjansku kopiju je nakon restauracije, na župnu svetkovinu sv. Blaža, 3. veljače 2022., blagoslovio umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Dok se Torinsko platno javno izlaže samo 25 godina, njegova vodnjanska kopija bit će trajno izložena. (Župni ured Vodnjan)

U nedjelju, 13. veljače 2022. godine, na  crkvi bl. Alojzija Stepinca u mjestu Škropeti, filijalnoj crkvi Župe Motovunski Novaki, blagoslovljena su nova zvona.

Svečano misno slavlje u čast blaženom Kardinalu, koje se ovdje već tradicionalno slavi prvu nedjelju nakon obljetnice smrti, predvodio je kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Rudija Korace.

Zvona postavljena na preslicu znakovito su urešena svako s likom jednog suvremenog blaženika, kardinala Stepinca i Miroslava Bulešića. Zvona težine 260 i 150 kg odlivena su u poznatoj ljevaonici De Poli u talijanskom gradu Vittorio Veneto. Ukrašena su hrvatskim pleterom i natpisom „Škropeti 2021.“. Veće zvono urešeno je likom i imenom bl. Stepinca te natpisom „U ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti“, a manje zvono ima reljef bl. Miroslava Bulešića i njegovo geslo „Moja osveta je oprost“. Projekt nabave novih zvona realiziran je složnom suradnjom vrijednih župljana i župnika Korace, a pribavljena je i financijska potpora Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

IMG 20211213 WA0011 IMG 20211213 WA0012IMG 20211213 WA0019

„Okupljeni danas u ovoj lijepoj crkvi bl. Alojzija Stepinca i slaveći godišnji spomen njegova prelaska u život, rođenja za nebo – 10. veljače 1960. – želimo Bogu zahvaliti za Blaženika, za njegov život, postojano svjedočenje, svijetli primjer koji i nas danas poziva da ga slijedimo kako bismo i mi postali dionici njegove slave na koju nas Bog poziva,“ rekao je na početku homilije mons. Jelenić te je u nastavku naglasio „bl. Alojzije se odazvao Isusovom pozivu, postao je njegovim apostolom, i u vrlo teškim vremenima, ostao postojan do kraja. Za Isusa i njegovu Crkvu ovdje na zemlji spremno je prihvatio i napade neprijatelja, osude, ponižavanja, zatvor i samu smrt, ali nije se odrekao Isusa, vjere, Crkve. I zato se i na njemu ostvarilo današnje Evanđelje o blaženstvima: „Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.““

 1450288

„Isus u današnjem evanđelju poziva svakoga od nas da postanemo dionici njegovih blaženstava već ovdje na zemlji, a po smrti, u punini, u nebeskom Kraljevstvu. Ta blaženstva su pravila za život svakog kršćanina, putokaz koji vodi čovjeka do Boga. Ako se odazovemo Isusovom pozivu, ne znači da ćemo ovdje lagodno i dobro živjeti. Isus Krist je sam prošao ovom zemljom čineći dobro svima, ali i nosio svoj križ do kraja. On je po križu i smrti ušao u slavu. I nas poziva da ga slijedimo u životu, smrti i u uskrsnuću, slavi“, podsjetio je propovjednik te potaknuo „prihvaćajmo stoga jedni druge, pomažimo onima koji su u nevolji, koji su potrebni, kojima treba kruha i ruha, topla i prijateljska riječ ohrabrenja, oprostimo onima koji su nas povrijedili, molimo za oproštenje, odbacimo mržnju, budimo ponizni, jednostavni, maleni… I imat ćemo mir, radost, sreću… no, da bismo sve to ostvarivali postojano kroz cijeli život, potrebna nam je pomoć Božje milosti. A nju trebamo tražiti, izmoliti od Boga.“

 1450291

„Isus nam je svojim životom, molitvom – razgovorom s Bogom, svojim  Ocem, pokazao kako i mi moramo stalno biti povezani s Bogom. Ono što sami ne možemo učiniti, postići ćemo s Bogom, koji nas je s ljubavlju stvorio, brine se za nas i želi nam pomoći. Ako se istinski i u svemu pouzdajemo u Boga, naš će život biti blagoslovljen i za nas i za sve one s kojima i za koje živimo. Za takve prorok Jeremija kaže: „Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje.“, podsjetio je propovjednik. 1450321

„Blaženi Alojzije Stepinac je uzeo za geslo riječi: „U Tebe se Gospodine, uzdam!“ Svojim je životom danomice pokazivao to pouzdanje u Boga, osobito onda kad je bilo najteže, kad su ga proganjali, optuživali, sudili…, a on je za njih molio. Pouzdanje u Boga davalo mu je snage. Ništa ga nije moglo slomiti. Dapače, i u tim najtežim trenutcima i sam je druge tješio, hrabrio, poticao na ustrajnost, jer Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. Bog nikada svojih ne napušta, nego im pripravlja vijenac pravednosti, život vječni,“ naglasio je mons. Jelenić.   

Citirao je nadalje zagrebački katolički tisak iz 1934. godine: „Katolički list“ je za Alojzija Stepinca napisao prigodom imenovanja zagrebačkim nadbiskupom da ga „rese velike vrline: Odan je molitvi i srca milostiva prema sirotinji koju ljubi ljubavlju svetog Vinka Paulskog. Pun je apostolskog žara za Kristov križ. Sin je seljačke obitelji, pučanin, osjećajne duše, pun najsvetijih ideala, pa će znati svom vjernom puku biti i otac i prijatelj, spreman moliti i trpjeti, te svojim moćima i sposobnostima biti žrtva ljubavi za svoj narod“. Prigodom proglašenja blaženim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. godine, Sveti Otac Ivan Pavao II. je rekao: „Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i hrvatskoga naroda. Podnijevši okrutnosti komunističkog sustava, jedan od najistaknutijih likova Katoličke Crkve, kardinal Alojzije Stepinac, sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka s blistavim znamenjem mučeništva“.

 1450329

„Istina, svijet u kojem živimo ne cijeni samozatajan, skroman i požrtvovan način života za drugoga, podcjenjuje ga, ne želi biti malen, neznatan, skroman. Svijet teži za slavom, čašću, vlašću i bogatstvom. Živi u uvjerenju da sve može sam, da mu nitko ne treba. Prorok Jeremija za takve kaže: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća.“ A Evanđelje kaže: „Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi!“ Za takve neće biti plaće na nebu. Ostat će samo plač i škrgut zubi daleko od lica Božjega“ rekao je propovjednik te je u nastavku podsjetio „Čovjek danomice mora birati između sreće i nesreće. Jao čovjeku koji se uzdaje u samoga sebe, u drugoga čovjeka,  u svoje bogatstvo, u ono što posjeduje, jer mu sve to ne može osigurati sreću i život vječni. Život mu postaje pust i besplodan. Ako se čovjek okrene Bogu i sve svoje pouzdanje stavi u Njega, traži ga, sluša, vrši Njegovu volju, život će mu biti plodan, ispunjen radošću, mirom i srećom već na ovome svijetu. I neće se bojati smrtnog časa, nego baš naprotiv, veselit će se i s radošću iščekivati taj čas, jer već sada zna da će po smrti biti zauvijek sa svojim Gospodinom. Za takve današnje evanđelje kaže: Blago vama… „

 1450356

„I zato Isusova blaženstva postaju za nas pravila za život, sigurnost uza sve teškoće i križeve, bolesti i patnje koje nam život donosi. Ako budemo ostvarivali ta pravila živjet ćemo u miru i ničega i nikoga se ne trebamo bojati. Ako je Bog s nama, tko će protiv nas? Neka nas i zagovor našeg nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija Stepinca prati i od Boga izmoli milost čvrstoće u vjeri, ustrajnosti u uzdanju i postojanosti u nesebičnoj, djelotvornoj ljubavi prema Bogu i potrebnom čovjeku. I dao Bog da se bl. Alojzije što prije proglasi svetim“, zaključio je mons. Jelenić.

Prigodne zahvale a nadasve pohvale mještanima koji su tu crkvu najvećim dijelom izgradili vlastitim sredstvima, radom i pribavljanjem donacija izrekao je župnik Koraca. On je potom pozvao Sanju Mališa, koja je bila spitirus movens tijekom izgradnje crkve kao i pribavljanja zvona te joj je uručen prigodni dar, bakrorez te crkve.

Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škorpeti građena je od 1999. do 2010. godine. Kamen temeljac blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici, a posvetio ju je biskup Ivan Milovan 7. svibnja 2010. godine.

Ovo područje središnje Istre obiluje uspješnim obiteljskim poduzetničkim primjerima, koji su svoju slogu pokazali i velikim udjelom u izgradnji ove crkve.  Pokazatelj je to i velikog štovanja koje u tom kraju postoji prema bl. Alojziju Stepincu, ali općenito i dubokog vjerskog opredjeljenja na koje su ti marni i radišni ljudi napose ponosni.  

Prvi pokušaj pokretanja izgradnje postojao je još davne 1955. godine, no zbog sveopće društveno-političke klime tada nije ostvarena. U toj filijalnoj crkvi župe Motovunski Novaki, mise se održavaju redovito nekoliko puta tjedno, a  koristi se povremeno i za radne biskupijske susrete.

Od sada će ova crkva i zvukom zvona služiti kao podsjetnik na važnost duhovnosti u svakodnevnom životu: zahvaljujući automatizaciji odzvanjati će pune sate te Anđeosko pozdravljenje u 6.00, 12.00 i 18.30 sati.

(Txt, foto i audio: G. Krizman)

 1450359

 

Blagdan Gospe Lurdske i, ove godine 30. Međunarodni dan bolesnika, proslavljen je tradicionalno svečano u pulskom samostanu sv. Franje Asiškog. Euharistijsko slavlje i ove je godine predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, a koncelebrirali su: gvardijan o. Đuro Hontić, o. Đuro Vuradin, o. Ljudevit Maračić te o. Nikica Batista.

Biskup je na početku homilije podsjetio da se ove godine obilježava 30. Dan bolesnika te da ga je ustanovio sveti papa Ivan Pavao II., povezavši ga s blagdanom Gospe Lurdske zbog poznatih hodočašća bolesnika u to marijansko svetište te mnoga čudesna ozdravljenja.
„Sveti Ivan Pavao II. ustanovio je prije 30 godina Svjetski dan bolesnika kako bi u Božjemu narodu, zdravstvenima ustanovama i civilnome društvu osvijestio važnost posvećivanja pozornosti i pažnje bolesnicima i onima koji o njima brinu“, citirao je mons. Milovan. Istaknuo je kako je Dan bolesnika zaživio u kolektivnoj svijesti te se tim povodom organiziraju brojene plemenite inicijative. „I ova sveta misa ovdje u crkvi svetog Franje isto je jedna lijepa inicijativa otaca franjevaca. Ovdje se okupljamo na bogoslužje, na svetu misu i na primanje sakramenta bolesničkog pomazanja. Uvijek je to molitva za naše zdravlje, znamo, ali ujedno i promišljanje o zdravlju i bolesti, o smislu bolesti u svjetlu Evanđelja te također poticaj nama svima da mislimo na one koji su opterećeni većim križem bolesti, možda u našoj blizini“, naglasio je mons. Milovan.

„Papina poruka ove godine sva je u znaku riječi Evanđelja 'Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.' Sveto pismo govori o Bogu kao o Bogu Ocu, kao o Bogu ljubavi i milosrđa. Uz blagdan Božjeg milosrđa sveti papa Ivan Pavao II. govorio je: 'Bog je sama ljubav, postaje milosrđe u susretu s ljudskom bijedom.' Sve je to tako povezano uz Boga koji nam se objavio kao Bog ljubavi i Bog milosrđa. To je njegova narav. Prorok Izaija već u Starom zavjetu pisao je 'Božje milosrđe ima dimenziju i očinstva i majčinstva. On se brine za nas snagom oca i nježnošću majke.' Tako sveti prorok piše o Bogu kao slici Oca i slici Majke dakle o Božjoj ljubavi. Znamo, najveći svjedok Božje ljubavi i milosrđa jest Isus Krist, njegov Sin i naš Spasitelj, za koga su već u prvoj Crkvi, kako pišu Djela apostolska, apostoli rekli PProšao je svijetom čineći dobro i liječeći sve kojima bi ovladao đavao.' Dakle Isusu su na poseban način bili na srcu baš patnici, ljudi koji su trpjeli. I kad je slao apostole u svijet on će isto tako reći 'pođite propovijedati i liječiti bolesnike'. To je valjda i trajno poslanje Crkve: naviještati Evanđelje i imati  na srcu one koji su pritisnuti velikim križem. Posebna briga Crkve je baš za bolesnike. 'Jer', kaže papa Franjo, 'u bolesti se srce uvijek nekako stisne, strah poraste, pitanja se množe, a osobito pitanja o smislu svega jako se nameću. To je posebna situacija kada je čovjek pritisnut bolešću'.“  „Pomislimo ovih dana osobito na one koji su zahvaćeni bolešću od korona virusa. Mnogi umiru sami i u pulskoj bolnici. Toliko smrti od korona virusa.  Umiru ljudi bez blizine dragih osoba koje bar malo svojom blizinom i dobrotom mogu ublažiti tu teškoću smrtnog trenutka“, naglasio je propovjednik.

 

„Važno je dakle imati svjedoke Božjega milosrđa koji su znak Božje utjehe i koji nam daju nadu. Isusov je poziv 'budite milosrdni kao što je Otac nebeski milosrdan'. To posebno vrijedi za ljude koji su u zdravstvenoj djelatnosti: liječnike, medicinske sestre, medicinske tehničare i sve druge, ali i za sve nas pa i volontere koji posvećuju dio svoga vremena ljudima koji su pritisnuti bolešću. Svaki bolesnik je jedinstven. Uz lijekove potrebna mu je osobito ljudska pažnja. Potrebno je slušati pacijenta, njegove tjeskobe i strahove. Potrebno je pružiti skrb utjehu i svjedočiti ljudsku prijateljsku blizinu“, rekao je biskup.

„Papa podsjeća u svojoj poruci na veliko djelo Crkve u prošlosti, kako je u povijesti Crkve osnivala kuće milosrđa“ naglasio je propovjednik. „U kršćanskoj zajednici rođene su te ustanove koje su imale kao brigu posebno iskazati pažnju i skrb za bolesnike i za one koji su bili prepušteni sami sebi. Spomenimo u povijesti Crkve također osnivanje redovničkih zajednica koji su se baš potpuno posvećivala skrbi za bolesnike“, podsjetio je mons. Milovan.  „U našim običnim okolnostima u našim sredinama služba Caritasa u našim župama i drugim zajednicama tako je važna.“

Zaključio je homiliju citiravši završni di papine poruke: „Tijekom ovih trideset godina pastoral zdravlja sve je više priznat kao bitna služba. Ako je najgora diskriminacija koju trpe siromasi – a bolesnici su oni koji oskudijevaju zdravljem – nedostatak duhovne brige, ne smije se propustiti ponuditi im Božju blizinu, njegov blagoslov i njegovu riječ, kao i slavljenje sakramenata i priliku za put rasta i sazrijevanja u vjeri. Podsjećam, u vezi s tim, da blizina bolesnicima i pastoralna skrb za njih nije zadaća samo pojedinih svećenika koji se tome posebno posvećuju; posjećivanje bolesnikâ Kristov je poziv upućen svim njegovim učenicima. Koliko samo bolesnih i starijih ljudi živi kod kuće i čekaju da ih netko posjeti! Služba utjehe zadaća je svakog krštenika koji se spominje Isusovih riječi: 'oboljeh i pohodiste me',“ istaknuo je između ostalog mons. Milovan riječi pape Franje.

„Draga braćo i sestre, sve bolesnike i njihove obitelji povjeravam zagovoru Marije Zdravlje bolesnih, naše drage Gospe Lurdske da ujedinjeni s Kristom koji na sebe preuzima bol svijeta, nađu smisao, utjehu i povjerenje. Molim za sve zdravstvene djelatnike da bogati milosrđem, uz odgovarajuću njegu, pacijentima pruže svoju bratsku blizinu“, zaključio je mons. Milovan.

Na kraju misnoga slavlja svi okupljeni imali su mogućnost primiti sakrament bolesničkog pomazanja. Misu je glazbeno animirala Grupa Oton.

(G. Krizman)

U utorak, 18. siječnja, u pulskoj crkvi Misericordiae započela je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. „Da svi budu jedno kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me Ti poslao.“  geslo je pod kojim se održava ta svjetska ekumenska inicijativa.

Dani od 18. do 25. siječnja su u Katoličkoj Crkvi, i u nekoliko drugih kršćanskih Crkava, posvećeni molitvi za jedinstvo svih kršćana.  Začetnik ovog molitvenog pokreta je američki anglikanski svećenik Paul Wattson, koji ju je pokrenuo 1908. godine. Papa Pio X. službeno je odobrio tu inicijativu i preporučio svim katolicima. Novi papinski dokumenti o ekumenizmu posebno preporučuju upravo održavanje molitvene osmine od 18. do 25. siječnja kao zajedničke molitve s drugim kršćanima i prilika za prijateljske susrete.

 Ekumenska osmina se u Porečkoj i Pulskoj biskupiji posebno obilježava molitvenim hodom po pulskim crkvama. Za trajanja osmine svake se večeri na tu nakanu služi misa u jednoj pulskih crkava.

 Tradicionalno započinje misom u katedrali, ove je godine na tu nakanu bila večernja misa u filijalnoj crkvi katedralne župe, u crkvi MIsericordiae, a predvodio ju je katedralni župni vika Leonard Škec. On je u prigodnoj homiliji uz ostalo istaknuo potrebu njegovanja zajedništva i dobrih međuljudskih odnosa u svim segmentima života, a vjera i evanđelje nam u tome može neizmjerno pomoći. To je jedini pravi 'prvi korak' ka zajedništvu među kršćanskim Crkvama na koje nas poziva ekumenska inicijativa Molitvena osmina za jedinstvo kršćana.

Drugoga dana, u srijedu na tu se nakanu molilo u crkvi Krista Spasitelja na Velom Vrhu, trećeg dana u crkvi sv.  Antuna Padovanskog, četvrtog dana u crkvi sv. Josipa, petog dana u župi sv. Ivana Krstitelja, šestog dana misa je na tu nakanu u samostanu sv. Franje Asiškog, a pretposljednjeg dana u crkvi Gospe od Mora.

Posljednji dan molitvene osmine tradicionalno se obilježava u župi sv. Pavla apostola, u utorak, 25. siječnja kada ta župa ujedno slavi i blagdan svog patrona. Misu s početkom u  18 sati predvodit će biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.