Oko 90-ak hodočasnika iz Barbana, Sutivanca i Cera hodočastilo je 15.02.2020. u Mariju Bistricu i Ludbreg. Župljani su krenuli rano ujutro iz svojih župa da bi već oko 11 sati stigli u Mariju Bistricu. To je jedno od najvećih, najpopularnijih i najposjećenijih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Nakon kraćeg obilaska svetišta, ispovijedi i individualnih molitvi počela je sveta misa koju je predvodio župnik Bernard Jurjević a pjesmom uveličao župni zbor iz Barbana.

Svetište Majke Božje Bistričke najpoznatije je po kipu crne gospe koji potječe iz 15. st. i bio je prvotno u crkvi na Vinskom vrhu. Zbog opasnosti od turaka premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici te 1650. zazidan u jedan prozor. Kip je pronađen 1684. te nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića stavljen na počasno mjesto. Hrvatski sabor je 1715. godine darovao glavni oltar. Od tada počinju brojna hodočašća vjernika. U povijesti crkve i svetišta posebno se ističe nekoliko događaja od kojih je znakovit veliki požar koji je 1880. godine znatno oštetio crkvu ali oltar s kipom ostao je neoštećen.

Papa Pio XI je proglasio crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom a zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer je 1935. čudotvorni kip Marije i malog Isusa okrunio zlatnim krunama te proglasio Mariju Kraljicom Hrvata. 1971. godine je bistričko svetište proglašeno Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. U Mariji Bistrici je 3.10.1998. papa Ivan Pavao II proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Odlukom kardinala Josipa Bozanića u godini Velikog jubileja 2000. bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiri oprostne crkve. Podno obližnje Kalvarije papi Ivanu Pavlu II je 18.05.2003. godine podignut spomenik.

Nakon mise smo nastavili hodočasničko putovanje vožnjom pitomim krajolikom prema Ludbregu, središnjem naselju Ludbreške podravine u Varaždinskoj županiji. Prema jednoj od nepotvrđenih legendi naselje i vlastelinstvo je osnovao plemić Lodbring 1100. godine. Tijekom stoljeća naselje je mjenjalo razne vlasnike a službeno se spominje kao trgovište (oppidum) u oporuci Jurja Čuza 1461. godine. Krajem 16. st. su vlasnici bili obitelj Erdody (Erdedi) a od 17 st. nadalje obitelj Batthyany (Baćani). U novije vrijeme se Ludbreg razvija kao moderan centar Ludbreške podravine.

Posjetu Ludbregu započeli smo razgledavanjem župne crkve Presvetog trojstva, najznačajnije sakralne građevine u Ludbregu koja se spominje još 1334. godine a izgrađena je u baroknom stilu, oslikana freskama slikara Mirka Račkog. Kapelan župne crkve upoznao je hodočasnike ukratko s povješću Ludbrega i značajem relikvije Predragocjene Krvi Isusove koja se od 1513. godine čuva u župnoj crkvi. Ampulica sa Predragocjenom Krvi Isusovom nalazi se u pokaznici (mostranci) izrađenoj 1721. Prema predaji događaj čuda dogodio se u kapeli Svetog Križa u dvorcu Baćani 1411. godine. Od tada su se prema predaji počela događati čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvetoj Krvi. O tome je obaviješten Papa koji je naložio opsežnu istragu. Dugotrajna i temeljita istraga u kojoj su sudjelovali eminentni plemići i župnici te ispitani brojni svjedoci čak iz udaljenih zemalja rezultirala je bulom pape Julija II. Na temelju te bule papa Leon X je naložio da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu a u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovom bulom je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove. Svećenik Bernard Jurjević je predvodio molitvu i klanjanje hodočasnika pred relikvijom u župnoj crkvi Presvetog trojstva.

Obilazak Ludbrega nastavili smo posjetom dvorcu Baćani i kapeli Svetog Križa u kojoj se dogodilo čudo pretvorbe. U dvorcu je sada nalazi radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda. Posjetili smo i u novije vrijeme izgrađeno Svetište Predragocjene Krvi Kristove koje se sastoji od Zavjetne kapele Hrvatskog sabora i postaja Križnog puta čineći izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

Putovanje smo u večernjim satima nastavili do Varaždina, grada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smještenog uz rijeku Dravu. Varaždin je povijesno, kulturno, obrazovno, gospodarsko, sportsko i turističko sjedište Varaždinske županije. Prostorno se nalazi na raskrižju četiriju povijesnih regija: Štajerska, Zagorje, Međimurje i Podravina, a razvio se na rubovima Panonske nizine alpskog sustava. Dočekala nas je ljubazna i veoma elokventna vodičkinja gospođa Ingrid koja je hodočasnike upoznala s brojnim povijesnim zanimljivostima o Varaždinu. Grad se prvi put spominje 1181. godine te se postepeno razvija u tipičan srednjovjekovni grad u kojem se razvijaju obrti. U slijedećih 400 godina mijenjajući vladare nastavlja rast i razvija se u trgovačko središte.

Jedna od posebnih draži razgledavanja Varaždina bilo je to što smo došli u večernjim satima pa je razgledavanje bilo romantično uz svjetlost uličnih fenjera i javne rasvjete. Razgledali smo najstariji dio grada Varaždina kojega krase brojne palače i crkve. Saznali smo kako je u gradu djelovalo nekoliko crkvenih redova: isusovci i franjevci koji su došli u 17. st. te uršulinke i kapucini koji su došli u 18. st. Nakon 1773. godine je ukinut isusovački red te u grad dolaze pavlini. Izgradnja baroknih crkvi i samostana znatno je doprinijela urbanističkoj slici Varaždina koja je uglavnom ostala do današnjih dana.

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz veoma lijepih plemićkih palača koje su mahom građene od druge polovice 17. st. do početka 18. st. Jedna od ljepših je palača Patačić, vrlo raskošna pročelja i s ugaonim ekerom. Na glavnom trgu se ističu palača grofova Drašković i Gradska vjećnica a u obližnjoj ulici palača Varaždinske županije. U urbanom prostoru Varaždina nalazi se i više javnih skulptura. Vidjeli smo monumentalan Meštrovićev kip Grgura Ninskog ispred Franjevačke crkve. Obišli smo i Anđelinjak kao primjer moderne umjetnosti. Iz dosta kratkog razgledavanja grada možemo zaključiti kako je Varaždin grad bogate povijesti i kulture koju živi i u današnje vrijeme.

Hodočasnicima će u sjećanju ostati odlično i veselo društvo tijekom putovanja, zajednička molitva u jednom od najvećih Marijanskih svetišta u Mariji Bistrici, klanjanje Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, duhovnost i blagoslov zajedništva, kao i kratke lekcije upoznavanja znamenitosti posjećenih gradova i njihove bogate povijesti o čemu su nam govorile ljubazne vodičkinje. Posebnu zahvalnost hodočasnici duguju svećeniku Bernardu Jurjeviću na besprijekornoj organizaciji hodočašća i duhovnom vodstvu.

Napisala: Nevia Kožljan

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.