1470313

Vjernici Trviža, nevelike župe u Pazinskom dekanatu, prisjetili su se na Bijelu nedjelju, 24. travnja 2022. nekadašnjeg trviškog župnika mons. Leopolda Jurce, koji je svojim pastoralnim djelovanjem, svojim nebrojenim dobrim djelima uvelike zadužio taj kraj. Tom su prigodom predstavljene dvije knjige mons. Jurce: „Kronika župe Trviž vlč. Leopolda Jurce 1943. – 1945.“ i „Moje godine u Istri pod fašizmom – uspomene“.  Mons. Jurca je bio župnik u Trvižu 16 godina, od 1929. do 1945. godine.

Program je započeo svečano, pjevanom Velikom Vazmenom večernjom u izvedbi trviškog župnog zbora, a predvodio ju je vlč. Milivoj Koren, uz nazočnost preč. mr. Ilije Jakovljevića i župnika domaćina vlč. Dariusza Szymanskog.

 1470273

Tijekom predstavljanja o knjigama su govorili: preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, Ivan Sironić Miškulin, profesor, te Mirela Mrak ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu, susret je moderirao dr. sc. Željko Mrak. Događaj su organizirali Župa BDM od Krunice Trviž i  Hrvatsko katoličko mladenačko društvo „Seljačka sloga Trviž 1911.“

Na početku je moderator predstavio tehničke značajke izdanja. Knjigu „Kronika župe Trviž vlč. Leopolda Jurce 1943. – 1945.“ priredio je preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, nakladnici su Josip Turčinović d.o.o. iz Pazina, Porečka i Pulska biskupija i Župa Gospe od Krunice Trviž. Urednici su Mirela Mrak Kliman i Ivan Milotić, lekturu potpisuje Kristina Varda, prijevode s njemačkog jezika Kristina Kamelić, s talijanskog jezika Gordana Krizman, a korekturu mons. Ivan Milovan, Željko Mrak, i Ivan Sironić Miškulin.

 1470301

„Moje godine u Istri pod fašizmom – uspomene“ je prijevod sa slovenskog, naslov izvornika je „Moja leta u Istri pod fašizmom – spomin (Ljubljana, 1978.).  Izdavač je također Josip Turčinović d.o.o., Porečka i Pulska biskupija i Župa Gospe od Krunice Trviž. Suizdavač je Inštitut za narodnostna vprašanja iz Ljubljane i Družina d.o.o., za izdavača Nada Lakošeljac, Sonja Novak Lukanović i Tone Rode. Prijevod sa slovenskog potpisuje Irena Margan. Urednici su Barbara Riman, Ilija Jakovljević,  te Ivan Sironić Miškulin koji potpisuje i korekturu.

Preč. Jakovljević je na početku svog izlaganja osvrnuo na  uloga slavenskog svećenstva, posebno hrvatskog i slovenskog, na Istarskom poluotoku u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, koje je imalo važnu ulogu u očuvanju hrvatskog identiteta ovog područja te poslije međunarodnog priznanja da Istra bude dio Hrvatske. „Svećenici će svojim radom s istarskim narodnjacima, prvotno u širenju i očuvanju vjeru, doprinijeti političkoj stabilnosti ovih krajeva. Očuvanje narodnog jezika u liturgiji, te podučavanje djece u narodnom jeziku sve će to doprinijeti narodnom preporodu i mukotrpnom radu u ostvarivanju političkih i društvenih prava većinskog stanovništva Istarskog poluotoka.“

 1470302

„Fašizam je želio zagospodariti na svim područjima pa i na vjerskom planu“, podsjetio je preč. Jakovljević. „Kao što se u Italiji našla na udaru Katolička akcija, tako se u Istri našlo na udaru istarsko narodnjaštvo i svećenstvo. Nemoguće je izbrisati jedan identitet ako čovjeku ostaviš slobodu ispovijedanja vjere na njegovu jeziku. Fašizam je dobro znao tko čuva identitet istarskih Hrvata. Stoga je bilo nasušno potrebno, za uspjeh fašističkih ciljeva, što prije zabraniti bogoslužje na staroslavenskom jeziku. Jurca je zbog toga bio osuđivan, i nije znao što će mu se dogoditi zbog toga što živi identitet svojih vjernika. Mnogi autori smatraju da su Istra i Kvarner kolijevka hrvatskog glagoljskog pisma. Još se Venecija teško nosila s glagoljaškom prisutnošću u Istri, a fašizam je nastojao zatrti joj svaki trag. Nositelji glagoljaške baštine, hrvatske riječi, bili su svećenici te je tijekom talijanske uprave Istru napustilo, bilo protjerano, 80 svećenika: 8 iz Porečke i Pulske, a 72 iz Tršćansko-koparske biskupije. Talijani su nakon Prvog svjetskog rata govorili kako će u Istri poštivati pravo pojedinca na vjeroispovijest i jezik, te da će otvoriti još više hrvatskih škola, no ništa se od toga nije dogodilo. Slovenski su svećenici djelovali na župama, bili su s narodom i s narodom dijelili sudbinu. Mons. Jurca je nastojao, kroz 16 godina koliko je proveo u Trvižu, sačuvati narodnu svijest i narodni jezik.

Preč. Jakovljević je napomenuo kako je mons. Jurca gotovo svakodnevno bilježio zapise u župnu kroniku. Istaknuo je kako se je dolaskom Nijemaca u župnu kuću uselio njemački zapovjednik, Jurca je tako postao podstanar u vlastitoj kući i bio je pod stalnom kontrolom. No, ta mu je situacija omogućila i velika djela, saznao je tako da je njegov kolega vlč. Brumnić na popisu za deportaciju ili strijeljanje, te ga je uspio obavijestiti i tako spasiti. Uspio je tako spasiti i 10 ljudi koji su trebali biti strijeljani. Svjedočanstvima mještana Trviža, koje su sakupili Mirela Mrak Kliman i Ivan Sironić Miškulin, knjiga je još dodatno obogaćena. Temeljem matičnih knjiga tijekom rada na tom projektu napravljen je i popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u toj župi, to je prvi martirologij koji je sastavljen za jednu istarsku župu, napomenuo je preč. Jakovljević u svojstvu dijecezanskog povjerenika za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća.

Kao glavni cilj koji on želi postići tom knjigom istaknuo je da bi volio da ona bude poticaj žiteljima Trviža da svojim obiteljskim predajama, uspomenama i fotografijama daju svoj doprinos kako bi u budućnosti moglo biti uređeno i drugo dopunjeno izdanje.

Izrazio je na kraju zahvalnost svim suradnicima na izdanjima, a s posebnom se zahvalnošću prisjetio nekadašnjeg župnika Ante Žufića. „Vrijednost mons. Jurce kao autora zapisa u kronici sagledava se u njegovoj preciznosti i u njegovom svakodnevnom zapisivanju događaja. Ta je kronika svjedočanstvo vjere ljudi onoga vremena koji su živjeli jako teško, Jurca je živio tu vjeru sa svojim narodom i zato zaslužuje da u Trvižu dobije važno i počasno mjesto“, zaključio je preč. Jakovljević.

 1470305

Mirela Mrak, ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu, na početku je svog obraćanja predstavila izdanja. „Trviška kronika 1942. – 1945.“ se sastoji od: Riječi priređivača mr. sc. Ilije Jakovljevića, „Nemoć režima i snaga Crkve“ u kojem je opisan povijesni kontekst onoga razdoblja kao i uloga istarskih svećenika u očuvanju hrvatskog identiteta u Istri te borbe istih protiv fašizma, opisuje i ulogu istarskog svećenstva u donošenju izvornih pazinskih rujanskih odluka 1943.“

„Najopsežniji dio knjige je prijepis kronike Trviž po godinama od 1942. do 1945., gdje Jurca neposredno i konkretno predočava opravdanost takve njihove kvalifikacije. Kako opisuje dr. sc. Ivan Milotić, Jurcina kronika za Trviž, sastoji se od svećenikova bilježenja činjenica, na osobni način, bez tumačenja i kvalifikacije. Jurca se u kronici pojavljuje kao nijem svjedok vremena te kao zapisivač svjedoči o onome što je osjetio vlastitim čulima. Zbog toga Kronika Župe Trviž pruža neposredan precizan i činjenični uvid onoga što se događalo među narodom tijekom ratnih godina te pruža pregled na čitavu Pazinštinu u drugome svjetskome ratu. Kronika župe Trviž ima nemjerljivu vrijednost s obzirom na vremensku odrednicu koja je njome obuhvaćena, ali i s obzirom na značenje, status, važnost i ulogu koje je Trviž imao tijekom drugog svjetskog rata“, rekla je ravnateljica Mrak Kliman.

„U kronici  dobivamo pregled ne samo političkih previranja, već društvenih, gospodarskih i duhovnih stanja župljana Trviža.“ Kako bi okupljenima pružila uvid u život župe Trviž u razdoblju od 1943. do 1945., ravnateljica je citirala nekoliko Jurcinih navoda, „Jurca u svojoj kronici gotovo pa dnevno bilježi događanja u Trvižu, Pazinu, Istri i svijetu“, dodala je. Jurca opisuje blagoslov oltara Srca Isusova 1942. po ruka ma biskupa Antonia Santinija, zapisuje kada je vidio bombardiranje Pazina i drugih gradova, ali i atmosferu straha koju je narod proživljavao kod prolaska njemačke vojske. Detaljno je prepričala mnoge zastrašujuće situacije u kojima je Jurca odigrao ključnu ulogu u spašavanju ljudi i mjesta.

 1470311

Ivan Sironić Miškulin, posljednji predstavljač, je život i djelo mons. Jurce proučavao kao temu svog diplomskog rada. Otkrio je koje su bile njegove motivacije za taj veliki interes prema mons. Jurci, te je citirao svoj odgovor dr. Riman, svojoj mentorici, kada ga je pitala zašto je tako jako zainteresiran za mons. Jurcu: on je bio 16 godina župnik u Trvižu, poslao je u samostan 30 ženskih redovničkih zvanja, 9 muških, materijalna ostavština u crkvi je jako velika: oltar Srca Isusova, veliko raspelo, oltarna pala, svetohranište, kip sv. Josipa, kip Uskrsloga Krista i corpus domini. „Ja sam o Jurci i za Jurcu slušao od kada pamtim, odrastao sam u obiteljskoj kući s nonićima, danas bi se to nazvalo svakodnevnim konzultacijama, o njemu se je pričalo u svako doba dana“ napomenuo je Sironić Miškulin. Kao vrijedne usmene izvore istaknuo je svoje djeda i baku te brojne susjede koje je u vremenu od 2014. do 2015. intervjuirao glede Jurce. „Jedno je bilo zajedničko svima, svaki put kad je bilo riječi o Jurci uvijek je to bilo s punim poštovanjem i dostojanstvom.“ Jurca kada je došao u Trviž imao je 25 godina. Sironić Miškulin je istaknuo da je za naslovnicu knjige moje uspomene“ odabrao rečenicu koju je mons. Jurca svojim župljanima uputio na odlasku 'Imat ćete nakon mene župnika učenijih, pobožnijih i svetijih, ali svećenika koji bi vas više ljubili od mene, teško. Uvijek sam tražio samo vas, ne i vaše. Ja sam došao u Trviž po duše.“ Uistinu, materijalna ostavština je velika, a duhovna još veća. Nikada u povijesti župa nije imala 30 ženskih redovničkih zvanja, sva su zvanja potekla za vrijeme njega. Puno je to za župu koja je tada brojala 850 duša. Jurca je ostavio strašno dubok trag. Predstavljač je nadalje spomenuo zanimljive bilješke na koje je naišao u kronici, župnik je u župnim obavijestima oglasio da će prva tri dana u tjednu ići po selima s fotoaparatom te da će  fotografirati mještane i za uspomenu pokloniti fotografiju svima koji to budu željeli. Također je svoje župljane redovito obavještavao kada bi išao u Puli ili u Trst, ukoliko bi netko trebao kakve lijekove. Ispričao je i zgodu izuzetne socijalne osjetljivosti Jurce kada je za krizmu svojom odjećom odjenuo siromašnog dječaka.  Jurca je po odlasku iz Trviža pet godina bio ravnatelj Pazinskog sjemeništa, pa potom pazinski župnik, rekao je Sironić Miškulin. Potom je pozvan u kopar gdje je bio generalni vikar. Umirovljen je 1972. godine, sa 67 godina, iz zdravstvenih razloga. Posljednjih je godina bolovao od Alzheimerovog sindroma, časne sestre koje su ga njegovale prenijele su da je stalno spominjao Trviž, ljude i mjesta. Sve je ljude u kronici zapisivao imenom prezimenom i obavezno obiteljskim nadimkom. Volio je Trviž i Trviž je ostao u njemu“, istaknuo je Sironić Miškulin. Kronika je pregled činjenica, a “Moje uspomene su njegov zapis, njegov doživljaj Trviža. On je tu župu orao i preorao, on je za nju živio. Ostavio je župi 7 kronika: velika župna, kronika djevojačkog društva, kronika materinjskog društva, kronika apostolata muževa i mladića, kronika malih križara i križarica, kronika muških redovničkih svećeničkih i redovničkih zvanja i kronika ženskih redovničkih zvanja. Ostavio je ovdje bogatu ostavštinu, svu svoju mladost.“

 1470315

Zaključno se okupljenima prigodnim zahvalama obratio župnik Syzmanski koji je istaknuo da „to izdanje nije samo puko predstavljanje pisanih izvora iz prošlosti te župe već vraćanje u život, posadašnjenje neizbrisivog za vjerski život rada na Njivi Gospodnjoj mons. Jurce pa tako i svjedočenje življenja vjere vjernika toga vremena“.

(G. Krizman)

   

 

 1470250

Nedjelja Božjega milosrđa, koja se uobičajeno slavi na Mali Uskrs, i ove je godine 24. travnja 2022.,  tradicionalno svečano proslavljena u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina. I ove su godine proslavu organizirali članovi Katoličke Udruge Radnici Milosrdnog Isusa iz Pule i Vodnjana, Štovatelji Milosrdnog Isusa i katedralna Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije.  

Program je započeo, simbolično, Satom milosrđa, u 15 sati, krunicom Božjega Milosrđa, koju je, kao i cijeli program, glazbeno animirao zbor Radnika Milosrdnog Isusa.

Nakon krunice uslijedilo je svečano misno slavlje, predvodio je o. Jure Josipović, pavlin iz Pavlinskog samostana iz Svetog Petra u Šumi, a koncelebrirali su katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, fra Đuro Vuradin iz pulskog Franjevačkog samostana svetog Franje Asiškog koji se nalaze na području katedralne župe, te braća svećenici vlč. Aleksandar Petrović i vlč. Dragutin Petrović.

Propovjednik je u prigodnoj homiliji pozvao okupljene da nauče živjeti u boljoj dimenziji, u uskrsnuću koje daruje Krist, da nauče živjeti život koji je On za nas pripravio. Govoreći o apostolima istaknuo je da su oni posve krivo, ljudskim mjerilima, smatrali Isusa političkim vođom koji će im omogućiti istaknute društvene pozicije; Isusu im, međutim govori o slobodi od grijeha, istaknuo je p. Jure. Spomenuo je potom da, kada obilazi stare i nemoćne u svojoj Župi sv. Petra i Pavla apostola u Svetom Petru u Šumi vidi kako ljudi, iako možda u oskudici i usamljenosti, žive dostojanstveno, žive s Bogom, žive već Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji; dok pojedini, koji žive u izvanjskom luksuzu i izobilju, imaju srce kao led. „Poruka Božanskoga Milosrđa koja nam je došla preko svete sestre Faustine govori nam o tome da nas Bog uči živjeti, dostojanstveno, da nam Bog zaista želi dobro“, rekao je između ostalog propovjednik.

Na kraju se je okupljenima obratio katedralni župnik vlč. Lekaj koji je zahvalio predslavitelju, koncelebrantima i suorganizatorima. Pozvao je sve okupljene da se nakon mise zadrže na druženju u atriju katedrale.  

(G. Krizman)

 

DSC00092U subotu, 23. travnja 2022., u Vrsaru je po dvanaesti put plovnim hodočašćem proslavljen blagdan Sv. Jurja, čime se ondje ujedno obilježava i početak turističke sezone.

Odazvavši se na poziv mjesnog župnika, vlč. mr. Lina Zohila, stotinjak hodočasnika okupilo se na Starom molu kako bi ribarskim brodicama i plovilima ronilačkog kluba bili prevezeni na obližnji otok sv. Jurja, u vrsarskom akvatoriju. On svojim specifičnim izduženim oblikom većeg i manjeg dijela otoka, koji su smješteni tako da zatvaraju uže vrsarsko priobalje, čini prirodni lukobran, štit vrsarske marine i luke od naleta velikog valovlja s morske pučine. S obzirom na to da se višejezičnim plakatima na recepcijama hotela goste koji u Vrsaru provode svoj odmor redovito obavještava o raznim župnim događanjima i ove se godine hodočašću na otok sv. Jurja pridružilo nekoliko inozemnih gostiju.

Po dolasku na otok molitvenim hodom po uređenoj šetnici izmoljena je pobožnost krunice, a potom je ispred crkvice sv. Jurja održano misno slavlje koje je ove godine predvodio župnik Zohil.

Na početku mise, u uvodnom pozdravu okupljenima, župnik domaćin je izrekao je nekoliko prigodnih misli na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Istaknuo je da crkvica u kojoj se nalaze datira iz 9. stoljeća, te da je temeljito obnovljena 2000. godine.  Istaknuo je činjenicu da je ta crkva utemeljena na prirodnoj stijeni. Naglasio je i njezine dvije unutarnje apside, što predstavlja posebnost u arhitektonskom smislu. „Otok je postavljen tako da štiti luku u marinu od morskih struja i valova, pa vjerujem da su i tadašnje generacije, koje su u 9. stoljeću na ovome otoku sagradile crkvu posvećenu sv. Jurju vjerovale, kao i mi danas, da je sv. Juraj naš moćan zaštitnik“, istaknuo je župnik.

“Vjerujem da smo, iz godine u godinu, više puta mnogo čuli o Sv. Jurju i brojnim legendama koje su uz njega vezane. Sv. Juraj uvijek je predstavljen kao vitez - junak koji kopljem sa svog bijelog konja ubija zmaja. Ističe se tako njegova vojnička umješnost, njegova hrabrost i neustrašivost. No, najveći dio, kad se o njemu govori, govori se o njegovoj mučeničkoj smrti“, rekao je župnik na početku homilije.

DSC00157„On je bio sin časnika koji je podnio mučeništvo, vidio je mučeništvo, mučenje svoga oca, ali je i on postao rimski vojnik, kasnije i visokopozicioniran u vojsci cara Dioklecijana koji je za početka svoga vladanja kršćane respektirao i nije dirao njihovu vjeru, ali, nagovoren od svojih prijatelja, osobit od svog zeta Gaelrija, promijenio je svoje mišljenje, svoje popustljivo držanje prema kršćanima promijenio je u najogorčeniju mržnju. Izdavao je naredbu za naredbom o uništenju kršćanstva. Nastupio je svim silama protiv Crkve da je potpuno uništi i iskorijeni. Tako da se jednog dana pojavljuju na gradskim vratima oglasi, da se kršćani lišavaju svih časti i službi, kao i svih prava koja su uživali, da se sve crkve moraju porušiti, sve knjige spaliti, a biskupe i svećenike pohvatati i pobiti. Tako je bilo u vrijeme cara Dioklecijana u 4. stoljeću, a nažalost se to kasnije u povijesti, ako ne i danas, ponovno ponavlja“, rekao je propovjednik. A tko se suprotstavi carskim odredbama čeka ga tamnica i smrt. Time je i Juraj, kao visoki rimski časnik, rekli bismo danas ministar obrane, stavljen pred odlučan izbor. Morao je izabrati između zemaljskog kralja ili nebeskoga kralja, između lijepoga života ili krvave mučeničke smrti“, naglasio je župnik. „Ali, kako je Juraj imao čvrstu i nepokolebljivu vjeru, nije se bojao smrti. Nije oklijevao da donese odluku. Čim je pročitao odluke koje je car napisao protiv kršćana, odmah ga je upozorio na nepravdu. I tada je ukorio samog cara zbog progona kršćana, te mu je rekao: 'zašto progoniš kršćane, pa zar nisi do sada znao da su ti najbolji i najvjerniji sluge tvoji i vojnici bili upravo kršćani, koje je Krist učio svim plemenitim krepostima i svakom dobru?' Tada se car Dioklecijan strašno iznenadio, jer je mislio da je zapovjednik njegove vojske poganin. Zato ga je pokušao odvratiti od kršćanske vjere, dao ga je na mučenje gdje je pokušao silom ga odvratiti od kršćanstva. Pa kad mu to nije uspjelo, dao ga je svrgnuti i maknuti sa svih položaja, svih časti i dužnosti. Konačno je zapovjedio da mu se odrubi glava, što je bilo odmah i izvršeno 303. godine“, podsjetio je predslavitelj.

 „Sjetimo se i ovdje, iz naše lokane povijesti, da su sveti Mauro i istarski mučenici isto tako stradali za vrijeme cara Dioklecijana, a također i u Splitu sveti Dujam. Danas se sveti Dujam časti u Splitu, sveti Mauro u Poreču, ali je vrlo znakovito, kada se ide u Rim, u krstionici sv. Ivana Lateranskog na freskama su vidljivi ostaci prikaza sv. Dujma i sv. Maura. Mi, kada idemo u Rim onda je to jedna naša obavezna točka koju svakako, obavezno idemo posjetiti“, naglasio je vlč. Zohil.

DSC00200„Za rana se sv. Jurja počelo slaviti kao sveca mučenika. Tako u njegovom redovitom prikazivanju, kako ubija zmaja,  vidimo zapravo jednu drugu veličinu skrivenu u simbolici te slike. Sveti Juraj pobjednik je jedne druge, vrlo važne borbe - borbe za osvajanje vječne nagrade na nebesima, u savršenstvu neba, savršenstvu radosti s Bogom koje više nikakvo zlo ne može ugroziti ni poremetiti. Upravo na taj način lik sv. Jurja snažno je obilježen njegovom vjernosti Kristu koja mu je bila izvorom snage za borbu protiv zla. On je zapravo kao svetac oličenje sile Božje koja pobjeđuje sile tame i sile zla. Na njegovu liku stoji odsjaj pobjede dobra nad zlom, pobjede istine nad laži, pobjede vječnih vrijednosti nad prolaznim silama“, podsjetio je župnik.

„Juraj je glasnik i svjedok, simbol i slika  pobjede, očitovanja Božjeg spasenja kojeg Kristovi vjernici ostvaruju: dajući i žrtvujući svoj život za drugoga - ne ljubeći svoj život, nego prianjajući i po cijenu smrti uz Spasenje koje nam je Bog objavio. Krist i njegova žrtva na križu je dar Božje ljubavi čovjeku od kojeg i mi danas crpimo snagu u borbi protiv zla, slaveći svetu misnu žrtvu i posadašnjujući onu jedinstvenu Kristovu žrtvu s križa. Ta jaganjčeva krv kao izvor snage darovana nam je da i mi ostvarimo u svojim životima pobjedu radi koje slavimo današnjeg sveca, svetoga Jurja. Vjerojatno su i naši stari svjesno upravo ovdje na otoku sagradili crkvicu Sv. Jurja kako bi otok, ili crkvica, štitili našu luku, naše barke i brodove, naše jahte, naše jedrilice,  jer da njih nema gdje bi bila naša luka, ili naš porat“, rekao je propovjednik.

„Sv. Juraj je u redu onih koji nisu ljubili svoga života nego su ga posve predali Bogu, podredili svoje interese Božjim planovima, dali se od Boga voditi. I mi smo na to pozvani, pozvani smo pokušati slijediti svetoga Jurja. Nismo pozvani slijedit ga do kraja mučeništvom, ali smo svakodnevno pozvani slijediti ga u svjedočenju svoje vjere, a to nekada iziskuje i ne malu žrtvu. Zapravo, logika našega vremena je kako sačuvati svoju malu začahurenost u osobne interese, kako pronaći najbolji način da meni i mojima bude dobro, a zatvoriti oči pred bilo kakvim problemom koji se nalazi u mojoj blizini, pred bilo čijom potrebom. Tiče me se samo ono što me direktno ugrožava, šteti mojoj sreći i zadovoljstvu, sve ono što je mimo toga nije vrijedno moje pažnje'. Da je tako sveti Juraj učinio u svome životu mi se ne bi danas ovdje sastali. A Isus je rekao u današnjem evanđelju 'Hoće li tko za mnom neka se odreče samoga sebe i neka me slijedi.' Stoga danas slavimo sv. Jurja kao onoga koji je znao pristati uz Krista, koji je znao ustrajati u toj odluci, sačuvati vjernost svome Spasitelju i bio spreman za njega podnijeti mučeničku smrt. On ostaje za nas zagovornik i primjer kako u današnjem vremenu ustrajati u nevoljama, ne izgubiti srčanost i ne prepustiti se beznađu i malodušnosti, nego učvrstiti vjeru i spremnost oprijeti se zlu ma od kuda ono dolazilo“, ohrabrio je predslavitelj okupljene.

DSC00222Na jednom mjestu zapisa sv. Augustin: “Dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih vjernika: laska im da ih prevari i prijeti im da ih slomi. Neka nas samo ne zarobi vlastiti užitak, neka nas ne zastraši tuđa okrutnost i svijet je pobijeđen”, citirao je propovjednik.

„Danas ćemo za to moliti sv. Jurja, da nam bude pomoćnik u toj borbi sa zlom u sebi i oko sebe, da nam svojim zagovorom pomogne ustrajati do kraja, ne dati se zastrašiti - ne dozvoliti da nas zarobi vlastiti užitak - i ne dati se zavarati laskanjem i varljivim ponudama, nego sačuvati vjernost Kristu i dati  - kao vjernici - naše svjedočanstvo njemu u ovom sadašnjem vremenu“, rekao je propovjednik.

„Ne možemo se ne sjetiti u ovim trenutcima i svih onih koji stradavaju u ratnim strahotama u Ukrajini i drugdje po svijetu i zato ćemo današnju milostinju koju ćemo ovdje sakupiti usmjeriti i poslati upravo za potrebite u Ukrajini“ obznanio je vlč. Zohil.

„Neka i ova sveta misa i ovo plovno hodočašće bude tom nakanom obilježeno i neka nam doista bude izvorom snage za životne borbe koje su pred nama. Slijedimo i mi svetog Jurja moleći Gospodina da i nama dadne snagu i onu živu i čvrstu vjeru, kojom je obdario svetoga Jurja, pa da i mi mognemo svoju vjeru živjeti i za nju neustrašivo svjedočiti poput svetoga Jurja“, zaključio je propovjednik.

Na kraju je predvoditelj zahvalio svima koji su došli i koji su na bilo koji način doprinijeli da to slavlje protekne u lijepom i skladnom ozračju: gospodinu Parisu i mjesnom ronilačkom klubu za prijevoz hodočasnika, Komunalnoj tvrtki Montraker čiji su djelatnici uredili otok i šetnicu, te Turističkoj zajednici  koja se pobrinula za prigodno čašćenje svih sudionika po povratku.

Prije završnog blagoslova kratko izlaganje o povijesti otoka i crkvice održao je povjesničar Marino Martinčević.

DSC00295Crkvica sv. Jurja na istoimenom otoku je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena 2000. godine. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije unutarnje apside, koje predstavljaju njezinu specifičnost, a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima prvi put spominje kao „Orsera sull’insula“ u 3. stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljenosti otoka.

Nakon zajedničke fotografije hodočasnici su prevezeni natrag do starog mola gdje je nastavljeno druženje uz okrepu.

U Porečkoj i Pulskoj biskupiji se sv. Juraj kao patron župe slavi u Župi Stari Pazin, te u mnogim manjim mjestima: Boljunu, Brdu, Grimaldi, Oprtlju, Plominu, Sovinjaku, te Tribanu, a kao suzaštitnik u rovinjskoj župi sv. Eufemije.

(txt: G. Krizman, foto: M. Martinčević(k.T.u.))

   

 

IMG 5927

U četvrtak, 21. travnja 2022. godine, 26 svećenika Vojnog ordinarijata, predvođeni vojnim ordinarijem mons. dr. Jurom Bogdanom, koji je ujedno i postulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, u sklopu proljetnog susreta koji je održan u Odmaralištu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Valbandonu, hodočastili su Istrom Putevima Miroslava Bulešića.

Hodočašće su započeli misnim slavljem u svetvinčentskoj župnoj crkvi u čijem se oltaru, u sarkofagu, nalaze zemni ostaci Bl. Bulešića. Misno slavlje predvodio je mons. Bogdan, koji je tom prigodom izrekao i prigodnu homiliju.

„Stojimo u crkvi na mjestu jednog svjedoka čije svjedočanstvo je Crkva proglasila ubrajajući ga u red blaženika katoličke Crkve, Miroslava Bulešića. Mi ćemo danas upoznati lokalitete, mjesta koja su na osobit način povezana s njime. Saznati ćemo više o njegovom duhovnom profilu, o čovjeku blaženiku naših dana, našeg naroda, naše krvi, našega kraja“, rekao je biskup na početku homilije.

Nakon kratkog podsjećanja na biografiju blaženika propovjednik je naglasio da se je bl. Miroslav ozbiljno pripremao za svećeništvo, što se vidi iz njegovoga Duhovnoga dnevnika, iz brojnih zabilješki koje su pravo vrelo jednog svećeničkog identiteta, jednog kršćanskog profila mladića u kojemu ključa život, u kojemu vrije krv kao u svakom mladom čovjeku. Biskup je nadalje citirao blaženikov zapis iz Duhovnog dnevnika 23. svibnja 1943. godine, po povratku u Rim, tek nešto više od mjesec dana nakon što je u Svetvinčentu zaređen za svećenika.

IMG 5953

„Nakon puno vremena imam mogućnost da te opet uzmem u svoje ruke, draga pisanko, da na tebi zabilježim neke misli, koje mi dušu napajaju veseljem. Svećenik sam! Zahvalan Bogu sjećam se onog trenutka kada su mi bile položene ruke na glavu te je moju dušu napunio svojom milošću Duh Sveti. Ganutim sam očima i srcem primao taj veliki dar Božji i bio sam veseo: Bog mi je dao tu milost, da sam se za Njegovu čast, za Njegovu ljubav žrtvovao te da sam se postavio u Njegove ruke da nastavljam djelo otkupljenja. Moj Bože, kako si me volio i kako me voliš! Htio si da budem posve Tvoj. Strašio sam se ipak poteškoća. Preuzvišeni biskup me je ohrabrio svojim riječima, svojom očinskom besjedom: - “Idi naprijed hrabro! Ne straši se poteškoća! Imaš sredstva da ih možeš nadjačati: Svetu Misu i Brevir.“

„Budi poslušan i ponizan, daj se sasvim Bogu i moći ćeš biti i čist i moći ćeš biti vjerni sluga Božji!” - Željno se vraćam svojom mišlju na onaj dan, na onu radost moju, moje drage majke i milog oca i braće, a i svih drugih koji su me molitvom pratili do oltara. Počeo je za me novi život: svećenički život. Oćutio sam u sebi nešto izvanredno kada sam u ganuću i sa strahopoštovanjem izgovorio riječi Svete Mise, kada sam progovorio besjede žrtvovanja: “Ovo je Tijelo moje, Ovo je Krv moja!” - Smućujem se! Onda sam oćutio da nisam ni sam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu više usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino.“

„Moja majka i otac i braća plakali su; a i mogli su: sin im je umirao, sam je prestajao biti njihova svojina i počeo biti svojina Božja. Biskup me je u ganuću primao, vidljivo mjesto Boga i cjelivao me je cjelovom mira u Gospodinu, veseleći se što mu je Bog dao pomoćnika u vinogradu Gospodnjem.“

„Drugi dan, 12. travnja, misio sam privatno u Juršićima: u crkvi gdje sam se rodio u Gospodinu, krstio. O blažena voda koja me je oprala, blažene ruke svećenika koje su me polile životvornom vodom. Bili su prisutni: majka i Zora [sestra], Pavić, Brumnić, Cukarić Valentin, Vinko, … Josip Cukarić.“ 

IMG 5960

 „Dne 13. travnja išao sam u Premanturu. Bio sam do 15. travnja. Na 18. travnja (Uličnica) ispovijedao sam djevojke u Svetvinčentu; u večer išao sam u Tinjan: čim sam došao tamo, zatvorio sam se u ispovjedaonicu! Bio sam do Uskrsa popodne. U večer sam došao doma praćen od velečasnog Brumnića, propovjednika. Sve se je pripravljalo, kitilo, plelo vijence. Malo i veliko, staro i mlado sve je radilo. Hvala vam, dragi Čabrunci; Bog vam široko naplatio, nagradio, i blagoslovio vas. U jutro 26. travnja, u 9 sati krenuli smo pješke, procesionalno u Svetvinčenat pjevajući hrvatski i talijanski i moleći. Fino je uspjelo: ljudi i žene, djeca su me čekala u dvorištu kad sam izišao iz kuće! Te propovjednik reče narodu: „Sada kreće mlada nevjesta… sada napušta svoj dom, svoju majku i svojega oca i ide na put da Bogu žrtvuje žrtvu nekrvnu i samog sebe.“

 „Djevojčica me je pozdravila pjesmicom i čestitkama! Došli smo velikom procesijom do Svetvinčenta. Na početku mjesta čekale su me oblasti, lokalne vlasti. Naroda je bilo nebrojeno. Djevojčica me pozdravila i darovala mi križ u ime cijelog mjesta.“

„Na vratima crkve čekali su me dječak i djevojčica da mi dadu klas pšenice i kalež, moleći se da se svih njih sjetim kada budem na oltaru žrtvovao!“

„Govor je bio krasan: Svećenik je za Boga, za vas. Između vas je uzet, za vas je postavljen, da se za vas žrtvuje!“

„Na objedu su bili razni govori od pozvanih. Zahvalio sam se i u velikom ganuću, osobito kada sam spomenuo svoju majku i oca i braću. Kad sam se dosjetio njihovih žrtava, suze su oblile lice i nisam mogao više da progovorim. Moje suze neka im govore o mojoj sinovskoj velikoj zahvalnosti. Sve je bilo lijepo, sve utješljivo! Hvala Tebi, o Bože, i Tebi, Majko moja nebeska. Ti si bila stalno vesela kada si me vidjela na oltaru svojeg Sina… Iza toga i u tome ipak bilo je i žalosti. Neću da to sakrivam, o Bože! Trpio sam radi oca. Ali, veseo sam sada što sam trpio. Nakon toga i druge poteškoće. Činilo mi se da se moja duša, a i da sam se ja sav preobrazio, da neće više moja narav dolivati: a evo, opet puno poteškoća i velikih poteškoća. Dođe mi napast da ne vjerujem u Tvoju pomoć, moj Bože! Ali kako se nađem utučen. Daj mi puno vjere, moj Bože. Moja čistoća koji puta je u pogibli! Majko moja, Tebi izručujem taj dragulj, da mi ga Ti uvijek očuvaš. Okusio sam ipak slast duhovnog očinstva. Približio sam duše, čuo sam ih, utješio ih po Tvojoj svetoj milosti! Daj mi, Bože, puno ljubavi do svih duša. Daj da ne živim nego li za Te i za njih u velikoj ljubavi. Preporučujem Ti osobito jednu dušu, za koju sam žalostan, jer se bojim da će se pogubiti, izgubiti. Očuvaj me, Bože, od svakog grijeha u ispovijedi, daj da ne tražim ništa izvan zdravlja duše! Odstrani od mene svaku znatiželjnost! Tim kratkim mislima, tim molitvama zaključujem ovaj dio svojeg života.“

IMG 5970

„O sveto Tijelo Isusovo, budi mi u pomoći i budi mi jakost. Sveta Krvi Isusova, operi me od svake ljage, neka se moja krv pretvori u Nju i neka tako teče po svim žilama za Boga i bližnjega! Danas imamo blagdan, mi mladomisnici, ovdje u „Lombardu““, citirao je mons. Bogdan, zaključivši da bi svaki komentar mogao samo  razvodniti to veliko blago, dragulj duše koja je u potpunosti živjela za Boga i koju je Bog ovjenčao palmom mučeništva.

U Svetvinčentu se hodočasnicima prigodno obratio mjesni župnik vlč. Darko Zgrablić. U nastavku su posjetili Kanfanar gdje ih je dočekao župnik, vlč. Joško Listeš. Osim o Bulešićevom djelovanju u Kanfanaru, koje je napose bilo obilježeno veoma intenzivnim radom u pastoralu mladih, vlč. Listeš ih je upoznao i s likom i sudbinom bivšeg kanfanarskog župnika Marka Zelka, koji je ondje djelovao prije Bulešića. Vlč. Zelko je ubijen vješanjem u jeku Drugog svjetskog rata. Vojni kapelani su nastavili dalje prema Vrsaru, gdje im je domaći župnik, vlč. mr. Lino Zohil prikazao povijest mjesta i župne crkve sv. Martina. U Lanišću, mjestu pogibije bl. Bulešića, primio ih je župnik vlč. Josip Mašina. Hodočasnici su ondje izmolili Večernju, te posjetili mjesto pogibije, župnu kuću koja je nedavno uređena kao memorijalni prostor. Vojni kapelani su hodočašće završili posjetom pavlinskom samostanu i župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Sv. Petru u Šumi. Hodočašće Putevima bl. Miroslava Bulešića, kao i cijeli proljetni susret, koordinirao je kapelan pri PU Istarskoj preč. mr. Ilija Jakovljević, koji je ujedno i vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.

(Txt: G. Krizman, Foto: Vicepostulatura bl. M. Bulešića)

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR, (od 1:44)

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.