U petak, 8. studenoga 2019.,  je u pazinskom Franjevačkom samostanu Pohođenja Marijina održana redovita mjesečna Misa mladih, ovoga puta pod naslovom „Koliki je tvoj dug?“. Misu je predvodio fra Leopold Mičić, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog u Puli.  Pjesmom i slavljenjem svetu misu je animirao zbor mladih iz Pazina koji se prigodno okuplja u franjevačkom samostanu, a djeluje pod vodstvom fra Marinka Klaića.

Fra Leopold je u prigodnoj nadahnutoj propovijedi potaknuo okupljene da se stave u položaj snalažljivog upravitelja iz evanđelja i nauče vladati i upravljati svojim životima kao i dobrima koja su im darovana i povjerena od Gospodina.  „Budite ljudi praštanja, a ne kamatarenja u svojim odnosima s Bogom,  bližnjima, a i prema samima sebi“, naglasio je između ostalog predvoditelj misnoga slavlja. 

Posebni gosti u ovoj misi mladih bile su Milosrdne sestre svetoga križa iz Đakova. Mlade su sestre, njih sedam koliko ih je za ovu prigodu došlo u Pazin, pripovijedanjem i pjesmom posvjedočile svoj životni poziv, redovništvo i radost života u zajednici.

 

 

O Milosrdnim sestrama svetoga križa

Družba je osnovana u Altdorfu, u Švicarskoj, 17. listopada 1844. kada o. Teodozije daje prvim kandidaticama redovnička odijela i nova imena. Prima ih u treći red sv. Franje i naziva Sestre sv. Križa. Istoga dana polaze u Menzingen i otvaraju djevojačku školu. Svoje su prisustvo ubrzo proširile diljem Europe, slijedeći temeljna načela svojega poslanja: poučavanje u školi i njegu siromaha i bolesnika.

Dolazak u Hrvatsku i širenje djelovanja

Na usrdnu molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, majka Marija Terezija Scherer u Đakovo šalje deset sestara koje su već bile određene za polazak u Ameriku. Godine 1868. dana 7. lipnja sretno su stigle na svoju novu postaju i od biskupa bile srdačno primljene.

Odmah po dolasku dvije sestre preuzimaju njegu bolesnika u maloj vlastelinskoj bolnici. Marljivo uče hrvatski. Nakon dvije godine sestre nastavnice počinju raditi u ženskoj pučkoj školi i u ženskoj učiteljskoj školi.

Godine 1879, nakon ukinuća učiteljske škole (1875.) počinju radom u novootvorenoj Višoj djevojačkoj školi. Prvih 15 godina sestre rade samo u Đakovu, a onda se počinje širiti djelokrug njihova rada.

Godine 1883. sestre preuzimaju rad u ubožnici na Velom Lošinju, a godine 1884. na Visu. Godine 1888. preuzimaju njegu siromaha i umobolnih u Malom Lošinju. Njegom bolesnika sestre počinju 1889. u bolnici u Vukovaru, 1895. u bolnici u Gospiću i Vinkovcima, 1896. u Sisku, 1898. u Slavonskom Brodu i Pakracu, godine 1912. u Četnoj bolnici u Zagrebu i dr. Kroz 135 godina naše provincije sestre su djelovale u 44 bolnice i 8 lječilišta. Na poziv kotorskog biskupa Uccellinia god. 1900. dolaze sestre u Dobrotu, kraj Kotora za njegu siromaha.

Godine 1908. sagrađena je nova provincijalna kuća u Đakovu na zemljištu koje je sestrama darovao biskup Strossmayer.

Sjećajući se rečenice svojih Konstitucija: "Svaki čovjek koji trpi nevolju naš je bližnji..." (čl. 62.) sestre su u vrijeme balkanskih ratova (1912.-1913.) njegovale teške ranjenike u Crnoj Gori, na Cetinju i u Podgorici, te izvan granica Domovine, u Bugarskoj. Gdje bi se god pojavila opasnost epidemije zaraznih bolesti (kolera i tifus), sestre dragovoljno preuzimaju njegu oboljelih (na Lošinju, u Dragi kod Sušaka, u Sofiji, Bugarska, a u najnovije vrijeme na Kosovu u Đakovici u vrijeme epidemije variole 1972. godine).

Uz samaritanski rad sestre rade i na širenju prosvjete. Rade u školama u Đakovu, Donjem Miholjcu, Hercegnovom, Bosanskom Brodu i u odgojnim zavodima i zabavištima u Osijeku, na Sušaku (u Rijeci), u Hercegnovom, Bosanskom i Slavonskom Brodu, u Puli i drugim mjestima.

U svom radu sestre nisu pravile razlike s obzirom na narodnost i vjeru. Kroz odgojne zavode prošla su djeca različitih vjeroispovjesti i narodnosti, a sestre su djelovale u 37 škola raznih vrsta i odgajale mladež u 9 odgojnih zavoda. Taj rad je prekinut 1945. godine.

Nakon toga, vjerne načelu svoga Utemeljitelja: Potreba vremena volja je Božja, sestre sv. Križa među prvima su od ženskih redovničkih družbi koje su kod nas počele pastoralnim radom na župama. Već godine 1946. preuzimaju crkveno pjevanje i sakristansku službu u župi Drenovci, a zatim su slijedile i druge župe i nikada nije bilo dosta sestara. S biskupom Bäuerleinom prve su započele s katehizacijom djece u crkvenim prostorima nakon što je vjeronauk u školama ukinut.

U provincijalnoj kući u Đakovu uvijek se mnogo pomagalo potrebnima. Godine 1923. uređena je prostorija u kojoj je dnevno dobivalo hranu 80 osoba, osim onih na prolazu.

Osim u Hrvatskoj sestre ove provincije danas djeluju u Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji, Srbiji i Njemačkoj. Hrvatska je provincija po svojim sestrama zastupljena i u misijama. Dvije sestre, koje su radile niz godina u Indiji, danas počivaju na tamošnjem groblju u Hazaribaghu. Danas jedna sestra služi u misijskom poslanju Crkve u Brazilu.

Najave

Nema događanja

Istaknuto

 

 

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Misno vino

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.