U utorak, 18. siječnja, u pulskoj crkvi Misericordiae započela je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. „Da svi budu jedno kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me Ti poslao.“  geslo je pod kojim se održava ta svjetska ekumenska inicijativa.

Dani od 18. do 25. siječnja su u Katoličkoj Crkvi, i u nekoliko drugih kršćanskih Crkava, posvećeni molitvi za jedinstvo svih kršćana.  Začetnik ovog molitvenog pokreta je američki anglikanski svećenik Paul Wattson, koji ju je pokrenuo 1908. godine. Papa Pio X. službeno je odobrio tu inicijativu i preporučio svim katolicima. Novi papinski dokumenti o ekumenizmu posebno preporučuju upravo održavanje molitvene osmine od 18. do 25. siječnja kao zajedničke molitve s drugim kršćanima i prilika za prijateljske susrete.

 Ekumenska osmina se u Porečkoj i Pulskoj biskupiji posebno obilježava molitvenim hodom po pulskim crkvama. Za trajanja osmine svake se večeri na tu nakanu služi misa u jednoj pulskih crkava.

 Tradicionalno započinje misom u katedrali, ove je godine na tu nakanu bila večernja misa u filijalnoj crkvi katedralne župe, u crkvi MIsericordiae, a predvodio ju je katedralni župni vika Leonard Škec. On je u prigodnoj homiliji uz ostalo istaknuo potrebu njegovanja zajedništva i dobrih međuljudskih odnosa u svim segmentima života, a vjera i evanđelje nam u tome može neizmjerno pomoći. To je jedini pravi 'prvi korak' ka zajedništvu među kršćanskim Crkvama na koje nas poziva ekumenska inicijativa Molitvena osmina za jedinstvo kršćana.

Drugoga dana, u srijedu na tu se nakanu molilo u crkvi Krista Spasitelja na Velom Vrhu, trećeg dana u crkvi sv.  Antuna Padovanskog, četvrtog dana u crkvi sv. Josipa, petog dana u župi sv. Ivana Krstitelja, šestog dana misa je na tu nakanu u samostanu sv. Franje Asiškog, a pretposljednjeg dana u crkvi Gospe od Mora.

Posljednji dan molitvene osmine tradicionalno se obilježava u župi sv. Pavla apostola, u utorak, 25. siječnja kada ta župa ujedno slavi i blagdan svog patrona. Misu s početkom u  18 sati predvodit će biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Fra Ilija Vrdoljak preminuo je subotu, 1. siječnja 2022., u 73. godini života, 56. redovništva i 46. svećeništva, u Franjevačkom samostanu u Rovinju.

Fra Ilija je rođen 20. ožujka 1949. u Kovačevcima (BiH), od oca Mijata i majke Lucije rođ. Stanić. Nakon djetinjstva i osnovne škole u rodnom mjestu, stupio je u Franjevačko sjemenište u Zagrebu. U novicijat  Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 21. kolovoza 1966. u Cerniku. Nakon godine novicijata, 22. kolovoza 1967. položio je prve redovničke zavjete. Studij teologije je završio u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete položio je 2. prosinca 1973. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 4. travnja 1976. godine u Zagrebu.

Nakon ređenja, svoju svećeničku službu obavljao je kao mladomisnik neko vrijeme u Kozari Boku u Zagrebu kao zamjenik upravitelja župe da bi zatim proveo sljedeće dvije godine kao župni vikar u našoj župi i samostanu u Klanjcu. Poslije toga, od 1978. do 1980., vršio je službu župnog vikara u Čakovcu. Potom postaje voditeljem Hrvatske katoličke misije u St. Pöltenu (1980.-1983.) i u Salzburgu (1983.-1987.).

Zatim se vraća u Domovinu u samostan u Zagrebu na Sigetu gdje je bio gvardijan i župnik od 1987. do 1997. nakon čega ponovno odlazi u Hrvatsku katoličku misiju, ovaj put u Beč kao njen voditelj, gdje je proveo najduži vijek svojeg redovničkog i svećeničkog služenja u pastoralu od 1997. do 2012. Potom biva premješten u Našice kao vikar samostana i župni vikar.

Godine 2014. izabran je na službu Provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koju je obavljao sve do 2020. nakon čega odlazi u Franjevački samostan u Rovinj gdje je bio predstojnik kuće i župni vikar sve do svoje smrti. Više puta je bio izabran za definitora Provincije. Godine 2014. je primio u Beču visoko odličje za zasluge Republike Austrije – Zlatni križ časti, kojim ga je odlikovao tadašnji austrijski predsjednik Heinz Fischer, zbog predanog dušobrižničkog rada na integraciji ljudi hrvatskog podrijetla u austrijsku sredinu, očuvanju vjere i materinskog jezika kao i očuvanju kulture i sakralne baštine.

Ispraćaj iz samostanske crkve u rovinjskom Franjevačkm samostanu bit će u utorak, 4. siječnja 2022. godine, u 17 sati. 

(Na slici: o. Ilija Vrdoljak na proslavi bl. Julijana u Balama, 1. svibnja 2021., foto: G. Kizman)

Porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan misu svetkovine Božića predvodio je u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Koncelebrirao je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj.

Na početku homilije biskup je ljepotu Božićnog vremena sagledao kroz značenje riječi: „S velikom radošću slavimo i ove godine veliki blagdan Božića, kojega uvijek iznova i doživljavamo kao „blagi dan”, dan dobrote Božje i ljudske, dan mira, blizine, srdačnosti, zajedništva: ponajprije u našim obiteljima a onda i u župi, s prijateljima, znancima, sa svima. Mi ga jedni drugima čestitamo: želimo ga sebi i drugima učiniti lijepim, jer taj dan nas same čini boljima, sretnijima.“

S pogledom u povijesne okolnosti Isusovog rođenja, mons. Milovan je istaknuo razliku između tadašnje „pax romana“ kada su mnogi narodi bili podjarmljeni i Isusovog mira. Isusovo rođenje nam govori o novoj teologiji mira i pomirenja svih naroda, koje se ne postiže podjarmljivanjem i nasiljem, nego ljubavlju i opraštanjem.  „Ovo Dijete donosi svijetu istinski mir, „pax jesuana” — „Isusov mir”. To je smisao anđeoske pjesme: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim." Miljenici njegovi su oni koji slijede njegov primjer ljubavi i solidarnosti, te putem nenasilja stvaraju nove odnose medu ljudima.”

“Otkad se pred 2000 godina zbio taj najveći događaj ljudske povijesti, jer od njega brojimo godine, s njim je počela nova - kršćanska - era, on je postao osovina naše povijesti. Za nas koji smo povjerovali u Krista, Bog više nije samo nepoznati, daleki i hladni Bog, a naš život prepušten zlokobnom usudu, „deštinu“. Ne, jer Onaj koji je tajanstveni, svemogući i vječni, postao je mali Bog, Božić, On se u Isusu Kristu objavio kao Bog ljubavi, solidaran na križu. On je Emanuel - Bog s nama. Sam je rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta,” I blizu nam je po daru vjere, po molitvi, sakramentima, zajednici Crkve. 'S Bogom nikad nisi sam. S njim uvijek smijemo računati i na njega se osloniti', citirao je biskup Milovan papu Benedikta XVI.

„Postavši čovjekom Bog nam je pokazao kako je „biti čovjek” nešto veliko, božanski veliko. Dijete iz Betlehema je novi Adam, glava novog čovječanstva, onakav čovjek kakvoga je Bog zamislio i na početku stvorio, prije nego je čovjek postao zaražen grijehom. Krist Bogočovjek nam postao model/uzor kako živjeti, za koje se vrednote zalagati; pokazao nam je što je čovječno i Božje a što nečovječno i protivno Bogu.

Propovjednik je u nastavku istaknuo kako je najveća bezbožnost ljudska sebičnost, “kad mi sami sebi postanemo bogovi, kada sve mora nama služiti, a bližnji su nam daleko od očiju i srca. Ovo Božićno Dijete sažet će kasnije kao Učitelj života svoj nauk o čovjeku kao bližnjemu u riječima: „Bio sam gladan, žedan, bolestan, gol … i pomogli ste mi. Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”

 

“Evanđelje, opisujući Isusovo rođenje, govori o idili svjetla, radosti, mira. Postoji međutim i ona druga, crna strana Božića. Bio je to naporan put od Nazareta do Betlehema, odbijanje gostoprimstva mladom paru, hladnoća noći i potpuna nebriga svijeta za to Božje rođenje”, rekao je propovjednik. “A naš današnji svijet?”, zapitao se u nastavku.  “Što reći o svemu sivilu nevjere, pokvarenosti, nepravde prisutnom u svijetu oko nas danas? Je li ono bolje ili gore od stanja svijeta u kojem se je Krist bio rodio? Zapravo, malo je kada u povijesti bilo pravog poštivanja i brige za čovjeka. To je misterij zla, misterij grijeha, trajno prisutan u ljudskoj povijesti. I kako je onda Krist mislio mijenjati taj svijet zla i grijeha na bolje? Pa onako kako je i započeo svojim rođenjem: na način kvasca u ljudskom društvu, nenasiljem. No, činio je to hrabrim svjedočenjem Božjih ljudi, istinskih kršćana, zauzetih za vrednote evanđelja za pravdu, istinu i ljubav na svim područjima života.“

„Božić je. Slavimo rođenje Onoga koji je za sebe rekao da je svjetlo svijeta. On je svojim primjerom života i riječima obasjao i prožeo povijest čovječanstva, pa i naše živote. Slaviti radosno Božić znači iznova doživjeti da se je On za nas osobno rodio, otvoriti njegovu svjetlu naše pameti i srca; čuti njegovu poruku koja je poziv na obraćenje, ali i na radost i mir. Osluhnimo ovog Božića poruku iz Betlehema koja nam je upućena. Otvorimo se Njemu da rasvijetli naše pameti, srca i duše. S tom željom čestitam vam svima Sretan Božić“, zaključio je biskup Milovan.

Prije završnog blagoslova katedralni župnik je svima nazočnima čestitao Božić, a biskupu Milovanu i imendan koji će proslavit za dva dana, o blagdanu sv. Ivana apostola.

Misu je glazbeno uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Paole Batel, a dirigirao je Patrik Andrea, koji je ujedno otpjevao i psalam. (G. Krizman)

Svečanu misu polnoćku u porečkoj je katedrali, Eufrazijevoj bazilici, predvodio apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša.  Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik i porečki dekan preč. Milan Zgrablić, te vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak.

Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije ukratko pojasnio povijesni kontekst odlaska Marije i Josipa u Betlehem, podsjetio je  da je popis stanovništva car August naredio zbog fiskalnih razloga, ali i zbog boljeg uvida u vojnu silu kojom raspolaže. Govoreći o mukotrpnom putovanju kojeg su Marija i Josip trebali preći kako bi ondje susreli Isusa, propovjednik je naglasio da i nas Bog u svome promislu vodi u naše „Betleheme“ kako bi primili blagoslov koji nam je namijenjen. No, to je moguće samo ako u poniznosti prihvatimo taj Božji poziv. Dok oholost samodostatno misli da može sve sama, čovjek samo u poniznosti može čuti Boga i drugoga čovjeka. Mons. Kutleša je naglasio činjenicu da se Isus rađa u štalici, među životinjama, jer ljudi, u svojo zaokupljenosti sobom, u svom egoizmu, nisu htjeli uključiti Boga u svoj život. „Isus dolazi onima koji ga prihvaćaju“, naglasio je.

Isus za početak svog ovozemaljskog života bira siromaštvo, jednako kao što su, na tome tragu, siromaštvo birali veliki i sveti ljudi tijekom povijesti Crkve, jer se u siromaštvu duh lakše približi Bogu; na kraju života neće nas se pitati koliko smo imali, nego koliko smo ono što smo imali dijelili s potrebitima.

Osvrćući se na činjenicu da se Spasitelj svijeta rodio u jaslama, te da su anđeli rođenje Novorođenoga Kralja prvo navijestili pastirima, istaknuo je da je to gotovo „božanska komedija“ koja nam govori da se trebamo oduprijeti navezanosti na materijalno te da se samo u poniznosti možemo približiti Spasitelju.

 

Nadbiskup je nadalje podsjetio na važnost ispovijedi u prigodi svetkovine Božića te naglasio da tome trebamo dati prednost u odnosu na izvanjske, materijalne pripreme.

„Pozvani smo biti ponizni,  jer jedino ponizno srce može prihvatiti malo dijete, malenog Isusa; oholo srce ne može  vidjeti onu veliku, jednostavnu tajnu koju svako dijete, svaki pošteni čovjek i svaki pastir shvaća. Pozvani smo biti ponizni ljudi i živjeti na temelju današnjeg blagdana Božića, pozvani smo shvatiti da se je Bog spustio na najnižu razinu, jednog malog bespomoćnog djeteta i prepušta se u ruke ljudi, da mu oni određuju sudbinu. Budimo svjesni da nismo slučajno na ovome svijetu, Bog ima plan sa svakim od nas i On nas prati, samo trebamo slijediti ono što je za nas Bog odredio; trebamo se potruditi prepoznati i prihvatiti svoje „putovanje“, kao što su i Marija i Josip morali putovati i doći u svoj Betlehem. Oni su prihvatili Božju Volju, prihvatimo i mi onaj „Betlehem“ koji nam  je Bog odredio. Ti „Betlehemi“ jesu različiti koliko ima i nas ljudi, najvažnije je da budemo ponizni, da prihvatimo, trudimo se i molimo kako bi zaslužili spasenje svoje duše i ljudi oko nas“, zaključio je nadbiskup. Kutleša.

Prije završnog blagoslova božićnu čestitku okupljenima uputio je i katedralni župnik preč. Milan Zgrablić.

Misu je glazbeno uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Marija Eterovića.  

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.