U četvrtak, 29. lipnja 2017., o blagdanu sv. Petra i Pavla ap., svečanu misu poldanicu, u pulskoj župi sv. Pavla ap. u suslavlju sa župnikom domaćinom, pulskim dekanom preč. Milanom Mužinom, predvodio je vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine.  

Slaveći danas velikane naše vjere, sv. Petra i Pavla, Crkva nas poziva da promatramo njihov život, da razmotrimo njihovu vjeru i nasljedujemo njihov primjer u svom  životu, kako bi i mi danas mogli biti slava Božja u ovome svijetu kao što su to bili sv. Petar i Pavao, rekao je vlč. Zohil na početku homilije. Imamo pred očima ta dva vrla muža, stupa naše vjere koji su položili živote za svoje uvjerenje, za svjedočanstvo za Isusa Krista. Nisu ljubili svoga života više od ljubavi prema našem Gospodinu. Petar je bio raspet na križ - okrenut naopako, prema zemlji, a Pavlu su odrubili glavu.

Propovjednik je potom povijesno i prostorno kontekstualizirao  mučeništvo Prvaka apostola istaknuvši da „snagu njihova mučeništva i svjedočanstva vjere koja nije ustuknula niti pred smrti posebno snažno doživljavamo u Rimu, u blizini njihovih grobova - u bazilici Sv. Petra i bazilici Sv. Pavla izvan zidina.

Vlč. Zohil je podsjetio da se u rimskoj crkvi Sv. Petra u okovima po predaji, čuvaju okovi, lanci u kojima je Petar okovan bio doveden u Rim da bi mu se sudilo, u rimskoj crkvi Tre fontane časti se mjesto na kojem su Pavlu odrubili glavu, dok se na rimskom Forumu se nalazi zatvor u kome su bili zatočeni ti sveci.

No, u čemu je zapravo snaga i veličina njihovih primjera ?, zapitao se propovjednik. Da li samo u tome što su bili prvi Kristovi sljedbenici i imali neposredan kontakt s Kristom ? Ili pak u tome što su od Krista dobili takve uloge na počecima kršćanstva? Njihovu veličinu možemo promatrati s raznih strana, no istaknimo danas dva obilježja njihovih likova koja nam se tako vidljivo postavljaju u zadatak za nasljedovanje: bili su doista svjetlonoše vjere, pravi svjetionici što pokazuju put kojim treba ići. Neustrašivo su naviještali Krista usprkos svim opasnostima koje su im na koncu i došle glave.  Po sv. Petru i Pavlu do nas je došlo svjetlo vjere.

Povijesno rečeno, preko njih je Isus došao na Zapad, u Rim i Europu, do nas. Dva su to različita čovjeka koji se dopunjavaju i koji vode prema punini Isusa Krista. To nam također govori da su svi ljudi, bez obzira kojeg su karaktera, sposobni naviještati i svjedočiti Isusa i njegovo evanđelje. Petar je Isusovu poruku 'adaptirao' Židovima, a Pavao poganima. Tako je Isusova riječ progovorila židovski, grčko-rimski, pa i slavenski. Svi kasniji propovjednici i evangelizatori samo su produžetak Petra i Pavla. Nema dvojbe da je Pavao bio vrlo uvjerljiv i bistar propovjednik, a Petar uvjerljiv svjedok. Zato se njih slavi zajedno. Na njima počiva Evanđelje i Crkva. Obojica su nam ostavili i pisane stranice - nama za svjedočanstvo i putokaz - tolike poslanice sv. Pavla raznim  mjesnim Crkvama i dvije Petrove poslanice. Iz te siline Božje Riječi  što je došla i do nas sjaji se Božja istina i putokaz u život, tumače nam se tajne o Bogu, o Čovjeku i kako da čovjek dođe do Boga koji ga uvijek čeka i ne prestaje pružati svoje ruke za pomoć i spas čovjeku.

 K tome, koliko toga nam je po Petru otkriveno u opisima njegovih susreta s Kristom, njegovih razgovora u evanđeljima, kada Petar istupa u ime Dvanaestorice i svjedoči da je Isus - Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga , ili kad opet u ime svih, nakon rasprave sa Židovima koji Isusa nisu razumjeli i odlaze od Isusa odbacujući  ga, Petar odgovara na Isusov upit "Ne kanite li i vi otići ?"  -Gospodine, kamo da idemo, Ti imaš riječi života vječnoga !" Krist pak, sam Petra hrabri prije svoje muke, "Kad dođeš sebi, učvrsti braću u vjeri." Na toj vjeri Petra, Krist utemeljuje svoju Crkvu i daje joj ključeve Kraljevstva nebeskoga. Čini ju tako jakom da je ni vrata paklena ne mogu nadvladati, naglasio je propovjednik.

 Pavla smo upoznali kao onoga koji je prije progonio Crkvu Kristovu dok se u čudesnom viđenju na svom putu za Damask nije susreo s Kristom i od progonitelja Crkve postao Apostol naroda koji nezaustavljivo kruži tadašnjim rimskim carstvom naviještajući i svjedočeći Krista, osniva mjesne Crkve i hrabri braću u vjeri otkrivajući im Božje tajne i tumačeći Sv. Pismo. Obojica su dakle bili neustrašivi svjedoci i propovjednici Isusa Krista, upravo ono na što smo i mi danas pozvani u ovom našem svijetu i povijesnom času: svjedočiti i propovijedati vjeru u Isusa Krista usprkos svim preprekama, naglasio je vlč. Zohil.

 Druga njihova osobina koju promatramo danas jest da su i oni bili slabi ljudi poput nas, usprkos tako velike uloge koja im je bila povjerena. I njihovi likovi pokazali su nam i svoje slabe strane. Petar koji je i nakon toliko vremena provedenog s Isusom bio sposoban Isusa zatajiti, i Pavao koji je bio progonitelj Crkve. Ali, usprkos tim slabostima, Bog ih je učinio svetima i stupovima naše vjere.

Nije li u tome tako velika i divna utjeha i poticaj i za nas, da Boga ne ograničavaju naše slabosti već da i po njima On može činiti velika djela i izvesti svoj naum spasenja čovjeka.  - Stoga smo i mi svi zajedno pozvani da sve svoje snage stavimo na raspolaganje Gospodinu, pa i naše slabosti i mane, nedostatke i nesavršenosti jer On i po njima može činiti velika djela.

Važno je samo jedno da budemo uz Gospodina, da se uvijek iznova vratimo k njemu ma koliko duboki bili naši padovi, ma koliko daleka bila naša lutanja i traganja za srećom mimo Gospodina. Gospodin nam je obećao da će biti s nama do svršetka svijeta. Na Petru i Pavlu to se tako veličanstveno očitovalo. Čuli smo u prvom čitanju kako je Petar izbavljen iz tamnice, a u drugom čitanju kako Pavao kliče od radosti da je ustrajao do kraja u svim naporima jer je - kako reče - "Gospodin stajao uza me !" Molimo dakle , danas na blagdan sv. Petra i Pavla da Gospodin bude uz nas kao što je bio s njima i da i nas učini svjedocima vjere kao što su to bili sv. Petar i Pavao. Neka nam u tome pomogne njihov zagovor, zaključio je vlč. Zohil.

Misu je glazbeno animirao župni zbor pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.