U ovim posebnim trenucima imajući na pameti odgovornost za svoje vjernike i obdržavajući upute mjerodavne vlasti, koja se brine za zdravlje svih žitelja, smatramo potrebnim dati upute i preporuke u svezi slavljenja liturgijskih čina i drugih vjerskih aktivnosti u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Kao vjernici oslanjamo se i na djelotvornost naših molitava i povjeravamo Gospodinu bolesne i sve one koji se brinu o javnom zdravlju. 

Osim toga, imajući na pameti preporuke mjerodavnih ustanova kao i odredbe drugih biskupija te kako bi se izbjegla različita tumačenja u svezi okupljana osoba, Porečka i Pulska biskupija, za sada dok se drugačije ne odredi, daje sljedeće upute i preporuke kako vjernicima tako i svećenicima:

1. Preporuke u svezi sudjelovanja na vjerskim slavljima

  • neka se pridržavaju preporuka i općih mjera zaštite od respiratornih zaraznih bolesti,
  • neka se suzdržavaju od dolaska na vjerska slavlja i okupljanja u slučaju bolesti i pojave simptoma infekcije dišnih putova,
  • neka izbjegavaju odlazak na vjerska okupljanja i vjerska slavlja osobe koje su bile u područjima zahvaćenim širenjem zaraze ili su bile u doticaju s osobama koje su oboljele od koronavirusa,
  • neka izbjegavaju odlazak na vjerska slavlja i druga vjerska okupljanja, posebice onih koja uključuju veći broj prisutnih, starije životne dobi i osobe s kroničnim bolestima,
  • neka svećenici sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha ne slave mise s narodom niti dijele sakramente, ako je moguće neka nađu zamjenu.

2. Upute prilikom liturgijskih slavlja

  • Neophodno je održavati udaljenost između svih sudionika od najmanje dva metra prilikom ulaska i izlaska iz crkvenih objekata te unutar same crkve, neovisno o tome sjedi li se u klupama, stoji ili čeka u redu za podjelu svete pričesti.
  • za članove zajedničkog kućanstva nije potrebna udaljenost od dva metra jedno od drugih,
  • ako je moguće organizirati, preporuča se da liturgijsko slavlje prenosi zvučnicima na prostoru ispred ulaza i oko crkve tako da dio vjernika može pratiti izvan crkve,
  • tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz obdržavanje mjere fizičkog distanciranja,
  • neka se u škropionicama na ulazima i na drugim mjestima u crkvama i kapelama, zasada, ne čuva i ne ulijeva blagoslovljena voda; neka te posude ostanu prazne. Stoga će vjernici pri ulasku i izlasku iz crkve pokleknuti ili se duboko nakloniti znamenujući se znakom križa bez blagoslovljene vode,
  • neka se kao gesta pružanja mira u slavlju Euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja,
  • neka se vjernici pričešćuju primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima, a djeci neka se ne stavlja križić tijekom pričesti,
  • neka svećenik prije misnog slavlja dobro opere ruke, a neposredno prije početka dijeljenja svete pričesti neka upotrijebiti dezinficijens za ruke na bazi alkohola,
  • neka se u koncelebriranim slavljima samo glavni slavitelj pričesti pod obje prilike, ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.

3. Druge upute i preporuke

  • Za ispovijed se preporuča prostor (crkva ili sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potrebno fizičko distanciranje,
  • sakramenti vjenčanja, krštenja i drugo odvija se na način da bude prisutno najviše 10 osoba ukoliko se radi o manjem prostoru ili više osoba s prethodno navedenim razmakom od najmanje 2 metra između osoba. Svećenik, kumovi i ostale osobe koje neminovno dolaze u bliži kontakt preporuča se da nose maske, dok se fizički kontakt posebno s malim djetetom od strane osoba koje nisu roditelji izbjegavaju. Obredne geste koje pretpostavljaju nužnost dodira potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru. Malo dijete ne nosi masku zbog opasnosti od gušenja,
  • krizme koje su predviđene za mjesec svibanj odgađaju se do daljnjeg,
  • župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu u organizaciji župe se do daljnjega odgađaju,
  • pjevanje pjevačkoga zbora i zajednice do daljnjega se izostavlja,
  • neka se redovito i često provjetravaju crkve i druga molitvena mjesta,
  • neka se primjenjuju mjere pojačane higijene i svakodnevnog čišćenja vjerskih prostora,
  • neka se osiguraju punktovi s dezinficijenskim sredstvima za ruke u prostorima gdje se vjernici okupljaju,
  • neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

Sastavni dio ovih preporuka su i preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o fizičkom distanciranju, pojačanoj osobnoj higijeni, pojačanoj higijeni prostora i praćenju zdravstvenog stanja koje su u privitku.

Ove preporuke stupaju na snagu od subote, 2. svibnja 2020, te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih preporuka i uputa opozivaju se ranije odredbe izdane od Hrvatske biskupske konferencije 19. ožujka 2020. u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom.

U vezi navedenoga, s obzirom na moguću brzu promjenu epidemiološke situacije preporuča se svećenicima pratiti upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstva,  te postupati sukladno preporukama.

Pozivamo župnike da prate svoje zajednice u ovim zahtjevnim trenucima te da ih podsjete na vrijednost obiteljske i osobne molitve, da ih pozove na molitvu za one koji su slabijeg zdravlja a na poseban način za one koji su zahvaćeni virusom i za sve one koji im pomažu kako bi ozdravili.

Zazivamo na sve zagovor Majke Božje Marije, Zdravlja bolesnih, i blaženog Miroslava Bulešića.

                                                                                                †Dražen Kutleša

Poreč, 30. travnja 2020.

Prot. br.: 169/2020.

 

  • 1. Temeljne odrednice

Svaki boravak u zatvorenom javnom prostoru predstavlja povećani rizik za zarazu s COVID-19 u odnosu na boravak u obiteljskom domu odnosno kućanstvu.

Boravak u crkvi i u drugim molitvenim prostorima. Boravak se mora organizirati na način da bude vremenski skraćen koliko je to moguće te da se osigura u što većoj mjeri fizičko distanciranje sudionika (vjernika, svećenika i liturgijskih poslužitelja) kao i pojačana osobna higijena i higijena prostora.

Vjerske obrede može se obavljati i na otvorenome ili kojem drugom prikladnom prostoru.

Ako je odlazak u crkvu ili drugi molitveni prostor i povratak povezan s putovanjem javnim prijevozom, potrebno je poštovati za to donesene mjere.

  • 2. Fizičko distanciranje

2 m udaljenosti u klupama i u prostoru. Neophodno je održavati udaljenost između svih sudionika od najmanje dva metra prilikom ulaska i izlaska iz crkvenih objekata te unutar same crkve ili drugog molitvenog prostora, neovisno o tome sjedi li se u klupama, stoji li se ili se čeka u redu za vrijeme liturgijskog slavlja ili obreda. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da budu odvojeni dva metra jedno od drugih u klupama.

Označivanje sjedećih mjesta. Preporučuje se unaprijed označiti sva sjedeća i stojeća mjesta međusobno udaljena najmanje 2 metra, te ograničiti ulazak za najviše onoliko sudionika koliko ima označenih mjesta na način da se ostalim sudionicima omogući praćenje liturgijskog slavlja ili obreda izvan crkve ili drugog molitvenog prostora.

Po mogućnosti na otvorenom prostoru. Preporučuje se, ako u nekoj zajednici postoji mogućnost, organiziranje cijelog liturgijskog slavlja, molitve ili obreda na otvorenom ili dijelom na otvorenom te da se liturgijsko slavlje ili molitva odnosno obred prenosi zvučnicima ispred ulaza i oko crkve ili drugog molitvenog prostora tako da ga dio vjernika može pratiti izvan crkve odnosno molitvenog prostora. U prostoru izvan crkve ili drugog molitvenog prostora preporučuje se također označiti sjedeća i stojeća mjesta poštujući razmak od po mogućnosti 2 metra.

Redoslijed ulaska i izlaska. Predlaže se da sudionici ulaze jedan po jedan na način da prvi koji ulazi zauzima najudaljenije mjesto u crkvi ili drugoj molitvenoj prostoriji, gledajući od vrata, i tako po redu. Razmak među sudionicima treba biti najmanje 2 metra kod ulaženja i kretanja crkvom ili drugim molitvenim prostorom. Preporučuje se da se izlazak sudionika organizira tako da izlaze jedan po jedan i to na način da prvi izlazi sudionik najbliže vratima. Sudionike treba podsjetiti da i nakon završetka liturgijskog slavlja drže distancu, da se ne zadržavaju u grupama i ne ostvaruju bliske kontakte jedni s drugima.

Kretanje i sjedenje u crkvi ili drugom molitvenom prostoru. Kretanje vjernika treba pokušati organizirati na način da vjernici što kraćim putem idu prema svome mjestu, da sami ne otvaraju niti zatvaraju vrata. Vjernike je također neophodno poticati na izbjegavanje dodirivanja predmeta i površina poput rukohvata, klupa i sl.

Ako je moguće, preporučuje se da barem pojedini vjernici zauzimaju točno određena i uvijek ista mjesta.

  • 3. Pojačana osobna higijena

Treba izbjegavati dodirivanje usta, nosa, očiju i lica rukama.

Higijena ruku. Pri ulasku i izlasku sudionici trebaju dezinficirati ruke. Na ulazu u crkvu ili drugi molitveni prostor te unutra na još pokojem lakše dostupnom mjestu, treba osigurati dozatore s dezinfekcijskim sredstvom na bazi etilnog 70 % alkohola radi dezinfekcije ruku.

 

Dezinficijens. Sredstvo za dezinfekciju potrebno je u količini od 1 do 2 ml nanijeti na suhe i čiste dlanove (obično jedan potisak, ili prema uputama proizvođača).

Dlanove i područje između prstiju potrebno je protrljati dok se ne osuše, a sredstvo nije potrebno isprati.

Potrebno je voditi brigu o dostatnoj upotrebi dezinficijensa za ruke te se obavezno javiti odgovornoj osobi u slučaju da je u dozatoru preostala manja količina sredstva za dezinfekciju kako bi se osigurao novi.

 

Kašljanje/kihanje. Kod kašljanja i kihanja prekrivaju se usta i nos laktom ili papirnatom maramicom koju poslije treba odbaciti u koš za otpad s poklopcem te dezinficirati ruke. Pri kašljanju i kihanju treba okrenuti lice od drugih osoba.

Posude. Ne treba dijeliti čaše, drugo posuđe i druge predmete s drugim osobama.

 

Maske za lice. Preporučljivo je koristiti zaštitne maske preko usta i nosa tijekom boravka u zatvorenom prostoru. To posebno vrijedi za svećenika kod podjele pričesti te za osobe zadužene za prikupljanje milostinje.

  • 4. Pojačana higijena prostora

Prozračivanje prostora. Prostorije je obvezno prozračivati najmanje dva puta dnevno u trajanju od minimalno pola sata prije dolaska i nakon odlaska vjernika, ili ako to vremenske prilike dopuštaju ostaviti otvoren prozor.

Čišćenje prostora. Dodirne točke kao što su ručke na vratima, ručke na prozorima, radne površine, rukohvate, slavine u toaletima, tipke vodokotlića, prekidače za struju, zvona na vratima, ploče dizala te druge dodirne površine koje koristi veći broj osoba neophodno je dezinficirati na početku i na kraju svakog liturgijskog slavlja a najmanje 2 puta dnevno.

Čišćenje se provodi u vrijeme kada su vjernici odsutni.

  • 5. Praćenje zdravstvenog stanja

Osjetljive skupine vjernika. Starijim i bolesnim vjernicima preporučuje se da se još za neko vrijeme suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja, pobožnosti, molitve ili obrede osobito na ona koja podrazumijevaju veći broj prisutnih, a posebno ako se ista mogu pratiti putem medija. Također se preporučuje da se suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja, pobožnosti molitve ili obrede, osobe koje dijele kućanstvo s osobama starije životne dobi i osobe s kroničnim bolestima.

Osobe s povišenom temperaturom. Sudionici ne ulaze u vanjske prostore (dvorište, vrt) i unutarnje prostore ako imaju povišenu tjelesnu temperaturu, respiratorne simptome poput kašlja i kratkog daha ili koji su pod rizikom da su mogli biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogli biti zaraženi s COVID-19 ili su u samoizolaciji.

Prethodno mjerenje temperature. Prije odlaska na okupljanje u zatvorenom prostoru, svim sudionicima se preporučuje da izmjere kod kuće tjelesnu temperaturu. Ako je tjelesna temperature viša od 37,2 °C osoba treba odgoditi sudjelovanje u okupljanjima. Isto tako, osobe koje imaju simptome bilo koje bolesti (npr. kašalj, otežano disanje, učestalo disanje, grlobolja, glavobolja, učestalo kihanje, probavne smetnje, gubitak okusa ili mirisa itd.), treba odgoditi sudjelovanje u okupljanjima.

  • 6. Upute za čišćenje i dezinfekciju

Upute za čišćenje i dezinfekciju

Bez oboljelih od COVID-19:

Osobe pod sumnjom ili oboljele od COVID-19:

Upute za korištenje zaštitnih maski

 

  • 7.  Specifične mjere za Katoličku crkvu, vjerske zajednice koje imaju sličan obred i vjernička okupljanja i aktivnosti

Bez blagoslovljene vode na ulazu. Preporučuje se uklanjanje blagoslovljene vode iz crkava i drugih liturgijskih prostora kojom obično vjernici čine znak križa prilikom ulaska ili izlaska iz crkve ili drugog molitvenog prostora.

Nema molitvenika ni pjesmarica. Za vrijeme trajanje epidemije, neophodno je uklanjanje molitvenika i pjesmarica iz klupa.

Nema pružanja ruku. Izbjegava se pružanja znaka mira u slavlju euharistije uobičajenom gestom.

Dezinfekcija ruku svećenika. Obvezna je dezinfekcija ruku svećenika – djelitelja svete pričesti prije samog čina podjeljivanja svete pričesti.

Sveta pričest na ruke. Podjela svete pričesti preporučuje se isključivo na ruku, a ne na usta.

Mjere za ispovijed. Za ispovijed se preporučuje prostor (crkva ili sakristija ili dvorana ili drugi odgovarajući molitveni prostor) gdje je moguće ostvariti preporučeni fizički razmak između vjernika.

Nema kateheze. Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu u organizaciji župe se do daljnjega odgađaju.

Nema zborskog pjevanja. Pjevanje koje predvodi veća skupina pjevača s jednoga mjesta do daljnjega se izostavlja.

Prikupljanje milostinje. Postupak prikupljanja milostinje neka se prilagodi tako da vjernici ne dolaze rukama u kontakt s košaricom u koju prikuplja novac. Treba izbjegavati da vjernici jedan drugome dodaju košaricu za milostinju.

Ograničen broj sudionika na primanju sakramenata i nošenje maski. Sakramenti vjenčanja, krštenja i drugi obredi odvijaju se na način da bude prisutno najviše 10 osoba ako se radi o manjem prostoru ili više osoba s prethodno navedenim razmakom od najmanje 2 metra između osoba. Svećenik, kumovi i ostale osobe koje neminovno dolaze u bliži kontakt preporučuje se da nose maske za lice, dok se fizički kontakt posebno s malim djetetom od strane osoba koje nisu roditelji izbjegavaju. Obredne geste koje pretpostavljaju nužnost dodira potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru.

Malo dijete ne nosi masku zbog opasnosti od gušenja.

Bez fizičkih kontakata. Bliske fizičke kontakte (rukovanje i ljubljenje) prilikom čestitanja je neophodno izbjegavati.

 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Zagreb, 30. travnja 2020.

 

Draga braćo i sestre!

Dok smo se nastojali usredotočiti na razmišljanje o Velikom tjednu, muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina nismo mogli ostati ravnodušni i ne razmišljati o onim događajima koji nas tište zadnjih mjeseci.

Vazmenim bdijenjem započelo je slavlje Vazma koje Crkva slavi 50 dana, sve do svetkovine Pedesetnice. Uskrsno slavlje, vrhunac liturgijske godine, najvažniji kršćanski blagdan, kada slavimo pobjedu Isusa Krista nad smrću, predvodio je mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, u porečkoj katedrali 12. travnja 2020. godine, s početkom u 10 sati. Ove godine, zbog sprječavanja širenja pandemije koronavirusa, poštujući odredbe Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o zabrani javnog okupljanja, mons. Kutleša je svetu misu predvodio bez prisutnosti naroda Božjeg. Uz njega su bili koncelebrirali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič. Misa je bila u direktnom prijenosu na Radio Istri. 

https://www.mixcloud.com/PorečkaiPulskabiskupija/uskrsna-homilija-porečkog-i-pulskog-biskupa-mons-dražena-kutleše-12-4-2020/

(Audio zapis: Toni Brajković)

Mons. Kutleša je na početku euharistijskog slavlja svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs te iskazao svoju blizinu i ohrabrenje svima koji trpe, pogođeni krizom uzrokovanom pandemijom koronavirusa. U nadahnutoj homiliji, čitajući znakove vremena i s obzirom na ozbiljnost situacije koja nas je zadesila, mons. Kutleša je istaknuo da nas događaji Velikog tjedna potiču na dublje razmišljanje o smislu našega života i traženju pravoga lijeka za naše bolesno društvo u kojem trebamo živjeti zdravim kršćanskim životom. „Modernom čovjeku patnja se čini neugodna i neprihvatljiva, a naporan rad nerazuman i ponižavajući. (…) Moramo biti svjesni da su patnja i poteškoće dio našega svagdanjeg života i treba ih očekivati i s njima se suočavati kao što nam i naš Gospodin Isus pokazuje na svom križnom putu. Prihvaćanjem svoga križa manje se ljutimo i nismo toliko tjeskobni, osim toga taj križ nam pruža više radosti i sreće što možemo u tome slijediti Isusa. Zapravo donosi neobičan mir i spokoj mirne savjesti.“

IMG 20200412 104320Iako čovjek često želi ostvarivati svoje planove, ne pitajući se što Bog od njega želi, mons. Kutleša je naglasio da je važno znati „da naša istinska sreća dolazi ne dobivanjem onoga što želimo, već onoga što Bog želi od nas. (…) Pravi mir dolazi iz pažljivog prepoznavanja i prihvaćanja Božje volje.“

Osim toga, čovjek često želi imati sigurnost i kontrolu nad svojim životom, ali to nas dovodi do velike tjeskobe, a nerijetko i do depresije, stoga je rješenje u prihvaćanju činjenice da često nemamo kontrolu nad mnogim stvarima i to je za nas oslobađajuće, rekao je mons. Kutleša. Također, veliki mir i slobodu nam donosi prihvaćanje činjenice da nismo mi najvažniji na svijetu. „Ponekad su drugi ljudi važniji od nas. Možda smo čak i pozvani da damo svoj život kako bi i drugi živjeli. Pa i Isus je dao svoj život da bi nas oslobodio od grijeha. Moramo se predati drugima čije su potrebe važnije od naših. Svijet ne postoji samo zbog nas i onoga što želimo.“

U ovom vremenu pandemije mnogi ljudi iznenada umiru, ne nalazeći pomoći. To nas upućuje da je život kratak i nepredvidiv, rekao je Biskup. „Ova spoznaja nam pomaže da učinimo ono što je najvažnije da budemo spremni za susret s Bogom. Toliko ljudi provodi svoj život živeći neozbiljno i neodgovorno, zanemarujući ono što je najvažnije za njihov istinski život. Kada istinski shvatimo što je naš zemaljski život tada postajemo svjesni da je prolazan i da ne možemo ništa s ovoga svijeta ponijeti sa sobom u svojim mrtvačkim džepovima. Kada shvatimo tu realnost lakše ćemo je prihvatiti i prepustit ćemo se našem Gospodinu da nas vodi svojim putevima.“

IMG 20200412 100035Marija vidi, ali ne prepoznaje uskrslog Isusa. I nama se događa da nam žalost i tuga zamrače um i oči te nam oduzimaju sposobnost da vidimo jasnije druge mogućnosti i tumačenja. „Gospodin nam je prisutniji više nego mi sami sebi; On je prisutniji od bilo koga ili bilo čega u ovom svijetu. Ipak, čini se da vidimo sve i svašta, osim Njega. To je naša duhovna sljepoća. (…) Moramo se otisnuti na put vjere u kojem će naše oči biti otvorene kako bismo svugdje mogli vidjeti Božju prisutnost.“ Marija Magdalena je prošla put od straha do zrele vjere u uskrslog Krista. Radi loših iskustava iz prošlosti, mi smo skloni i sadašnje događaje tumačiti negativno te zaboravljamo da i u teškim i bolnim trenucima postoji nada, rekao je Biskup.

„Bog nam uvijek daje nove mogućnosti koje su oko nas, ali smo fokusirani samo na svoje probleme i svoje misli. Nove mogućnosti se često pojavljuju i u bolnim okolnostima samo ih trebamo uočiti i prihvatiti. Trebamo vjerovati da nakon muke i smrti dolazi uskrsnuće.

Marija je obavila svoje putovanje. Položila je ispit vjere. Jesmo li se mi uopće uputili na taj put? Ili smo još ostali u strahu? Što je s nama? Što je s našom vjerom u uskrslog Gospodina?

Razmislimo o ovim stvarima. Zapamtimo ih. Izvucimo ih kad nam se život događa odveć brzo i kada odlučuju o nama ali bez nas, kad ništa nije onako kako bismo željeli. Kada postanemo ponizni, trijezni, skromni i usredotočeni na život tada ćemo postići veliki mir i oslobođenje.“, zaključio je mons. Kutleša svoju homiliju.

Euharistijsko slavlje je završilo svečanim vazmenim blagoslovom.

   

 

 

uskrs1034USKRSNA PROPOVIJED BISKUPA KUTLEŠE

Poreč, 12. travnja 2020.

Draga braćo i sestre!

Dok smo se nastojali usredotočiti na razmišljanje o Velikom tjednu, muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina nismo mogli ostati ravnodušni i ne razmišljati o onim događajima koji nas tište zadnjih mjeseci. Ne znamo koliko će trajati ova pandemija koronavirusa, koliko će ljudi morati patiti i koliko će ljudi umrijeti. Osjećamo se nemoćno čekajući cjepivo koje bi trebalo riješiti sve naše brige i probleme. Ostaje nam samo nada da će to biti tako. Neke stvari u našem životu teško je prihvatiti. One nekada poljuljaju naš svijet i urežu nam se duboko u srce tako da ih se sjećamo tijekom cijelog života. Međutim, ako ih se prihvati zbog istine koju nam prenose, one donose veliki mir i olakšanje. Događaji Velikog tjedna potiču nas na dublje razmišljanje o smislu našega života i traženju pravoga lijeka za naše bolesno društvo u kojem trebamo živjeti zdravim kršćanskim životom. Dok promatramo Kristovu muku, smrt i uskrsnuće pitamo se kako ostvariti i što promijeniti u svom životu kako bismo mogli živjeti kršćanski i prihvatiti sve kušnje koje su pred nama?

Blagodati suvremenog svijeta uvjerile su nas da život treba biti lijep i ugodan. Naši su preci živjeli živote koji su bili mnogo teži i kraći. Život je bio dolina suza. Prihvatili su da je patnja sastavni dio života preko koje se čovjek ostvaruje. Drugim riječima, prihvatili su svoj križ. Modernom čovjeku patnja se čini neugodna i neprihvatljiva, a naporan rad nerazuman i ponižavajući! Postajemo ogorčeni i na najmanju patnju. Ljutimo se i upadamo u tjeskobu i depresiju radi pomisli da bismo mogli patiti.

Moramo biti svjesni da su patnja i poteškoće dio našega svagdanjeg života i treba ih očekivati i s njima se suočavati kao što nam i naš Gospodin Isus pokazuje na svom križnom putu. Prihvaćanjem svoga križa manje se ljutimo i nismo toliko tjeskobni, osim toga taj križ nam pruža više radosti i sreće što možemo u tome slijediti Isusa. Zapravo donosi neobičan mir i spokoj mirne savjesti. Oslobođeni smo nerealnih očekivanja koja nam stvaraju ljutnju i pritisak. Također smo postali zahvalni za radost da smo je mogli iskusiti.

Često mislimo da bismo trebali biti u stanju raditi ono što nas veseli i povećava naše samoostvarenje. Važno je imati na pameti da naša istinska sreća dolazi ne dobivanjem onoga što želimo, već onoga što Bog želi od nas. Naša sudbina nije raditi ono što želimo, nego slijediti Božji plan. Zar ne molimo: „Oče, budi volja tvoja“, a ne moja. Pravi mir dolazi iz pažljivog prepoznavanja i prihvaćanja Božje volje.

Žalosno je koliko malo ljudi danas istinski razgovara s Bogom o važnim stvarima. Jednostavno odlazimo i radimo ono što želimo, očekujući da će nas Bog izbaviti ako ne bude dobro. Ti i ja ne postojimo samo radi naših hirova; imamo određeno mjesto u Božjem planu. Imamo veći spokoj kada prepoznamo to mjesto i ponizno tražimo Božju volju. Prihvaćanje činjenice da nismo gospodari vlastite sudbine, a ni kapetani vlastitog broda, daje nam veći mir. Također nam obično uštedi puno uzaludno potrošenog vremena i prijeđenih kilometara. Ponizno prihvaćanje činjenice da naš život nije samo zbog nas i onoga što želimo je istina koja nas oslobađa. Kršćaninov život je život koji je uvijek usmjeren na druge više nego na sebe.

Imati sigurnost i kontrolu nad životom je iluzija. Možda imamo planove za sutra, ali postoji mnogo stvari između sada i sutra nad kojima nemamo kontrolu. Ne možemo čak ni kontrolirati ni jamčiti sljedeći otkucaj svoga srca. Mogu misliti da imam sutra pod kontrolom, ali sutra mi nije obećano; možda nikad neće doći. Budući da mislimo da kontroliramo nekoliko stvari, mislimo da možemo kontrolirati i sve stvari. Nije baš tako. Naši pokušaji kontrole i manipulacije rezultatima su komični, ponekad čak i štetni za nas i cijelo društvo.

Razmišljanje da možemo kontrolirati stvari navodi nas na to da ih moramo kontrolirati. To dovodi do velike tjeskobe, a često i do depresije. Obično mislimo ako ih kontroliramo da ćemo biti manje tjeskobni. To je daleko od istine. U stvari, što više mislimo da možemo kontrolirati, to više pokušavamo  kontrolirati, što povećava naše opterećenje i tjeskobu. Ljutimo se na kraju jer otkrivamo da postoji mnogo stvari i ljudi koje ne možemo kontrolirati. To izaziva frustraciju i strah.

Bili bismo slobodniji i manje tjeskobni kada bismo jednostavno prihvatili činjenicu da postoji mnogo stvari, većina stvari, nad kojima nemamo kontrolu i u koje ne možemo biti sigurni. Naše očekivanje da je sve pod kontrolom je nerealno. Život prolazi brzo. Jednostavno prihvaćanje činjenice da često nemamo kontrolu nad mnogim stvarima dovodi do oslobođenja.

Kada čujemo rečenicu da nismo toliko važni koliko mislimo visoko o sebi, malo nas zaboli. Često mislimo da bi se cijeli svijet trebao vrtjeti oko nas. Mislimo da su važni samo naši osjećaji i naša dobrobit. Mi volimo Boga na poseban način, ali to ne mijenja činjenicu da se često moramo prepustiti drugima koji također vole Boga na poseban način kao i mi. Ponekad su drugi ljudi važniji od nas. Možda smo čak i pozvani da damo svoj život kako bi i drugi živjeli. Pa i Isus je dao svoj život da bi nas oslobodio od grijeha. Moramo se predati drugima čije su potrebe važnije od naših. Svijet ne postoji samo zbog nas i onoga što želimo.

Veliki je mir i sloboda u prihvaćanju činjenice da nismo najvažniji na svijetu. Često postajemo toliko tjeskobni jer nismo prepoznati dok drugi jesu ili ako naši osjećaji i sklonosti nisu prioriteti. Prihvaćanje istine da nismo toliko važni omogućava nam da se opustimo i uživamo brinući se o drugim ljudima i pridajući im na važnosti.

Ljutimo se i negodujemo što nas je ovaj svijet ostavio i što nam nije dao ono što smo željeli uzeti. Otiđimo i prošećimo se grobljima. Svi ti ljudi koji leže na groblju isto su razmišljali kao i mi, borili se s istim pitanjima, čežnjama i nadama. Ako su bili vjerni našli su ostvarenje svojih želja, oni su s Bogom i spoznali su da nevolje ne traju zauvijek.

Više nego bilo koje drugo doba zabavljamo se iluzijom da se smrt može lako odgoditi ili prevariti, iako svi znamo da je to nemoguće. Mnogi u ovim trenucima pandemije umiru iznenada, tražeći pomoć od onih koji im ne mogu pomoći i ostaju prepušteni sami sebi. Mi ostajemo bespomoćni i bez riječi. Oni odlaze bez pozdrava. Nama ostaje grižnja savjesti i pitanje jesmo li mogli učiniti više dok su bili s nama. Život je kratak i nepredvidiv. Postoji čudan spokoj i sloboda u shvaćanju činjenice da je život kratak. 

Ova spoznaja nam pomaže da učinimo ono što je najvažnije da budemo spremni za susret s Bogom. Toliko ljudi provodi svoj život živeći neozbiljno i neodgovorno, zanemarujući ono što je najvažnije za njihov istinski život. Kada istinski shvatimo što je naš zemaljski život tada postajemo svjesni da je prolazan i da ne možemo ništa s ovoga svijeta ponijeti sa sobom u svojim mrtvačkim džepovima. Kada shvatimo tu realnost lakše ćemo je prihvatiti i prepustit ćemo se našem Gospodinu da nas vodi svojim putevima.

Marija vidi i ne prepoznaje uskrslog Isusa. Zašto Ga ne prepoznaje? Je li promijenio izgled? Ili su joj se u očima pojavile suze i nije mogla dobro vidjeti? Ne možemo reći, ali u svakom slučaju ona gleda ravno u Isusa, ali Ga ipak ne prepoznaje, čudno što žalost i tuga učine čovjeku, zamrače mu um i oči. Gledamo, a ne vidimo. Žalost nam oduzima sposobnost da vidimo jasnije druge mogućnosti, druga tumačenja. Tako lako pretvorimo stvari u katastrofu u našem umu; pretpostavljamo najgore. Marija je na najnižoj mogućoj razini, zatvorena u velikoj napetosti i velikoj tuzi. Nekad nam je lakše prihvatiti tamu groba nego svijetlost uskrsnuća.

Prečesto je to i naše stanje. Gospodin nam je prisutniji više nego mi sami sebi; On je prisutniji od bilo koga ili bilo čega u ovom svijetu. Ipak, čini se da vidimo sve i svašta osim Njega. To je naša duhovna sljepoća. Moramo napraviti put u vjeri i naučiti Ga vidjeti. Moramo doći do normalnog kršćanskog života, koji se živi u svjesnom kontaktu s Isusom u svakom trenutku dana. Je li sunce prestalo biti prisutno samo zato što ga slijepac ne može vidjeti? Naravno da ne. Niti Gospodin ne prestaje biti prisutan među nama jednostavno zato što Ga ne možemo prepoznati i vidjeti. Moramo se otisnuti na put vjere u kojem će naše oči biti otvorene kako bismo svugdje mogli vidjeti Božju prisutnost.

Marija Magdalena napravila je put od straha, od tame praznog groba do vjere u Uskrsloga. Počela je tražiti mrtvo tijelo koje je trebala pomazati. Završava tako što je dala zrelu uskrsnu izjavu: "Vidjela sam Gospodina." To je doista Isus koji je uskrsnuo u istom tijelu. On se proslavlja i sada u potpunosti očituje kao vječni Božji Sin. Doći na uskrsnu vjeru ne znači samo vidjeti Isusa iz Nazareta koji je uskrsnuo od mrtvih, već ga gledati kao Gospodina slave.

Mnogi zbog straha i trauma daju negativna tumačenja događajima iz prošlosti. Brzo se hvatamo loših vijesti, a dobre olako odbacujemo ili ih jedva primjećujemo. Umjesto toga, usmjeravamo se na nekoliko stvari koje idu loše i samo njih vidimo. Tako smo olako negativni i zaboravljamo činjenicu da i u teškim i bolnim trenucima postoji nada. Dok se neka vrata zatvaraju, druga se već otvaraju. Bog nam uvijek daje nove mogućnosti koje su oko nas, ali smo fokusirani samo na svoje probleme i svoje misli. Nove mogućnosti se često pojavljuju i u bolnim okolnostima samo ih trebamo uočiti i prihvatiti. Trebamo vjerovati da nakon muke i smrti dolazi uskrsnuće.

Marija je obavila svoje putovanje. Položila je ispit vjere. Jesmo li se mi uopće uputili na taj put? Ili smo još ostali u strahu? Što je s nama? Što je s našom vjerom u uskrslog Gospodina?

Razmislimo o ovim stvarima. Zapamtimo ih. Izvucimo ih kad nam se život događa odveć brzo i kada odlučuju o nama ali bez nas, kad ništa nije onako kako bismo željeli. Kada postanemo ponizni, trijezni, skromni i usredotočeni na život tada ćemo postići veliki mir i oslobođenje. Amen

Najave i obavijesti

Nedjelja: 31 Svi 2020
Obavijest o Tečaju priprave za brak u mjesecu svibnju

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.