1460958

Misu svetkovine Uskrsa je u porečkoj katedrali predvodio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša u suslavlju s imenovanim nadbiskupom koadjutorom zadarskim mons. Milanom Zgrablićem, kancelarom biskupije mons. Sergijem Jelenićem te vikarom porečke katedralne župe vlč. Boškom Čatlakom.

Nadbiskup je, osvrtom na svetopisamska čitanja Velikog tjedna, u prigodnoj homiliji nastojao obrazložiti pitanje „Što se događa sa onima koji traže Uskrslog Isusa?“. Napomenuo je da se kroz spomenute događaje provlače riječi tuga, strah i tama. Svi koji su bili oko Isusa razbježali su se, svi koji su polagali nadu u njega otišli su. „No, današnje evanđelje nam govori da se je nešto promijenilo. Isus postavlja Mariji Magdaleni dva temeljna pitanja, koja ujedno postavlja i svima nama, a tiču se Isusovog uskrsnuća. Prvo je pitanje „Zašto plačeš?“. „Marija Magdalena u toj situaciji, a ljudi općenito često, plaču zbog razočaranja ili tuge što im se nešto nije ostvarilo. „No, u svakom razočaranju potrebno je situaciju sagledati iz druge perspektive, ne gledati samo činjenicu razočarenja, već je potrebno gledati u svjetlu Isusova uskrsnuća“, rekao je mons. Kulteša.

Nadalje, ljudi često plaču jer im drugi ljudi čine zla djela“, nastavio je nadbiskup. „Misterij zla možemo shvatiti jedino kroz misterij uskrsnuća, jer patnja i muka bez uskrsnuća nemaju nikakvog smisla.“ No, kao i kod pitanja postoji li tama, ili je ona samo odsutnost svjetla, mons. Kutleša je istaknuo da je zlo nastaje zbog nedostatka dobra, kojeg mi ne činimo, zato je svatko od nas pozvan činiti dobra djela. „Mi tugujemo i jer nam umiru drage osobe, tako je i Marija Magdalena plakala jer nije pronašla Gospodina. I mi se susrećemo sa smrću bliskih osoba, često i mladih, i pitamo se tada i tražimo smisao svega toga, no, nitko nam neće dati odgovor, jedino Uskrsli Gospodin. Potrebno je ne gledati samo patnju već i nagradu koja nakon toga dolazi, jer Bog zna u svakom trenutku što je za nas najbolje, i mi te njegove planove trebamo prihvatiti svojom vjerom.“

Drugo pitanje koje je Uskrsli Isus uputio Mariji Magdaleni je „Koga tražiš?“, nastavio je nadbiskup. „Ona je došla s predrasudom, traži Isusa u grobu, no ne sjeća se da je Isus rekao da će on treći dan uskrsnuti od mrtvih. Učenici su očekivali da će on biti kralj koji će im dijeliti službe, i mi često tražimo samo ono što nas interesira.“ Marija Magdalena, traži na pogrešnom mjestu, treba tražiti razapetog Krista, i mi moramo biti svjesni da ćemo u životu doživljavati patnje, ali i znati da ih možemo prevladati samo uz Božju pomoć. Ako tražimo Isusa razapetog, znati ćemo ga pronaći u svome životu. Nadalje, trebamo tražiti i uskrslog Krista, Marija Magdalena prepoznaje Isusa kada je doziva imenom i onda vidi da j eto Gospodin koji joj je u životu pomogao. Trebamo tražiti i uzašlog Krista, on kaže Mariji neka ide i kaže svojoj braći da on mora otići kod Oca svoga i njihovoga, Boga svoga i njihovoga. Koji je rezultata čovjekova traženja i traženja Marije Magdalene uskrsloga Gospodina? Tuga strah i tama riječi su koje se provlače kroz Veliki tjedan, no onaj koji traži uskrslog Gospodina taj nalazi nadu. Bog je stvorio čovjeka da živi i Boga proslavi i da na kraju zasluženo ode u raj.

Naposljetku, mons. Kutleša je istaknuo da Isus Krista treba tražiti iskrena srca, ustrajno i to treba biti osobna potraga, treba osobno u molitvi, iskrenosti i čistoći srca tražiti Gospodina. Spasenje čovjek treba tražiti samostalno. I na kraju Gospodina treba tražiti u poslušnosti.

„Vidimo da je Isus Krist pretvorio tamu u svjetlo, tugu u nadu i strah je pretvorio u veliku vjeru. I mi kao vjernici trebamo vjerovati, nadati se i očekivati ono svjetlo koje će nam se pojaviti, ako budemo živjeli onako kako Uskrsli Gospodin od nas traži. U tom duhu svima Vama želim da uspijete u tom traženju Gospodina i da se svi jednom nađemo u njegovoj slavi“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja, prije završnog blagoslova, imenovani zadarski nadbiskup koadjutor, mons. Milan Zgrablić, koji je još uvijek i župnik porečke katedralne župe, zahvalio je svim svećenicima koji su sudjelovali u Velikom tjednu u porečkoj katedrali, kao i svim župnim suradnicima. Ujedno je zaželio „Sretan Uskrs!“ i na talijanskom jeziku obzorom da Uskrs u Poreču provodi i veći broj inozemnih gostiju, mahom iz obližnje Italije.

Misu je glazbeno animirao porečki katedralni zbor pod ravnanjem Marija Eterovića.

Radijski prijenos te mise Uskrsa uživo su realizirale dvije županijske radio postaje, Radio Istra iz Pazina i Hrvatski radio – Radio Pula iz Pule.

(G. Krizman)

  

 


DSC00060Vazmeno bdjenje je u porečkoj katedrali predvodio splitsko-makarski nadbiskup koadjutor, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša u suslavlju s imenovanim nadbiskupom koadjutorom zadarskim mons. Milanom Zgrablićem, kancelarom biskupije mons. Sergijem Jelenićem te vikarom porečke katedralne župe vlč. Boškom Čatlakom.

Bdijenje je započelo blagoslovom vatre u atriju porečke katedrale odakle su nadbiskup, imenovani nadbiskup i koncelebranti s uskrsnom svijećom ušli u mračnu katedralu.

Prigodnu homiliju izrekao je kancelar, mons. Sergije Jelenić. „U ovoj svetoj noći, u Vazmenom bdjenju slavimo najvažniji događaj za čovječanstvo – Isusovu pobjedu nad smrću, nad zlom. Kroz četiri službe u ovom slavlju mi postajemo dionici spasa koji nam je Isus ostvario“, podsjetio je kancelar te je u nastavku pojasnio: u Službi svjetla, uz uskrsnu svijeću koja je simbol Isusa Krista, svjetla svijeta mi jasno raspoznajemo svoj životni hod i poziv;

u Službi Riječi razmatramo divna djela koja je Bog činio u svome narodu kroz povijest; u Krsnoj službi spoznajemo kako sakramentom krštenja iz smrti prelazimo u život, a u u Euharistijskoj službi mi, Božji narod nanovo rođen iz krštenja, prinosimo spomen-čin Gospodina u činu zahvaljivanja i hranimo se slavnim tijelom uskrslog Krista.“

„Isusovo uskrsnuće je pobjeda nad smrću i sigurna nada svakom čovjeku da zlo i smrt neće imati posljednju riječ, već život i radost“, rekao je mons. Jelenić. „Evanđelja o tome donose izvješća, kao i o velikoj ljubavi Božjoj za čovjeka u Isusu Kristu. Isus je za spas svih ljudi prihvatio križ i na njemu predao svoj duh. Umro je za ljude, da im se grijesi oproste, da se vrate na pravi put. Isus je uskrsnuo, pobijedio je smrt i ušao u život vječni i za sve nas, da i mi s Isusom Kristom prolazimo ovom zemljom čineći dobro, nosimo svakodnevni križ i da po svojoj smrti s Kristom uskrsnemo, zauvijek živimo.“

„Uza sve mogućnosti koje čovječanstvo danas posjeduje i po kojima bi ljudi mogli uistinu bolje, mirnije i sretnije živjeti, to se ne događa“, nastavio je propovjednik. „Danomice nas zapljuskuju informacije o ratovima, terorizmu, teškim bolestima, gladi, katastrofama,… Nije teško uočiti da su kod mnogih međuljudski odnosi zatrovani: ne poštuju se roditelji, stariji, djeca. Ne cijeni se i ne čuva život, osobito tuđi. Uništava se priroda, zagađuje okoliš. Izgleda kao da je sve na prodaju, da se sve može novcem kupiti. A čovjek je u tom „suvremenom i vrlo naprednom“ svijetu sve usamljeniji, sve nesretniji. Bježi od drugih i od sebe. U dubini svoga srca osjeća da nije to ono što bi trebalo biti, da nije za to stvoren. Čezne za nečim višim, boljim što bi ga moglo ispuniti, učiniti sretnim.“

„Upravo u tu i takvu ljudsku stvarnost silazi Božja dobrota, Božja ljubav. Utjelovljuje se Sin Božji, postaje čovjekom da bi se približio svakom čovjeku, da bi svakoga čovjeka pozvao na spasenje, na život koji mu je Bog namijenio i za što ga je stvorio. Pozivao je sve i svojom riječju i svojim životom“, istaknuo je mons. Jelenić.

 „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane“, rekoše anđeli ženama koje su došle do groba u nedjelju rano ujutro pomazati Isusovo mrtvo tijelo. Isusov grob je prazan. Isus je živ. Uzalud je tražiti Živoga među mrtvima, jer ga nema. Njegov je grob ostao prazan, ali se mnoštvo oko njega okupljalo i krštavalo, kao što to čini i danas, u ime Onoga koji je nekada tu ležao, ali sada je živ s njima, premda nevidljivo. I taj narod, to mnoštvo vjeruje u Njega i njegove riječi: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, citirao je propovjednik.

   

 

„Svi koji Isusa Krista prihvaćaju kao Spasitelja, koji primaju njegovu Riječ i istinski po njoj žive postaju radosni, sretni ljudi koji vide cilj svojega života i znaju put koji ih vodi u život vječni. Iako je taj put često obilježen križem, patnjom, trpljenjem, a bio je takav i Isusov put, kršćanin ne odustaje, nego ustraje do kraja. Štoviše, i drugima pomaže nositi njihove križeve, ublažava njihove boli, žrtvuje se za njih. Kršćanin tako u ovu tešku životnu sredinu donosi ljudima sigurni tračak nade, vraća osmijeh i otkriva smisao života. To znači uskrsnuti - već sada i ovdje na zemlji biti u vječnom životu, ostvarivati Božji plan - biti u zajedništvu s Bogom. To je i garancija da će ozračja ljudskih sredina biti prijateljska, bratska, otvorenija za sve“, ohrabrio je sve okupljene mons. Jelenić.

„U ovoj svetoj noći započeli smo slaviti Uskrs nakon Cvjetnice i Velikog petka. Isus je pobijedio zlo i smrt. Slavno je uskrsnuo, jer smrt nad njime ne može vladati. Isus je uskrsnuo da bismo i mi svi zajedno s njime uskrsnuli. Čovjek zbog svoga grijeha ne mora zdvajati. Isus nam je dao nadu, nudi nam mir i život vječni. Čovjeku je pokajati se, zatražiti oproštenje, pomiriti se s Bogom i čovjekom i svanut će zora uskrsnuća, jer Bog je čovjeka stvorio za život, a ne za smrt. I zato svi oni koji vjerom prihvaćaju Isusovo uskrsnuće i sami tvore "Crkvu koja je bila, jest i mora biti uvijek poruka o onom što dolazi", jer na praznom grobu tj. na uskrsnuću rodila se i nada u budućnost“, naglasio je kancelar, te je zaključio potaknuvši: „Isusovo uskrsnuće je poziv svakom kršćaninu, svakom čovjeku dobre volje da otkrije svoj životni poziv, poslanje i da ga u potpunosti ostvari. Samo tako će naš svijet postati bolji, sretniji i sigurniji.“

„Krist je uskrsnuo! Uskrsnuo je doista! Aleluja! Neka s Njime uskrsne i nada naša! Aleluja! I zato vama i svima vašima koji su kod kuće ili daleko po svijetu, a osobito onima koji trpe ili su bolesni, neka je sretan i blagoslovljen Uskrs!“, zaključio je uskrsnom čestitkom mons. Jelenić.

(Foto: M. Martinčević)

 1460794

Vazmeno bdijenje u pulskoj katedrali predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan a koncelebrirali su: rektor pulskoj Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli preč. Alejandro Castillo Jimenez , katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te petnaestak svećenika. Bdjenje je započelo blagoslovom vatre ispred katedrale na Trgu sv. Tome.

Tom su prigodom članovi prve porečke neokatekumenske zajednica i druge zajednica pulske katedrale tijekom krsne službe, nakon blagoslova krsnoga zdenca, obredno odjeveni u bijele haljine i smješteni u prezbiteriju, nakon trideset godina sudjelovanja u životu svojih neokatekumenskih zajednica svečano obnovili svoja krsna obećanja što predstavlja važan dio u njihovom hodu na neokatekumenskom putu.   

Mons. Milovan je na početku homilije istaknuo da u najsvetijoj noći u crkvenoj godini slavimo središnje otajstvo vjere – Kristov prijelaz iz smrti u slavu uskrsnuća, ali i svoj prijelaz, po vjeri i krštenju iz tame besmisla i grijeha u novi život djece Božje. U nastavku, prigodno tumačeći simbole kojima obiluje ta liturgija, napomenuo je da nam sve govori o čudesnoj Kristovoj pobjedi nad silama zla i smrti, ali i o našoj uključenosti u tu pobjedu, po vjeri i sakramentima mi smo dionici Kristove pobjede. Govoreći o simbolici svjetla i paljenju uskrsne svijeće mons. Milovan je podsjetio da je paljenje uskrsne svijeće simbol Krista koji je Svjetlo svijeta, od kojeg mi primamo svjetlo vjere i milosti, on nam želi otvoriti oči da pjevajući uočimo kakao nema staroga grijeha, koji Bog ne bi mogao opravdati.

Govoreći o euharistiji podsjetio je da je ona prisjećanje, spomen, a biblijska čitanja noći Vazmenog bdjenja nas na poseban način podsjećaju na velika Božja djela za nas ljude od početka svijeta. „Ovo je noć spomena svih velikih Božjih djela u povijesti spasenja, a vrhunac tih djela Božjih jest Kristova smrt i uskrsnuće. Bogoslužje nas poziva – otvoriti se srcem toj Riječi i prihvatiti je vjerom, kako bi ona divno obasjala naše živote“.

Nadalje, govoreći o simbolici krštenja uronjavanjem, biskup je istaknuo da kao što je Krist bio kratko u grobu pa je prešao u slavu i novi život tako i kandidat krštenja izlazi iz krsne vode kao novi stvor, oslobođen od grijeha a ispunjen Duhom svetim koji je početka novoga život s Kristom.

„Znamo da je za pravi doživljaj Uskrsa važno otvoriti se u duši Bogu po vjeri i sakramentima, te osobito zahvaliti Bogu za dar oproštenja i bogosinovstva. A naš život po evanđelju, osobito nastojanje oko solidarnosti, oko pravde i istine u društvu – bit će pravi odgovor na Božju dobrotu prema nama“, rekao je između ostalog mons. Milovan.

 1460950

Članovi prve porečke neokatekumenske zajednice i druge zajednica pulske katedrale, njih sveukupno osamdesetak, na Vazmenom su bdjenju sudjelovali simbolično odjeveni u bijele haljine te su bili smješteni na posebna mjesta u prezbiteriju katedrale.  Tijekom krsne službe, nakon blagoslova krsnoga zdenca, kada po slijedu obreda dolazi obnova krsnih obećanja, oni su, tim činom, svečano, nakon gotovo tri desetljeća sudjelovanja u životu svojih neokatekumenskih zajednica, u kojem su vremenu po etapama obnavljali svoje krštenje, svečano obnovili svoja krsna obećanja što predstavlja važan dio u njihovom hodu na neokatekumenskom putu.  „Oni su prethodno, po etapama obnavljali svoje krštenje, a danas zajedno s nama, u punini svijesti mogu učiniti ono što su nekada učinili njihovi roditelji i kumovi, ispovjediti vjeru. Oni su u ovom velikom tjednu u jednom obredu s mons. Draženom Kutlešom također učinili obred odreknuća od Sotone, od laži, od njegovog lažnog sjaja. Danas ovo čine u svečanom pashalnom bdijenju, u zajedništvu s biskupom Ivanom Milovanom, koji ih je dok je bio ordinarij, pratio kada su po etapama obnavljali njihovo krštenje“, rekao je preč. Castillo Jimenz, te je prenio njihovu zahvalnost mons. Milovanu.

Vazmeno bdijenje glazbeno su animirali kantori neokatekumenskuh zajednica te katedralni zbor pod ravnanjem dirigenta Patrika Andreje.

   

 

f90f775f 9702 4d23 86f0 918805b20a34

U pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije ove je godine na Veliki petak, 15. travnja 2022. Obrede predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, a koncelebrirali su rektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater preč. Alejandro Castillo, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te drugi svećenici na službi u pulskom sjemeništu.

U šutnji, klečeći pred oltarom, započeli su obredi – služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Nakon čitanja Muke po Ivanu mons. Milovan je u prigodnoj homiliji naglasio da „danas s posebnom sabranošću i ozbiljnošću sudjelujemo u ovoj službi: slušanjem, šutnjom, molitvom, pjevanjem, klanjanjem.“

„U središtu današnje liturgije je križ, ne tek kao ukras nego kao duboka stvarnost, koju je i sam sin Božji iskusio“, rekao je mons. Milovan te podsjetio da se križ tiče nas „jer on je raspet radi nas ljudi i radi našeg opravdanja. Znamo, za Krista je križ bio vrhunac njegova života i djelovanja; najviši čin njegove ljubavi, vjernosti, poslušnosti i predanja. I kao što je postao solidaran s nama po utjelovljenju i rođenju, tako je do kraja postao solidaran s nama i po patnji i polaganju u grob. – 'Legao je u kolijevku da bude s nama u životu, legao je u grob da bude s nama u smrti“, naglasio je biskup.

Propovjednik je nadalje istaknuo da je križ za Isusa značio prijelaz u Očevu slavu, „Kristova muka i smrt bila je put u slavu uskrsnuća.“ „Pred Isusovim križem i mi današnji ljudi najbolje sami sebe prepoznajemo. U životu se nekada ponašamo kao Pilat ili kao Juda, Petar, Židovi, zaplakane žene, preplašeni učenici…koliko razloga za poniznost, za kajanje i za popravljanje ponašanja“, naglasio je mons. Milovan.  

„U ovom svijetu gdje ima mnogo zla, grijeha i nasilja – Isus nas uči suprotstavljati se zlu, ali i izdržati i podnositi. On je nama, svojim učenicima otvorio novi put – put prihvaćene žrtve, sve u vjernosti, nesebičnosti i ustrajnosti. On nam jamči da je to put u konačni uspjeh, u slavu, 'Per crucem ad lucem' – po križu ka svjetlu“, rekao je biskup.

„Sudjelujmo u ovom bogoslužju s pobožnošću i srcem: slušajući, moleći, zahvaljujući Bogu, kajući se te klanjajući se svetom križu, znaku našeg spasenja“, zaključio je propovjednik. Obredi su se tako i nastavili, klanjanjem križu te svetom pričešću.

Istaknuto

 

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.