Utorak, 19 ožujka, 2024
Novosti

Poreč: Drugi dan trodnevnice uoči sv. Maura

Drugog dana priprave za blagdan sv. Maura misno slavlje u porečkoj katedrali prevodio je mons. Vilim Grbac, generalni vikar  Porečke i Pulske biskupije, dekan Rovinjsko – kanfanarskog dekanata i rovinjski župnik.

Sv. Mauro predstavlja identitet ovoga grada i dobro je potruditi se da njegov blagdan protekne što ljepše i svečanije, rekao je mons. Grbac na početku homilije. Ova velebna katedrala, poznata u svjetskim razmjerima jer se nalazi na UNESCO listi zaštićenih spomenika kulture, za nas je ipak iznad svega spomen vjeri. Primjer i uzor sv. Maura razlog je da su njegove moći već od IV. stoljeća ovdje. Vjerujem da ste vi toga svjesni i da ste na to ponosni, rekao je predslavitelj obraćajući se okupljenim vjernicima. Podsjetio je da je kršćanstvo u Poreču bilo prisutno već od II. stoljeća, kada u mnogim drugim krajevima nisu znali za Isusa Krista ovdje je bila prisutna zajednica kršćana, i to u najtežim vremenima progonstava. Kažu životopisci da je sveti Mauro ubijen najvjerojatnije prije 305. godine, u vremenima najtežih progonstava i da su nakon toga, već u IV. stoljeću njegove relikvije donesene ovamo.

Kada razmišljamo o svecima i mučenicima koji su prije nas živjeli, ponekad kao da zaboravljamo da oni ne trebaju našu počast, ni naše čašćenje, oni su svoju počast dobili od Boga, jer su to zaslužili svojim životom i svojom mukom. Mi svece, pa tako i svetoga Maura častimo radi nas, da bismo slijedeći njihov uzor bili bolji kršćani.

Govoreći o slavlju blagdana mons. Grbac je istaknuo da je izvanjska svečanost važna, ali je nadasve važno da ova župa tim blagdanom doživi jedna duhovni polet i ohrabrenje za svagdašnji život. Zato častimo sv. Maura, zato želimo vidjeti njego uzor i njegov primjer. Teško je u današnje vrijeme govoriti o mučeništvu, teško je govoriti o ljudima koji su bili spremni život dati za vjeru u Isusa Krista. Danas je teško prihvaćati vjeru, prihvaćamo ju selektivno, samo u onim lijepim prigodama, naravno da nije lako prihvatiti kada se treba suočiti sa životnim križevima. Mučenici su nam uzor u svojoj postojanosti u vjeri, oni nisu zatajili svoju vjeru kada su nastupile poteškoće. Oni su bili dosljedni do kraja. Tu je dosljednost propovjednik potkrijepio primjerom Eleazara iz Staroga zavjeta. On se ponajviše brine za to da, popustivši nagovaranjima da se spasi praveći se da jede nedozvoljeno meso, više neće biti uzor mladima oko sebe. Možemo se zapitati da li je sveti Mauro možda imao mogućnost da spasi svoj život? Životopisi kažu da je položio život zajedno sa svojim klerom, dakle bio je autoritet, bio je uzor. Pa i za blaženog Miroslava Bulešića su govorili da se je mogao spasiti da je bio kooperativniji, podsjetio je propovjednik. No, zapitajmo se u kakvome bismo mi svijetu danas živjeli da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se za vrednote? Da li bismo znali što znači poštenje, pravednost, požrtvovnost, da nije bilo onih koji su bili spremni položit svoj život iz vjere u Isusa Krista, u kakvom bismo mi svijetu danas živjeli. Eleazar nam šalje poruku da smo svo povezani. Kršćanski stav je pokušati vidjeti sebe i zapitati se ‘jesam li ja uzor?’ I mi smo svi pozvani, kao ti veliki sveci, biti primjer onima oko sebe. Spomenuo je krizmanike koji najčešće nakon krizme prestanu dolaziti na misu, no umjesto da ih kritiziramo, zapitajmo se jesmo li im uzor, kao dosljedni kršćani, kao vjernici koji je žive vjeru dosljedno i žele na taj način svjedočiti svoju vjeru. Iako danas nismo pozvani krvlju svjedočiti vjeru, ipak smo pozvani biti svjedoci vjere, naglasio je propovjednik. Danas je i samo reći da smo kršćani već jedno svjedočanstvo vjere, jer bi se time netko tko drugačije misli mogao osjetiti ugrožen, aktualizirao je mons. Grbac, te istaknuo da je i to jedno svjedočanstvo vjere. Puno više ćemo reći svojim ponašanjem, strpljenjem, dobrotom, to govori o nama. Mi smo pozvani živjeti neke vrednote neovisno o tome koliko su one sada u modi ili koliko su važne. Pozvani smo živjeti pošteno čak i ako svi oko nas žive nepošteno. Imamo vrednote za koje živimo, za koje su neki, poput sv. Maura bili spremni položiti svoj život. Dana smo pozvani svjedočiti svoju vjeru osjećajem za poštenje i pravednost. Danas je svjedočanstvo vjere znati cijeniti skromnost i jednostavnost, kada su to postali gotovo nedostatci. No, kršćani su pozvani svjedočiti i skromnošću i jednostavnošću svoju vjeru i takvu ju prenositi budućim generacijama. Svjedočiti vjeru znači i usuditi se imati više djece, unatoč opasnosti etiketiranja ‘zaostalim’. Vjeru svjedočimo i razumijevanjem i poštivanjem drugih.

Mons. Grbac se je u nastavku podsjetio evanđeoskog ulomka o cariniku Zakeju koji se popeo na drvo da bi vidio Isusa. Isus ga poziva, time riskira svoj ugled, no ukazao je milost Zakeju, i on je tada spreman učiniti mnogo više nego to od njega traže zakoni i propisi, on je postao drugi čovjek. Nikada se ta promjena ne bi bila dogodila da se je pitalo masu oko Isusa. No Isusova ljubav, njegovo otvoreno srce, milost kojom vidi Zakeja, zapravo mijenja Zakeja. To je i nama uzor da vidimo koliko možemo utjecati jedni na druge, koliko možemo biti primjer drugima u življenju vrednota.

Zakej je išao potražiti Isusa i dobio je puno više nego što se nadao. Možda bismo i mi po uzoru na Zakeja ponekad trebali učiniti više, pokrenuti se, tražiti. To je blagdan svetoga Maura, to je taj korak koji smo pozvani učiniti. Isusu kaže Zakeju ‘žurno siđi, danas mi je proboraviti u tvojoj kući“. Time nam naglašava važnost sadašnjeg trenutka, danas je važno, ovogodišnji blagdan sv. Maura je važan, za sve nas, da učinimo sve da se u nama probudi ono najplemenitije što imamo u sebi, da pokušamo imati više strpljenja i ljubavi za bližnje, jer za taj i takav život je sveti Mauro položio svoj život. Trebamo, po uzoru na njega prepoznati da je danas taj trenutak. Sada je vrijeme da ne odgađamo, da krenemo od sebe, da vidimo što možemo promijeniti u svome životu, da živimo dosljedno, da živimo svoju vjeru, da ta vjera ne bude formalnost, nego da ta vjera bude naš život, da budem radost i ohrabrenje za one s kojima živimo i s kojima se susrećemo.

Propovjednik je istaknuo nadalje da procesija o blagdanu nije formalnost ili šetnja, ta je procesija znak da mi kao kršćani želimo dati doprinos ovome svijetu, da ne živimo samo za sebe.

Molimo sv. Maura da nam bude primjer i uzor, da bismo taj njegov primjer i tu njegovu dosljednu vjeru, taj njegovi pravi, istinski primjer vjere mogli slijediti i da bi danas i ovdje mogli živjeti svoju vjeru, jer onda ćemo i mi tu vjeru moći prenijeti na one koji dolaze iza nas. Molimo zagovor sv. Maura da što bolje, što dosljednije živimo svoju vjeru, zaključio je mons. Grbac. (Txt G. Krizman, ton i foto: A. Brajković)

Najave