Fra Marijan Glamočak, član Franjevačkog samostana u Rovinju i župnik Župe sv. Antuna opata u Rovinjskom Selu, preminuo je u Rovinju u subotu 10. srpnja, u 75. godini života, 57. redovništva i 49. svećeništva, izvijestila je Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda.

Župa sv. Mihovila arkanđela u mjestu Pazinski Novaki, u Pićanskom dekanatu, proslavila je u nedjelju, 4. srpnja spomendan sv. Ulricha biskupa, kojeg povijest hagiografije pamti kao prvog sveca kojeg je kanonizirao jedan papa, i to papa Ivan XV., godine 993. Do tada su biskupije i samostani sami odabirali svoje zaštitnike i slavili ih kao svece. U Pazinskim Novakima se sv. Ulrich slavi od davnina, a prema kazivanju mještana, to je i toponim za mjesto nedaleko naselja gdje se je nekada nalazila drevna njemu posvećena crkva. Njemu je posvećena župna crkva iz XVII. stoljeća, koja je vjerojatno sagrađena na mjestu starije, ranije građevine.

 1410644

Misno slavlje u nedjelju, 4. lipnja, predvodio je župnik, vlč. Mladen Pranjić. On je u prigodnoj homiliji podsjetio da je sv. Ulrich bio biskup Augsburga koji je umro na glasu svetosti. I tada, kao i danas, bila su teška vremena, zato od njega možemo puno naučiti za naš put svetosti. Na tom putu nam je potrebna Riječ Božja, rekao je propovjednik, i mi smo poput Ezekijela pozvani biti proroci, pozvani smo ne isključiti se iz Riječi. Mi imamo potrebe Duha Svetoga, snage Božje, milosti, da nas Bog „podigne na noge“, citirao je predslavitelj proroka. Bog poziva Ezekijela i šalje ga sinovima Izraelovim. Prorok poziva narod koji je skrenuo sputa, to nikada nije bilo lako, ni onda ni sada, kao ni u vrijeme biskupa Ulricha. Vjerujem da je i sv. Ulrich kušao ono što kaže prorok Ezekijel, „uđe u me Duh“. Nije bilo jednostavno biti biskup, tada kao ni danas, rekao je vlč. Pranjić, ista su vremena, teška vremena,  biti biskup znači ispravljati svećenike, suočavati se s narodom, stalno se nositi s problemima, živjeti u neprestanom stresu zbog problema, u takvim okolnostima je zbilja potrebno da, kao i proroka Ezekijela „Bog podigne na noge“. „Oči su naše vazda uprte u Gospodina“, to je činio prorok Ezekijel i sv. Pavao i sv. Ulrich, svi su oni gledali u Krista i od tuda sva ta njihova snaga, svaka milost. Govoreći o trnu sv. Pavla koji se spominje u Poslanici vlč. Pranjić je istaknuo riječi 'snaga se u slabosti usavršuje', u slabosti i neimaštini,  tek kada smo u potrebi u nama se nastanjuje snaga Božja, milost Božja, Duh Sveti. Moramo biti svjesni da ne kontroliramo stvarnost svojega života već da smo potrebiti Božje milosti, naglasio je između ostalog vlč. Pranjić.

Lik sv. Ulricha nalazi se na glavnoj oltarnoj pali, uz lik Blažene djevice Marije, a crkva posjeduje i povijesni drveni kip svoga zaštitnika, koji čeka restauraciju.

U Župi Pazinski Novaki, u župnoj kući je sjedište redovničke družbe Istarskih župskih sestara, ondje žive 4 sestre koje se brinu o crkvi te služe župi: s. Branimira Salomon, s. Davorka Bertoša, s. Branka Matika i s. Dolores Zornada.

Na kraju mise svi okupljeni su zajedno izmolili Molitvu za nova duhovna zvanja te Molitvu sv. Mihovilu arkanđelu, koje se uobičajeno ondje mole na kraju svake mise.

Mjesto Pazinski Novaki spominje se od 1341. a župa od 1487. godine. Župni arhiv se vodi od 1774. Župna crkva sv. Ulricha je jednobrodna, sa svetištem te 4 kapele i sakristijom. U župi je nastanjeno oko 240 stanovnika. (G. Krizman)

 

O sv. Ulrichu biskupu

U svijetu hagiografije sveti je Ulrich poznat kao prvi od pape svečano proglašeni svetac. Prije njega su pojedine biskupije i samostani sami odabirali svoje zaštitnike, slavili ih kao svece. Koncem X. stoljeća papa je to pridržao sebi i tako je ostalo do danas. Prva je, dakle, službena kanonizacija bila god. 993. u Lateranskoj bazilici, kad je Papa proglasio svetim augsburškoga biskupa Ulricha. Bilo je to 20 godina nakon njegove smrti. Papinska bula, upućena biskupima Galije i Germanije, govori da se u Božjoj Crkvi na slavu Svevišnjega sveti Ulrich, biskup, uvijek može slaviti kao svetac. Oko te kanonizacije radio je treći Ulrichov nasljednik na augsburškoj biskupskoj stolici biskup Liutolf. Inače je Ulrich odmah nakon smrti bio općenito štovan kao svetac.

Starodrevna augsburška biskupija počela je odmah svoga svetoga biskupa sa starokršćanskom mučenicom Afrom štovati kao svoga zaštitnika. On je i pokopan u njezinoj crkvi, u grobu koji si je sam pripremio. Münster sv. Ulricha i sv. Afre – današnja je zgrada veličanstvena kasnogotska i renesansna građevina – uz mjesnu katedralu najslavnija su svetišta Augsburga, mjesta za hodočašća iz cijele biskupije, ali i izvan njezinih granica. Svecu su po njemačkim zemljama podignute brojne crkve, a ima ih i u Sloveniji. Slovenci ga nazivaju sveti Urh. Na svojim se putovanjima blaženi Petar Faber iz Družbe Isusove rado zaustavljao na grobovima sv. Ulricha i sv. Afre u Augsburgu. Koliko je sv. Ulrich bio popularan i štovan svetac svjedoči jedno pismo monaha Otloka iz St. Emmerama iz g. 1050., u kojem stoji da miomiris svetosti svetog Ulricha struji kroz cijeli kršćanski svijet. U kasnom srednjem vijeku sveti je Ulrich bio često zazivan u raznim potrebama kao opće poznati pučki svetac. On je već za života bio poznat i ljubljen kao pravedan i blag čovjek, kome se mogao svatko bez straha približiti, pa je i kasnije kao svetac za puk postao privlačiv svetački lik.

Ulrich je po rođenju pripadao plemićkoj obitelji grofova iz Dillingena. Rodio se kao sin Ukbalda i Ditberge iz Švapske g. 890. u Augsburgu, u Bavarskoj. Crkveni je odgoj i izobrazbu primio u švicarskom samostanu San Gallen, jednom od žarišta vjere i kulture. Ondje ostade do g. 908. Zatim je godinu dana proboravio kod svoga rođaka Adalberona, biskupa u Augsburgu. Njega je naslijedio na biskupskoj stolici Iltin, a njegov će nasljednik biti Ulrich, koji će biskupovati pedesetak godina. Njegovo je biskupovanje prorekla sveta Viborada. Ulrich je kao augsburški biskup bio u svakom pogledu revan duhovni pastir, dobar upravitelj i u duhovnom i u materijalnom pogledu, čovjek sveta života, koji je i sam veoma strogo živio.

Vjerojatno je dobrota svetoga biskupa postala tako popularna i zbog njegove velike ljubavi i dobrohotnosti prema siromasima. Ti su osjetili njegovu darežljivu ruku. Ulrich je bio i veliki promicatelj redovničkoga života. Radi toga je g. 968. osnovao samostan Sv. Stjepana i obnovio samostan Sv. Afre. Taj je veoma stradao uslijed provale Mađara. Te je provale baš na Leškom polju kod Augsburga zaustavio car Oton I. Veliki potukavši 10. kolovoza 955. glavninu mađarske vojske. I Ulrich se mnogo brinuo za obranu svoga grada Augsburga te ga je zato opasao i zidinama.

Ulrich je bio uvjereni potpomagač politike cara Otona I. pa ga je podržavao protiv autonomaških težnja njemačkih feudalaca. Smatrao je da će jako carstvo biti u stanju promicati ispravan društveni poredak te da će u njemu i Crkva bolje i sigurnije moći vršiti svoju misiju. U ono doba kad se Europa tek počela oblikovati, to je bilo od velikog značenja. Ulrich je nastupio i kao mirotvorni posrednik između careva buntovnoga sina, a švapskoga vojvode Liudolfa, koga je pomirio s ocem.

Godine 972. Ulrich se našao u Ravenni kod cara Otona I. te se odrekao biskupije da bi ostatak života proveo u samostanu. Nakon napornoga biskupskoga rada umro je u Augsburgu 4. srpnja 973. godine. Bio je sahranjen u katedrali Svete Afre, koja je kasnije bila njemu posvećena. Svetim ga je proglasio 31. siječnja 993. na koncu Lateranske sinode papa Ivan XV. Sveti Ulrich je napisao nekoliko biskupskih poslanica, ali su se, na žalost, sve izgubile.

Osim u Augsburgu sveti se Urlich svečano slavi i u Ivreji u Italiji, gdje je na svom trećem putovanju u Rim godine 971. uskrsnuo mrtvoga dječaka. Ondje mu je već koncem X. stoljeća bila podignuta crkva, kasnije posve preuređena. Svetog Ulricha zazivaju u pomoć umirući, bolesnici raznih bolesti te porodilje moleći za lak porod.

Svetkovina sv. Tome apostola, zaštitnika Pulske biskupije i grada Pule proslavljena je svečanim misnim slavljem u pulskoj katedrali u subotu 3. srpnja 2021. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju biskupa u miru mons. Ivana Milovana i dvadesetak svećenika te uz asistenciju bogoslova iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“.

Na početku je uvodni pozdrav i riječi dobrodošlice svima okupljenima izrekao katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj. Uputio je dobrodošlicu biskupima, svećenicima, redovnicama i svim vjernicima laicima, te svima koji su misu slušali putem prijenosa na HRT Radio Puli. Misi su nazočili predstavnici Grada Pule na čelu s gradonačelnikom Filipom Zoričićem, Božo Kirin, načelnik Policijske uprave istarske, Vjekoslav Vukšić, načelnik Policijske postaje Pula, Vesna Mijatović, glavna tajnica sveučilišta u Puli i Nikola Vujačić, v. d. ravnatelja Gimnazije Pula. Osobito srdačan pozdrav uz zahvalu na dolasku vlč. Lekaj je uputio efendiji Esadu Jukanu, glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice u Puli.

„Danas, o njegovoj svetkovini želim s vama, razmišljati o sv. Tomi, čovjeku kojega su prozvali da je nevjeran jer nije vjerovao ono što je trebao vjerovati, jer je trebao vjerovati ono što su mu drugi rekli. Kao i svaki čovjek, tako i sv. Toma ima svojih pozitivnih i negativnih strana“, rekao je mons. Kutleša na početku homilije. „Pogledamo li njegove negativne strane primijetit ćemo da je bio vrlo pesimističan. Kada je doznao da je Isus ubijen i da ga nema, Toma je odmah u sebi rekao 'Upravo je to ono što sam očekivao, sve je propalo, nema više ništa, što učiniti nego otići.' I mi u svome životu kada pogledamo svoje osobne probleme, probleme obitelji i društva, koliko puta poželimo otići, napustiti i biti sami i nekako nas nadvlada taj pesimizam jer ne vidimo pozitivnih strana“, napomenuo je mons. Kutleša. „Iz te greške redovito se odlazi u drugu pogrešku koju je napravio sv. Toma, napustio je svoju zajednicu i otišao u samoću, pobjegao je. Obično u takvim situacijama čovjek se povuče u svoju samoću, u depresiju i razmišlja o onim negativnim stvarima. No upravo zajednica, obitelj je ta koja će čovjeku pomoći kada dođu teški trenutci. No, i mi,  kao i sveti Toma, činimo pogrešku izolirajući se od društva, a to samo povećava pesimizam. Nemojmo učiniti tu pogrešku“, pozvao je nadbiskup, „ako vidimo da imamo problema, potrebno je obratiti se drugim ljudima, zajednici, Crkvi, gdje ćemo pronaći utjehu.“ Spomenuo je u tom kontekstu i običaj prethodnih generacija koje su posjećivale obitelji u kojoj je netko preminuo, upravo kako bi iskazali utjehu i blizinu obitelji pokojnika.

 1410500

Govoreći i sv. Tomi nadbiskup je nadalje naglasio kako je on bio iskren, kada nešto ne zna, on pita, ne stidi se svoga neznanja. Zahvaljujući njegovu pitanju Isus je izgovorio riječi koje su svim vjernicima putokaz, „Ja sam Put, Istina i Život.“ Mons. Kutleša je rekao da je veličina čovjeka u tome da i sam sebi prizna kada nešto ne zna, pa tako i u pitanju vjere, „kada čovjek shvati da je grešnik i da se treba obratiti to je velika stvar“. Velika je opasnost mentaliteta današnjega vremena ne shvaćanje razlike između dobra i zla, prikazivanje grijeha kao nečeg normalnog, „a upravo u neprepoznavanju grijeha leže mnoge opasnosti“, naglasio je nadbiskup te nastavio „molimo sv. Tomu da nam da snage da shvatimo ono što ne znamo i da znamo to popraviti i krenuti u avanturu vjere.“ Napomenuo je dalje citat da „čovjek najdalje vidi u tami“, pojasnivši da samo noću vidimo zvijezde koje su svjetlosne godine daleko. U tami noći čovjek može daleko više stvari spoznati nego u svjetlosti kada se mnoge druge stvari nameću. „Molimo sv. Tomu da nam da da možemo gledati daleko i da možemo vidjeti ono što ne možemo očima vidjeti, iza materijalnih stvari počinje duhovni svijet koji čovjek može shvatiti samo vjerom, a to jedar koji ne možemo shvatiti razumom, već se to prihvaća srcem.“

 1410513

Biskup je nadalje istaknuo kako je sv. Toma vrlo odan, „kada je vidio što je Istina i što je realno, on u potpunosti prihvaća ono što je prihvatio, i na kraju i sam svoj život je dao radi Isusa Krista, poginuvši mučeničkom smrću“. I mi smo pozvani u životu sve propitivati, ali zadržati ono što je dobro. Kada shvatimo što je bit vjere, onda to trebamo slijediti do kraja. „I u obitelji trebamo biti dosljedni, i vjerni obećanjima koje jedni drugima dajemo, jer dolazi do problema kada kršimo obećanja ili ponestane povjerenja“, rekao je nadbiskup, te nastavio, o“no što je Isus poručio sv. Tomi poručuje i nama danas, 'Ne budi nevjeran nego vjeran.' Budi vjeran onome što si prihvatio u svome životu, ulogu majke, oca, svećenika, liječnika, vrši ono što ti je povjereno i nastoj u tome biti najbolji, a tako i u pitanju vjere. Trebaš biti dosljedan, uzor, ne toliko riječima koliko postupcima prema drugim ljudima."

„I na kraju Isus kaže, 'Ne budi nevjeran, nego budi vjeran'“, rekao je nadbiskup. „Pogledamo li vidimo da je temelj cijelog našeg življenja vjera, mi vjerujemo većinu stvari koje nismo dokazali, vjerujemo sve ono što učimo u znanosti, gdje god dođemo vjerujemo ljudima, vjerujemo roditeljima, partnerima. Usmjereni smo na vjeru. Kako trebamo vjerovati Bogu, trebamo zadobiti i povjerenje od ljudi, ljudima moramo dokazati da smo mi ljudi od povjerenja. Budemo li svi pošteni, budemo li davali povjerenje drugima i ne dopustili da drugi izgube povjerenje u nas, tada se društvo mijenja i sve se postavlja na svoje mjesto.

 1410542

Neka nam sveti Toma u svemu tome bude uzor, kako biti u životu dosljedan.“, zaključio je propovjednik.

Nadbiskup je, kako je to uobičajeno na sve veće svetkovine, na kraju homilije uputio i kraće promišljanje na talijanskom  jeziku, a kao i obično na talijanskom je bio i dio čitanja i pjesama. 

Misu su glazbeno animirali združeni crkveni zborovi pulskih župa, pod ravnanjem Vilme Grazie Žmak te uz orguljsku pratnju Paole Batel.  

Nakon misnog slavlja na središnjem gradskom trgu Forumu održan je koncert duhovne glazbe Klape „Sveti Juraj HRM“, a nakon toga su nastupili grupa Sergio Rekreativo i Tedi Grubica, s pjesmama Olivera Dragojevića, inače počasnog građanina Pule.

 1410570

Pulska biskupija i Grad Pula svetkovinu svog nebeskog zaštitnika sv. Tome apostola proslavili su četverodnevnim duhovnim događanjima, od srijede, 30. lipnja do same svetkovine, u subotu, 3. srpnja. Od 30. lipnja do 2. srpnja u pulskoj je katedrali održana trodnevna duhovna priprava koju su predvodila dva dekana Pulske biskupije te jedan kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola. Prvoga dana trodnevnice misu je predvodio preč. Ilija Jakovljević, dekan Vodnjanskog dekanata, a drugoga dana preč. Mirko Vukšić, dekan Labinskog dekanata. Trećega dana je prije mise bila svečana pjevana Prva večernja, a misu je predviodio kanonik preč. Marijan Kancijanić. (G. Krizman)

 

Trećega dana duhovne priprave uoči svetkovine sv. Tome ap., zaštitnika Pulske biskupije i Grada Pule, u petak, 2. srpnja 2021, večernju misu u pulskoj katedrali predvodio je preč. Marijan Kancijanić, kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola. Koncelebrirali su katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te župni vikar katedralne župe, vlč. Leonard Škec.

Prije mise otpjevana je svečana Prva večernja koju je predvodio katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj. Pjevao je zbor združenih pjevača iz raznih pulskih župa. Župnik Lekaj je u tom kontekstu na kraju mise predložio osnivanje Zbora sv. Tome, sastavljenog upravo od crkvenih pjevača iz raznih gradskih župa, koji bi pjevao na svim većim događajima, napose na području Pule.

Preč. Kancijanić je na početku homilije rekao kako nas sv. Toma potiče na promišljanje,  a napose na  vjernost Gospodinu. On nije olako vjerovao, želio je otkloniti svaku sumnju; u tome nam treba biti uzor, i mi smo pozvani upoznavati svoju vjeru te je, uz ostalo, tako i - produbljivati. Trebali bi više napora ulagati u upoznavanje i produbljivanje svoje vjere, budimo i mi širitelji svete vjere svojim životom i primjerom, a kada je potrebno i riječima, parafrazirao je propovjednik sv. Franju Asiškog.  Produbljivanjem i jačanjem svoje vjere jačamo svoj „imunitet“ na zlo, naglasio je propovjednik aktualizirajući pitanje u kontekstu pandemije, jer, dok se riječi mogu nadmudriti dobra djela imaju svoju neospornu vrijednost.

Nakon župnikovih završnih zahvala predslavitelj je, uz pohvale zboru za lijepo pjevanje, te čestitke za svetkovinu sv. Tome apostola, još jednom pozvao – „znajmo češće zazivati 'Sveti Toma moli za nas!'“.

(G. Krizman)

 

Najave i obavijesti

Ponedjeljak: 1 Stu 2021
Nadbiskup Kutleša o svetkovini Svih svetih u Poreču

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.