U subotu, 27. studenog 2021. u pulskoj je katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije održano đakonsko ređenje. Apostolski administrator Porečke i Pulske biskupije nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša zaredio je 4 nova đakona.

Red đakonata primili su: Slobodan Rakić iz Župe Karojba (Pazinski dekanat), Zoran Županović iz Splita, Vasko Stojkovski iz Strumice (Sjeverna Makedonija) te David Sebastian Castillo Gallardo iz Quita (Ekvador). Svi su kandidati svoju formaciju, dijelom ili u potpunosti, stekli u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli.

Uz nadbiskupa su u koncelebraciji bili generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, rektor pulskog sjemeništa Alejandro Castillo Jimenez, koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnom zemljama preč. Piergiorgio De Angelis, formatori iz pulskog sjemeništa te pedesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.

 1440332

Na početku, riječ dobrodošlice svima nazočnima, a napose obiteljima, i rodbini ređenika, uputio je rektor pulskog sjemeništa. Životopise kandidata u prvom dijelu obreda ređenja pročitao je generalni vikar mons. Grbac.

Nadbiskup Kutleša je, razlamajući Riječ, analizirao spasenjski poziv koji Bog upućuje Abrahamu, a time i svakome čovjeku, čitavome čovječanstvu. Njegov odaziv na Božji poziv, taj odlazak u nepoznato, podrazumijeva žrtvu, vjeru i pouzdanje u Boga. I naša bi vjera trebala, poput Abrahamove, biti strpljiva i posvemašnja, rekao je propovjednik. Istaknuo je nadalje žrtvu koju Abraham čini napuštajući u 75 godini života svoj zavičaj i očev dom te odlazeći u nepoznato; dok ljudi obično odlaze prema boljem, on, s posvemašnjim povjerenjem prihvaća volju Božju; tako su činili i mučenici, predavali su za svoju vjeru ovozemaljski život zagledani u Boga i Vječni Život. Abrahamov odaziv je prihvaćanje avanture, jer odlazi u nepoznato, o čem ništa ne zna, ima samo Božju Riječ, ali je slijedi s velikim povjerenjem. Jednako su se tako i ovi ređenici odvažili na svojevrsnu avanturu prihvativši Božji poziv. Ključ velikog Abrahamovog povjerenja u Boga leži u tome što on vjeruje Bogu kao osobi s kojom je komunicirao, naglasio je propovjednik te istaknuo da bi takva trebala biti i naša vjera, a ne da vjerujemo ono što su neki rekli o Bogu; vjera i molitva treba biti naša komunikacija s Bogom.

 1440374Mons. Kutleša je nastavio istaknuvši da Bog, pozivajući Abrahama nije mu dao samo obveze, već i nagradu, blagoslovio ga je i postavio na čelo Izabranog naroda.  Obraćajući se ređenicima i nazočnim svećenicima napose je podsjetio da su svećenici uzeti iz naroda i poslani narodu, kako bi ga vodili. Svećenik mora imati tražene vrline, treba se posvetiti službi te iskreno živjeti za Boga i ljude. Kao što je Abraham, sukladno Božjem obećanju, primio blagoslov za cijelo čovječanstvo, jednako tako i svećenik prima blagoslov koji treba prenositi narodu koji mu je povjeren.

Nadbiskup je zaključno istaknuo što mi možemo naučiti iz Abrahamova odaziva; vidimo da Bog govori na razne načine, trebamo prihvatiti da govori svakome od nas, trebamo biti poslušni u onome što Bog od nas traži te nadasve trebamo s nepokolebljivom vjerom vjerovati u Božja obećanja, ako tako budemo činili bit ćemo, upravo poput Abrahama, blagoslovljeni.

 1440411

Predvoditelj je na kraju mise uz prigodne zahvale posebnu zahvalnost izrazio pokojnom biskupu Antunu Bogetiću, pokojnom nadbiskupu Anti Juriću te pokojnom preč. Giacomu Ranieriju koji su zaslužni za pokretanje neokatekumenskog sjemeništa u Puli koje je do sada iznjedrilo brojna dragocjena duhovna zvanja. Sa zahvalnošću se spomenuo i sadašnje uprave sjemeništa te pozvao đakone da u daljnjem životu svojim djelovanjem budu na ponos svojim bližnjima, da budu ono što od njih očekuju oni koji ih vole.

Misu su glazbeno animirali kantori neokatekumenskog puta s nekoliko instrumentalista te katedralni zbor uz orguljsku pratnju Paole Batel.

U ovoj se je prigodi u katedrali okupilo nešto manje od uobičajenog broja vjernika, a za goste iz inozemstva uprava sjemeništa osigurala je kao i uvijek, uslugu simultanog prevođenja cijele mise ređenja.

Podsjetimo, đakonat je prvi od tri stupnja svetoga reda, slijede prezbiterat (svećeništvo) i episkopat (biskupstvo). U ranokršćansko doba đakon je bio pomoćnik biskupu pri dijeljenju sakramenata te u karitativnoj djelatnosti. Spominju ih Djela apostolska, a službu đakona prvi opisuje sv. Pavao apostol. Liturgijska odjeća đakona je dalmatika i štola prebačena preko ramena. Nakon niza povijesnih promjena ovlasti, đakon danas može krstiti, pričešćivati i propovijedati. Postoji i služba »permanentnog đakonata«, povjerena zaređenim laicima, koji za ređenje moraju ispunjavati niz određenih kriterija.

(txt, foto, audio: G. Krizman)

 

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.