O svetkovini sv. Maura dodijeljena biskupijska priznanja

Svečano večernje misno slavlje o svetkovini sv. Maura, biskupa i mučenika, 21. studenog 2016., u porečkoj je prvostolnici predvodio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Nakon misnog slavlja dodijeljena su priznanja zaslužnim vjernicima laicima, sveukupno njih 9 iz raznih dijelova biskupije.

U povijesti društva, a tako i u povijesti obitelji uvijek postoje osobe koje su vodilje, putokazi, rekao je biskup na početku homilije. Crkva za uzore većinom odabire one ljude koji su podnijeli mučeništvo, koji su dali svoj život za druge ljude. I u našim obiteljima i u društvu najviše cijenimo one osobe koje su se žrtvovale za nas, primjerice one koji su u ratu na bojištu prinijeli svoju žrtvu kako bi mi mogli živjeti u miru. Najveću žrtvu koju čovjek može dati je svoj život, i upravo zato smo mi tim osobama zahvalni i čuvamo njihov spomen. Mi se danas spominjemo sv. Maura, i zahvalni smo mu  na njegovoj žrtvi za vjeru, za svoje ideale. No, razmišljajući o njemu možemo se i za pitati, zašto u to vrijeme, u vrijeme Dioklecijana progone te nedužne ljude, koji su vjerovali u Boga i koji su željeli činiti samo dobro.

Homiliju mons. Kutleše možete poslušati ovdje: 

{mp3}161121Kutlesa-svmauro2016{/mp3}

Prvi razlog, a dolazi iz same riječi svetac, na grčkom hagios, različit, je što se takve osobe razlikuju od drugih ljudi. Zato je svećenik izdvojen da bude drugačiji ne samo riječima nego i životom, da pokazuje ljudima što treba činiti, i kakav treba biti, dobar i pošten čovjek. Zato je on izdvojen kao uzor i primjer drugima. Nekada i ta izdvojenost dovodi do nekih posljedica koje nisu očekivane. Ljudi koji ne žele živjeti kršćanskim i poštenim životom, kada vide ljude koji žive tako, takvi im smetaju, jer to dira njihovu savjest i pokazuje im kakav treba biti, kako treba živjeti. Daleko je lakše živjeti prema pravilima svijeta i ugode kada nema nikakvog ukora, nikoga tko svojim uzornim životnim prigovara njihovoj savjesti. Postoji predaja da je u vrijeme Stare Grčke postojao jedan pravednik, koji je svima govorio ono što im treba reći. Svi su se digli kako bi ga protjerali, posegnuvši čak i za referendumom, iz jednostavnog razloga jer je bio pravedan. I danas, oni koji žele živjeti pravedno često naiđu na mnoge neprilike, upravo zato jer želi ostati pošteni, kršćani i vjernici. Primjer sv. Maura nam pokazuje da se to isplati. U današnje vrijeme, za one koji ne žive nepošteno će se reći da se ne znaju snaći, jer, prema pravilima svijeta treba biti diplomata, treba se znati snaći, treba učiniti kompromis. Zašto se mi danas spominjemo upravo svetaca, koji nisu pristajali na kompromise za lagodan život, s poštovanjem ih se sjećamo, a one koji posezali za takvim kompromisima se općenito vrlo brzo zaboravi. Kada dođu progonstva i mučeništva, kršćanstvo ne propagira oružano suprotstavljanje, već upravo kršćanski način života. Naše svjedočanstvo poučit će ljude oko nas, ne riječi, već upravo naš kršćanski način života biva naše predavanje. Drugi način je znati opravdati što i zašto vjerujem, svaki kršćanin treba znati opravdati razlog svoje kršćanske nade.

Zašto kažemo ‘blago progonjenima’?, zapitao se nadalje biskup. Iako to izgleda kao kontradikcija mi u tome možemo vidjeti kompliment, jer neprijatelji vjere uvijek progone utjecajne ljude koji žive kršćanskim životom. Krist ne traži da mi za njega damo život, već da za njega svjedočimo, i zato smo svi pozvani da po primjeru sv. Maura i mi živimo svoj život kršćanski. Svakome će u životu Bog će dati određeni križ kojega svatko od nas treba nositi, a daje mu upravo onoliki križ kakvoga može nositi.  Drugi razlog blaženstva mučenika je što su u pravom trenutku iskazali vjernost Bogu, od njih je zatraženo i oni su posvjedočili. Koliko mi puta u svom životu izdamo Boga, bližnje, prijatelje, radi nekih malih interesa? Sv. Mauro nam pokazuje da čovjek iz vjere i uvjerenja treba davati svoj život. Mi se danas u Hrvatskoj, u Europi, osjećamo nesigurno jer nemamo vjere; ne vjerujemo sebi, ne vjerujemo drugima, i dolazi jedno veliko beznađe; osjećamo da neki drugi imaju daleko više vjere i zato osjećamo slabost. Prije 2000 godina ti su kršćani znali, vjerovali i za svoju vjeru su polagali svoje živote. Blaženstvo mučenika proizlazi i iz toga što se čovjek suoči sam sa sobom. Mi svi znamo da životu dođu trenutci kada biramo hoćemo li biti na strani dobra ili na strani zla. Redovito je lakše izabrati zlu stranu, no čovjek kada izabere tu zlu stranu uvijek osjeća krivnju. Ako izabere pravu stranu, možda će jedno vrijeme trpjeti, no dugoročno će osjetiti olakšanje jer zna da je učinio ono što je od njega Bog tražio. Znajmo i mi u tim ključnim trenutcima pokazati da smo vjernici, da smo kršćani, i tako će svima biti daleko bolje. Budi ono što od tebe Bog traži, budi ono što jesi, prava majka, pravi otac, i znaj za svoje ideale i podnositi žrtvu. Jedino pravim putem se dolazi u nebo, a s kompromisima ćemo se uvijek osjećati poraženo. Neka nam sveti Mauro bude uzor i primjer, naglasio je biskup.

Zato mi u biskupiji svake godine imamo običaj da uvijek ovom prigodom, na ovu svetkovinu, izaberemo iz različitih dekanata neke osobe koje su svojim životom željele slijediti svece mučenike, koje su se svojim životom možda više istakle i koje su doprinijele općoj stvari, društvu, župi, biskupiji, pojasnio je mons. Kutleša. Mi ih želimo nagraditi simboličnom nagradom, no jedina je ona Božja – prava nagrada. Mi im ovdje u ime biskupije, u ime Crkve zahvaljujemo za sve ono što čine iz dana u dan. To najbolje znaju oni, i koji s njima žive, kakve su to osobe, što sve i kako čine u svome životu. Ovo priznaje jest jedan simbolični znak zahvalnosti i priznanja za sve ono što su činili i što čine. I mi smo pozvani da iz dana u dan budemo bolji vjernici. Najgore je kada netko za sebe kaže da je dobar vjernik; svaki čovjek, kao i svaki sportaš mora uvijek težiti boljem i višem. Čovjek, ostvarujući sve više svoje ideale, želi se suobličiti Kristu i to je naš cilj, kao što je i sv. Mauro cijeli svoj život želio posvetiti Kristu. Ovu misu prikazujemo za sve nas, za cijelu biskupiju, da budemo bolji vjernici, pošteniji ljudi, da svi koji budu uz nas osjete našu dobrotu.

Na kraju misnog slavlja dodijeljena su priznanja za svesrdnu zauzetost u Crkvi laicima koje su predložili svećenici zajedno s dekanima. Ove godine Biskupijsko priznanje dobili su: Josipa Radovan iz Bačve, Đurđica Celić iz Krbuna, Michele Fabris iz Kršeta, Antun Kos iz Rapca, Nela Peteh iz Žminja, Margarita Ujčić iz Starog Pazina, pok. Grgo i Smiljana Mejak iz Lanišća, Đurđica Peruško iz Pule, iz župe Gospe od Mora te Dragica Zadnik iz Vodnjana.

Dodjelu priznanja možete poslušati ovdje: 

{mp3}161121priznanja{/mp3}