Pregled priloga, članaka i drugog prigodnog materijala glede Znanstvenog skupa posvećenog 70. obljetnici uspostave Apostolske administrature u Pazinu, 40. obljetnici ujedinjenja Crkve u Istri te mons. Dragutinu Nežiću, prvom biskupu ujedinjene Istarske crkve koji je održan u Pazinskom kolegiju u petak, 20. listopada 2017. godine. 

Znanstvenim skupom u Pazinu, u petak, 20. listopada 2017., Porečka i Pulska započela je obilježavanje 70. obljetnice uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnice ujedinjenja Istarske crkve želeći se ujedno na poseban način prisjetiti mons. dr. Dragutina Nežića, prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve.

Prikaz: Znanstveni skup o mons. Dragutinu Nežiću i ujedinjenju Istarske crkve

Znanstvenim skupom u Pazinu, u petak, 20. listopada 2017., Porečka i Pulska započela je obilježavanje 70. obljetnice uspostave Pazinske administrature, 40. obljetnice ujedinjenja Istarske crkve želeći se ujedno na poseban način prisjetiti mons. dr. Dragutina Nežića, prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve.

Skupu su nazočili biskupi iz metropolije: nadbiskup riječki i metropolita mons. Ivan Devčić, biskup porečki i pulski mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski u miru mons. Ivan Milovan, biskup krčki u miru mons. Valter Župan te predstavnik koparske biskupije mr. Luka Tul. Odazvali su se i poglavari i bogoslovi pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoirs Mater“ te Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ iz Rijeke predstavnici županijskih i gradskih vlasti, brojni svećenici, redovnici i redovnice te mnogi vjernici laici. Generalni vikar Porečke i Pulske biskupije, mons. Vilim Grbac, koji je moderirao prvi dio programa u uvodnom je dijelu pozdravio i predstavnike civilnih vlasti te institucija: pročelnika ureda državne uprave u Istarskoj Županiji Dražena Janjuševića, predsjednika Gradskoga vijeća Grada Pazina Davora Slokovića, načelnika policijske postaje Pazin Valtera Opašića i ravnatelja Državnog arhiva u Pazinu Elvisa Orbanića.

Nakon uvodnog pozdrava nadbiskupa Devčića i domaćina mons. Kutleše osamnaest predavača je kroz petnaestminutna predavanja donijelo mnoga zanimljiva, a nerijetko i posve nova saznanja o zbivanjima i okolnostima u tim turbulentnim vremenima koja su usred kompleksnog i teškog povijesnog perioda dovela do ključnih momenata te oblikovanja Crkve u Istri. 70. obljetnica uspostave Pazinske administrature. Nakon završetka II. svjetskog rata te pariškog mirovnog ugovora Sveta Stolica, kako bi omogućila ponajprije duhovnu skrb vjernicima, osniva administrature i imenuje administratore za područja gdje su se izmijenile državne granice. Tako je imenovala apostolskog administratora za područje Tršćansko-koparske biskupije koji je bio pod upravom jugoslavenske vlasti. Prvi pazinski administrator trebao je biti mons. dr. Jakov Ukmar, koji je stradao od komunističkih vlasti na krvavoj krizmi u Lanišću, a vlč. Miroslav Bulešić nožem ubijen. Nakon mons. Franca Močnika, koji je bio dva mjeseca administrator, Sveta Stolica je za hrvatski dio Tršćansko-koparske biskupije imenovala 21. studenoga 1947. godine mons. dr. Dragutina Nežića, svećenika zagrebačke nadbiskupije. Mons. Nežić došao je u Pazin 25. studenoga 1947. te je sljedećeg dana ispravu o imenovanju predočio preč. Boži Milanoviću i Leopoldu Jurci. Pazinska administratura prestat će s postojanjem bulom „Prioribus saeculi“, koja je izdana 17. listopada 1977. te će biti pripojena Porečkoj biskupiji. 40. obljetnica ujedinjene Istarske crkve. Bulom „Prioribus saeculi“ ostvaren je višestoljetni san vjernika hrvatskog dijela Istre da napokon budu jedno. Tako ujedinjena Crkva u Istri postaje jedno i s Crkvom u Hrvatskoj. Mons. dr. Dragutin Nežić prepoznao je u toj Papinoj odluci silan njezin doseg za sve vjernike na području Istre i zato se svojski založio sa suradnicima oko svečane proslave zajedništva Crkve u Istri koja se ostvarila 8. i 9. travnja 1978. godine u Poreču.

Mons. dr. Dragutin Nežić, prvi biskup ujedinjene Istarske crkve. Ključna crkvena osoba u Istri od jeseni 1947. bio je mons. Nežić, najprije kao pazinski administrator, potom kao administrator te rezidencijalni biskup Porečke i Pulske biskupije, sve do umirovljenja 1984. godine. Mons. Nežić dolaskom u Istru, uz pomoć svećenika koji su ga radosno primili, započinje svoj višedesetljetni rad. U teškim vremenima za Crkvu i njezine pastire, biskup Nežić obilazi svećenike i vjernike, podržava ih, hrabri i povezuje. Drugi vatikanski koncil je dao jedan novi zamah, napose na pastoralnom području, a biskup Nežić i sam kao koncilski otac, te smjernice provodi prvenstveno na nekoliko područja: području obnove liturgije, odnosa Crkve i medija, poimanja Crkve i odnosa Crkve pre¬ma znanosti. Na tim zasadima nastali su brojni postkoncilski projekti Crkve u Istri.

Osim redovitog pastoralnog rada, biskup Nežić istinski se zalagao za uspostavu redovite crkvene uprave u Istri pod vodstvom jednog biskupa; stvaranju Riječke metropolije, te organiziranju dekanata i župa na čemu i danas počiva pastoralni rad u našoj biskupiji. Svoj pastirski rad povjeravao je zagovoru vlč. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, te 1956. godine započinje dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava, kojeg je poznavao iz rimskih dana. Mnoge započete projekte nastavit će njegovi nasljednici, a neke i dovršiti. Zasigurno najveća zasluga, nakon pape Pavla VI., za ujedinjenje Istarske crkve pripada biskupu mons. dr. Dragutinu Nežiću.

 Mons. Devčić je izrazio zadovoljstvo održavanjem toga skupa napomenuvši kako će to biti prigoda za se podsjetiti značenja u uloge svećenstva za svekoliki napredak istarskoga kraja. Trenutak je ovo i da se svi mi koji smo boravili ovdje u Pazinskom sjemeništu prisjetimo tih za život prekrasnih i važnih trenutaka, koji su bili ključni u odabiru životnog usmjerenja. Prisjetio se mons. Bože Milanovića, ali i biskupa Nežića, profesora Šaine i drugih značajnih ličnosti Istarske crkve, te kako su tih godina kao sjemeništarci u tome sjemeništu odgajani u jednom istinskom, pravom, kršćanskom rodoljublju i domoljublju koje te uči voljeti svoje a poštivati tuđe. To je ovdje istarski čovjek naučio tijekom povijesti i to su nama koji smo dolazili iz drugih krajeva naši odgojitelji znali na jedna lijepi pedagoški način prenijeti.

Mons. Kutleša je u svome uvodnome obraćanju istaknuo cilj tog znanstvenog skupa: na znanstveni način razmotriti pitanja vezana uz osnivanje Apostolske administrature, ujedinjenje Istarske crkve te život i djelo porečkog i pulskog biskupa mons. dr. Dragutina Nežića koje se snažno i višesložno odražava u našoj sadašnjosti. Biskup je izrazio zadovoljstvo ostvarenjem simpozija te zahvalnost svima koji su u njega uložili svoju zauzetost, htijenje, znanje i vrijeme, a napose članovima organizacijskog odbora. Gledajući program simpozija možemo zaključiti kako je život biskupa Nežića bio usko vezan uz dva spomenuta događaja, rekao je biskup. Kako bi bolje shvatili važnost spomenutih događaja potrebno je sagledati previranja u Europi i svijetu nakon raspada Austro-ugarske monarhije i pojavu raznih težnji koje su razvile nove državne zajednice. Potrebno je to sagledati u kontekstu pojave novih hegemonija u vrtlogu oblikovanja triju totalitarizama  koji su obilježili 20. stoljeće, nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. U kontekstu koji nije lako pojmiti u svim njegovim sastavnicama nalazi se i poslanje Crkve te uloga njezinih službenika izloženih raznih pokušajima utjecaja kako bi se priklonili nekoj od ideologija. Ako to nije moguće izravno, totalitarne vlasti političkim medijskim obrazovnim i drugim sredstvima oblikuju svoje tumačenje koje zahvaća razne segmente društva i može se protegnuti u desetljeća nakon tih događaja. Ta mogućnost postoji dokle god se ne predstave vjerodostojni dokumenti i sve dok se ne prikaže cjelovita istina te stvarnosti. Danas kada svečano proslavljamo obljetnicu ovih velikih i važnih događaja za Crkvu u Istri i hrvatski narod mora se naglasiti kako su one vrhunac stoljetnih nastojanja narodnjaštva i borbe istarskog svećenstva. Sjedinjenje Istre s Hrvatskom i uspostava Apostolske administrature u Pazinu, te napokon ujedinjenje Crkve u Istri 1977. godine nije posljedica tek povijesne ili političke slučajnosti već se radi o stoljetno izgrađivanom i promišljeno postignutom cilju narodnjačkog pokreta koji je u Istri predvodilo svećenstvo. Spomenute obljetnice treba razmatrati u cjelokupnom kontekstu i kao završni čin jednog dugog slojevitog i složenog povijesnog procesa čiji je neodjeljivi dio bila Crkva i njezino svećenstvo. U ovim je krajevima upravo svećenstvo osiguralo svojemu narodu isključivu povlasticu koristiti se narodnim jezikom i imati bogoslužje na jeziku kojeg puk razumije. Svećenstvo je u Istri razvijalo glagoljašku pismenost, vodilo crkvene matice na glagoljici, držalo bogoslužja na narodnom jeziku te pisalo i izdavalo knjige na jeziku koji je narod razumio. Ta se tradicija, u kojoj se ogleda sva posebnost našega naroda i njegovih župa u Istri održala do fašističke vlasti kada biva sustavno i grubo zatirana i uništavana. Svećenici su na čelu s mons. Božom Milanovićem, 19. 03. 1946. u Pazinu primili članove savezničke komisije za razgraničenje Julijske krajine. Kao dokaz slavenske Istre i postojanje slavenskih župa iznosili su argument službe božje na staroslavenskom i raširenost glagoljice, glagoljičke pismenosti i kulture. Upravo je u zgradi tadašnjeg sjemeništa mons. Milanović priredio izložbu „Svjedočanstva o slavenstvu Istre“, gdje je članovima komisije predstavljao glagoljašku baštinu kao argument za međudržavno razgraničenje. Na mirovnoj konferenciji u Parizu glagoljaška baština i staroslavenski jezik bit će među presudnim argumentima za odluku da Istra kao slavenski kraj  bude sastavni dio Hrvatske. Crkva u Istri i njezino svećenstvo oduvijek su promicali socijalnu pravdu. Moji su prethodnici u Istri poticali osnivanje odobravali i potpomagali rad oko 700 bratovština, na desetke hospicija za siromašne, nemoćne bolesne siročad i udovice, podsjeti je biskup. Tijekom 19. i 20. stoljeća u župnim kućama a posebno samostanima djelovale su pučke škole i gimnazije. Mnogi su svećenici osobito posredstvom narodnjačkih društava sv. Mohora i sv. Ćirila i metoda osnivali škole,  čitaonice i poticali izdavaštvo. Biskup Juraj Dobrila na poseban je način poticao osnivanje đačkih stipendijskih zaklada radi dobrobiti naroda. Zastupajući interese naroda Crkva i njezino svećenstvo bili su intenzivno uključeni u političke procese toga vremena. Biskup Dobrila je svoj prvi biskupski govor održao na hrvatskom jeziku što je imalo snažno političko i mobilizacijsko značenje. Radi promicanja hrvatskog jezika izdao je i molitvenik „Oče budi volja tvoja“. Veliku žrtvu u 19. i 20. stoljeću ponijeli su istarski svećenici narodnjaci odupirući se asimilaciji, brisanju identiteta i kasnijoj fašizaciji. Otpor i stradanje poimence ubijenih svećenika upisuju se u izvješće o audijenciji svećenika kod savezničke komisije za razgraničenje Julijske krajine. U tim se materijalima spominju konfinacije, zatvaranja , šikaniranja, odvođenja, progoni, zlostavljanja i mučenja samo zato jer su bili sinovi slavenskog naroda.  U vrijeme fašističke okupacije povijesni je teret opet silom prilika bio znatnije pao na svećenička leđa, oni su jedni mogli ostati s nacionalno ugroženim narodom. Što je u njima kao i u narodu živjelo, sazrijevalo i borilo se pokazali su, kako svojim ratnim stradanjima tako i kada su odmah nakon završetka rata 1945., na čelu s Božom Milanovićem, pred čitavim svijetom, punim ustima zatražili priključenje Istre matici zemlji Hrvatskoj. Iako su već tada jasno znali da kao vjernici i svećenici tom opcijom ne biraju sebi lakši put. Po cijenu života, svećenstvo je u Istri stajalo u obrano svoga naroda, pred totalitarnim režimima 20. stoljeća. Stoljećima se u Istri svećenstvo odupiralo povijesnim krivotvorenjima očite istine. Samo istinom i argumentima može se razumjeti uloga svećenstva u Istri, napose u događajima koje obilježavamo ovim skupom, podsjetio je biskup Kutleša. „Istina se može neko vrijeme zataškavati ali se ne može pobijediti“, citirao je biskup poznatu izreku. Unatoč saznanju da će biti progonjeni i da će trpjeti zbog zagovaranja priključenja komunističkoj zemlji, ustrajali su na tome jer su znali da će im Krist biti blizu. To možemo vidjeti iz primjera bl. Miroslava Bulešića koji je trpio za svoju vjeru i svoj narod. To je put da se bolje sjedini s Kristom. Progoni Crkve su neminovni jer je ona povezana sa sviješću naroda, ona će uvijek dobro pohvaliti a zlo osuditi. Drugi, lakši put je da se šuti i ništa ne poduzima, ali mora postojati svijest da se ni takvim ponašanjem neće izbjeći prezire onih koji se s nama ne slažu. Djelujući u ovoj biskupiji 37 godina biskup Dragutin Nežić utkao je sebe, srce i dušu za ujedinjenje istarske crkve. Dao je svjedočanstvo vjere prema čovjeku ali i prema svome hrvatskome narodu. S jedne strane je bio čovjek čvrstih stavova po pitanju vjere, morala i Crkve, ustrajan do kraj a s druge strane je bio čovjek otvoren za novosti i suradnju. Bio je čuvar tradicije a s druge strane začetnik otvorenosti i novosti. Sve su to svjedočanstva tome da su Crkva i svećenstvo u Istri u vijek stajali uza svoj narod. Otvarajući ovaj skup pozivan Vas stoga da pošteno, vjerodostojno uvijek držeći se činjenica i argumenata raspravljate o odabranim temama. Pozivam predavače i druge sudionike da u ovoj prilici ali i drugdje ustrajno promiču istinu jer to zaslužuju žitelji Istre, oni koji su vjernici ali i oni koji to nisu, ali i svećenstvo koje u stoljećima ustrajalo i nepokolebljivo podnosilo patnje za svoj ali i zajedno sa svim drugim narodima, zaključio je biskup Kutleša.

 Radni dio skupa započeo je predavanjem „Ratne i poratne prilike u Istri" koje je izrekao fra Bernardin Filinić. Izlaganjem „Značenje Pariškog mirovnog ugovora i uvjetovanost crkvene organizacije u Istri teritorijalno – političkim promjenama" Ivan Milotić je pojasnio je procese, uzroke i razloge ključnog udjela istarskog svećenstva u presudnim događajima koji su odlučili budućnost Istre.  Nakon kapitulacije Italije istarsko svećenstvo prisutno je u svim ključnim teritorijalno-političkim događajima povezanima s Istrom. Ono se nalazi u prikrajku obiju tzv. Rujanskih ili Pazinskih odluka, isključivo se ono spominje u zapisnicima o pregovorima sa Savezničkom komisijom te je, napokon, posredstvom Zbora svećenika svetog Pavla za Istru i njegova odbornika Bože Milanovića imalo presudan utjecaj na teritorijalno-političku pripadnost Istre u sklopu Mirovnog ugovora s Italijom 1947. i Osimskih sporazuma 1975. godine.

Vlč. mr.  Maksimilijan Buždon u izlaganju „Apostolska administratura u kanonskom pravu i kanonsko značenje bule Prioribus saeculi" analizirao je pojam apostolske administrature s crkveno-pravnog stajališta. „Crkveno-politički razlozi nastanka Pazinske administrature"  naslov je izlaganja fra Stanka Škunce iz Zadra koji je pojasnio dinamiku pitanja razgraničenja u poratnom vremenu pri čemu su na ovim prostorima jedan vremenski period postojale privremene tvorevine Zona A i Zona B te Slobodni teritorij Trsta. Izlaganjem  „Crkveno-vjerski razlozi ujedinjenja Istarske crkve" Franjo Velčić s Krka prikazao je unutar crkvene povijesne dinamike koje su prethodile, i dovele do današnjeg razgraničenja Porečke i Pulske biskupije, a poseban je naglasak stavio na dvije značajne povijesne papinske bule, „Prioribus seculi“ i „Locum beati Petri“. Pobliže o buli „Prioribus saeculi: značenje i posljedice za Crkvu u Istri" bilo je riječi u izlaganju fra Ljudevita Maračić, OFMConv. u čije je ime, zbog njegove spriječenosti, izlaganje pročitao fra Đuro Hontić, OFMConv.  Sjećanje na  „Svečanosti prigodom proglašenja bule Prioribus saeculi" izrekao je kancelar biskupije vlč. Sergije Jelenić.

Na kraju jutarnjeg dijela programa uslijedila je bogata i plodonosna rasprava.

Poslijepodnevni dio skupa, kojeg su moderirali vlč. dr. sc. Josip Grbac i doc. dr. sc. Ivan Milotić započeo je izlaganjem  „Životopis i povijesni rad biskupa Dragutina Nežića" pripremila je Branka Poropat iz Biskupijskog arhiva. Odvjetnik Jordan Matković u izlaganju „Biskup Nežić i crkvena dobra" osvrnuo se na brigu biskupa Nežića za materijalne posjede Crkve te se prisjetio dugogodišnje osobne suradnje s biskupom u nastojanjima povrata crkvene imovine. U izlaganju „Zagrebačko razdoblje života i djelovanja svećenika Zagrebačke nadbiskupije dr. Dragutina Nežića"  Stjepan Baloban iz Zagreba prikazao je izuzetno aktivan, dinamičan i plodonosan život mons. Nežića u njegovoj rodnoj nadbiskupiji, prije dolaska u Istru. Izlaganje „Imenovanje dr. Dragutina Nežića administratorom Pazinske administrature i poslije rezidencijalnim biskupom – političke i crkvene okolnosti" Ivana Kovača iz Rima pojasnilo je dinamiku  vatikanskih kadrovskih procesa u tim okolnostima. O „Pastoralnom djelovanju biskupa Dragutina Nežića" govorio je njegov nasljednik mons. Ivan Milovan. Vlč.  Josip Grbac održao je izlaganje na temu „Biskup Nežić i postkoncilska obnova Crkve u Istri", te se ujedno prisjetio svojih osobnih kontakata s mons. Nežićem.  „Odnos biskupa Nežića i političke vlasti" analizirao je politolog Mario Sošić iz Rovinja, O temi „Biskup Nežić i Tršćanska kriza" predavanje je održao doc. dr. sc. Budislav Vukas iz Rijeke.  „Odnos biskupa Dragutina Nežića prema svećeničkim staleškim društvima s posebnim osvrtom na odnos prema istarskom Ćirilometodskom društvu"  bila je tema dr. sc. Stipana Trogrlić iz pulske podružnice Instituta za društvene znanosti „Ivo Pilar“. „Početak procesa za proglašenje blaženim vlč. Miroslava Bulešića te fama sanctitatis u narodu"  bio je naziv predavanja koje je izrekao Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Bulešića.  Posljednje predavanje, pod naslovom „Briga biskupa Dragutina Nežića za očuvanje i zaštitu arhivske baštine Porečke i Pulske biskupije" izrekao je nekadašnji ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu Jakov Jelinčić.

Po završetku izlaganja predavača uslijedila je činjenicama, argumentima i opservacijama veoma bogata rasprava te je nakon završnog osvrta mons. Kutleše skup zaključen najavom velike svečane liturgijske proslave spomenutih obljetnica o svetkovini sv. Maura u Poreču 21. studenog ove godine.

FOTOGALERIJA

  • P1040805
  • P1040807
  • P1040812
  • P1040818
  • P1040823
  • P1040827
  • P1040828
  • P1040829
  • P1040830
  • P1040832
  • P1040835
  • P1040838
  • P1040840
  • P1040841
  • P1040843
  • P1040845
  • P1040846
  • P1040847
  • P1040849
  • P1040850
  • P1040854
  • P1040857
  • P1040858
  • P1040859
  • P1040860
  • P1040863
  • P1040865
  • P1040867
  • P1040868
  • P1040869
  • P1040870
  • P1040871
  • P1040872
  • P1040873
  • P1040874
  • P1040877
  • P1040878
  • P1040879
  • P1040881
  • P1040882
  • P1040883
  • P1040884
  • P1040885
  • P1040886
  • P1040887
  • P1040888
  • P1040889
  • P1040892
  • P1040894
  • P1040895
  • P1040897
  • P1040904
  • P1040906
  • P1040908
  • P1040909
  • P1040911
  • P1040912
  • P1040913
  • P1040915
  • P1040917
  • P1040920
  • P1040926
  • P1040932
  • P1040934
  • P1040936
  • P1040939
  • P1040940
  • P1040942
  • P1040943
  • P1040944
  • P1040945
  • P1040946
  • P1040947
  • P1040948
  • P1040949
  • P1040950
  • P1040951
  • P1040952
  • P1040953
  • P1040954
  • P1040956
  • P1040957
  • P1040958
  • P1040959
  • P1040960
  • P1040961
  • P1040962
  • P1040964
  • P1040965
  • P1040966
  • P1040967
  • P1040969
  • P1040970
  • P1040971
  • P1040972
  • P1040973
  • P1040974
  • P1040975
  • P1040976
  • P1040977
  • P1040978
  • P1040979
  • P1040980
  • P1040981
  • P1040982
  • P1040983
  • P1040984
  • P1040985
  • P1040986
  • P1040987
  • P1040995
  • P1040998
  • P1050003
  • P1050005
  • P1050015
  • P1050020
  • P1050023
  • P1050027
  • P1050029
  • P1050031
  • P1050035
  • P1050037
  • P1050038
  • P1050039
  • P1050040
  • P1050041
  • P1050042
  • P1050043
  • P1050044
  • P1050046
  • P1050050
  • P1050054
  • P1050055
  • P1050056
  • P1050059
  • P1050063
  • P1050064
  • P1050065
  • P1050066
  • P1050069
  • P1050071
  • P1050072

Sažetci predavanja:

Bernardin FILINIĆ

RATNE I PORATNE PRILIKE U ISTRI

Zadaća je rad ukratko prikazati ratne i poratne prilike u Istri oko II. svjetskog rata. Da bismo lakše mogli povezati spomenute su i prilike prije II. svjetskog rata tj. zločini fašizma u Istri, jer oni utječu na događaje za vrijeme i poslije II. svjetskog rata.

Zatim slijede događaji za vrijem II. svjetskog rata s naglaskom djelovanja domaćih antifašista tj. narodnjaka i svećenstva. Dok su od rujna 1939. do lipnja 1941. komunisti bili u savezu sa nacifašistima, 1939. Hitler i Staljin su podijeli Poljsku, a sovjetska vojska okupirala i tri baltičke države. Antifašisti Istre su djelovali sve to vrijeme, posebno od pada fašističke Italije u rujnu 1943. kada su hrvatski svećenici upoznali saveznike da u Istri živi većinsko hrvatsko pučanstvo i tako pridonijeli da Istra pripadne Hrvatskoj.

Nakon II. svjetskog rata spominju se zločini komunista ponajviše nad svećenicima Istre od kojih su neke ubili kao Miroslava Bulešića. Prikaz završava dolaskom u Istru dr. Dragutina Nežića, najprije za administratora pa za biskupa 1950. godine.

 

Ivan MILOTIĆ

ZNAČENJE PARIŠKOG MIROVNOG UGOVORA I UVJETOVANOST CRKVENE ORGANIZACIJE U ISTRI TERITORIJALNO- POLITIČKIM PROMJENAMA

Nakon kapitulacije Italije istarsko svećenstvo prisutno je u svim ključnim teritorijalno-političkim događajima povezanima s Istrom. Ono se nalazi u prikrajku obiju tzv. Rujanskih ili Pazinskih odluka, isključivo se ono spominje u zapisnicima o pregovorima sa Savezničkom komisijom te je, napokon, posredstvom Zbora svećenika sve- tog Pavla za Istru i njegova odbornika Bože Milanovića imalo presudan utjecaj na teritorijalno-političku pripadnost Istre u sklopu Mirovnog ugovora s Italijom 1947. i Osimskih sporazuma 1975. godine.

Međudržavne teritorijalno-političke procese među Italijom i Jugoslavijom koji su za predmet imali Istru od 1947. godine neposredno je pratilo prilagođavanje crkveno-upravne organizacije. Dapače, crkveno-upravna organizacija u Istri u tome je vremenu bila upravo njima svekoliko uvjetovana te je nastajala kao neposredna reakcija na međudržavne ugovorne mehanizme (iz 1947. i 1975.) i njihova stupanja na snagu. U ovome izlaganju usporedo će se prikazati ti procesi i objasniti njihovi uzroci i razlozi.

 

Maksimilijan BUŽDON

APOSTOLSKA ADMINISTRATURA U KANONSKOM PRAVU I KANONSKO ZNAČENJE BULE PRIORIBUS SAECULI

U ovom radu želi se dati analiza pojma apostolske administrature s crkveno-prav- ne strane. Polazište je Zakonik kanonskog prava u kojem nalazimo definiciju za stalno osnovane apostolske administrature kao partikularne Crkve. Izvorište svega jest ekleziologija na koju se pojam partikularne Crkve naslanja pa time i za stalno osnovana apostolska administratura. Taj pojam ušao je u novi Zakonik kanonskog prava iz 1983., dok stari Zakonik iz 1917. ne spominje izričito pojam apostolske administrature. To ne znači da apostolske administrature kao takve nisu postojale. Dapače, u pojedinim razdobljima, posebno nakon drugog svjetskog rata nalazimo mnoge apostolske administrature koje su najčešće bili dijelovi postojećih biskupija dani na upravljanje apostolskom administratoru. Radi toga se spominje i definira uloga i vlast apostolskog administratora, dok izričito spominjanje apostolske administrature nemamo. Razlog tomu je što se Zakonik iz 1917. drži konceptualne podjele na osobe-stvari-čine. Po svojoj vlasti apostolski administrator je vikar Svetog Oca tj. nije vlastiti pastir apostolske administrature. Povijesni razvoj ove ustanove je dug i njegovi počeci sežu već u vrijeme pape Bonifacija VIII. Kroz povijest je apostolski administrator obično imao pomoćnu ulogu u upravljanju biskupijom bilo zbog nemara njenog biskupa u upravljanju ili nekog drugog važnog razloga. I danas u raznim krajevima svijetu gdje nije moguće ustanoviti biskupiju, kao paradigmu partikularne Crkve tj. partikularnu Crkvu u vlastitom smislu, ustanovljuju se apostolske administrature.

 

Stanko Josip ŠKUNCA

CRKVENI I POLITIČKI RAZLOZI NASTANKA APOSTOLSKE ADMINISTRATURE U PAZINU

Kad su zapadni saveznici bez dogovora s Rusima u proljeće 1948. htjeli cijeli Slo- bodni teritorij Trsta predati Italiji, u Istri i Sloveniji bile su velike demonstracije i vojna mobilizacija. Napetost je donekle popustila ljeti iste godine, kad Tito nije htio potpisati Rezoluciju Informbiroa u okrilju Sovjetskog saveza. Tada su saveznici htjeli Tita nagraditi i odlučili Jugoslaviji ostavili zonu B. Talijani su bili bijesni, a Jugoslavija je htjela i grad Trst. Godine 1952. Jugoslavija je prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom radi imenovanja Stepinca kardinalom. To je još više otežalo stanje Crkve u Istri i Jugoslaviji.

Kad su 1953. zapadni saveznici odlučili Trst prepustiti Italiji, u Jugoslaviji je ponovno došlo do velikih demonstracija i zveckanja oružjem. Konačno je 1954. ukinut Slobodni teritorij Trsta tako da je zona A predana Italiji, a zona B Jugoslaviji.

Nakon toga je biskup Nežić dekretom Svete Stolice preuzeo jurisdikciju nad hrvatskim župama zone B (to su Umag, Buje, Novigrad i dr.), premda još nisu bile inkardinirane u Porečku i Pulsku biskupiju. To će se dogoditi tek nakon Osimskih sporazuma iz godine 1975. kojim su potvrđene granice Italije i Jugoslavije. Ovi su stupili na snagu ratifikacijom obiju zemalja 1977. Uslijedila je bula Pavla VI „Prioribus saeculi“ od 17. listopada 1977. kojom je cijela hrvatska Istra ujedinjena u jednu biskupiju. Bula je stupila na snagu 8. siječnja 1978., a svečana proslava pod nazivom „Istarska Crkva jedna“ održana je u Poreču 9. travnja 1978. godine.

 

Franjo VELČIĆ

CRKVENO-VJERSKI RAZLOZI

UJEDINJENJA ISTARSKE CRKVE

Preuređenju biskupijskih granica koje se zbilo sedamdesetih godina XX. stoljeća na širem području Istarskog poluotoka, od Trsta do Pule i istočnije do Rijeke, prethodile su učestale pojave prekrajanja crkvenih granica, prouzrokovane izmjenama državnih dominacija i političkih uređenja. Od vremena Mletačke Republike i Austrijskog imperija, Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije do komunističke Jugoslavije prekrajanje crkvenoga ustrojstva bilo je jedno od posljedičnih zbivanja. Na tom su prostoru tijekom toga vremenskog razdoblja na crkvenom planu postojale čak šest biskupija.

Crkvene i vjerske razloge koji su konačno doveli do ujedinjenja istarske Crkve kakvu danas imamo, nalazimo u temeljnom dokumentu, buli pape Pavla VI. „Prioribus saeculi“ danoj u Rimu, 17. listopada 1977. godine, a stupila na snagu 8. siječnja 1978. godine. Već početne riječi papinske bule: „Prvih godina devetnaestog stoljeća…,“ upućuju nas na početke 19. stoljeća kada je započeo ovaj stoljetni proces.

Naime, nakon dugotrajnih pregovora između bečkoga dvora i Svete Stolice, papa Lav XII (1823.-1829.) bulom „Locum Beati Petri – Mjesto blaženoga Petra“ od 30. lipnja 1828. godine, preuređuje tadašnju crkvenu upravu u Istri i Dalmaciji. Tom bulom biva ukinuta Novigradska biskupija u Istri, a druge dvije su sačuvale svoje ime i svoje granice, ali su priključene drugima: Koparska Tršćanskoj i Pulska Porečkoj.

U drugoj polovici 20. stoljeća, konačnom teritorijalnom ujedinjenju istarske Crkve prethodile su opet trideset godišnje crkvene i političke podjele.

To što je ostvareno 1978. godine, ima svoje početke već 13 godina ranije, tj. kada je Biskupska konferencija Jugoslavije (BKJ) odlučila u Zagrebu 19. siječnja 1965. imenovati biskupsku komisiju za proučavanje dijecezanskih granica i pitanja, koja su se u tom pogledu rađala. Među članovima komisije od Episkopata bio je imenovan i biskup dr. Dragutin Nežić, apostolski administrator dijela Pazinske apostolske administrature.

Težnja za uređenjem istarske Crkve bila je obostrana: i lokalne, mjesne Crkve i Svete Stolice kao glavnog koordinatora života Crkve.

Svako crkveno uređenje u Istri uvijek je bilo povezano i sa civilnim, odnosno političkim uređenjem, pa tako i ovo posljednje iz 1977./1978. godine, tj. nakon obostranih priznanja međudržavnih granica između Italije i Jugoslavije, kao i međurepubličkih granica između Slovenije i Hrvatske. I nakon 40 godina od kada je istarska Crkva postala jedna kao Porečka i Pulska biskupija u Republici Hrvatskoj, na crkve- no-vjerskom planu ostaju uvijek žive i smjerokazne riječi prvog biskupa ujedinjene Istarske crkve mons. dr. Dragutina Nežića: „Zavolimo je svi čvrsto kao duhovnu majku“.

 

Ljudevit Anton MARAČIĆ

PRIORIBUS SAECULI ZNAČENJE I

POSLJEDICE ZA CRKVU U ISTRI

Bulom „Prioribus saeculi“ od 17. listopada 1977. papa Pavao VI. kanonski je ujedi- nio područje hrvatske Istre u jednu crkveno-upravnu jedinicu. Pazinska apostolska administratura pridodana je Porečkoj biskupiji i time ušla u punopravni sastav do- tadašnje Porečke i Pulske biskupije (ujedinjene 1828. kao dvije biskupije, svaka s vlastitim teritorijem, ali pod upravom jednoga biskupa). Time su ostvarene opravdane nade i stvarna očekivanja da će ta sada ujedinjena Crkva u Istri pronalaziti prave putove još vjernijeg služenja Božjemu narodu, uz povjerenje i suradnju svih ljudi dobre volje, u dubokom poštivanju svih postojećih i mogućih različitosti. Čini se da se to može ustvrditi i prigodom proslave četrdesete obljetnice dekreta.

Velika je zaista bila vrijednost i važnost ove bule za vjerski, pa i nacionalni suživot većinskog dijela stanovništva, Hrvata, kao i njihovih vjekovnih sužitelja Talijana, kojih je prije bilo i mnogo više, ali i manje brojne Rumunje u Ćićariji, Furlane, Crnogorce, Srbe i danas sve prisutnije Bošnjake/muslimane. Doista, opće je rašireno uvjerenje kako ujedinjenje Crkve u Istri nije bio signal za produbljivanje razlika i različitosti, već je istinski dalo novi poticaj dijaloško-ekumenskom djelovanju na vjerskom području, i iskrenijem suživotu. Srdačnijem suodnosu i prihvaćanju različitosti kojima se nacionalno stoljećima uzajamno obogaćuju žitelji na Poluotoku, unatoč nekim prijeporima i napetostima u nedavnoj prošlosti.

 

Sergije JELENIĆ

SVEČANOSTI PRIGODOM PROGLAŠENJA

BULE PRIORIBUS SAECULI

Bulom „Prioribus saeculi“ ostvaren je višestoljetni san vjernika hrvatskog dijela Istre da napokon budu jedno. Tako ujedinjena Crkva u Istri postaje jedno i s Crkvom u Hrvatskoj.

Mons. dr. Dragutin Nežić, prepoznao je u toj Papinoj odluci silan njezin doseg za sve vjernike na području Istre i zato se svojski založio sa suradnicima oko svečane proslave zajedništva Crkve u Istri koja se ostvarila 8. i 9. travnja 1978. godine u Poreču.

Radi što boljeg organiziranja proslave savjetovao se s Pronuncijem, nadbiskupima i biskupima, Zborom konzultora, Svećeničkim vijećem i profesorima Teologije u Ri- jeci i Zagrebu. Imenovao je Dijecezanski odbor za proslavu ujedinjenja Apostolske administrature s Biskupijom. Započelo se s velikim uređenjem unutrašnjosti poreč- ke katedrale. Organizirao je i duhovnu pripravu za sve župe i dekanate u hrvatskoj Istri – slao svim svećenicima pisane materijale, tiskao Crkvene obavijesti, knjižicu „Istarska crkva jedna“, dao intervju Vjesniku, koji su i drugi listovi prenijeli. Htio je da do svakog vjernika i do ljudi dobre volje dopre glas kako je Crkva u Istri napokon jedna.

U radu se ističu: sveobuhvatna priprava na svečanost, sam tijek dvodnevne proslave ujedinjenja Crkve u Istri i odjeci te proslave i njezini dosezi iz današnje perspektive.

 

Branka POROPAT

ŽIVOTOPIS I POVIJESNI RAD BISKUPA DRAGUTINA NEŽIĆA

Glavna ličnost kroz koju su se prožimali događaji istarske Crkve od 1947. do 1978. godine bio je mons. dr. Dragutin Nežić. Rad donosi prijepis osobno napisanog ži- votopisa biskupa mons. Dragutina Nežića, koji se čuva u Biskupijskom arhivu u Poreču, a koji obuhvaća razdoblje od 1908. godine biskupova rođenja, do 1966./67. godine biskupova sudjelovanja na Općem saboru II. Vatikanskom, odnosno u smi- slu znanstvenog rada do 1971. godine. Razdoblje nakon 1971. godine do umirovlje- nja 1984. godine, odnosno smrti biskupa 1995. godine, autorica je rekonstruirala iz izvora arhivskog gradiva Biskupijskog arhiva u Poreču te iz publikacija.

 

Stjepan BALOBAN

ZAGREBAČKO RAZDOBLJE ŽIVOTA I DJELOVANJA SVEĆENIKA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE, DR. DRAGUTINA NEŽIĆA

Mons. Dragutin Nežić dolazi iz župe Jastrebarsko i Jaskanskog dekanata u Zagre- bačkoj nadbiskupiji koji je toj Nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata do danas darovao 10 (nad)biskupa, 240 dijecezanskih svećenika, 37 redovnika, 141 redovnicu i 14 bogos- lova koje je prerana smrt zaustavila na putu prema svećeništvu, ukupno 442 muško i žensko zvanje. U monografiji pod naslovom „Duhovna baština Stepinčeva i Ku- harićeva zavičaja. Svećenička i redovnička zvanja rimokatoličkih župa Jaskanskog dekanata“, Zagreb, 2017., autora Anđelka Košćaka, značajno mjesto zauzima prvi porečki i pulski biskup mons. dr. Dragutin Nežić kao jedan od onih duhovnih sino- va toga kraja koji su bili uspješni izvan svoje Zagrebačke nadbiskupije.

U predavanju se obrađuje razdoblje njegova života koje je proveo kao svećenik u svojoj Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Prvi dio se odnosi na njegovo svećeničko djelovanje kao duhovni pomoćnik u Po- žegi (1930. – 1932.), sasvim sigurno veoma važno razdoblje u njegovu svećeničkom životu što će pokazati i kasnija njegova povezanost s Požegom. Nakon studija i bo- ravka u Rimu (1932. – 1935.) vraća se u Zagreb i slijedi drugi dio njegove svećeničke službe u rodnoj nadbiskupiji u kojem je u službi nadbiskupskog ceremonijara (1935.

– 1939.) bio veoma blizu dvojici zagrebačkih nadbiskupa Antunu Baueru i Alojziju Stepincu. U toj službi je mogao sazrijevati kao svećenik ali i upoznati život prostrane Zagrebačke nadbiskupije. U predavanju se iznose brojne aktivnosti mladoga sveće- nika dr. Dragutina Nežića (Katolička Akcija, duhovne vježbe za razne staleže i na raznim mjestima, Euharistijski kongresi…).

Nakon boravka u Rimu kao duhovnik u Zavodu sv. Jeronima (27. 10. 1939. – 14. 09. 1941.) slijedi treće razdoblje dr. Dragutina Nežića u Zagrebačkoj nadbiskupiji (1941. – 1947.) u kojem je središnja aktivnost Dragutina Nežića služba duhovnika u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu ali i veoma važna aktivnost predavača ascetike i mistike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao i veoma važ- na služba od 1. 11. 1943. vicepostulatora u kauzi za proglašenje blaženim i svetim

Sluge Božjega, zagrebačkog pomoćnog biskupa dr. Josipa Langa.

 

Ivan KOVAČ

IMENOVANJE MONS. DRAGUTINA

NEŽIĆA APOSTOLSKIM

ADMINISTRATOROM I BISKUPOM

Polazeći od izvorne arhivske građe – u prvom redu dokumenata koji se čuvaju u različitim fondovima Arhiva Konzistorijalne kongregacije u Rimu – i do sada objavljene literature, autor u predavanju analizira kako su se teritorijalne promjene i pomjeranja državnih granica, koja su uslijedila nakon Drugoga svjetskog rata i mirovnih ugovora, odrazili i na teritorijalnu organizaciju Katoličke Crkve na po- dručju istarskog poluotoka, odnosno na Porečku i Pulsku biskupiju, ali i na onaj dio Tršćanske i Koparske biskupije koji se našao unutar granica nove jugoslavenske države. U tom kontekstu autor razmatra ulogu Svete Stolice i odluke koje je donosi- la kako bi vjernicima na tim područjima osigurala najprikladniju pastoralnu skrb, u prvom redu imenovanjem apostolskih administratora. Svećenicima koji su ime- novani u spomenutu službu podjeljuje sve ovlasti koje pripadaju rezidencijalnim biskupima, ali ih ne uzdiže na dostojanstvo biskupa. Neki od njih, zbog problema političke naravi, nisu bili u mogućnosti preuzeti službu na koju su imenovani ili su bili nasilno spriječeni u njezinu obavljanju.

Središnji dio izlaganja posvećen je imenovanju Dragutina Nežića apostolskim ad- ministratorom i biskupom. Početkom 1947. papa Pijo XII. donosi odluku da se služ- ba apostolskog administratora jugoslavenskog dijela Tršćanske i Koparske biskupije povjeri na upravu Ivanu Gašpertu ili Dragutinu Nežiću, svećenicima zagrebačke nadbiskupije, prema sudu Regenta Apostolske nuncijature u Beogradu. U slučaju da to ne bi bilo moguće izvesti, mons. Hurleyu su dane potrebne ovlasti da imenuje jednog lokalnog svećenika. Autor pokušava dati odgovor na pitanje zašto ta odluka tada nije realizirana te zašto su, u rasponu od nekoliko mjeseci, dekretima Konzisto- rijalne kongregacije na spomenutu službu imenovana trojica slovenskih svećenika: Franc Močnik, Mihovil Toroš i Jakob Ukmar. Nemogućnost i ovoga posljednjeg da stupi u službu apostolskog administratora dovodi do imenovanja Dragutina Nežića najprije vršiteljem dužnosti (locum tenens), a zatim i apostolskim administratorom jugoslavenskog dijela Tršćanske i Koparske biskupije. Njemu je Sveta Stolica kasnije povjerila upravu Porečke i Pulsku biskupije te ga je imenovala i naslovnim bisku- pom pomarijskim. Tako su u osobi apostolskog administratora ova područja de fa- cto, iako ne još i de iure, bila ujedinjena u jedinstvenu cjelinu u osobi apostolskog administratora. Autor nije imao pristup arhivskoj građi Apostolske nuncijature u Beogradu i Kongregacije za izvanredne crkvene poslove. Tek uvidom u spomenute fondove bit će moguće ponuditi jedan sveobuhvatan, cjelovit prikaz spomenutih pitanja i eventualno korigirati pojedine zaključke do kojih autor dolazi.

 

Mons. Ivan MILOVAN

PASTORALNO DJELOVANJE BISKUPA DRAGUTINA NEŽIĆA (1947.-1984.)

Vjerujem da će ova 70. obljetnica spomenutih događaja biti dobra prigoda za pod- sjećanje, oživljavanje sjećanja na ljude i događaje, vrlo značajne za život naše mjesne Crkve; prigoda da se izrazi zahvalnost osobama koje su nas zadužile svojim djelova- njem; prigoda da se bolje, šire i objektivnije - sagleda ono vrijeme, iz današnje malo udaljenije perspektive.

U teškim okolnostima poratnih godina zadaća crkvenog Pastira bila je osobito po- državati, ohrabrivati I povezivati svećenike i vjernike. Veliko značenje imalo je to da se biskup često pojavljuje među vjernicima. Prigode za to bile su krizme po župama i proslave župnih blagdana. Od velike pomoći je bila još uvijek jaka vjerska tradicija.

Do izražaja je tada dolazila ona Isusova riječ: “Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi…” Važna je bila i osobna hrabrost ali i diplomatska vještina. Više puta je zbog hrabrih istupa bio satima na saslušanjima na UDBi ili pred sudovima, čak je jednom bio i osuđen na zatvor, ali je rekao da sam ne će poći, neka ga dođu privesti ako hoće… Nisu došli.

Treba mu odati priznanje da je u određenom povijesnom trenutku razvoja društva (širenja gradova), bio u nekom smislu vizionar osobito kad se radilo o osnivanju novih župa, posebno u Puli i Labinu. U tom smislu najprije je dotadašnje kapelanije Juršiće (1951.) i Sv. Matej Cere (1952.) učinio samostalnim župama. U vremenu kad se Gornji Labin, uslijed slijeganja terena zbog rudnika, tresao te je postajala bojazan da će se i župna crkva urušiti (početkom ’60-tih), biskup osniva novu župu Donji Labin: crkva je ondje već postojala, trebalo je samo kupiti jednu kuću da se župnik ondje može nastaniti. Kasnije je osnovana i treća labinska župa, Marcilnica. Konač- no je 1974. osnovana i nova župa Rabac. Sve to ne bi bilo moguće bez ondašnjeg župnika, velikog graditelja, Ivana M. Žufića.

Iako nije bio izraziti pastoralac nego više čovjek ureda, pisanja, povijesti, arhiva, kulture; on je poticao, pratio i podržavao pastoralne inicijative u Biskupiji, a bilo ih je mnogo i vrlo vrijednih. Čak se nekih danas s nostalgijom sjećamo. Ali “svako vrijeme nosi svoje breme”! Zahvalni smo mons. Nežiću za njegovo služenje ovoj

mjesnoj Crkvi tijekom dugih i teških 36 godina.

 

Josip GRBAC

BISKUP NEŽIĆ I POSTKONCILSKA

OBNOVA CRKVE U ISTRI

Koncil je za biskupa Dragutina Nežića bio više inspiracija djelovanja negoli nekakav normativni organ koji bi mu davao jasne smjernice djelovanja. Zato njega Koncil oduševljava ne samo svojim dokumentima, nego prvenstveno stoga jer pruža pri- liku biskupima da mnogo nauče, da mogu međusobno raspravljati. Koncil za njega nije zatvoreni skup biskupa i teoloških stručnjaka koji, odvojeni od svijeta, rasprav- ljaju o naravi Crkve i teološkim temama, nego događaj koji ostaje otvoren za narod, neka vrst izvora iz kojega smiju i moraju piti svi vjernici. Da bismo uočili kako je Koncil utjecao na postkoncilsku obnovu Crkve u Istri pod vodstvom biskupa Nežića moramo gledati kratkoročno, tj. na ono što je i kako Nežić pokušavao još tijekom Koncila prenijeti na svećenike i vjernike sam duh Koncila, ali i dugoročno, imajući u vidu projekte koje je on inicirao, ali i na one koji su na temeljima njegovih misli nastali godinama kasnije. Sve se to ogleda prvenstveno na nekoliko područja: pod- ručje obnove liturgije, odnosa Crkve i medija, poimanja Crkve i odnosa Crkve pre- ma znanosti. Na tim zasadima nastali su brojni postkoncilski projekti Crkve u Istri.

 

Mario SOŠIĆ

ODNOS BISKUPA NEŽIĆA I

POLITIČKE VLASTI

U svom ću radu pokušati odgovoriti, kroz nekoliko (pod)teza, na inicijalno istraži- vačko pitanje: je li odnos komunističke, bezbožne i anticrkvene vlasti u ondašnjoj dr- žavi, i njene ekspoziture u Istri, bio na razini općeg ponašanja prema Katoličkoj crkvi u Hrvata i prema njenim pastirima (biskupima), ili se on u nečemu (u čemu) razlikovao (koliko i zašto) u Istri od tog „komunističkog standarda?“

Zaključno će biti potvrđena teza: represija komunističke vlasti na Crkvu u Istri u vri- jeme Nežićeve uprave prostorom današnje Porečke i Pulske biskupije bila je „prosječno blaža“ od represije prema ostaloj Crkvi u Hrvata.

Utemeljenje proklamirane teze nalazim u sljedećim pozitivnim varijablama:

-specifičnom poslijeratnom povijesno-(geo)političkom položaju Istre,

-dominantno antifašističkom opredjeljenju hrvatskog svećenstva u Istri,

-političko-katalizatorskoj ulozi Bože Milanovića,

-mudrom, strpljivom i politički suzdržanom ponašanju biskupa D. Nežića.

Zaključak: Ono dakle što karakterizira ocjenu i rezultat odnosa biskupa D. Nežića i političke vlasti u Istri jest kontekst uvjetovane društvene i političke međuzavisnosti, koji je komunističkoj vlasti priječio radikalno vježbane revolucionarne prakse na Crkvi, a biskup je pak morao, u toj međuovisnosti, povremeno odustajati od nekih pastirskih zahtjeva (kanonizacija Bulešića), tolerirati „upitne“ strukturno-crkvene pojavnosti.

 

Budislav VUKAS

ODJECI HRVATSKO-SLOVENSKO- TALIJANSKIH ODNOSA NA VRIJEME BISKUPSKIH SLUŽBI DRAGUTINA NEŽIĆA

Kompleksnost hrvatsko-slovensko-talijanskih odnosa na sjevernojadranskom po- dručju svoje vrhunce doživljava u razdoblju XX. stoljeća. I dok je prva polovica XX. stoljeća bilo vrijeme najvećih napetosti i vrijeme mnogih suprotstavljanja i velikih državnih, društvenih i ideoloških sukoba, razdoblje nakon 1945. vodi ipak njihovoj stabilizaciji. Navedeno je vrijeme vrlo dinamično i ispunjeno mnogim promjenama graničnog režima, uspostavljanih nakon kompleksnih teritorijalnih pitanja i sporo- va. A promjena granica i stvaranje novih institucionalnih i državnopravnih okvira ima svoju refleksiju i u crkvenom i crkvenopravnom uređenju.

U navedenom razdoblju mnoge, prijelazne i stalnije crkvenoupravne i pastoralne dužnosti na istarskom prostoru obnaša Dragutin Nežić. Autor ovog izlaganja, ana- lizirajući opći kontekst okolnosti, koje dominantno promatra s državnopravnih po- lazišta, propituje ulogu i mjesto koje je biskup Nežić imao u navedenim zbivanjima. Već na temelju općih uvida u Nežićev opus, lako je zaključiti kako se je ovaj velikan istarske novije povijesti vrsno snalazio i razumijevao mnoge diplomatske, pravne, ideološke, društvene okolnosti, koje je s mnogo znanja i hrabrosti povezivao s te- meljnim crkvenim i narodnim interesima i potrebama, suočavanih s brojnim iza- zovima vremena.

 

Stipan TROGRLIĆ

ODNOS BISKUPA DRAGUTINA NEŽIĆA PREMA SVĆENIČKIM STALEŠKIM DRUŠTVIMA S POSEBNIM OSVRTOM NA ODNOS PREMA ISTARSKOM ĆMD-U

U odnosu biskupa Dragutina Nežića prema svećeničkim staleškim društvima mogu se primijetiti dvije razine tog odnosa: općenito - načelna i pragmatično - konkretna. Na onoj općenitoj, načelnoj, Nežić je dosljedan i nepopustljiv u obrani stavova Bi- skupske konfererencije Jugoslavije (BKJ) iznesenih u dokumentima „Non expedit i „Non licet“, kojima se zabranjuje rad svećeničkih staleških društava, ukoliko nemaju odobrenje ordinarija. Tako Nežić zabranjuje učlanjivanje svećenicima pod svojom jurisdikcijom u takva društva, čak i formalno upisivanje radi ostvarenja socijalnog i zdravstvenog osiguranja, odlazak svećenika na osnivačke skupštine tih društava, pa čak i slanje pozdravnih brzojava osnivačkim skupštinama. Odlučno se suprotstavio nastojanjima da se istarski ĆMD pretvori u interdijecezansko svećeničko društvo.

Na pragmatičnoj (istarskoj) razini Nežić pokazuje razboritost uvažavanja konkretne situacije, sa svom složenošću njezine povijesne i aktualne društveno – političke i crkveno-vjerske stvarnosti, što će za posljedicu imati jedan tolerantniji odnos prema istarskom ĆMD-u, obilježen traženjem kompromisa. U prilog iznesenom idu neke činjenice. Odobrio je rad istarskog ĆMD nakon obnoviteljsko – osnivačke skupštine 15. i 16. rujna 1948. godine. Izbjegao je provesti Rezoluciju BKJ da od Svete Stolice traži odobrenje za istarski ĆMD, a da do odgovora iz Rima zabrani rad Društva. Napokon, kad se veliki dio istarskih svećenika socijalno i zdravstveno osigurao pre- ko zagrebačkog svećeničkog društva, istina bez formalnog upisa, a osmorica su i to učinila, Nežić nije ni protiv osmorice upisanih a niti protiv drugih svećenika podu- zeo disciplinske mjere. Međutim, primjetno je da je na uzdi nastojao držati istarski ĆMD, reagirao je na svaki pokušaj da se zaobiđu ili slobodnije interpretiraju jasne crkvene odredbe. Pri tome je pazio da zatezanje uzda ne dovede do unutarcrkvenih lomova ili klonulosti onih koji su, u dobroj vjeri, drukčije od njega gledali na ulogu istarskog ĆMD-a, a onda ga nastojali drukčije i pozicionirati u istarskoj crkvenoj i

društvenoj stvarnosti.

 

Ilija JAKOVLJEVIĆ

POČETAK PROCESA ZA PROGLAŠENJE BLAŽENIM VLČ. MIROSLAVA BULEŠIĆA TE FAMA SANCTITATIS U NARODU

U Vječnom Gradu upoznali su se mons. Dragutin Nežić, kao duhovnik u Zavodu sv. Jeronima i bogoslov Miroslav Bulešić koji je često navraćao u Zavod i osobno razgovarao s Nežićem. Razgovarali su o društvenim, političkim i crkvenim prilika- ma u Istri.

Dragutin Nežić, nakon što je postao i apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije pokrenuo je dijecezanski postupak za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miroslava Bulešića, koji je bio proganjan i ubijen od komunističkog sustava. Nežić je imenovao 29. 3. 1956. mons. Marija Pavata postulatorom u kauzi sluge Božjeg Miroslava Bulešića te je započeo proces za proglašenje blaženim i svetim vlč. Miro- slava. Bio je ovo hrabar potez, ali je proces brzo bio obustavljen zbog opasnosti od progona komunističke vlasti. Koliko su god komunističke vlasti nastojale zastraši- vanjem zabraniti svaki spomen vlč. Bulešića, narod i svećenici su ga od dana nje- gove mučeničke smrti častili kao svetog. Nežić se često utjecao nebeskom zagovoru Miroslava Bulešića.

Imamo brojne zapise i svjedočanstva kako su odmah nakon mučeničke smrti u Lanišću, 24. kolovoza 1947., svećenici i vjernici nastojali doći do relikvija, ostatka odjeće koja je bila natopljena svetačkom krvlju. Vjernici su tražili sličice s likom Miroslava, drugi su hodočastili na njegov grob, treći su, kao vlč. Atilije Krajcar, pod cijenu ponovnog komunističkog zatvora, dali izliti medaljon s likom Miroslava Bu- lešića s natpisom: „Svećenik i mučenik“.

 

Jakov JELINČIĆ

BRIGA BISKUPA DRAGUTINA NEŽIĆA ZA OČUVANJE I ZAŠTITU ARHIVSKE BAŠTINE POREČKE I PULSKE BISKUPIJE

Msgr. Dragutin Nežić, došavši u Istru, u nepoznatu sredinu, na tako visoki i odgovo- ran položaj, odlučio je što prije upoznati ljude i mjesta kojih je uskoro trebao postati pastirom. Trebao je upoznati mjesta koja će uskoro morati pohađati. Zaljubljenik u arhivsko gradivo, odličan poznavatelj latinskog i talijanskog jezika, kao i dobar po- znavatelj opće i crkvene povijesti, želio je upoznati užu povijest kraja od Boga i pape mu povjerenog. Uz ostale obveze, pregledao je arhivsko gradivo, posebno vizitacije. U knjigama vizitacija, nalaze se razni papirići iz kojih je vidljivo da je knjige teme- ljito čitao. Pisao je nazive svojih župa kojih su imena drugačije zvučala na hrvat- skom, a drugačije na talijanskom i latinskom. Shvaćajući ozbiljno svoje dužnosti, pa tako i dužnost čuvara arhivskog gradiva, šalje na arhivski tečaj svog svećenika Ivana Graha, i prihvaćajući prijedlog direktora Historijskog arhiva u Pazinu za suradnju, učinio je mnogo za očuvanje crkvenih arhiva u Istri.

Biskup Nežić osobno se brinuo za očuvanje arhivske građe ali i drugih vrijednih umjetnina. Uživao je u sređivanju i proučavanju arhivskog gradiva.

 

Jordan MATKOVIĆ

BISKUP NEŽIĆ I CRKVENA DOBRA

U izvješću se daje pregled, usporedba termina Crkvena dobra u Zakoni-ku kanonskog prava i pravnim normama kojima se reguliraju imovinski odnosi među pojedinim vjerskim zajednicama Rimokatoličke Crkve, po važećim propisima Republike Hrvatske.

Pregled zatečene evidencije crkvenih dobara i poslove koje je trebalo provesti da bi se uspostavila evidencija stanja 1945.

Zasluge biskupa Nežića za obavljeni posao oko uređenje imovnog stan-ja kod župa, i drugih crkvenih ustanova na teritoriju Porečke i Pulske biskupije.

Osvrćemo se i na neke poduzete pravne i administrativne postupke koji su bili poduzeti radi povratka oduzete imovine župama i biskupiji, prije donošenja Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslaven-ske komunističke vladavine iz 1997. godine.

 

 

Riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio je u srijedu 18. listopada Centar za mlade Riječke nadbiskupije „Bl. Miroslav Bulešić", te u zajedništvu s porečkim i pulskim biskupom Draženom Kutlešom i mnogobrojnim svećenicima u kapeli Centra predvodio svečano euharistijsko slavlje u povodu početka nove akademske godine. Porečka i Pulska biskupija darovala je Centru relikvije bl. Miroslava Bulešića koje je nadbiskup Devčić ugradio u blagoslovljeni oltar.