Splitsko-makarski nadbiskup koadjutor Dražen Kutleša preuzeo je službu Velikog kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, objavljeno je na stranici fakulteta 8. rujna.

KBF splitskog Sveučilišta obavijest o preuzimanju službe dobio je jutros od dosadašnjeg Velikog kancelara, splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića. Nadbiskup Barišić obavijestio je kako je uvođenjem u službu nadbiskupa koadjutora mons. Dražen Kutleša preuzeo službu Velikog kancelara. (IKA)

Kao što je to tradicionalno već 24 godine i ove je godine skupina neustrašivih hodočasnika, njih 56 od čega 4 svećenika, stigla na Trsat pješice iz Pazina, Krenuli su kao i svake godine točno u podne dva dana ranije iz pazinskog Franjevačkog samostana Marijina Pohođenja, nakon misnog slavlja i hodočasničkog blagoslova. 

Bilo je to hodočašće kao u stara vremena, kada su ljudi redovito hodočastili onamo pješice, preko Učke. Kada bi stigli na Učku, na mjesto Poklòn gdje bi prvi put ugledali Trsat poklonili bi se, po tome je to mjesto dobilo ime. Posljedni veliki napor bude uspinjanje Trsatskim stubama koje broje točno 561 stepenicu. 

 

Donosimo kratko promišljanje jedne hodočasnice: 

"Hodočašće na Trsat, uoči Male Gospe
Kako ovo bijaše 24. Hodočašće, a meni osobno upola manje, ni ovaj put nije falilo akcije, noviteta, dogodovština, dubina...
Bilo je novih i hrabrih koji su se odvažili, dok par regularnih hodočasnika ovaj je put preskočilo što zbog poroda, obaveza i slično.
I ovaj je put bio istinski ispunjujuć, poučan, nova prijateljstva i produbljenja starih, nove ideje i smjerovi, planiranja novih ruta. Vrijeme nas je mazilo ove godine blagom naoblakom i blažim neg’ inače suncem.
Sa svim smo molitvama hodili Gospi...
Prelazili kilometre predivne šume, vinogrda i maslinika, starih cesta, prelazili i potočiće, hodili u sumrak, uspinjali se na vrhove te spuštali se u gradove i naselja...
Iskusili noćno pranje zuba sa kremom za ruke podno Učke...
Sve u svemu 1001 prilika za promišljanje, filtriranje misli, slaganje prioriteta, ulazak u sebe i susret s Gospom i Gospodinom, izvorom moje snage i mira."

Svečanom Večernjom molitvom koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić upriličeno je u četvrtak 3. rujna u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma, kanonsko uvođenje u službu nadbiskupa koadjutora Splitsko-makarske nadbiskupije Dražena Kutleše.

 Na svečanosti su sudjelovali biskupi sufragani Splitske metropolije: dubrovački biskup Mate Uzinić i šibenski biskup Tomislav Rogić, predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, prepozit Prvostolnog kaptola mons. Nediljko Ante Ančić, kanonici, članovi Zbora savjetnika, predstojnici nadbiskupijskih ureda i središnjih ustanova, provincijalke, župnici, redovnici, bogoslovi i sjemeništarci te vjernički puk.

Nakon svečane Večernje molitve kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa pokazao je nadbiskupu Barišiću i Zboru savjetnika bulu pape Franje o imenovanju mons. Dražena Kutleše nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije. Zatim je napravljen i zapisnik koji su potpisali mons. Barišić i članovi Zbora savjetnika, a time je po Zakoniku kanonskog prava mons. Kutleša službeno postao nadbiskup koadjutor.

split2

Bula je potom pročitana te u njoj, između ostalog, piše: „Mučenici su Dalmacije i Istre u ljubljenoj zemlji Hrvatskoj posebno čašćeni, osobito u svetim biskupima Dujmu i Mavru, koji se ujedno štuju u lateranskoj krstionici te su tako od drevnih vremena pa sve do današnjih dana rimskim Prvosvećenicima veoma pri srcu; njih naime i Mi, također, ne doživljavamo kao nijeme promatrače niti kao najamnike koji pred vukom bježe, nego kao brižne pastire koji bdiju nad Kristovim stadom, propovijedajući velikom i malenom, bogatom i siromašnom svaku mudrost Božju, te oni tako neumorno vode Crkvu kao veliku lađu što brodi po moru ovoga svijeta, i koju se, udaranu valovima svakojakih napasti, ne smije napustiti, već njome treba brižno upravljati (usp. Sv. Bonifacije, Ep. 3, 352.354). Tako razmatrajući, očinskom ljubavlju svraćamo misao na stado Splitsko-makarske nadbiskupije čiji je nadbiskup metropolit, časni brat Marin Barišić u duhovnoj potrebi žarko zamolio za pomoć kako bi se u vođenju biskupijskoga života mogao osloniti na službu koadjutora. Na tebe, dakle, časni brate, mislimo, koji si u svojoj obavljenoj pastirskoj službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji stekao dragocjeno znanje te si očitovao vještinu u duhovnim i zemaljskim stvarnostima života. Stoga, tebe, saslušavši savjet Kongregacije za biskupe, puninom Našeg Apostolskog autoriteta, a prethodno te oslobodivši veze s gorespomenutom biskupijom, imenujemo splitsko-makarskim nadbiskupom koadjutorom sa svim udijeljenim pravima i danim odgovarajućim obvezama“.

Zatim je otpjevan himan „Tebe Boga hvalimo“, nakon kojeg su uslijedili prigodni nagovori. Pozdravljajući sve nazočne, mons. Barišić je kazao: „Povijesni je ovo dan za našu nadbiskupiju jer je Božjom providnošću i Papinim imenovanjem mons. Dražen Kutleša poslan u ovu drevnu nadbiskupiju kao nadbiskup koadjutor koji će, kada za to dođe vrijeme preuzeti našu nadbiskupiju kao dijecezanski biskup te postati nasljednik svetoga Dujma, svetoga Arnira, Stjepana Cosmija, Frane Franića, Ante Jurića kao i moj nasljednik. Zato izražavam svoju sinovsku zahvalnost papi Franji koji je uvažio moju molbu i dodijelio mi nadbiskupa koadjutora Dražena koji će mi biti prvi suradnik u brizi za naše vjernike i ovu mjesnu Crkvu. Također, moram zahvaliti i apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj što je delikatnu proceduru traženja nadbiskupa koadjutora proveo s velikom pažnjom i mudrošću. Veoma me je obradovao izbor mons. Dražena Kutleše jer sam ga imao prilike upoznati kao vrijednog člana Hrvatske biskupske konferencije, kao uzornog, strpljivog i mudrog pastira Porečke i Pulske biskupije, kao mladog čovjeka velikog iskustva i širokog znanja koji želi raditi za dobro vjernika i Kristove Crkve. Zato se radujem našoj suradnji“.

Potom je kancelar Vukorepa pročitao dekret o imenovanju mons. Dražena Kutleše generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije. U skladu sa Zakonikom kanonskog prava biskupa koadjutora se imenuje i generalnim vikarom kako bi imao cjelovitu jurisdikciju na području biskupije.

Nastavljajući nagovor, mons. Barišić naglasio je da „dosadašnji generalni vikar mons. Miroslav Vidović i dalje ostaje generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije sa svim pravima i obvezama koje zakonik propisuje za generalnog vikara“, zahvalivši mons. Vidoviću na dosadašnjoj i budućoj suradnji.

Posjetivši nazočne na veličinu i prostranstvo Splitsko-makarske nadbiskupije koja ima: 13 dekanata te 187 župa, preko 220 dijecezanskih i više od 200 redovničkih svećenika, više desetaka samostana, četiri velika Gospina svetišta, sjedište jedne muške i četiri redovničke provincije, Centralno bogoslovno sjemenište, Nadbiskupsko sjemenište, franjevački klerikat, franjevačko sjemenište u Sinju, Katolički bogoslovni fakultet, Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju, Franjevačku klasičnu gimnaziju, Caritas, pastoralne urede te crkveni interdijecezanski sud 1. i 2. stupnja; nadbiskup Barišić pozvao je svećenike na poštovanje, poslušnost te svakodnevne molitve za svoje pastire i Božji narod. „Uz mene, nevrijednoga slugu Božjeg, odsada ćete u kanonu spominjati i ime nadbiskupa koadjutora Dražena. Taj trenutak u misi je veoma znakovit jer ujedinjuje cijelu Crkvu koju je Krist ustanovio. Zato neka to spominjanje bude i iskrena molitva za nas vaše biskupe“, dodao je.

Obraćajući se redovnicama i redovnicima, mons. Barišić je poručio: „Vi se zovete Bogu posvećene osobe. Činite osobiti dio Naroda Božjega koji molitvama i prošnjama vapi milosrdnom Ocu da svojom milošću prati čitavu Crkvu. I vas pozivam da nas pratite molitvama kako bismo odgovorili pozivu na koji nas je Božja Providnost postavila“.

Govoreći Kristovim vjernicima, mons. Barišić istaknuo je da su oni po krštenju postali kraljevsko svećenstvo, naglasivši: „Krist je ustanovio Crkvu da nas spasi. Iako to često ne izgleda tako, vi ste nezamjenjivi u vašem poslanju. Vi ljubavlju činite da Crkva raste, vi molitvom nosite Crkvu i duhovna zvanja. Zato bih vam još jednom želio posvijestiti da je velika moć vaše molitve. Stoga molite za našeg Svetog Oca papu, molite za nas biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Osobito molite za nova duhovna zvanja“.

„Braćo i sestre, vidite da smo svi, posredno ili neposredno, naslonjeni jedni na druge. To nam je pokazala večerašnja molitva i ovaj čin kanonskog uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora. Ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio. Budimo iskreni i pažljivi jedni prema drugima. Neka nam u tome bude primjer i uzor naša nebeska majka Blažena Djevica Marija i sveti Dujam čiji zagovor danas molimo za nadbiskupa Dražena, za vjerni Božji narod i za našu domovinu. Nadbiskupe Dražene, dobro nam došao! Bog Te blagoslovio na mnogaja ljeta!“, zaključio je nadbiskup Barišić.

split3

Pozdravivši prisutne, mons. Kutleša zahvalio je nadbiskupu Barišiću na srdačnom i bratskom dočeku, rekavši: „Vašu dobrotu i kolegijalnost sam upoznao još ranije u okviru Hrvatske biskupske konferencije te se stoga radujem što ćemo sada biti bliski suradnici i u ovoj drevnoj nadbiskupiji. U svom biskupskom služenju, već sam po drugi puta koadjutor te znam da je sada moja zadaća biti Vam od pomoći u upravljanju ovom mjesnom Crkvom. Izražavam Vam stoga svoju spremnost i iskrenu raspoloživost za zajedničku suradnju na dobro Božjega naroda. Radujem se istovremeno i suradnji s biskupima Splitske metropolije koje doživljavam kao svoju braću i prijatelje“.

„Mi, zaređeni službenici i Bogu posvećene osobe, u važnim trenucima našeg poziva i opredjeljenja obećali smo poslušnost biskupu ili zakonitom poglavaru. I zato, slično kao što svećenici slušaju svoga biskupa, i mi biskupi smo dužni slušati Svetoga Oca kada nas odredi za novu službu. Zahvalan sam Svetom Ocu na velikom povjerenju koje mi je iskazao kada me je imenovao nadbiskupom koadjutorom ove Crkve, koja je najstarija nadbiskupija u našem narodu. Ona je primila prvi navještaj Božje riječi još u samim počecima kršćanstva, napredovala je tijekom vremena milošću Božjom, bila je domaćin važnih koncila baš u ovoj Prvostolnici, dala je mnoge vrijedne biskupe, svećenike i vjernike laike te je danas vrlo plodna u svom djelovanju. Pred tom bremenitom poviješću osjećam svoju osobnu ljudsku nedostatnost, ali i veliko pouzdanje u Boga da će mi uvijek biti blizu. Oslanjam se, nadbiskupe, također i na Vaše iskustvo i mudrost koji će mi zasigurno pomoći rasti u novoj službi“, ustvrdio je, zahvalivši svim vrijednim svećenicima, redovnicama i redovnicima koji će njemu i nadbiskupu Barišiću nastaviti biti prvi suradnici. „U vinogradu Gospodnjem svi imamo svoje mjesto i svoj dio odgovornosti. Najvažnija zadaća svih nas jest primjerom i riječju naviještati Radosnu vijest, biti svjetlo svijeta i sol zemlje, donositi ljudima Krista te ljude privoditi Kristu. Plemenit i odgovoran je to zadatak koji nam je milošću Božjom povjeren. Božji je to dar, a ne naša zasluga!“, dodao je mons. Kutleša.

Potičući sve Kristove vjernike na molitvu za pastire, nadbiskup koadjutor je naglasio: „Vi nas nosite i mi vas nosimo. Put nam je isti, a to je Gospodin Isus koji reče za sebe: ‘Ja sam put, istina i život!’ Neka nas na tom putu prema vječnom životu vodi samo istina koju je nam milosrdni Otac objavio u svom ljubljenom Sinu“.

„Dolazim u Splitsko-makarsku nadbiskupiju iz Porečke i Pulske biskupije, koje su također drevne biskupije; iz Crkve svetog Mavra i istarskih mučenika u Crkvu svetog Dujma i solinskih mučenika. Mučeništvo svetaca i blaženika uvijek su bili zalog rasta novih kršćana. Kristova Crkva je rasla i razvijala se na ovim prostorima još od apostolskih vremena, a od sedmoga stoljeća i u hrvatskom narodu, kojemu pripadamo, kojega ljubimo, kojemu služimo i u čiji duhovni napredak sebe ulažemo“, konstatirao je, izrazivši nadu „da ćemo svi zajedno dati svjedočanstvo autentičnoga kršćanskog života i zauzete bratske ljubavi kako bi  bili prepoznati kao Kristovi učenici i uzorni građani“.

„Na koncu bih želio još spomenuti da Vam dolazim iz susjedstva, iz duvanjskog kraja odakle su moji korijeni i gdje sam rođen ga gdje je palmu mučeništva zadobio i sv. Venancije. I taj je kraj nekoć bio dio ove nadbiskupije, a njegovi su žitelji ostali egzistencijalno naslonjeni na Split. Tako zapravo mogu reći da ne dolazim u nepoznato. Poznata mi je naime povijest i kultura ovoga kraja, poznate su mi radosti i poteškoće ovdašnjih ljudi, poznati su mi ovaj mentalitet i podneblje. Zato vjerujem da ćete i vi upoznati mene i primiti me kao svojega među svoje“, zaključio je mons. Kutleša. 

Na kraju su otpjevane pohvale u čast sv. Dujmu.(IKA)

U srijedu, 2. rujna u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina održan je drugi koncert ovogodišnjeg 21. festivala orguljaške glazbe Organum Histriae.

Program pod nazivom L'ORCHESTRE À QUATRE MAINS maestralno su četveroručno izvela dva izvrsna mlada glazbenika, Elena Roce i Krešimir Klarić.Brojna publika koja je, poštivajući mjere, ispunila pulsku katedralu pokaza je glad za ovakvim događajima u najvećem istarskom gradu. Publiku je prigodno pozdravila Vedrana Koceić, direktorica Lifestyle d.o.o.,i izvršna producentica Festivala.

Program L’orchestre a quatre mains je fokusiran na obrade djela pisanih za orkestar, od baroka do romantizma, u izvedbi dvoje orguljaša: četiri ruke i četiri noge, odnosno dvije osobe kao jedan dirigent upravljaju mehaničkim orkestrom. Koncert je započeo drugom od tri suite djela Water music Georga Friedricha Händela, koje je premijerno predstavljeno 17. srpnja 1717. godine, na zahtjev kralja Georgea I. za koncert na rijeci Temzi. Uz obrade najpoznatijih djela Händela, Mozarta, Dvořâka i Saint-Saënsa; na programu je bila i skladba Franza Schuberta pisana upravo za dva orguljaša. Ta je Fuga inspirirana onima kakve je skladao i veliki Bach, a njegova je glazba u toj koncertnoj  večeri zazvučala u trodjelnoj fantaziji Piece d’orgue čiji je središnji stavak (tutti orkestar) omogućio orguljama pulske katedrale da ozvuče svu svoju raskoš.  Posebnu toplinu i razdraganost među publiku je unijela planetarno poznata skladba komorne glazbe Eine kleine Nachtmusik Wolfganga Amadeusa Mozarta koja je nastala kao posljednja u nizu njegovih serenada, originalnog naziva Serenada za gudače. Simfonijskom pjesmom Danse Macabre iz 1874. francuskog skladatelja Camille Saint-Saënsa (1835. – 1921.) glazbenici su pulskoj publici prezentirali osjet iz genijalnog opusa tog francuskog glazbenog "enfant prodige" kojeg povijest pamti i kao autora prve filmske glazbe za nijemi film. Potom je Krešimir Klarić (1994.) publici predstavio svoju autorsku skladbu Improvizacija.

„Duboka čežnja za starim vremenima i rodnim krajem, koju je Antonin Dvořak oslikao osobito u posljednjem stavku Devete simfonije (skladane u SAD), aktualno odjekuje i u „novom normalnom“ koje živimo čeznutljivo se prisjećajući boljih i bezbrižnijih vremena. Improvizacija na orguljama - skladanje na licu mjesta, odabir glazbe u trenutku stvaranja kada orguljaš svirajući unaprijed bira ideje, stil i oblik skladbe - je vještina koja se u orguljaškom svijetu stoljećima prenosi na nove generacije. Dobra improvizacija je ona koja ima sve odlike jedne izrađene, napisane kompozicije. Improvizacija na ovom koncertu, inspirirana istarskim freskama, povezuje Saint-Säensov Danse Macabre s freskom Mrtvački ples u crkvici sv. Marije kod Berama na Škrilinah. Jedna istarska glazbena tema na koju se improvizira služi kao vezivno tkivo koje spaja različite medije – sliku i glazbu,  te različite krajeve – Francusku i Istru.“ napisano je uz ostalo u opisu programa koje potpisuje Krešimir Klarić.

 

Elena Roce (1994.) rođena je u Puli, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje. Nakon uspješno položene mature iz orgulja u klasi mr.art Eduarda Kancelara upisuje MA Zagreb. Godinu dana kasnije maturirala je i solo pjevanje u klasi Cvetana Pelčića, mag.art. Dobitnica je nekoliko regionalnih i državnih nagrada (kategorije orgulje, pjevanje i komorni sastavi) te polaznica brojnih orguljaških i pjevačkih seminara, uglavnom onih koji su vezani uz renesansu i barok (Katarina Livljanić, Josep Cabré, Vlasta Gyura, Thomas Ospital, Louis Robilliard, Richard Bot, Thomas Trotter …). Koncertira kao orguljašica i korepetitorica u raznim komornim sastavima, ali i kao pjevačica (uglavnom renesansnog i baroknog pjevačkog repertoara) uz pratnju vrsne lutnjistice Eme Stein te orguljaša Krešimira Klarića na festivalima kao što su: Dvigrad festival, Zrin fest, Koncerti u Eufrazijani, Renesansni festival Koprivnica, Vukovar festival, Glazbene večeri sv.Josipa u Karlovcu, koncerti u palači Dverce, ciklus koncerata Arheološkog muzeja Zagreb, ciklus Heferer, Anabasis, Orguljski festival ''Petar Nakić'', Kaasmarkt orgelconcert (Grote Sint Laurenskerk Alkmaar), Concerts in Singelkerk itd. Od 2012. obnašala je funkciju dirgientice i orguljašice Katedrale Uznesenja BDM Pula do odlaska na studij gdje se priključila Oratorijskom zboru Cantores Sancti Marci i renesansnom ansamblu Marco Polo. 2017. godine djeluje i kao vanjska suradnica Glazbene škole Karlovac te producentica na orguljaškom festivalu Organum Histriae (2020. preuzima umjetničko – organološko vodstvo). 2018. primljena je na Erasmus + studentsku razmjenu na Conservatoriumu van Amsterdam ( klasa prof. Matthias Havinga), a za vrijeme boravka u Nizozemskoj sudjelovala je u nekoliko navrata na međunarodnom zborskom projektu ''Meesters & Gezelen'' čije mentorstvo potpisuju Geert Beghs, Nils Schweckendiek i Matheu Romano. Po uspješno završenoj diplomi u Zagrebu 2019. upisala je magistarski studija orgulja (Matthias Havinga, Pieter van Dijk), a od jeseni započinje preddiplomski studij pjevanja na odsjeku za ranu glazbu u klasi prof. Xenie Meijer. S kolegom Klarićem 2019. osnovala je '' Udrugu za promicanje i očuvanje orguljaške baštine Organum Histriae''koja je od 2020. u ulozi suorganzatora Međunarodnog orguljaškog festivala Organum Histriae.

Krešimir Klarić (Karlovac 1994.) završio studij orgulja (2019) summa cum laude u klasi prof. Ljerke Očić. Student je četvrte godine klasične kompozicije u klasi prof. Berislava Šipuša na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Unutar redovitog studija klavir uči u klasi prof. V. Gyure Pičulin, a čembalo u klasi prof. P. Mašića. Redovito pohađa seminare interpretacije i improvizacije kod brojnih domaćih i stranih pedagoga kao što su T. Ospital, R. Perucki, C. Bossert, G. Rost, H. Fagius, N. Laube, F. Del Sordo, H. Fairs, W. Kogert, P. Mašić, A. Knešaurek. Osim u Hrvatskoj, koncertira u Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Francuskoj. Na natjecanjima osvaja nagrade u kategorijama orgulja i solfeggia (šest prvih i tri druge nagrade). Jedan je od rijetkih mladih orguljaša koji se aktivno bavi proučavanjem i izvođenjem improvizacija s posebnim naglaskom na složene polifone oblike poput fuge i passacaglie te tako nastavlja dugu tradiciju improvizacije na orguljama, hrvatskih kompozitora i orguljaša: F. Dugana, A. Klobučara i A. Knešaureka. Istražio je i sistematizirao opus zaboravljenog karlovačkog graditelja orgulja Johanna Heilingera (Beč, 1797.- Karlovac, 1872.). Zaslužan je za pokretanje obnove dva od tri sačuvana instrumenta ovog graditelja. Održao je predavanje kao gost predavač na Akademiji za glasbo u Ljubljani u sklopu istraživanja o slovenskim graditeljima orgulja na području Republike Hrvatske. Kao student kompozicije ostvario je nekoliko zapaženih izvedbi vlastitih kompozicija među kojima se posebno ističu izvedbe kvarteta „Kristalle des Stillstands“ koji je praizveden 2017. godine u Zagrebu, a zatim u Ljubljani. U sklopu Muzičkog bijenala (Knapanje) u Zagrebu 2019. godine praizvedena je kompozicija „Die Nachtmusik“ za gudački orkestar i klavir te skladba „Der blaue Wald“ za komorni sastav od 10 instrumentalista. Djela mu se izvode u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i Njemačkoj. Glavni je orguljaš Nacionalnog svetišta sv. Josipa i župe Blažene Djevice Marije Snježne u Karlovcu-Dubovcu te župe Presvetog srca Isusovog u Karlovcu-Novom centru.

 1360938

Uz Poreč, u Puli stoje jedni od najstarijih tragova kršćanstva na istarskom tlu. Na mjestu starije crkve sv. Tome (negdje u 5.st.), u vrijeme stolovanja prvog biskupa Antoniusa (510.- 547. god.) započela je izgradnja bazilike. U 9.st. postaje katedralom, ali tek 1417. spominju se orgulje (organum ingentis molis) koje je naručio biskup Biagio da Molin i postavio u desnu lađu. Iako je riječ o prvom spomenu orgulja na istarskom poluotoku, ne znamo je li ovo bio prvi instrument. Isto tako ne znamo razvoj događaja oko orgulja, jesu li možda u međuvremenu i neke nove sagrađene, sve do početka 18. st. Biskup Giuseppe Maria Bottari (1695.-1729. god.) zaslužan je za restauraciju 1704., ali i micanje oltara na sredinu prezbiterija kako bi se orgulje postavile iza, do vanjskog zida (1707.god). Orgulje koje su stajale iza prezbiterijaodstranjene su 1795. godine i postavljene nove (Gaetano Callido) na pjevalištu iznad glavnog ulaza. Nažalost, niti o njima nema više podataka, osim tragičnog završetka. Preživjevši rekviziciju i 1. svj. rat, u noći s 6. na 7. listopada 1923. godine stradale su u požaru. Katedralni krov u potpunosti je izgorio zajedno s orguljama i pjevalištem koje kasnije nije nikada bilo obnavljano. Katedrala se dugo obnavljala od štete prouzrokovane ovom katastrofom i tek je 1927. god. opet vraćena u funkciju. Na inicijativu tadašnjeg župnika, mons. Antonia Santina, 1933. god. postavljene su nove, najveće orgulje koje su ikada zasvirale u pulskoj stolnici. Vincenzo Mascioni di Cuvio postavio je tromanualne orgulje (op. 453) iza oltara i prezbiterija, na mjestu na kojem su nekada stajale stare. I ovaj instrument dijeli sličnu sudbinu kao i prethodnik. Katedrala je 1944. god. gotovo sravnjena sa zemljom u savezničkom bombardiranju krajem 2. svj. rata. Uništeno je otprilike 80% foničkog materijala orgulja i tadašnji župnik bio je prisiljen 1945. godine prodati ostatke orgulja u Ilirsku Bistricu (SLO) kako bi s tim novcem mogao krenuti i u obnovu katedrale, prvenstveno krova koji je u potpunosti srušen.

Danas u pulskoj katedrali postoji znatno ''skromniji instrument'' koji bi na nekoj drugoj poziciji (primjerice, ukoliko bi došlo do restauracije pjevališta) puno bolje došao do izražaja. Riječ je o modernom, dvomanualnom, mehaničkom instrumentu graditelja Wolfganga Eisenbartha. Inače, sagrađen je 60-ih godina u Passsau u Njemačkoj, a dopremljen u Pulu 2000. god. kao donacija, na inicijativu pulskog orguljaša i profesora, mr. art. Eduarda Kancelara. Iako sâm instrument posjeduje relativno mali broj registara (24), složena dispozicija varira raznim koloritima, od principalnih, preko flautnih registara do samih jezičnjaka što omogućuje sviranje vrlo šarolikog repertoara (od starih majstora do velikih simfonijskih djela). Također, intonacija principalnih svirala izrazito je blaga (u odnosu na oštrinu njemačkog principala) što cjelokupno daje jednu veoma zaokruženu cjelinu i izrazito topli, bogati plenum.

Što se tiče dizajna, kućište je nenametljivo i jednostavno bez istaknutih ornamenata, čime se dobro uklapa u romaničko – gotički interijer katedrale. Prospekt je podijeljen u sedam zasebnih polja, od kojih su tri položena centralno iznad sviraonika i odvojena od ostalih višim, zasebnim, pedalnim tornjevima. Dvomanualni sviraonik s pripadajućim standardnim pedalom uklopljen je u samo kućište, a manuali mogu biti zatvoreni u ormar. Manubriji su posloženi s obje strane: s lijeve za pedal i I. manual, dok s desne za II. manual. S lijeve strane, malo iznad pedala nalaze se nožne poluge za spojeve (II/I, II/PED, I/PED), a centralno veća nožna ''papučica'' koja kontrolira otvaranje i zatvaranje ''žaluzija'' (cresc. i decresc. efekt za registre II.MAN koji su zatvoreni u ormar).

Danas je ovo najveći ispravni mehanički instrument u Istri koji se može koristiti u liturgijske i koncertne svrhe. Redovito ga održava i ugađa prof. Kancelar, a značajan doprinos dao je i projekt Organum Histriae od samog postavljanja ovog instrumenta. (Txt: G. Krizman/organum-histriae.com, Foto: G. Krizman)

Najave i obavijesti

Nedjelja: 27 Ruj 2020
Pula: Proslava blagdana sv. Vinka Paulskog
Ponedjeljak: 28 Ruj 2020
Laniška misa za VII. obljetnicu beatifikacije

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.