Znanstvenim skupom u Pazinu, u petak, 20. listopada 2017., Porečka i Pulska započela je obilježavanje 70. obljetnice uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnice ujedinjenja Istarske crkve želeći se ujedno na poseban način prisjetiti mons. dr. Dragutina Nežića, prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve.

Prikaz: Znanstveni skup o mons. Dragutinu Nežiću i ujedinjenju Istarske crkve

Znanstvenim skupom u Pazinu, u petak, 20. listopada 2017., Porečka i Pulska započela je obilježavanje 70. obljetnice uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnice ujedinjenja Istarske crkve želeći se ujedno na poseban način prisjetiti mons. dr. Dragutina Nežića, prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve.

Skupu su nazočili biskupi iz metropolije: nadbiskup riječki i metropolita mons. Ivan Devčić, biskup porečki i pulski mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski u miru mons. Ivan Milovan, biskup krčki u miru mons. Valter Župan te predstavnik koparske biskupije mr. Luka Tul. Odazvali su se i poglavari i bogoslovi pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoirs Mater“ te Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ iz Rijeke predstavnici županijskih i gradskih vlasti, brojni svećenici, redovnici i redovnice te mnogi vjernici laici. Generalni vikar Porečke i Pulske biskupije, mons. Vilim Grbac, koji je moderirao prvi dio programa u uvodnom je dijelu pozdravio i predstavnike civilnih vlasti te institucija: pročelnika ureda državne uprave u Istarskoj Županiji Dražena Janjuševića, predsjednika Gradskoga vijeća Grada Pazina Davora Slokovića, načelnika policijske postaje Pazin Valtera Opašića i ravnatelja Državnog arhiva u Pazinu Elvisa Orbanića.

Nakon uvodnog pozdrava nadbiskupa Devčića i domaćina mons. Kutleše osamnaest predavača je kroz petnaestminutna predavanja donijelo mnoga zanimljiva, a nerijetko i posve nova saznanja o zbivanjima i okolnostima u tim turbulentnim vremenima koja su usred kompleksnog i teškog povijesnog perioda dovela do ključnih momenata te oblikovanja Crkve u Istri. 70. obljetnica uspostave Pazinske administrature. Nakon završetka II. svjetskog rata te pariškog mirovnog ugovora Sveta Stolica, kako bi omogućila ponajprije duhovnu skrb vjernicima, osniva administrature i imenuje administratore za područja gdje su se izmijenile državne granice. Tako je imenovala apostolskog administratora za područje Tršćansko-koparske biskupije koji je bio pod upravom jugoslavenske vlasti. Prvi pazinski administrator trebao je biti mons. dr. Jakov Ukmar, koji je stradao od komunističkih vlasti na krvavoj krizmi u Lanišću, a vlč. Miroslav Bulešić nožem ubijen. Nakon mons. Franca Močnika, koji je bio dva mjeseca administrator, Sveta Stolica je za hrvatski dio Tršćansko-koparske biskupije imenovala 21. studenoga 1947. godine mons. dr. Dragutina Nežića, svećenika zagrebačke nadbiskupije. Mons. Nežić došao je u Pazin 25. studenoga 1947. te je sljedećeg dana ispravu o imenovanju predočio preč. Boži Milanoviću i Leopoldu Jurci. Pazinska administratura prestat će s postojanjem bulom „Prioribus saeculi“, koja je izdana 17. listopada 1977. te će biti pripojena Porečkoj biskupiji. 40. obljetnica ujedinjene Istarske crkve. Bulom „Prioribus saeculi“ ostvaren je višestoljetni san vjernika hrvatskog dijela Istre da napokon budu jedno. Tako ujedinjena Crkva u Istri postaje jedno i s Crkvom u Hrvatskoj. Mons. dr. Dragutin Nežić prepoznao je u toj Papinoj odluci silan njezin doseg za sve vjernike na području Istre i zato se svojski založio sa suradnicima oko svečane proslave zajedništva Crkve u Istri koja se ostvarila 8. i 9. travnja 1978. godine u Poreču.

Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve. Ključna crkvena osoba u Istri od jeseni 1947. bio je mons. Nežić, najprije kao pazinski administrator, potom kao administrator te rezidencijalni biskup Porečke i Pulske biskupije, sve do umirovljenja 1984. godine. Mons. Nežić dolaskom u Istru, uz pomoć svećenika koji su ga radosno primili, započinje svoj višedesetljetni rad. U teškim vremenima za Crkvu i njezine pastire, biskup Nežić obilazi svećenike i vjernike, podržava ih, hrabri i povezuje. Drugi vatikanski koncil je dao jedan novi zamah, napose na pastoralnom području, a biskup Nežić i sam kao koncilski otac, te smjernice provodi prvenstveno na nekoliko područja: području obnove liturgije, odnosa Crkve i medija, poimanja Crkve i odnosa Crkve pre¬ma znanosti. Na tim zasadima nastali su brojni postkoncilski projekti Crkve u Istri.

Osim redovitog pastoralnog rada, biskup Nežić istinski se zalagao za uspostavu redovite crkvene uprave u Istri pod vodstvom jednog biskupa; stvaranju Riječke metropolije, te organiziranju dekanata i župa na čemu i danas počiva pastoralni rad u našoj biskupiji. Svoj pastirski rad povjeravao je zagovoru vlč. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, te 1956. godine započinje dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava, kojeg je poznavao iz rimskih dana. Mnoge započete projekte nastavit će njegovi nasljednici, a neke i dovršiti. Zasigurno najveća zasluga, nakon pape Pavla VI., za ujedinjenje Istarske crkve pripada biskupu mons. dr. Dragutinu Nežiću.

 Mons. Devčić je izrazio zadovoljstvo održavanjem toga skupa napomenuvši kako će to biti prigoda za se podsjetiti značenja u uloge svećenstva za svekoliki napredak istarskoga kraja. Trenutak je ovo i da se svi mi koji smo boravili ovdje u Pazinskom sjemeništu prisjetimo tih za život prekrasnih i važnih trenutaka, koji su bili ključni u odabiru životnog usmjerenja. Prisjetio se mons. Bože Milanovića, ali i biskupa Nežića, profesora Šaine i drugih značajnih ličnosti Istarske crkve, te kako su tih godina kao sjemeništarci u tome sjemeništu odgajani u jednom istinskom, pravom, kršćanskom rodoljublju i domoljublju koje te uči voljeti svoje a poštivati tuđe. To je ovdje istarski čovjek naučio tijekom povijesti i to su nama koji smo dolazili iz drugih krajeva naši odgojitelji znali na jedna lijepi pedagoški način prenijeti.

Mons. Kutleša je u svome uvodnome obraćanju istaknuo cilj tog znanstvenog skupa: na znanstveni način razmotriti pitanja vezana uz osnivanje Apostolske administrature, ujedinjenje Istarske crkve te život i djelo porečkog i pulskog biskupa mons. dr. Dragutina Nežića koje se snažno i višesložno odražava u našoj sadašnjosti. Biskup je izrazio zadovoljstvo ostvarenjem simpozija te zahvalnost svima koji su u njega uložili svoju zauzetost, htijenje, znanje i vrijeme, a napose članovima organizacijskog odbora. Gledajući program simpozija možemo zaključiti kako je život biskupa Nežića bio usko vezan uz dva spomenuta događaja, rekao je biskup. Kako bi bolje shvatili važnost spomenutih događaja potrebno je sagledati previranja u Europi i svijetu nakon raspada Austro-ugarske monarhije i pojavu raznih težnji koje su razvile nove državne zajednice. Potrebno je to sagledati u kontekstu pojave novih hegemonija u vrtlogu oblikovanja triju totalitarizama  koji su obilježili 20. stoljeće, nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. U kontekstu koji nije lako pojmiti u svim njegovim sastavnicama nalazi se i poslanje Crkve te uloga njezinih službenika izloženih raznih pokušajima utjecaja kako bi se priklonili nekoj od ideologija. Ako to nije moguće izravno, totalitarne vlasti političkim medijskim obrazovnim i drugim sredstvima oblikuju svoje tumačenje koje zahvaća razne segmente društva i može se protegnuti u desetljeća nakon tih događaja. Ta mogućnost postoji dokle god se ne predstave vjerodostojni dokumenti i sve dok se ne prikaže cjelovita istina te stvarnosti. Danas kada svečano proslavljamo obljetnicu ovih velikih i važnih događaja za Crkvu u Istri i hrvatski narod mora se naglasiti kako su one vrhunac stoljetnih nastojanja narodnjaštva i borbe istarskog svećenstva. Sjedinjenje Istre s Hrvatskom i uspostava Apostolske administrature u Pazinu, te napokon ujedinjenje Crkve u Istri 1977. godine nije posljedica tek povijesne ili političke slučajnosti već se radi o stoljetno izgrađivanom i promišljeno postignutom cilju narodnjačkog pokreta koji je u Istri predvodilo svećenstvo. Spomenute obljetnice treba razmatrati u cjelokupnom kontekstu i kao završni čin jednog dugog slojevitog i složenog povijesnog procesa čiji je neodjeljivi dio bila Crkva i njezino svećenstvo. U ovim je krajevima upravo svećenstvo osiguralo svojemu narodu isključivu povlasticu koristiti se narodnim jezikom i imati bogoslužje na jeziku kojeg puk razumije. Svećenstvo je u Istri razvijalo glagoljašku pismenost, vodilo crkvene matice na glagoljici, držalo bogoslužja na narodnom jeziku te pisalo i izdavalo knjige na jeziku koji je narod razumio. Ta se tradicija, u kojoj se ogleda sva posebnost našega naroda i njegovih župa u Istri održala do fašističke vlasti kada biva sustavno i grubo zatirana i uništavana. Svećenici su na čelu s mons. Božom Milanovićem, 19. 03. 1946. u Pazinu primili članove savezničke komisije za razgraničenje Julijske krajine. Kao dokaz slavenske Istre i postojanje slavenskih župa iznosili su argument službe božje na staroslavenskom i raširenost glagoljice, glagoljičke pismenosti i kulture. Upravo je u zgradi tadašnjeg sjemeništa mons. Milanović priredio izložbu „Svjedočanstva o slavenstvu Istre“, gdje je članovima komisije predstavljao glagoljašku baštinu kao argument za međudržavno razgraničenje. Na mirovnoj konferenciji u Parizu glagoljaška baština i staroslavenski jezik bit će među presudnim argumentima za odluku da Istra kao slavenski kraj  bude sastavni dio Hrvatske. Crkva u Istri i njezino svećenstvo oduvijek su promicali socijalnu pravdu. Moji su prethodnici u Istri poticali osnivanje odobravali i potpomagali rad oko 700 bratovština, na desetke hospicija za siromašne, nemoćne bolesne siročad i udovice, podsjeti je biskup. Tijekom 19. i 20. stoljeća u župnim kućama a posebno samostanima djelovale su pučke škole i gimnazije. Mnogi su svećenici osobito posredstvom narodnjačkih društava sv. Mohora i sv. Ćirila i metoda osnivali škole,  čitaonice i poticali izdavaštvo. Biskup Juraj Dobrila na poseban je način poticao osnivanje đačkih stipendijskih zaklada radi dobrobiti naroda. Zastupajući interese naroda Crkva i njezino svećenstvo bili su intenzivno uključeni u političke procese toga vremena. Biskup Dobrila je svoj prvi biskupski govor održao na hrvatskom jeziku što je imalo snažno političko i mobilizacijsko značenje. Radi promicanja hrvatskog jezika izdao je i molitvenik „Oče budi volja tvoja“. Veliku žrtvu u 19. i 20. stoljeću ponijeli su istarski svećenici narodnjaci odupirući se asimilaciji, brisanju identiteta i kasnijoj fašizaciji. Otpor i stradanje poimence ubijenih svećenika upisuju se u izvješće o audijenciji svećenika kod savezničke komisije za razgraničenje Julijske krajine. U tim se materijalima spominju konfinacije, zatvaranja , šikaniranja, odvođenja, progoni, zlostavljanja i mučenja samo zato jer su bili sinovi slavenskog naroda.  U vrijeme fašističke okupacije povijesni je teret opet silom prilika bio znatnije pao na svećenička leđa, oni su jedni mogli ostati s nacionalno ugroženim narodom. Što je u njima kao i u narodu živjelo, sazrijevalo i borilo se pokazali su, kako svojim ratnim stradanjima tako i kada su odmah nakon završetka rata 1945., na čelu s Božom Milanovićem, pred čitavim svijetom, punim ustima zatražili priključenje Istre matici zemlji Hrvatskoj. Iako su već tada jasno znali da kao vjernici i svećenici tom opcijom ne biraju sebi lakši put. Po cijenu života, svećenstvo je u Istri stajalo u obrano svoga naroda, pred totalitarnim režimima 20. stoljeća. Stoljećima se u Istri svećenstvo odupiralo povijesnim krivotvorenjima očite istine. Samo istinom i argumentima može se razumjeti uloga svećenstva u Istri, napose u događajima koje obilježavamo ovim skupom, podsjetio je biskup Kutleša. „Istina se može neko vrijeme zataškavati ali se ne može pobijediti“, citirao je biskup poznatu izreku. Unatoč saznanju da će biti progonjeni i da će trpjeti zbog zagovaranja priključenja komunističkoj zemlji, ustrajali su na tome jer su znali da će im Krist biti blizu. To možemo vidjeti iz primjera bl. Miroslava Bulešića koji je trpio za svoju vjeru i svoj narod. To je put da se bolje sjedini s Kristom. Progoni Crkve su neminovni jer je ona povezana sa sviješću naroda, ona će uvijek dobro pohvaliti a zlo osuditi. Drugi, lakši put je da se šuti i ništa ne poduzima, ali mora postojati svijest da se ni takvim ponašanjem neće izbjeći prezire onih koji se s nama ne slažu. Djelujući u ovoj biskupiji 37 godina biskup Dragutin Nežić utkao je sebe, srce i dušu za ujedinjenje istarske crkve. Dao je svjedočanstvo vjere prema čovjeku ali i prema svome hrvatskome narodu. S jedne strane je bio čovjek čvrstih stavova po pitanju vjere, morala i Crkve, ustrajan do kraj a s druge strane je bio čovjek otvoren za novosti i suradnju. Bio je čuvar tradicije a s druge strane začetnik otvorenosti i novosti. Sve su to svjedočanstva tome da su Crkva i svećenstvo u Istri u vijek stajali uza svoj narod. Otvarajući ovaj skup pozivan Vas stoga da pošteno, vjerodostojno uvijek držeći se činjenica i argumenata raspravljate o odabranim temama. Pozivam predavače i druge sudionike da u ovoj prilici ali i drugdje ustrajno promiču istinu jer to zaslužuju žitelji Istre, oni koji su vjernici ali i oni koji to nisu, ali i svećenstvo koje u stoljećima ustrajalo i nepokolebljivo podnosilo patnje za svoj ali i zajedno sa svim drugim narodima, zaključio je biskup Kutleša.

 Radni dio skupa započeo je predavanjem „Ratne i poratne prilike u Istri" koje je izrekao fra Bernardin Filinić. Izlaganjem „Značenje Pariškog mirovnog ugovora i uvjetovanost crkvene organizacije u Istri teritorijalno – političkim promjenama" Ivan Milotić je pojasnio je procese, uzroke i razloge ključnog udjela istarskog svećenstva u presudnim događajima koji su odlučili budućnost Istre.  Nakon kapitulacije Italije istarsko svećenstvo prisutno je u svim ključnim teritorijalno-političkim događajima povezanima s Istrom. Ono se nalazi u prikrajku obiju tzv. Rujanskih ili Pazinskih odluka, isključivo se ono spominje u zapisnicima o pregovorima sa Savezničkom komisijom te je, napokon, posredstvom Zbora svećenika svetog Pavla za Istru i njegova odbornika Bože Milanovića imalo presudan utjecaj na teritorijalno-političku pripadnost Istre u sklopu Mirovnog ugovora s Italijom 1947. i Osimskih sporazuma 1975. godine.

Vlč. mr.  Maksimilijan Buždon u izlaganju „Apostolska administratura u kanonskom pravu i kanonsko značenje bule Prioribus saeculi" analizirao je pojam apostolske administrature s crkveno-pravnog stajališta. „Crkveno-politički razlozi nastanka Pazinske administrature"  naslov je izlaganja fra Stanka Škunce iz Zadra koji je pojasnio dinamiku pitanja razgraničenja u poratnom vremenu pri čemu su na ovim prostorima jedan vremenski period postojale privremene tvorevine Zona A i Zona B te Slobodni teritorij Trsta. Izlaganjem  „Crkveno-vjerski razlozi ujedinjenja Istarske crkve" Franjo Velčić s Krka prikazao je unutar crkvene povijesne dinamike koje su prethodile, i dovele do današnjeg razgraničenja Porečke i Pulske biskupije, a poseban je naglasak stavio na dvije značajne povijesne papinske bule, „Prioribus seculi“ i „Locum beati Petri“. Pobliže o buli „Prioribus saeculi: značenje i posljedice za Crkvu u Istri" bilo je riječi u izlaganju fra Ljudevita Maračić, OFMConv. u čije je ime, zbog njegove spriječenosti, izlaganje pročitao fra Đuro Hontić, OFMConv.  Sjećanje na  „Svečanosti prigodom proglašenja bule Prioribus saeculi" izrekao je kancelar biskupije vlč. Sergije Jelenić.

Na kraju jutarnjeg dijela programa uslijedila je bogata i plodonosna rasprava.

Poslijepodnevni dio skupa, kojeg su moderirali vlč. dr. sc. Josip Grbac i doc. dr. sc. Ivan Milotić započeo je izlaganjem  „Životopis i povijesni rad biskupa Dragutina Nežića" pripremila je Branka Poropat iz Biskupijskog arhiva. Odvjetnik Jordan Matković u izlaganju „Biskup Nežić i crkvena dobra" osvrnuo se na brigu biskupa Nežića za materijalne posjede Crkve te se prisjetio dugogodišnje osobne suradnje s biskupom u nastojanjima povrata crkvene imovine. U izlaganju „Zagrebačko razdoblje života i djelovanja svećenika Zagrebačke nadbiskupije dr. Dragutina Nežića"  Stjepan Baloban iz Zagreba prikazao je izuzetno aktivan, dinamičan i plodonosan život mons. Nežića u njegovoj rodnoj nadbiskupiji, prije dolaska u Istru. Izlaganje „Imenovanje dr. Dragutina Nežića administratorom Pazinske administrature i poslije rezidencijalnim biskupom – političke i crkvene okolnosti" Ivana Kovača iz Rima pojasnilo je dinamiku  vatikanskih kadrovskih procesa u tim okolnostima. O „Pastoralnom djelovanju biskupa Dragutina Nežića" govorio je njegov nasljednik mons. Ivan Milovan. Vlč.  Josip Grbac održao je izlaganje na temu „Biskup Nežić i postkoncilska obnova Crkve u Istri", te se ujedno prisjetio svojih osobnih kontakata s mons. Nežićem.  „Odnos biskupa Nežića i političke vlasti" analizirao je politolog Mario Sošić iz Rovinja, O temi „Biskup Nežić i Tršćanska kriza" predavanje je održao doc. dr. sc. Budislav Vukas iz Rijeke.  „Odnos biskupa Dragutina Nežića prema svećeničkim staleškim društvima s posebnim osvrtom na odnos prema istarskom Ćirilometodskom društvu"  bila je tema dr. sc. Stipana Trogrlić iz pulske podružnice Instituta za društvene znanosti „Ivo Pilar“. „Početak procesa za proglašenje blaženim vlč. Miroslava Bulešića te fama sanctitatis u narodu"  bio je naziv predavanja koje je izrekao Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića.  Posljednje predavanje, pod naslovom „Briga biskupa Dragutina Nežića za očuvanje i zaštitu arhivske baštine Porečke i Pulske biskupije" izrekao je nekadašnji ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu Jakov Jelinčić.

Po završetku izlaganja predavača uslijedila je činjenicama, argumentima i opservacijama veoma bogata rasprava te je nakon završnog osvrta mons. Kutleše skup zaključen najavom velike svečane liturgijske proslave spomenutih obljetnica o svetkovini sv. Maura u Poreču 21. studenog ove godine.

FOTOGALERIJA

  • P1040805
  • P1040807
  • P1040812
  • P1040818
  • P1040823
  • P1040827
  • P1040828
  • P1040829
  • P1040830
  • P1040832
  • P1040835
  • P1040838
  • P1040840
  • P1040841
  • P1040843
  • P1040845
  • P1040846
  • P1040847
  • P1040849
  • P1040850
  • P1040854
  • P1040857
  • P1040858
  • P1040859
  • P1040860
  • P1040863
  • P1040865
  • P1040867
  • P1040868
  • P1040869
  • P1040870
  • P1040871
  • P1040872
  • P1040873
  • P1040874
  • P1040877
  • P1040878
  • P1040879
  • P1040881
  • P1040882
  • P1040883
  • P1040884
  • P1040885
  • P1040886
  • P1040887
  • P1040888
  • P1040889
  • P1040892
  • P1040894
  • P1040895
  • P1040897
  • P1040904
  • P1040906
  • P1040908
  • P1040909
  • P1040911
  • P1040912
  • P1040913
  • P1040915
  • P1040917
  • P1040920
  • P1040926
  • P1040932
  • P1040934
  • P1040936
  • P1040939
  • P1040940
  • P1040942
  • P1040943
  • P1040944
  • P1040945
  • P1040946
  • P1040947
  • P1040948
  • P1040949
  • P1040950
  • P1040951
  • P1040952
  • P1040953
  • P1040954
  • P1040956
  • P1040957
  • P1040958
  • P1040959
  • P1040960
  • P1040961
  • P1040962
  • P1040964
  • P1040965
  • P1040966
  • P1040967
  • P1040969
  • P1040970
  • P1040971
  • P1040972
  • P1040973
  • P1040974
  • P1040975
  • P1040976
  • P1040977
  • P1040978
  • P1040979
  • P1040980
  • P1040981
  • P1040982
  • P1040983
  • P1040984
  • P1040985
  • P1040986
  • P1040987
  • P1040995
  • P1040998
  • P1050003
  • P1050005
  • P1050015
  • P1050020
  • P1050023
  • P1050027
  • P1050029
  • P1050031
  • P1050035
  • P1050037
  • P1050038
  • P1050039
  • P1050040
  • P1050041
  • P1050042
  • P1050043
  • P1050044
  • P1050046
  • P1050050
  • P1050054
  • P1050055
  • P1050056
  • P1050059
  • P1050063
  • P1050064
  • P1050065
  • P1050066
  • P1050069
  • P1050071
  • P1050072