Porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan misu svetkovine Božića predvodio je u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Koncelebrirao je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj.

Na početku homilije biskup je ljepotu Božićnog vremena sagledao kroz značenje riječi: „S velikom radošću slavimo i ove godine veliki blagdan Božića, kojega uvijek iznova i doživljavamo kao „blagi dan”, dan dobrote Božje i ljudske, dan mira, blizine, srdačnosti, zajedništva: ponajprije u našim obiteljima a onda i u župi, s prijateljima, znancima, sa svima. Mi ga jedni drugima čestitamo: želimo ga sebi i drugima učiniti lijepim, jer taj dan nas same čini boljima, sretnijima.“

S pogledom u povijesne okolnosti Isusovog rođenja, mons. Milovan je istaknuo razliku između tadašnje „pax romana“ kada su mnogi narodi bili podjarmljeni i Isusovog mira. Isusovo rođenje nam govori o novoj teologiji mira i pomirenja svih naroda, koje se ne postiže podjarmljivanjem i nasiljem, nego ljubavlju i opraštanjem.  „Ovo Dijete donosi svijetu istinski mir, „pax jesuana” — „Isusov mir”. To je smisao anđeoske pjesme: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim." Miljenici njegovi su oni koji slijede njegov primjer ljubavi i solidarnosti, te putem nenasilja stvaraju nove odnose medu ljudima.”

“Otkad se pred 2000 godina zbio taj najveći događaj ljudske povijesti, jer od njega brojimo godine, s njim je počela nova - kršćanska - era, on je postao osovina naše povijesti. Za nas koji smo povjerovali u Krista, Bog više nije samo nepoznati, daleki i hladni Bog, a naš život prepušten zlokobnom usudu, „deštinu“. Ne, jer Onaj koji je tajanstveni, svemogući i vječni, postao je mali Bog, Božić, On se u Isusu Kristu objavio kao Bog ljubavi, solidaran na križu. On je Emanuel - Bog s nama. Sam je rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta,” I blizu nam je po daru vjere, po molitvi, sakramentima, zajednici Crkve. 'S Bogom nikad nisi sam. S njim uvijek smijemo računati i na njega se osloniti', citirao je biskup Milovan papu Benedikta XVI.

„Postavši čovjekom Bog nam je pokazao kako je „biti čovjek” nešto veliko, božanski veliko. Dijete iz Betlehema je novi Adam, glava novog čovječanstva, onakav čovjek kakvoga je Bog zamislio i na početku stvorio, prije nego je čovjek postao zaražen grijehom. Krist Bogočovjek nam postao model/uzor kako živjeti, za koje se vrednote zalagati; pokazao nam je što je čovječno i Božje a što nečovječno i protivno Bogu.

Propovjednik je u nastavku istaknuo kako je najveća bezbožnost ljudska sebičnost, “kad mi sami sebi postanemo bogovi, kada sve mora nama služiti, a bližnji su nam daleko od očiju i srca. Ovo Božićno Dijete sažet će kasnije kao Učitelj života svoj nauk o čovjeku kao bližnjemu u riječima: „Bio sam gladan, žedan, bolestan, gol … i pomogli ste mi. Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”

 

“Evanđelje, opisujući Isusovo rođenje, govori o idili svjetla, radosti, mira. Postoji međutim i ona druga, crna strana Božića. Bio je to naporan put od Nazareta do Betlehema, odbijanje gostoprimstva mladom paru, hladnoća noći i potpuna nebriga svijeta za to Božje rođenje”, rekao je propovjednik. “A naš današnji svijet?”, zapitao se u nastavku.  “Što reći o svemu sivilu nevjere, pokvarenosti, nepravde prisutnom u svijetu oko nas danas? Je li ono bolje ili gore od stanja svijeta u kojem se je Krist bio rodio? Zapravo, malo je kada u povijesti bilo pravog poštivanja i brige za čovjeka. To je misterij zla, misterij grijeha, trajno prisutan u ljudskoj povijesti. I kako je onda Krist mislio mijenjati taj svijet zla i grijeha na bolje? Pa onako kako je i započeo svojim rođenjem: na način kvasca u ljudskom društvu, nenasiljem. No, činio je to hrabrim svjedočenjem Božjih ljudi, istinskih kršćana, zauzetih za vrednote evanđelja za pravdu, istinu i ljubav na svim područjima života.“

„Božić je. Slavimo rođenje Onoga koji je za sebe rekao da je svjetlo svijeta. On je svojim primjerom života i riječima obasjao i prožeo povijest čovječanstva, pa i naše živote. Slaviti radosno Božić znači iznova doživjeti da se je On za nas osobno rodio, otvoriti njegovu svjetlu naše pameti i srca; čuti njegovu poruku koja je poziv na obraćenje, ali i na radost i mir. Osluhnimo ovog Božića poruku iz Betlehema koja nam je upućena. Otvorimo se Njemu da rasvijetli naše pameti, srca i duše. S tom željom čestitam vam svima Sretan Božić“, zaključio je biskup Milovan.

Prije završnog blagoslova katedralni župnik je svima nazočnima čestitao Božić, a biskupu Milovanu i imendan koji će proslavit za dva dana, o blagdanu sv. Ivana apostola.

Misu je glazbeno uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Paole Batel, a dirigirao je Patrik Andrea, koji je ujedno otpjevao i psalam. (G. Krizman)

Svečanu misu polnoćku u porečkoj je katedrali, Eufrazijevoj bazilici, predvodio apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša.  Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik i porečki dekan preč. Milan Zgrablić, te vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak.

Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije ukratko pojasnio povijesni kontekst odlaska Marije i Josipa u Betlehem, podsjetio je  da je popis stanovništva car August naredio zbog fiskalnih razloga, ali i zbog boljeg uvida u vojnu silu kojom raspolaže. Govoreći o mukotrpnom putovanju kojeg su Marija i Josip trebali preći kako bi ondje susreli Isusa, propovjednik je naglasio da i nas Bog u svome promislu vodi u naše „Betleheme“ kako bi primili blagoslov koji nam je namijenjen. No, to je moguće samo ako u poniznosti prihvatimo taj Božji poziv. Dok oholost samodostatno misli da može sve sama, čovjek samo u poniznosti može čuti Boga i drugoga čovjeka. Mons. Kutleša je naglasio činjenicu da se Isus rađa u štalici, među životinjama, jer ljudi, u svojo zaokupljenosti sobom, u svom egoizmu, nisu htjeli uključiti Boga u svoj život. „Isus dolazi onima koji ga prihvaćaju“, naglasio je.

Isus za početak svog ovozemaljskog života bira siromaštvo, jednako kao što su, na tome tragu, siromaštvo birali veliki i sveti ljudi tijekom povijesti Crkve, jer se u siromaštvu duh lakše približi Bogu; na kraju života neće nas se pitati koliko smo imali, nego koliko smo ono što smo imali dijelili s potrebitima.

Osvrćući se na činjenicu da se Spasitelj svijeta rodio u jaslama, te da su anđeli rođenje Novorođenoga Kralja prvo navijestili pastirima, istaknuo je da je to gotovo „božanska komedija“ koja nam govori da se trebamo oduprijeti navezanosti na materijalno te da se samo u poniznosti možemo približiti Spasitelju.

 

Nadbiskup je nadalje podsjetio na važnost ispovijedi u prigodi svetkovine Božića te naglasio da tome trebamo dati prednost u odnosu na izvanjske, materijalne pripreme.

„Pozvani smo biti ponizni,  jer jedino ponizno srce može prihvatiti malo dijete, malenog Isusa; oholo srce ne može  vidjeti onu veliku, jednostavnu tajnu koju svako dijete, svaki pošteni čovjek i svaki pastir shvaća. Pozvani smo biti ponizni ljudi i živjeti na temelju današnjeg blagdana Božića, pozvani smo shvatiti da se je Bog spustio na najnižu razinu, jednog malog bespomoćnog djeteta i prepušta se u ruke ljudi, da mu oni određuju sudbinu. Budimo svjesni da nismo slučajno na ovome svijetu, Bog ima plan sa svakim od nas i On nas prati, samo trebamo slijediti ono što je za nas Bog odredio; trebamo se potruditi prepoznati i prihvatiti svoje „putovanje“, kao što su i Marija i Josip morali putovati i doći u svoj Betlehem. Oni su prihvatili Božju Volju, prihvatimo i mi onaj „Betlehem“ koji nam  je Bog odredio. Ti „Betlehemi“ jesu različiti koliko ima i nas ljudi, najvažnije je da budemo ponizni, da prihvatimo, trudimo se i molimo kako bi zaslužili spasenje svoje duše i ljudi oko nas“, zaključio je nadbiskup. Kutleša.

Prije završnog blagoslova božićnu čestitku okupljenima uputio je i katedralni župnik preč. Milan Zgrablić.

Misu je glazbeno uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Marija Eterovića.  

Trodnevna duhovna priprava u čast sv. Mauru biskupu, zaštitniku Porečke biskupije i grada Poreča, započela je u četvrtak, 18. studenog, večernjim misnim slavljem koje je predvodio preč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“. Koncelebrirao je vikar porečke katedralne župe vlč. Boško Čatlak. U uvodnom pozdravu porečki kanonik i dekan te katedralni župnik preč. Milan Zgrablić podsjetio je da se upravo na prostoru pored sjevernog zida današnje katedrale (gdje arheološki nalazi svjedoče postojanju sakralnog zdanja) krajem III. i početkom IV. stoljeća okupljala prva kršćanska zajednica na tome području, „vrlo rano je vijest o Isusu Kristu stigla u ove krajeve, mi se toj rijeci života koja vodi prema Vječnosti priključujemo ovom trodnevnicom“, naglasio je.

Preč Kolega je u uvodnom obraćanju sportskim rječnikom istaknuo kako je trodnevnica „zalet za duhovni skok u dalj, a taj skok je svetkovina sv. Maura“. Na početku homilije je nagovijestio kako će tema te trodnevnice biti mučeništvo, crveno, bijelo i zeleno mučeništvo. Istaknuo je kako su kršćanski mučenici ti koji su doživjeli iskustvo susreta s Isusom Kristom i spremi su to svjedočiti, na mnoge razne načine. Podsjetio je da smo i mi svakodnevno pozvani na bijelo mučeništvo, pozvani smo svjedočiti svoju vjeru u svemu onome što čini našu svakodnevnicu. Razlamajući Riječ Evanđelja koje nam donosi sliku „Dominus flevit“, Isus plače nad Jeruzalemom, istaknuo je  da Isus plače nad gradom koji je „sveti grad, ali i grad podjela, koji je jak i slab, upravo poput čovjeka, Isus plače nad Jeruzalemom koji nije upoznao mir i čas pohođenja, baš kao ni čovjek, nije upoznao shalom, mir, sreću, ispunjenje“. Osvrtom na aktualne okolnosti propovjednik je istaknuo da živimo u vremenu kada strah uvjetuje sve aspekte ljudskoga života. „Bijelo je mučeništvo prihvatiti svakodnevnu patnju, ne ući u grijeh kako bi izbjegli osjećaj straha.“ Krist nas poziva na bijelo mučeništvo, ljubiti Boga iznad svega“, naglasio je preč. Kolega. Mučenici poput bl. Miroslava Bulešića i bl. Francesca Bonifacia pokazuju kako Bog pobjeđuje. Na kraju homilije predslavitelj je pozvao okupljene da o nadolazećoj svetkovini mudro traže neku milost po zagovoru sv. Maura.

Misa je zaključena molitvom po zagovoru sv. Maura pred sarkofagom sa svečevim relikvijama koju je predvodio preč. Kolega, a nakon toga su i svi okupljeni vjernici imali prigodu pomoliti se i pokloniti pred relikvijama porečkog patrona.

Na kraju misnoga slavlja župnik Zgrablić je najavio drugi dan trodnevnice koji osim mise i drugih molitvenih sadržaja donosi i cjelodnevno euharistijsko klanjanje.

O svetkovini sv. Maura, u nedjelju 21. studenog, središnje misno slavlje s početkom u 10.30 će predvoditi mons. Ivan Devčić, nadbiskup i metropolita riječki. Na večernjem misnom slavlju apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša svečano će prof. dr. sc. Ivanu Milotiću uručiti odlikovanje viteza Reda svetog Grgura Velikoga, te, kao što je to uobičajeno, i biksupijska priznanja zaslužnim laicima na prijedlog župnika i dekana. (G. Krizman)

 

Sv. Mauro 2021 trodnevnica web

U ponedjeljak, 1. studenog 2021., o svetkovini Svih Svetih, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša misu je predvodio na porečkom gradskom groblju. Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić te porečki župni vikar vlč. Boško Čatlak.

Biskup je u prigodnoj homiliji naglasio tri temeljna pitanja svakoga vjernika „kamo idemo?“, „tko smo mi?“ i „kako doći do Kraljevstva nebeskog?“.

„Kada gledamo kamo čovjek ide i kamo smo mi kao ljudi usmjereni, najbolje ćemo naći odgovor kada sami sebe pogledamo. Kada se spremamo na neki put obično planiramo i gledamo što ćemo sa sobom ponijeti da nam bude sve pri ruci i dosta puta daleko više ponesemo stvari nego što nam je potrebno. Pogotovo kada putujemo na neki važan put. Onda smo pripravni, koncentrirani i činimo sve kako ne bi nešto zaboravili, ali isto tako i mi vjernici smo svjesni da smo putnici, hodočasnici na ovoj zemlji. Znamo da ćemo ovdje živjeti određeni broj godina, 70, 80 i ako smo dobrog zdravlja možda 90 godina i da s ovog svijeta trebamo poći na jedan drugi svijet, to jest sami se možemo zapitati što ćemo na taj put ponijeti sa sobom. Ne možemo ponijeti ni ono materijalno bogatstvo što smo stekli, ni ono sve drugo što smo postigli u životu, ali najbolji odgovor na sve to jest kada ovih dana razmišljamo i pričamo sa svojim ukućanima o našim pokojnicima. Redovito ne spominjemo što su oni učinili materijalno, koliko su napravili kuća, što su kupili, kako su uživali u životu, koliko su putovali svijetom, nego se sjećamo onih njihovih dobrih karakteristika i ljubavi koju su iskazali prema nama.  Tako i mi kada odlazimo s ovoga svijeta trebamo sa sobom ponijeti ono što nam nitko drugi ne može oduzeti, našu dobrotu, našu vjernost i našu ljubav prema Bogu i prema drugim ljudima. Sve one druge stvari, materijalne, su prolazne, propadljive i ostaju iza nas i ne znamo tko će ih uživati i na koji način. Zato, draga braćo i sestre, i mi dok smo na ovome svijetu, potrudimo se sa sobom ponijeti one neraspadljive stvari po čemu će nas Bog primiti u kraljevstvo nebesko.“

„Nadalje, možemo sebi postaviti pitanje „tko smo mi?“, nastavio je predvoditelj. „Mi ćemo možda reći 'mi smo ljudi koji živimo na ovoj zemlji'. Svjesni smo koliko je ova naša zemlja mala i koliko postoji galaksija i svega onoga drugoga što dobro znamo iz različitih znanosti. Možemo sami sebi postavljati različita pitanja, ali gledajući teološki i filozofski dolazimo do dva temeljna opredjeljenja: ili je čovjek došao iz ništa i na ovome svijetu živio određeni broj godina i vraća se u ništa, ili drugo da je Bog stvorio čovjeka i poslao ga na ovaj svijet da živi i na kraju kada završi svoj zemaljski put da se ponovno vraća svome Ocu Nebeskom. U tome je sve sadržano i svatko od nas samo treba prihvatiti u vjeri ono što je za nas vjernike logičnije, jer Bog nas je stvorio i poslao u na ovu zemlju kako u drugom čitanju čujemo,  „da budemo djeca Božja“. Djeca Božja imaju i svoje obveze i dužnosti. Mi dobro znamo kada smo djeca nečija onda se od nas očekuje da svoje roditelje slušamo, da ih poštujemo i da budemo dobri prema svojim roditeljima i da im činimo sve one druge stvari što bi željeli, kada mi budemo u njihovim godinama, da i nama čine naša djeca. Zato u prvom redu trebamo ljubiti Gospodina Boga svoga svim umom svojim, svim srcem svojim jer tako živeći oponašamo Isusa Krista koji je na najizvrsniji način sve to činio.“

„Mi trebamo vršiti one dvije Zapovijedi ljubavi ako želimo biti Božja djeca, a mi to jesmo samo se ne smijemo iznevjeriti onome što Bog kod nas očekuje. Na kraju, vidimo u blaženstvima, Bog nam pokazuje put kako doći u Kraljevstvo nebesko. Mi vrlo dobro znademo, ako u životu želimo biti dobri, ako želimo završiti studije, ako želimo biti veliki sportaši i uspješni, imati uspješnu karijeru, čovjek mora mnogo žrtvovati, mnogo truda i muke uložiti i pitanje je hoćemo li uspjeti u onome što želimo.

„Tako i za vječni život“, naglasio je propovjednik. Ne možemo se uzdati u one koji nam obećavaju da je to vrlo jednostavno nego je to, kako je Isus rekao, vrlo težak i mukotrpan put kako bi mogli doći do Kraljevstva nebeskog.

Neka nam naši pokojnici budu poticaj da i mi dođemo gdje vidimo da su oni, u Kraljevstvu nebeskom. Trebamo uvijek biti svjesni u svom životu da smo prolazni i da nismo vječni, da sve ono što materijalno propada, jedino duhovno ostaje i da trebamo se truditi da postignemo ponovno je prolazno dobra, a ne samo ići za prolaznim dobrima i drugo zemaljskim uspjehom jer ako budemo išli za tim razočarati ćemo se, i onda ćemo u tim teškim trenucima teško nalaziti utjehu. Za čime nam srce žudi, to će nam srce postići, ali isto tako na sve to ćemo usmjeriti i naš razum. Zato draga braćo i sestre, moleći se za naše pokojne iskazujući poštivanje, molimo i za sebe, da nam Bog podari snage da možemo na ovome teškom zemaljskom putu postići Kraljevstvo nebesko“, zaključio je nadbiskup.

Po završetku misnoga slavlja predvoditelj i koncelebranti uputili su se do središnjeg križa te je ondje mons. Kutleša predvodio molitvu za sve pokojnike.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.