Misu posvete ulja, tradicionalno na Veliki četvrtak ujutro porečki i pulski ordinarij mons. dr. sc. Dražen Kutleša predvodio je 18. travnja u porečkoj katedrali, uz koncelebraciju biskupa u miru mons. Ivana Milovana i devedesetak svećenika prezbiterija Porečke i Pulske biskupije. Nakon pripremanja u povijesnoj dvorani Episkopija svećenici i biskupi su u procesiji kroz povijesni atrij ušli u prvostolnu istarsku crkvu.

Biskup je na početku mise, uobičajeno, istaknuo, te ujedno čestitao svećenicima koji će ove godine obilježiti svoje svećeničke jubileje, kao i okrugle godišnjice svećeništva: 50 godina svećeništva proslavit će vlč. Ivan Kramar i vlč. Stipan Mišura, srebrni jubilej vlč. Mirko Vukšić, 40 godina svećeništva navršava vlč. Franjo Matoic, vlč. mr. Lino Zohil 30 godina svećeništva, vlč. Joel Cattary 20 godina svećeništva, te vlč. Rikard Lekaj i vlč. Nikola Maldineo 10 godina svećeništva. Biskup im je zaželio da ih Bog uzdrži u zvanju i da budu primjer mlađim svećenicima.

Na početku homilije biskup je svećenike pozvao na „razmišljanje o vjeri u Uskrsnuće koju smo pozvani naviještati u svom svećeničkom djelovanju“. „Svi uskrsni tekstovi prikazuju apostole i druge učenike kao one koji su na putu koji vodi prema razumijevanju Uskrsnuća, no“, istaknuo je biskup, „prekrasan primjer puta do vjere u uskrsnuće je onaj Marije Magdalene, koja započinje svoj put vjere u Uskrsnuće s nakanom dovršenja propisanih pogrebnih obreda oko Isusovog mrtvog tijela, ali koji završava priznanjem da je vidjela „Gospodina““. Biskup je satkao homiliju prateći njezin put u tim dramatičnom trenutcima, kako je to opisano u Evanđelju po Ivanu, te istaknuo ono čemu nas njezin put može naučiti o našem vlastitom putu prema vjeri. Ona na Isusovu grobu putuje od straha do vjere. Prva od pet faza toga puta je uznemirujući strah, nakon Isusove muke koju je vidjela, tuga ju je zatvorila u najnegativnije moguće tumačenje svih pitanja koja ju muče. Često se to dešava i ljudima, te zbog fokusiranosti na ono negativno ne uspiju vidjeti nove mogućnosti koje se pojavljuju. Pitanje anđela „Zašto plačeš?“ izjava je, više nego pitanje, kojom ju želi potaknuti na razmišljanje zašto plače nad praznim grobom. Kao i ljudima inače, žalost joj oduzima sposobnost da vidi druge mogućnosti, druga tumačenja, rekao je biskup. Nadalje, ona ne prepoznaje Isusa koji se njoj prvoj ukazuje. To je druga faza njezina puta prema vjeri, duhovna sljepoća u kojoj ljudi često žive.“ Gospodin ne prestaje biti među nama samo zato što ga ne možemo prepoznati“ naglasio je propovjednik. Njezina vjera započinje čuvši Isusov glas, izgovaranjem osobnog imena on oživljava njezinu vjeru. To je treća faza, početne vjere. "Jedan je od paradoksa naše vjere da učimo vidjeti slušajući, tj. da vidimo slušajući“, istaknuo je biskup. Pretposljednja faza razvoja vjere Marije Magdalene je faza nejasnoga fokusa. Nakon što je prepoznala Isusa ona ga želi zadržati, onakvim kakvim ga pamti iz prošlosti i biti uz njega. No, Isus uzlazi k Ocu i mi ga moramo dublje shvatiti dok smo na putu vjere, moramo dopustiti Gospodinu da se uzdigne na našem osobnom putovanju do vjere u Uskrsnuće. U petoj fazi razvoja svoje vjere, punine vjere, Marija Magdalena govori „Vidjela sam Gospodina“ što znači „Vidjela sam Isusa, koji je Gospodi i Bog, On je uskrsnuo i uzašao, i dao mi je riječ za vas obdarenu punim autoritetom.“

„To je istinska vjera. Ne samo da vidimo mrtvo tijelo koje se vraća u život, nego i da vidimo tko je On uistinu, Gospodin, Kyrios“, naglasio je propovjednik.

„Marija Magdalena učinila je put od straha do vjere“, nastavio je nadalje biskup. Počela je tražiti mrtvo tijelo koje je trebalo pomazati. Završava tako što je dala zrelu uskrsnu izjavu: „Vidjela sam Gospodina.“ To je doista Isus koji je uskrsnuo u istom tijelu. Ali On se proslavlja i sada u potpunosti pokazuje očitovanja svoje slave kao vječni Sin Božji i Sin Čovječji. Doći na uskrsnu vjeru ne znači samo vidjeti Isusa iz Nazareta koji je uskrsnuo od mrtvih, već još više gledati kao je on Gospodin slave.

Marija je obavila svoje putovanje. Položila je ispit vjere. Jesi li se ti uopće uputio na taj put? Ili si još u strahu? Što je s tobom? Što je s tvojom vjerom u Uskrsnog Gospodina? Razmisli!, rekao je biskup obraćajući se okupljenim svećenicima i puku.

Prije završnog blagoslova biskup je izrazio zahvalnost „svećenicima koji djeluju ovdje u Istri, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, svakodnevno, žrtvujući sebe samozatajno i u patnji. Znajte da sve to Bog vidi i to je naš poziv. Stoga želim u svoje osobno ime i u ime biskupije zahvaliti svećenicima i redovnicima za sve žrtve i sav trud koji ulažu u ovoj biskupiji“. Posebno je čestitao svećenicima Neokatekumenskog puta čije je četrdesetgodišnje djelovanje u Istri nedavno obilježeno. Neka Bog sve nas skupa, zajedno sa svih strana, blagoslovi da možemo biti plodonosni i da možemo donijeti plod, i da naša vjera, i ako je u strahu, prijeđe u svjedočanstvo. Želim sebi i svima vama da nam Bog da tu snagu da možemo pogledati očima vjere i vidjeti Uskrslog Gospodina onakvog kakav on je, a ne onakvog kakvog ga mi želimo vidjeti. I zato, draga braćo svećenici, idite i naviještajte Gospodina, jer zato smo mi ovdje, to je naša dužnost, da idemo po svem svijetu u naviještamo Njegovo Kraljevstvo“, zaključio je mons. Kutleša.

 

    

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.