U petak, 25. listopada, u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije izvanrednim glazbeno poetskim događajem predstavljena je zbirka poezije Marijana Almaša „Ova bi vas ruka pomilovala“. Glazbeni obol večeri svojim je dojmljivim nastupom dala Klapa sv. Juraj HRM, koja je između stihova pjesnika publici podarila niz duhovnih i domoljubnih pjesama.

Večer je započela misnim slavljem u crkvi Majke Božje od Milosrđa. Uz koncelebraciju kanonika pulskog kaptola sv. Tome preč. Željka Stavera i gvardijana Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog o. Đure Hontića, misno slavlje predvodio je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj. Predvoditelj je u prigodnoj homiliji podsjetio na dnevni spomendan bl. Katarine Kosač-Kotromanić, posljednje bosanske kraljice, žena hrvatskog kralja i bana u Bosni Stjepana Tomaša, proglašena blaženom, članica franjevačkog svjetovnog reda. Misu je glazbeno animirala Klapa sv. Juraj HRM.

Nakon mise u katedrali je održana glazbeno - poetska večer tijekom koje je predstavljena nova zbirka poezije Marijana Almaša „Ova bi vas ruka pomilovala“. Predstavljanju su, uz brojne žitelje Pule i okolice nazočili i svećenici, redovnici i redovnice te porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Program su započeli pjevači Klape sv. Juraj izvanrednom izvedbom pjesme „Krist na žalu“. Uvodnim riječima pozdrava i dobrodošlice okupljenima se obratio domaćin, katedralni župnik vlč. Lekaj. Moderator, prof. Filip Zoričić je predstavljajući autora, Marijana Almaša, citirao osvrt na sadržaj iz pogovora knjige u kojem prof. Ivana Petričević kroz biografske aspekte autora analizira tematiku i formu predstavljenog literarnog uratka. Prva cjelina, naslova „Vjeru, ljubav, istinu ne dam“ donosi refleksivne i religiozne pjesme preko kojih autor istinski uviđa razlog postojanja vlastitog bića. U drugoj cjelini „Žitnicu heroja rađala si“ pjesnik koristi lajtmotive ravnica, Slavonija, domovina  i druge. U toj je cjelini vidljivo apostrofiranje kojim se pjesnik obraća pojedincima koji su obilježili njegovo odrastanje. U ovom ciklusu dominiraju riječi koje pripadaju organskom idiomu te njima autor ukazuje na autentičnost svojih misli, a u izričaju napose je osjetna specifičnost ikavice. U trećoj cjelini, „Kapima ljubavi orošen“ autor razgolićuje svoju nutrinu i kroz stihove donosi hvalospjeve ljubavi. Zbirka se može promatrati i kao dokumentaristički zapis jer gotovo za svaku pjesmu postoji neka faktografska napomena u kojoj autor iznosi motiv stvaranja pojedinog lirskog uratka.  Kao i u prethodnoj zbirci pjesama Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci u drugome dijelu zbirke nalazi se dvadesetak aforizama u kojima Almaš promišlja o odnosu čovjeka prema životu, Bogu i vremenu. Marijan Almaš u svojoj najnovijoj, trećoj zbirci pjesama čitateljstvu poručuje da se bol, crnilo i dekadentnost mogu prevladati ako nas u životu vode ljubav i Božja riječ. Vođeni Almaševom mišlju „Molitva je put života!“ prebrodit ćemo sve ljudske nedaće i biti ustrajni u vlastitim htijenjima, zapisano je uz ostalo u pogovoru knjige.

Sam autor, Marijan Almaš je izrekao osobno životno svjedočanstvo u kojem je kroz težak životni put, obilježen ranjavanjem u obrani rodnoga sela, istaknuo da su upravo vjera i osobni duhovni rast jedini način da se nadiđe malodušnost, tuga i beznađe koje mogu čovjeka obuzeti u pojedinim teškim životnim situacijama. Ispričao je da je prve stihove zapisao s osamnaest godina, no dvije bilježnice rukopisa uništene su u ratu. Prvu ljubavnu pjesmu čežnje za voljenom djevojkom i domom napisao je na odsluženju vojnog roka u JNA. Stihove kojima je liječio dušu u teškim i izazovnim trenutcima tijekom veoma dugog oporavka nakon ranjavanja u kojem  je ostao bez obje noge i jedne šake, započeo je bilježiti u bolesničkoj postelji, diktirajući ih medicinskoj sestri. Po povratku iz bolnice počinje zapisivati pjesme lijevom rukom, poneki od tih rukopisa nalaze se kao faksimili u zbirci poezije. „Poezija je za mene punina duše, njome liječim svoju dušu, ona je dio mene koji se stvori u raznim stanjima duha. Slike koje su mi se stvarale u glavi jednostavno sam prenio na papir, iščitavajući ih dolazi do očišćenja duha i onda se čovjek penje prema gore, ne tone nego se penje prema gore“, rekao je autor te nastavio, „Zahvalan sam Bogu što imam taj dar i da sam mogao liječiti dušu kroz svoju poeziju.“ Almaš je progovorio i o teškoći opraštanja, istaknuo je da je oprostiti teško, no, napomenuo je, shvatio je da ta mržnja samo više razdire njega samoga. U tom trenutku je rekao Bogu da oprašta, onima koji su ga povrijedili, oprašta neprijatelju, „i od toga doba moj se kotač okreće u pozitivi, mržnja nestaje, srce i duša se čiste“, naglasio je.

Marijan Almaš rođen je 1965. godine u Vukovaru. Živio je u Bogdanovcima sve do svoga ranjavanja u rujnu 1991., a od tada živi u Vinkovcima. Prvu zbirku poezije naslovljenu „Drugi put Vukovar“ objavio je 1993., a drugu, „Vukovar – Bogdanovci – Vinkovci“ objavio je 2012. godine, obje u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. 

Klapa sv. Juraj HRM protkala je tu glazbeno – poetsku večer maestralom izvedbenom brojnih duhovnih pjesmama koje su, u sugestivnom ambijentu drevne pulske katedrale, na brojne slušatelje koji su ispunili pulsku katedralu, ostavile upečatljiv dojam.

Na kraju se publici prigodnim riječima obratio voditelj klape Marko Bralić, a završni blagoslov okupljenima udijelio je biskup Milovan. Stihove je uz autora čitala i Suzana Valić.

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.