Messaggio pasquale dell'arcivescovo coadiutore dell'Arcidiocesi di Spalato e Makarska, amministratore apostolico della Diocesi di Parenzo e Pola mons. dr. Dražen Kutleša

Negli eventi pasquali incontriamo confusione e conclusioni sbagliate. Maria pensa che qualcuno abbia rubato il corpo di Gesù. Pietro vede le bende dove giacciono e non riesce a capire di cosa si tratta. I discepoli non capivano le Scritture. Maria vede gli angeli ma ancora non sa cosa sta succedendo. Vede Gesù e crede sia un giardiniere. Sarebbe difficile trovare più incomprensioni in così breve tempo e così poco spazio.

Il punto, ovviamente, è che la Pasqua è entrata nel nostro mondo - il mondo dello spazio, del tempo e della materia, della storia reale, delle persone reali e della vita reale - ma le nostre menti e la nostra immaginazione sono troppo piccole per essere comprese. Quindi, facciamo costantemente del nostro meglio per mettere l'oceano in una bottiglia e incorporare il fatto divino della risurrezione in una realtà che ci è già nota e delimitata dai nostri limiti umani.

D'altra parte, nella confusione delle donne e dei discepoli possiamo riconoscere un segno che si tratta di un evento attendibile. Se qualcuno avesse voluto inventare tutto questo dopo, sarebbe stato difficile che accadesse una tale confusione. Nello specifico, nessuno si sarebbe inventato il fatto che Gesù non fu subito riconosciuto, né sulla via di Emmaus né mentre mangiava con i discepoli sulla riva. I primi cristiani non erano pronti per ciò che realmente accadde. In realtà, nessuno potrebbe esserlo. Erano immersi in questo mondo materiale ed è molto più facile per la mente umana comprendere una concreta tomba fredda che una misteriosa resurrezione. Possiamo dire che hanno lottato per comprendere il fatto della risurrezione di Gesù e hanno avuto difficoltà a descrivere qualcosa per cui non avevano un vocabolario o un'esperienza adeguati. Ma il fatto importante era che crescevano nella fede ed erano aperti alla Verità.

Questo problema di confusione, incomprensione e conclusioni errate non si applica solo al primo secolo. Da allora, le persone hanno cercato di inserire e spingere il messaggio pasquale in categorie terrene comuni in cui semplicemente non possono rientrare. Ma nulla si ottiene sminuendo tale messaggio pasquale unico. Al contrario, la verità trova sempre la sua strada verso chi la vuole accettare. La Pasqua è tale perché, insieme alla crocifissione di Gesù, è l'evento centrale della storia mondiale, il momento verso il quale tutto andava e da cui tutto emerge nuovo. Dopo la morte e la risurrezione di Gesù, un'onda inarrestabile attraversò il mondo, tanto che, nonostante la sua apparenza, il mondo divenne effettivamente un luogo diverso, pieno di nuove possibilità prima impensabili.

Noi credenti celebriamo il giorno più grande della storia del mondo. Celebriamo la grande verità che Gesù Cristo, crocifisso sulla croce e morto, è risorto dai morti solo tre giorni dopo! Questa verità è ciò che distingue il cristianesimo da ogni altro sistema di credenze nel mondo! Tuttavia, solo Uno è risorto dai morti! Se dovessimo privare il cristianesimo della dottrina della risurrezione corporea del Signore Gesù Cristo, allora la nostra fede non sarebbe altro che un’ulteriore sistema religioso! Se Gesù non è risorto dai morti e non è vivo oggi, allora tutto ciò che ha fatto è stato vano, la sua morte è stata una perdita di vita umana e tutti i suoi insegnamenti sono semplicemente privi di significato! Se Gesù Cristo non è vivo, allora non avete salvezza, non c’è speranza per il mondo!

La Pasqua è vita reale, non una fuga dalla realtà. La Pasqua parla del giudizio di Dio che chiama il mondo alla responsabilità e propone la sua nuova, gloriosa creazione di libertà e pace, invitando tutte le persone ovunque a vivere in questo nuovo mondo. La Pasqua parla della ricca accoglienza di Dio a tutta l'umanità. Tutto è stato fatto nuovo perché la Pasqua si riferisce a Gesù che è risorto per essere incoronato re su tutto, in cielo e in terra. Dio ci ha dato la grazia di vivere come figli di Dio diffondendo l'amore e la gioia di Gesù in questo mondo.

A tutti i credenti e tutte le persone di buona volontà auguro una Pasqua felice e benedetta, con l'abbondanza di benedizione e della pace di Dio.

†Dražen

(traduzione: G. Krizman)

 1460680

Veliko mnoštvo vjernika Poreča i okolice okupilo se na obredima Velikog petka, 15. travnja 2022. godine. Obrede je u porečkoj katedrali predvodio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša u suslavlju s imenovanim nadbiskupom koadjutorom zadarskim mons. Milanom Zgrablićem, kancelarom biskupije mons. Sergijem Jelenićem, vikarom porečke katedralne župe vlč. Boškom Čatlakom te vlč. Juanom Manuelom Castrom Hernanadezom.

U šutnji, klečeći pred oltarom, započeli su obredi – služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Nakon čitanja Muke po Ivanu mons. Milan Zgrablić je izrekao nadahnutu homiliju koju donosimo u cijelosti:

"Nakon što smo sinoć proslavili Misu večere Gospodnje i izvršili prijenos Presvetog Oltarskog sakramenta u kapelu sv. Križa, obred je završio u molitvi i tišini. Danas na Veliki petak, Dan muke Gospodnje, započeli smo sveti obred u tišini i molitvi. I ovaj večerašnji obred završit ćemo također u sabranosti i molitvi. Sutra, na Veliku subotu, ostajemo u molitvi i pobožnom razmišljanju. Po zalasku sunca u subotu, nastavit ćemo ovo trodnevno slavlje vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova svečanim euharistijskim slavljem Vazmenog bdijenja.

Ovaj tijek trodnevnog euharistijskog slavlja poput velike rijeke božanske milosti otajstva života i smrti  želi nas povesti prema konačnom odredištu koji nam je Bog darovao. Ova tri dana sažetak su onoga što smo pozvani proživljavati tijekom cijele liturgijske godine, dapače tijekom cijelog života. Ovo proživljavanje vazmenog otajstva nije izvanjsko, formalno pobožno, nego najizvrsnija hrana našeg duha. Sv. Terezija Avilska, u knjizi Zamak duše, tvrdi: „Ne nalazim ni jednu stvar s kojom bih usporedila veliku ljepotu duše i njenu preveliku sposobnost“. Pozvani smo otkriti vrijednost naše duše i sposobnosti našega duha koje se može uzdići do onog najizvrsnijeg, „do spoznaja Isusa Krista, Gospodina mojega“ (Fil 3, 8.) kako kaže sv. Pavao.

Da bi nas i večeras ova rijeka milosti liturgije Velikog petka mogla pomaknuti prema Božjem i vječnom; da bi mogli nahraniti naš duh i uzdignuti ga k Bogu; da bismo mogli proživjeti „veliku ljepotu duše i njezine prevelike sposobnosti“ pred nama su tri postaje: 1. služba riječi, 2. klanjanje križu i 3. sveta pričest.

Prva postaja – služba riječi

U bogatstvu Riječi Božje liturgija Velikog petka Crkva pred nas stavlja izvješće o muci i smrti Isusovoj onako kako ju je proživio i zapisao svjedok sv. Ivan Evanđelista. Evanđelje je „Isusova riječ za našu dušu najveća okrepa“, kaže papa Franjo. Večeras nam Isusova „okrepa“ više govori djelom nego li riječima.

 1460695

Ivan primjećuje Isusove riječi: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji“ (12, 22). Početak svoje muke Isus očekuje poput trudne žene koja očekuje rođenje svog djeteta. Ona zna kad dolazi „čas“ rođenja. Sve što je do tada Isus činio bilo je zbog ovog „časa“ , a i sve buduće ostvarit će se zbog onoga što će se u tom „času“ dogoditi. Što je tako čudesno u času ove Isusove muke? Čudesna je ljubav Očeva koja se očituje kao bezuvjetni dar spasenja. „Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8, 32), govori sv. Pavao.

Sveti Makarije (+391)., ranokršćanski mudrac, ovako slikovito opisuje djelo Kristova spasenje: “Zemljoradnik koji se pripaše da obrađuje zemlju treba da uzme i oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju. Tako i Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik, koji je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze križ, da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, u ognju spali sve snopove grijeha. Kad ju je tako drvetom križa obradio, zasadio je u njoj prekrasan vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim plodovima.“

Krist se, dakle proslavlja, da i mi po muci i križu, zaodjenuti njegovim božanstvom u sakramentu svetog krsta, oživljeni njegovim Duhom u sakramentu svete potvrde, nahranjeni anđeoskom hranom svete euharistije, danomice uzmemo kao oruđe svoj križ kao tijesak u kojem se maslina ne uništava, nego ulje cijedi i tako rađamo svakovrsnim slatkim plodovima Duha.

Druga postaja – klanjanje križu

Latinska riječ „adorare“, hrvatski „klanjati se“ , sadrži u sebi sastavnice „ad“ i „or“ (lat. „ad“ hrv. „na“, lat. „or, oris“, hrvatski „usta“, doslovno: „na usta“). Latinska riječ „adorare“ – „poljubac“ – upućuje nas na ono najvažnije u postaji klanjanja križu.  Pokloniti se križu čin je naše vjere. Dolazeći pred simbol Isusove muke, pred križ, pred kojim se večeras možemo tijelom pokloniti, nakloniti glavom, dodirnuti ili pak poljubiti, znak je našeg najdubljeg osobnog, intimnog, prihvaćanja svega onoga što nam je Bog u Kristovu križu darovao.

 1460707

I još nešto važno sadrži se u riječi „adorare“. Latinski „orare“, hrvatski „moliti“. Pokloniti se križu u današnjoj liturgiji znači moliti duhom i tijelom. Učinimo to večeras  kao čin vjere i molitve po kojoj se naša  pamet i duša uzdižu do Boga gdje možemo kušati plodove njegove ljubavi prema nama.

Treća postaja – sveta pričest

Večera Gospodnja Velikog četvrtka i križ Velikog petka su nerazdvojivi dio euharistije. Svaka euharistija je na sakramentalan način uprisutnjenje Kristove Žrtve, Kristova Križa, ali i Kristova Uskrsnuća. Pričestiti se na Veliki petak Tijelom Kristovim po prilikama kruha koji je posvećene na Misi večere Gospodnje na Veliki četvrtak znači sudjelovanje u Muci Kristovoj. Sudjelovati u Muci Gospodnjoj znači ponajprije prihvatiti bezuvjetnu Božju ljubav koja se na nas izlijeva iz probodenog Srca Isusova. U današnjoj Službi riječi Časoslova naroda Božjega sv. Ivan Zlatousti kaže:  „Iz prsiju poteče krv i voda. Ne bih htio, slušatelju,  da tako olako prijeđeš preko tajne ovog otajstva. Još moram progovoriti  mistično i otajstveno. Rekao sam da je voda i krv bila simbol krštenja i sakramenata. Sveta Crkva je utemeljena po kupelji preporođenja i obnove Duha Svetoga, tj. po krštenju i sakramentima koji su izišli iz prsiju Kristovih. Tako je iz svoga boka Krist sazdao Crkvu…“ Dakle, pričestiti se danas znači živo sjediniti se s Kristom Proslavljenim u milosti koja je izvire iz Isusovog probodenog Srca, otvorenog da bismo mi u njega mogli ući i uzdići duh do vrhunca njegovih sposobnosti.

„Večera bez Križa, Križ bez Večere“ (tj. Veliki četvrtak bez Velikog petka), kaže papa Benedikt XVI., „ostali bi prazni, ali obje stvarnosti bez Uskrsnuća bili bi potopljena nada“.

Dok u nadi čekamo proslavu Kristova uskrsnuća, usmjerimo svoj pogled i prema Gospi Žalosnoj, Blaženoj Djevici Mariji, „koja je povjerovala Gospodinovoj Riječi, nije izgubila svoju vjeru u Boga kad je vidjela da su joj Sina odbacili, izvrijeđali i raspeli na križ. Radije je ostala uz Krista, trpeći i moleći, sve do samog kraja. I vidjela je sjajno jutro njegova Uskrsnuća. Naučimo od nje kako svjedočiti svoju vjeru životom poniznog služenja, pripravni i osobno podnijeti trpljenje radi vjernosti evanđelju ljubavi i istine, uvjereni da ništa od onoga što činimo neće biti izgubljeno“ (Benedikt XVI., 13. 9. 2009.). Amen."

Nakon homilije, uslijedilo je klanjanje križu koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke „Puče moj“ te pričest. Misu je glazbeno animirao porečki katedralni zbor pod ravnanjem Marija Eterovića.

Na Veliku subotu u porečkoj će katedrali Vazmeno bdijenje predvoditi apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša, a u pulskoj katedrali porečki i pulski biksup u miru mons. Ivan Milovan.

(G. Krizman)

  

 

 1460565

USKRSNA PORUKA NADBISKUPA KUTLEŠE

U uskrsnim događajima susrećemo zbunjenost i krive zaključke. Marija misli da je netko ukrao Isusovo tijelo. Petar vidi povoje gdje leže i ne može shvatiti o čemu se radi. Učenici nisu razumjeli Sveto pismo. Marija vidi anđele, ali još uvijek ne zna što se događa. Vidi Isusa i misli da je vrtlar. Teško bi se moglo naći više nesporazuma u tako kratko vrijeme i tako malo prostora.

Poanta je, naravno, da je Uskrs ušao u naš svijet – svijet prostora, vremena i materije, stvarne povijesti, stvarnih ljudi i stvarnog života – ali naši umovi i mašta premali su da bismo ga shvatili. Dakle, dajemo uporno sve od sebe da stavimo ocean u bocu i uklopimo božansku činjenicu uskrsnuća u stvarnost koja nam je već poznata i omeđena našim ljudskim ograničenjima.

S druge strane u zbunjenosti žena i učenika možemo prepoznati znak da se radi o vjerodostojnom događaju. Da je netko sve to htio kasnije izmisliti teško da bi mu se dogodila takva zbrka. Točnije, nitko ne bi izmislio činjenicu da Isusa odmah nisu prepoznali, bilo na putu prema Emausu ili prilikom blagovanja s učenicima na obali. Prvi kršćani nisu bili spremni za ono što se zapravo dogodilo. Budimo realni, nitko nije mogao ni biti. Bili su uronjeni u ovaj materijalni svijet i daleko je lakše čovjekovu umu shvatiti stvarni hladni grob nego misteriozno  uskrsnuće. Možemo reći da su se borili sa shvaćanjem činjenice Isusova uskrsnuća i da im je bilo teško opisati nešto za što nisu imali prikladan rječnik ni iskustvo. Ali važna je činjenica bila ta da su rasli u vjeri i da su bili otvoreni Istini.

Ovaj se problem zbunjenosti, neshvaćanja i krivih zaključaka ne odnosi samo na prvo stoljeće. Od tada ljudi pokušavaju staviti i ugurati Uskrsnu poruku u uobičajene ovozemaljske kategorije u koje jednostavno ne mogu stati. Ali ništa se ne postiže umanjivanjem te jedinstvene uskrsne poruke. Naprotiv, istina uvijek pronađe put do onoga tko je želi prihvatiti. Uskrs je takav kakav jest jer je, zajedno s Isusovim razapinjanjem, središnji događaj svjetske povijesti – trenutak prema kojem je sve išlo i iz kojeg sve izlazi novo. Po smrti i uskrsnuću Isusovom svijetom je prošao nezaustavljivi val, tako da je, unatoč izgledu, svijet zapravo postao drugačije mjesto, puno novih mogućnosti koje su prethodno bile nezamislive.

Mi vjernici slavimo najveći dan u povijesti svijeta. Slavimo veliku istinu da je Isus Krist, koji je razapet na križu i umro, uskrsnuo od mrtvih samo tri dana kasnije! Ova istina je ono što kršćanstvo izdvaja od svakog drugog sustava vjerovanja u svijetu! Međutim, samo je Jedan uskrsnuo od mrtvih! Ako bismo kršćanstvu oduzeli nauk o tjelesnom uskrsnuću Gospodina Isusa Krista, tada naša vjera ne bi bila ništa drugo nego samo još jedan vjerski sustav! Ako Isus nije uskrsnuo od mrtvih i danas nije živ, onda je sve što je učinio bilo uzaludno. Njegova smrt bila je gubitak života i sva njegova naučavanja jednostavno su besmislena! Ako Isus Krist nije živ, onda nemate spasenja, nema nade za svijet!

Uskrs je stvaran život, a ne bijeg od stvarnosti. Uskrs govori o Božjem sudu koji poziva svijet na odgovornost i postavlja svoje novo, slavno stvaranje slobode i mira, pozivajući sve ljude posvuda da žive u ovom novom svijetu. Uskrs govori o Božjoj bogatoj dobrodošlici cijelom čovječanstvu. Sve je učinjeno novim jer se Uskrs odnosi na Isusa koji je uskrsnuo da bi bio okrunjen za kralja nad svime na nebu i na zemlji. Bog nam je dao milost da živimo kao Božja djeca šireći Isusovu ljubav i radost u ovome svijetu.

Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje Božjeg blagoslova i mira.

                           †Dražen

DSC00016

Na Veliki četvrtak, Misu Večere Gospodnje u porečkoj je katedrali predvodio nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju imenovanog zadarskog nadbiskupa koadjutora mons. Milana Zgrablića, kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića te vikara porečke katedralne župe vlč. Boška Čatlaka.

Prigodnu homiliju okupljenim je vjernicima uputio vlč. Boško Čatlak. On je, citirajući Stari zavjet,  istaknuo potrebu slušanja i primanja Božje Riječi, podcrtao je to citirajući hebrejski izraz „Sh'ma Israel!“, „Čuj, Izraele!“ Nastavio je pojasnivši razliku Mise posvete ulja, koja stavlja naglasak na ministerijalno svećeništvo,  i Mise Večere Gospodnje, koja stavlja naglasak na Euharistiju. Svaka je misa susret s Kristom, i to je stav koji treba imati svaki vjernik kada dolazi na misu. Citirao je nadalje svetog Ivana Pavla II. koji je rekao da mi kršćani moramo upoznati korijene naše vjere kako bismo mogli razumjeti svetu misu. „Kako bismo mogli razumjeti svetu misu moramo razumjeti jedan židovski blagdan, jedan od tri hodočasnička blagdana, Pashu“. Podsjetio je da je prva Pasha slavljena u Egiptu, u ropstvu. „Bog je te večeri izveo Izraelski narod iz ropstva, iz jedne strašne životne situacije“. „Pasha je blagdan Staroga saveza, Bog kroz povijest priprema taj vrhunac Povijesti Spasenja“, naglasio je propovjednik te je povezao te povijesne okolnosti života s poteškoćama života ljudi današnjega vremena koji se često nalaze u ropstvu grijeha. Vlč. Čatlak je napomenuo poveznicu mane koja je dala snage tadašnjem narodu za izlazak iz ropstva i svete pričesti, Tijela Kristova koje nama daje snagu za hod putem života, kroz sve izazove na koje nailazimo. „Zato je važno dolaziti na svetu misu, da bi primili tu snagu i da bi mogli koračati u vjeri kroz mentalitet ovoga svijeta, kako bi mogli ostati povezani s Kristom“, istaknuo je propovjednik. „Tko stoji neka pazi da ne padne“, citirao je sv. Pavla, te je pozvao na pouzdanje u Boga, kako bi izbjegli najrazličitije napasti. Bog je spasio jedna narod, ne pojedinca, zato i Crkva mora biti odraz zajedništva. Kršćanstvo je Božji dar čovjeku i zato moramo živjeti svjesni da smo djeca Božja. U nastavku je pojasnio detaljnije liturgijski red slavljenja Pashe s naglaskom na simbolično značenje pojedinih odredbi, poput naputka blagovanja gorke trave, kako bi se sjetili gorčine egipatskog ropstva. Naglasio je veliko strpljenje koje Bog ima s nama, podsjetivši kako je Krist bio strpljiv s Petrom dok mu je tumačio svoju gestu pranja nogu učenicima, „ako netko želi slijediti Krista neka služi braći i sestrama, jer Krist nama i dan danas služi“, rekoa je vlč. Čatlak. „U nekim crkvama na stupovima stoje evanđelisti s Riječi Božjom, to je slika Crkve, jer kada se makne Riječ Božja što postaje Crkva? Samo jedna institucija gdje se gleda samo svoj interes. Gdje se ne gleda kako služiti drugome, nego kako postići da se bude služeno.  Trebamo imati duha Kristovoga da bi mogli služiti drugima, jer samo Krist ima Riječi života vječnoga“, rekao je između ostalog vlč. Čatlak te je zaključno pozvao da budemo poslušni Bogu, molimo jedni za druge i redovito dolazimo na svetu misu.  

Po završetku misnoga slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Txt: G. Krizman, Foto: M. Martinčević

  

 

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.