U nedjelju, 23. veljače 2020., u kapeli Milosrdnog Isusa u Kući skrbi sv. Polikarpa u Puli je proslavljen blagdan sv. Polikarpa, biskupa i mučenika. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Biskup je na početku homilije podsjetio da je Kuća skrbi sv. Polikarp dobila ime po toponimu kojeg je od davnina nosio taj južni dio Pule, a koji su neke prethodne generacije prozvale po tom ranokršćanskom mučeniku iz Male Azije. Zapis njegova mučeništva, upravo na 23. veljače, ostao je precizno zapisan zahvaljujući očevicu koji je prisustvovao njegovu mučeništvu. Prvo čitanje koje smo danas čuli, iz Knjige otkrivenja, sv. Ivana apostola, donosi upravo riječi ohrabrenja biskupu Smirne, sv. Polikarpu. Bilo je to oko 100. godine, a mladi biskup Polikarp bio je ranije njegov učenik.  Unatoč velikim poteškoćama ostao je hrabro vjeran Kristu. Sveti Ivan ga hrabri i potiče i kao i druge biskupe onoga vremena. Apostol ga hvali  što znači da je već tada sv. Polikarp, kao mladi biskup bio jako cijenjen. Sve što o njemu znamo sačuvano je iz svjedočanstva, govori nam o njegovoj velikoj zauzetosti kao pastiru Crkve koji je na koncu zapečatio svoju vjernost Bogu i narodu mučeništvom koje je podnio oko 150 godine. Kada je izazvan da prokune Isusa pa će tako sačuvati život on je rekao "Ja sam 86 godina služio Kristu, i On me nikada nije izdao, zašto bih ja sada izdao Njega?". Lijepo je to svjedočanstvo mučeništva, vjernosti, hrabrosti. Riječ Polikarp grčkog je porijekla i kažu da znači 'onaj koji donosi mnogo plodova', zaista taj svetac donio je mnogo plodova svojim životom, svojim svjedočanstvom, svojim služenjem, pojasnio je biskup. Trudio se odgajati kršćansku zajednicu i hrabriti je. Od njegove korespondencije sačuvana je samo jedna njegova poslanica u kojoj je ohrabrivao susjedne kršćanske zajednice. Za kršćane je do danas ostalo važno čuvati spomen na najsvetije ljude. Kada je naš bl. Miroslav Bulešić 1947. ubijen u Lanišću, a bilo je to vrijeme terora, ljudi su intimnosti svojih domova čuvali spomen na njega. Oni koji su imali neke uspomene, komadić košulje, trag krvi i slično, ljubomorno su to čuvali kao spomen na tu hrabrost, na to svjedočanstvo, na tu najveću moguću ljubav koju mučenik iskazuje prema Bogu i bratu čovjeku. Tako su kršćani već od starine čuvali spomen, jer su mučenici uvijek bili uzor najljepšega svjedočanstva za Isusa Krista. Prvi su se kršćani rado okupljali baš na grobovima mučenika i ondje služili misu koja im je davala snagu za isto takvo svjedočanstvo. Kada čitamo o tim progonima u prvim vremenima kršćanstva vidimo da su nakon mise nosili pričest zatvorenicima. Nositi pričest u zatvor bio je veliki rizik, ali je to mnogo značilo onima koji su bili zatvoreni. Kada čovjek vjeruje u snagu Euharistije ona mu daje veliku snagu. Kršćani su se i ohrabrivali i nadahnjivali baš na primjeru mučenika. Čuvali su njihov spomen, pa tako imamo primjer u mozaicima u porečkoj katedrali gdje su likovi najslavnijih ranokršćanskih mučenica. Mučenici su uzor i zagovornici. Današnja bazilika sv. Petra izgrađena je mjestu gdje je bio pokopan sv. Petar apostol, vjernici su dakle od tada, kroz stoljeća sačuvali to mjesto i častili ga. U istraživanjima su pronađene pločice iz ranokršćanskih vremena na kojima su hodočasnici zapisivali svoje molitve tim svecima. Poput prvih kršćana i mi danas štujemo svoje uzore: bl. Bulešića, bl. Stepinca, sv. Leopolda Mandića, sv. Faustine, bl. Sopoćka i druge. Pred ljudima je u životu izbor da li izabrati put sebičnost, komocije i moći ili pak put istine, pravde i služenja bližnjemu, u tome izboru uvijek treba imati pred sobom uzor svetaca i blaženika, rekao je mons. Milovan.

O toj kapeli brinu sestre Milosrdnog Isusa koje od 2000. godine žive i djeluju u prostorima nedaleko te kuće skrbi.

 

 

Kuća skrbi sv. Polikarp dobila je ime po dijelu grada gdje je smještena. Četvrt Sveti Polikarp nastala je nakon sredine 19. stoljeća kada je Austrija odredila Pulu za svoju glavnu ratnu luku. Zgrada u kojoj se nalaze kuća skrbi i kapela dio su velikog kompleksa izgrađenog u tom periodu. Za potrebe ratne mornarice austrijski vojni inženjeri i arhitekti projektirali su tada u Puli velike objekte pod utjecajem bečkoga romantičnoga historicizma, pa su tako nastale neke od ljepših austrijskih građevina u Puli: neoklasicistička Palača vojne komande na Rivi (Admiralitet), Mornarička bolnica (1861.) te Mornarička vojarna i Mornarička strojarska škola (1870.) u četvrti Sv. Polikarp.

Činjenica da povijesni toponim nosi ime tog crkvenog oca i ranokršćanskog mučenika, koji je, prema predaji, prije nego je spaljen na lomači zajedno sa svojim učenicima, rekao "Ja sam 86 godina služio Krista, i On me nikada nije izdao, zašto bih ja sada izdao Njega?", progovara o vjeri žitelja juga istarskog poluotoka. (Txt: G. Krizman, Foto: sestre Milosrdnog Isusa)

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.