U četvrtak, 24. kolovoza 2017., 70. obljetnica mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića obilježena je svečanim koncelebriranim misnim slavlje koje je u Svetvinčentu, na središnjem trgu ispred župne crkve u čijem oltaru počivaju kosti Blaženika, predvodio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolita.

Koncelebrirali su riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, krčki biskup u miru mons. Valter Župan, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša te oko stotinjak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija. Prije početka misnoga slavlja nadahnuti uvodni govor o Blaženiku izrekao je vlč. dr. Josip Grbac.

Pozdravnim riječima dobrodošlice se na početku okupljenima obratio biskup domaćin mons. Dražen Kutleša. Izrazio je dobrodošlicu koncelebrantima, hodočasnicima, predstavnicima građanske vlasti, kulturnog, socijalnog i humanitarnog života u Istri.  Biskup je naglasio da kardinal dolazi iz biskupije gdje su mnogi kršćani tijekom povijesti podnijeli mučeništvo radi svoje vjere i pripadnosti hrvatskom narodu, a i sam je kardinal osobno prošao strahote rata, u kojem je nastojao štititi nauk Crkve i male, obične ljude. Biskup je izrazio zahvalu kardinalu za sve dobro koje je učinio onima koji su u teškim vremenima u njemu vidjeli svjetlo u tami.

Odgovarajući na riječi dobrodošlice kardinal Puljić je rekao je da je ponosan što je mogao doći predvoditi misno slavlje na 70. obljetnicu nebeskog rođenja bl. Bulešića. Zajedno slavimo Boga, zajedno molimo, napose zagovor bl. Miroslava, da nam uvijek udjeli radosnu i hrabru vjeru, da se ne damo obeshrabriti u ovom ozračju , nego da svjedočimo korijen iz kojeg smo nikli. S tim raspoloženjem slavimo ovu svetu misu i ugledajmo se na bl. Miroslava.

Homilija

U prigodnoj homiliji kardinal Puljić je naglasio kako je bl. Miroslav doista zanimljiv lik, želimo se stoga nadahnuti na njegovu životu, hrabroj vjeri i vjernosti. Sin je to ovoga kraja, ponikao iz našeg naroda, te ga zato treba poznavati, i pravo je da se s njime ponosimo. On je ostavio svijetli lik u Crkvi ne samo u ovim krajevima. Prvi njegov cilj bio je odgoj djece i mladih, shvatio je, kako kaže narodna poslovica, da se „Trn od malena oštri.“ Zato je i on bio tako hrabar, tako vjeran, jer je iz malena stekao ono što je živio, prvo iz obiteljskog doma, a onda surađujući s odgojiteljima, a napose surađujući s Kristom, stekao je tu vjernost, hrabrost, odanost i spremnost. To je htio prenijeti na mlade generacije, i s dušom je radio s tim mladima. Danas na poseban način osjećamo potrebu za tim, mladima treba dati smisao života, treba ih znati oduševiti. Danas, u vrijeme kada je mlade posve preuzela tehnologija, ne znaju razmišljati, posve su zaokupljeni mobitelima, pa se stoga ne treba čuditi što su bezvoljni. Nisu se kao djeca igrali, a igranje čini sposobnost mašte, dosjetljivosti. Pružajući im svu moguću tehnološku zabavu ukrali smo im djetinjstvo. Bl. Miroslav je znao, njih treba odgojiti jer to je budućnost. Zato bih želio da ovaj Blaženik u nama izazove odgovornost za odgoj mladih, odgovornost da toj djeci pružimo primjer u prvom redu. Blaženik je itekako primjerom pokazao ono što je govorio, i to je djeci, mladima potrebno, treba nadasve pokazati primjer vjernosti i vjerodostojnosti, a zatim im pomoći da se razvijaju u odgovorne ljude. Često se čuje kukanje glede djece i mladih, no ja kažem „dobri su tko ih je odgajao“, rekao je biskup sa svojim prepoznatljivim primjesom humora.

Prilog u Vijestima iz živta Crkve, HKR

Blaženi Miroslav daruje svoj život za svoje stado, ta me rečenica posebno dirnula u njegovom životopisu, istaknuo je kardinal, te nadodao, to je pravi pastir. Ne znajući što ga čeka već je tada bio spreman dati svoj život za svoje stado. To je prema Isusovoj riječi „tko hoće ići za mnom neka uzme svoj križ i neka me slijedi, i njega će Otac nebeski proslaviti“. Napose svećenike treba resiti ta oduševljenost, revnost, istaknuo je propovjednik te citirao papu Franju „pravi svećenik je zanesen Kristom“. Spomenuo je svećenike koji su dali svoje živote zbog vjernosti Kristu u Drugom svjetskom ratu. Posebno je istaknuo progone u poratnom vremenu, ako se je tko, primjerice, usudio štogod dobro reći o Bl. Alojziju Stepincu. I u Domovinskom ratu, divio sam se mnogim svećenicima koji su bili hrabri ostati uz svoje stado, rekoa je kardinal Puljić. Naveo je primjer vlč. Ivana Borika koji je unatoč biskupovu prijedlogu da pođe, ostao uz svoje stado i umro mučeničkom smrću. Prisjetio se i svoga školskog kolege vlč. Filipa Lukende u Banjaluci kojeg su spalili u župnoj kući. Dakle i danas imamo heroje vjere, naglasio je kardinal. Podsjetio je na poznati događaj kada je nadbiskup Josip Stadler došao u Rim tražiti relikvije od pape, a papa mu je odgovorio „Gdje god potražiš u svojoj zemlji naći ćeš kosti mučenika, jer toliko ih je pobijeno za vrijeme Osmanskog carstva.“ Za te mučenike nisu pokrenuti procesi, i teško ih je pokrenuti, no ti grobovi i danas okupljaju vjernike, i narod ih proglašava blaženima iako Crkva šuti, rekoa je propovjednik. Naš narod kao da ne zna cijeniti tu vjeru za koju su mnogi umirali. Znate, ne umire se za bilo što, umire se za ono što je sveto, za što se isplati život položiti, podsjetio je kardinal. I branitelji su položili život za ono što su smatrali svetim, sveto ognjište, sveta rodna gruda, sveta Domovina, a na poseban način treba shvatiti svetost vjere, za tu se vjeru gine, „za Krst časni i slobodu zlatnu“, citirao je propovjednik. Blaženi Miroslav je divan primjer koji nam ne da mira u savjesti, jer i mi smo generacija koja mora unijeti vjeru u ovo javno mnijenje koje je bolesno, u to javno mnijenje moramo unijeti svoje uvjerenje, život vjere. Tako ćemo graditi zdravo, ispravno društvo. Potrebno je naučiti razlučiti Istinu od laži. Obilazeći patnički narod u ratnim vremenima, i gledajući bolne rane psihičke i fizičke, nemam riječi da ljudski tješim, ali jednostavno kažem „Božja je zadnja.“ „Mogu ljudi kako hoće, ali neće dokle hoće“, podsjetio je kardinal, te spomenuo zgodu kada je jednom diplomati, koji je insinuirao da će se Hrvati morati ili seliti ili asimilirati s nadolazećim narodima, rekao kako su „hrvati preživjeli i Osmansko carstvo, i komunizam, a i vas ćemo, ako Bog da.“, što je izazvalo spontani pljesak vjernika na svetvinčentskom trgu. Važno je steći to vjerničko uvjerenje, taj duh i srce koje nas nosi, da se ne bojimo žrtve. Danas sve manje odgajamo za žrtvu. Naveo je čuđenje jedne mlade djevojke zbog činjenice kako su nekadašnje generacije pjevale i veselile se u velikoj neimaštini, no, tko se nije naučio žrtvovati, taj se ne zna radovati, jer žrtvovanje je svjedočanstvo ljubavi i darivanja, naglasio je propovjednik. U tome je bila hrabrost bl. Miroslava, nije se bojao žrtvovati za svoje stado, za svoj narod. Ima onih koji ginu sa stisnutom šakom za osvetu, ali bl. Miroslav je rekao „Moja osveta je oprost“, to je hrabrost vjere. Snaga je to vjere i praštanje koje pobjeđuje zlobu i mržnju, nema goreg otrova u srcu od mržnje, koja nagriza srce iznutra, i prevažno je biti slobodan. Bl. Miroslav je bio hrabar i bio je u duši slobodan, za Božju se skroz opredijelio. Slaviti blaženog Miroslava znači dozvoliti da nas zahvati oduševljenje za Isusa Krista, i to ugraditi u svoje uvjerenje. Nije dovoljno samo reći „ja vjerujem, ja molim“, najvažnije je moći reći „ja svjedočim“, to svjedočanstvo unosim u društvo, u život, u ovu svoju Domovinu, u svoju grudu, koju nazivamo svetom, i ona to i je jer je posvećena tolikom mučeničkom krvlju, tolikim suzama, znojem. Zato ne smijemo izgubiti taj osjećaj- gdje smo nikli. Trebamo je znati voljeti ne samo kada je treba čuvati i braniti kada je neprijatelj napadne, nego sada kad je treba izgrađivati, kada u nju treba unijeti duha, duše, da ne vlada bezdušnost nego duša vjernika koja odgaja mladost. Potrebno je biti svjesni važnosti Domovine, i Isus je imao svoju domovinu, umro je pod natpisom Nazarećanin. Iz te domovine donio je spasenje svima, i mi ljubeći svoju Domovinu nikoga ne isključujemo, nikog ne mrzimo, nego želimo posvjedočiti one vrijednosti koje čine čovjeka dostojanstvenim, da on svoje dostojanstvo posvjedoči i živi i prenosi na buduća pokoljenja. Kada večeras dođete kući, i nađete trenutak tišine, pomolite se za tu radosnu vjeru, da se ne bojite života, da nas ne zatruje ovaj zloduh, koji nam krade nadu. Čovjek koji s Kristom živi on nikada ne može izgubiti, on je uvijek dobitnik. Kada molite, utvrđujte svoju nadu, svoje pouzdanje. Kardinal se podsjetio vremena poraća nakon Drugog svjetskog rata, u neimaštini, kada su ljudi govorili „dat će Bog, providit će Bog“. Želim da ne nasjedate ovima koji brane zločin i zlobu, tko brani zločin, dionik je zločina. Zločin treba osuditi. Trebamo biti ljudi Istine, povjerenja i pouzdanja u Boga, ponesimo to u svoju svagdašnjicu. Neka svatko na nama može pročitati „on zna zašto živi“, jer tko vjeruje u Boga zna zašto živi. Želim da ta radosna vjera prožme vaša srca, vaše obitelji i vaš kraj, da budete dostojni potomci divnih predaka koji su za vjeru umirali i vjerni ostali, zaključio je kardinal, a trgom se ponovno prolomio spontani gromoglasni pljesak.

Na kraju misnoga slavlja zahvalnu riječ uputio je mons. Kutleša, zahvalivši napose onim hodočasnicima koji su s vjerom običnih vjernika došli iskazati  štovanje bl. Miroslavu i još jednom tako potvrditi svoju vjeru i poštovanje prema onome što je bl. Miroslav učinio za nas ovdje u Istri. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji obilježavanja obljetnice. Posebnu zahvalu uputio je predvoditelju misnoga slavlja, te mu se zahvalio što je tijekom svoga biskupstva u svojoj nadbiskupiji  toliko pretrpio i bio spreman dati život za svoje vjernike. Vidim tu jednu veliku sličnost između našeg Blaženika i uzoritog kardinala koji je pokazao što znači biti pravi pastir. Hvala Vam na svemu  što ste učinili, što činite i što ćete učiniti za Crkvu u Bosni i Hercegovini i u cijelom hrvatskom narodu.

Potom su svi sudionici zajedno izmolili molitvu bl. Miroslavu te kao zahvalu za taj veliki dan otpjevali zahvalnu pjesmu „Tebe Boga hvalimo“. Misno slavlje zaključeno je kardinalovim blagoslovom s relikvijama bl. Miroslava. Nakon misnog slavlja, prvo koncelebranti, a zatim puk uputili su se prema crvki gdje su u ophodu obišli oltar gdje počivaju kosti Blaženika te iza oltara gdje se na talaru i drugim predmetima čuva relikvija njegove krvi prolivene u trenutku mučeništva.

Osim gotovo tri tisuće hodočasnika koliko ih se okupilo na svetvinčentskom trgu, a koji su iz svih dijelova biskupije došli automobilima i organizirano autobusima, iz Pule Vodnjan, Pazina i drugih župa pedesetak hodočasnika došlo je pješice, što je iz nekih mjesta već višegodišnja tradicija.

Misno slavlje glazbeno je animirao Župni zbor župe sv. Mihovila iz Žminja pod maestralnim ravnanjem Aleksandre Orbanić. (G. Krizman)

   

  • P1000674
  • P1000677
  • P1000678
  • P1000679
  • P1000680
  • P1000681
  • P1000682
  • P1000683
  • P1000684
  • P1000686
  • P1000688
  • P1000689
  • P1000690
  • P1000691
  • P1000692
  • P1000693
  • P1000694
  • P1000695
  • P1000697
  • P1000698
  • P1000700
  • P1000701
  • P1000705
  • P1000708
  • P1000709
  • P1000710
  • P1000711
  • P1000712
  • P1000713
  • P1000714
  • P1000715
  • P1000716
  • P1000717
  • P1000720
  • P1000724
  • P1000725
  • P1000726
  • P1000729
  • P1000733
  • P1000734
  • P1000736
  • P1000737
  • P1000740
  • P1000741
  • P1000744
  • P1000746
  • P1000751
  • P1000757
  • P1000760
  • P1000761
  • P1000762
  • P1000765
  • P1000766
  • P1000770
  • P1000773
  • P1000776
  • P1000777
  • P1000784
  • P1000794
  • P1000795
  • P1000796
  • P1000797
  • P1000801
  • P1000804
  • P1000805
  • P1000808
  • P1000809
  • P1000812
  • P1000813
  • P1000816
  • P1000817
  • P1000820
  • P1000829
  • P1000830
  • P1000833
  • P1000840
  • P1000853
  • P1000862
  • P1000864
  • P1000869
  • P1010005
  • P1010010
  • P1010011
  • P1010018
  • P1010020
  • P1010023
  • P1010024
  • P1010029
  • P1010032
  • P1010040
  • P1010049
  • P1010057
  • P1010061
  • P1010064
  • P1010069
  • P1010072
  • P1010077
  • P1010079
  • P1010083
  • P1010088
  • P1010093
  • P1010113
  • P1010115
  • P1010117
  • P1010126
  • P1010127
  • P1010128
  • P1010139
  • P1010140
  • P1010141
  • P1010142
  • P1010144
  • P1010149
  • P1010152
  • P1010153
  • P1010157
  • P1010160
  • P1010161
  • P1010164
  • P1010165
  • P1010166
  • P1010167
  • P1010168
  • P1010170
  • P1010172
  • P1010173
  • P1010174
  • P1010175
  • P1010176
  • P1010177
  • P1010180
  • P1010181
  • P1010182
  • P1010183
  • P1010184
  • P1010189
  • P1010190
  • P1010191
  • P1010192
  • P1010194
  • P1010196
  • P1010197
  • P1010198
  • P1010200
  • P1010201
  • P1010206
  • P1010207
  • P1010208