U izdanju nakladničke kuće Josip Turčinović iz Pazina i uz snažnu potporu Sveučilišta u Zagrebu objavljen je Zbornik znanstvenih radova „Grčko-rimsko i kanonsko pravo. Temelji pravne kulture Zapada“. Već početni dio Zbornika nagovješćuje osnovnu misao i cilj koji su vodili autore – da se u 21. stoljeću objektivno i utemeljeno sagleda ono što je u pravnom smislu izgrađivalo Zapad (i Europu) te što ga i danas izgrađuje te ga čini jedinstvenim i prepoznatljivim civilizacijskim i kulturnim ambijentom te pravnom kulturom.
Zbornik započinje dojmljivom riječju urednika Ivana Milotića, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, obnovitelja discipline na toj instituciji o prožimanju kanonskog prava i hrvatskog pravnog poretka, koje se sada, zahvaljujući njegovoj nepokolebljivosti i izdržljivosti, studira nakon više od sedam desetljeća zapostavljenosti:
“Zapad je nemjerljivo manje prostorna odrednica negoli oznaka (i kvalifikacija) jednoga prepoznatljivog i jedinstvenog civilizacijskog ambijenta. Pitanje o tome što stoji u njegovoj biti i čini ga prepoznatljivim uopće se nije postavljalo jer je odgovor bio samorazumljiv, očigledan, pa i suvišan. Taj je pojam (i kvalifikacija) duboko i nedjeljivo srastao s Europom pribavivši joj i prije XV./ XVI. stoljeća svojstvo ne samo kontinentalne odrednice, već svijeta per se – koji posvuda, unatoč svojim mnogim i često uistinu dubokim partikularnostima te unutarnjim podjelama, baštini civilizacijsko, vrijednosno i kulturno jedinstvo. Činjenica da prožetost svekolikim partikularizmima nije bila nepremostiva te nije rastočila njegovo jedinstvo nagovješćuje da iznad tih partikularizama – kao nečega mjesnog (ili područnog) i prizemnog – čitavo vrijeme, usporedo i stalno postoje izrazito snažne silnice na univerzalnoj razini koje Zapad drže zajedno tvoreći homogeni civilizacijski univerzum. Ova publikacija traga, propituje i analizira upravo te silnice koje nas drže zajedno, koje pokazuju da Zapad uistinu jest ujedinjen u različitosti te da nije intransigentan, ali i da među nama na konceptualnoj i univerzalnoj razini ipak postoji nešto jače što nas kao pojedince čini prepoznatljivo bliskima. Jedan je odgovor na pitanje o tome što nas drži zajedno očigledan – kršćanstvo”.
U Zborniku niz pravnika, sveučilišnih nastavnika i jedan odvjetnik, propituju i analiziraju onu drugu (pravnu) silnicu koja, osim kršćanstva, Zapad (i Europu) drži zajedno. Riječ je o grčko-rimskom i kanonskom pravu te njihovu prožimanju u srednjovjekovnoj, novovjekovnoj i modernoj te, napokon, suvremenoj Europi. Njihovim dodirivanjem i prožimanjem Zapad je stasao, u tome su procesu nastala prva sveučilišta, studij kanonskoga i civilnoga prava. U njedrima takvih se prožimanja razvila prava znanstvena misao, ali i zdrava znanstvena skepsa – znanost u punom smislu te riječi.
Zbornik započinje razmatranjima dr. sc. Mirana Marelje i Danijela Javorića Barića, mag. iur. o početcima humanizacije ratovanja u grčkome i rimskom svijetu te pravednosti u ratu kao opreci njegovoj brutalizaciji. Analiziraju se teme poput brige o poginulima, izdvajanja osoba koje ne sudjeluju u ratnim sukobima (žene, djece, ostalo stanovništvo), zaštite nekih posebnih objekata u ratu (hramovi, crkve, kulturna dobra) i dr. Kao doprinos rimskoga prava uljuđenosti političkih poredaka prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušić briljantno je razložila složeni fenomen političke korupcije u republikanskom Rimu i normativnu reakciju rimskog zakonodavca usmjerenu na njezino suzbijanje. Odvjetnik Tomislav Sadrić, mag. iur., polazeći od Gelazijeve doktrine o dvije vlasti (Duo sunt), pružio je osvrt na koncept katoličke države u Lateranskim ugovorima te na dokidanje takvog koncepta njihovom revizijom 1984. godine. Zatim je urednik te publikacije razložio temu o akvilejskom patrijarhu kao crkvenoj vlasti i donositelju najstarijega Motovunskog statuta te najstarijega stratuma tamošnjih komunalnih pravnih pravila u srednjem vijeku. Posljednje dvije teme problematiziraju (ne)mogućnosti harmonizacije i unifikacije obiteljskog prava na teritorijalno-politički divergentnom europskom tlu pri čemu najprije urednik izlaže pravno uređenje zaruka na hrvatskom tlu, dok nakon toga prof. dr. sc. Zrinka Erent-Sunko i dr. sc. Ivan Obadić iznose pravni hodogram integracijskih i dezintegracijskih procesa od srednjeg vijeka do nastanka pravne stečevine Europske unije koji su se događali na području ženidbenog i bračnoga prava (kanonsko pravo, crkveni raskol, autokefalnost, reformacija i protureformacija, mogućnosti i nemogućnosti harmonizacije i unifikacije u suvremenosti).
Multidisciplinarnost Zbornika i pristupa temi ogleda se i u odgovarajućoj zastupljenosti recenzenata prema područjima i materijama: dvojici kanonskih pravnika (mons., izv. prof. dr. Slavko Zec i mr. Ilija Jakovljević) i četvorim civilnim pravnicima sveučilišnim profesorima (od čega su troje pravni povjesničari, a jedan pravnik iz područja pozitivnog prava). Zbornik je i memento na višednevni međunarodni znanstveni skup održan u studenom 2020. godine u Motovunu na temu „Grčko-rimsko i kanonsko pravo. Temelji pravne kulture Zapada“.
U 2020. godini Sveučilište u Zagrebu najsnažnije je među svim pravnopovijesnim istraživanjima poduprlo upravo ovaj znanstveno-istraživački i nakladnički projekt, što dovoljno govori o njegovoj vrijednosti, važnosti i dalekosežnosti.
Monsinjor, izv. prof. dr. Slavko Zec
Mr. iur. can. Ilija Jakovljević
