U 19. stoljeću na području Istre nemamo crkvene tiskare niti nakladničke kuće. Značajniji obol tiskarstvu na hrvatskom jeziku, kako onih religiozne- vjerske tematike, tako društveno-kulturne dao je biskup Juraj Dobrila.

Biskup Juraj Dobrila nositelj crkvenog izdavaštva u drugoj polovici 19. stoljeća

Najvažnija knjiga za Hrvate u Istri u 19. stoljeću je bio molitvenik "Otče, budi volja tvoja" 1 iz 1854. godine biskupa Jurja Dobrile, tiskan u Trstu, koji je i danas uz određene promjene u liturgijskog upotrebi. Molitvenik "Otče, budi volja tvoja" i "Naša sloga", zahvaljujući Dobirili i drugima postali su sastavni dio izgrađivanja nacionalnog identiteta u Istri. Prva četiri izdanja molitvenika dao je tiskati sam biskup Dobrila. Poslije je brigu za izdanje ovog molitvenika preuzela "Bratovšćina hrvatskih ljudi u Istri" te je tiskala 5 izdanja, ali kako je sjedište Bratovštine bilo u Kastvu (Jugoslaviji), a Istra potpala pod Italiju, ulogu izdavača preuzima Društvo sv. Mohora za Istru na čelu s Božom Milanovićem. Molitvenik je doživio određene preinake ali i dalje izlazi te se koristi u našim župama. Pod Italijom je bilo tiskano 58 tisuća primjeraka molitvenika. Molitvenik do danas doživio 25 izdanja, mala slova, i 13 izdanja velika slova.

Biskup Dobrila nekoliko godina prikuplja potrebnu literaturu i informacije kako bi u određeno vrijeme pokrenuo izdavanje kalendara "Istran" i "Naše Sloge" (počinje izlaziti u Trstu 1. lipnja 1870.). Znamo kako nije bilo većeg uspjeha sa tiskanjem kalendara "Istran". Izašla su samo dva godišta (1869-1870) i nakon toga Dobrila se posvećuje osnivanju i podržavanju "Naše sloge". Međutim i "Naša sloga" nakon Dobriline smrti zapada u svoje probleme, što se vidi iz pisma Franje Račkog iz Zagreba biskupu Jurju Strossmayeru.2 List će odigrati značajnu ulogu prosvjetiteljskom i političkom radu među istarskim Hrvatima.

Dobrila je dugo radio i na molitveniku, u radnoj verziji, "Mali bogoljub", što se vidi iz pisma 31. siječnja 1869. Franu Kurelcu, ali ga 1889. objavljuje Antun Karabaić pod nazivom "Mladi bogoljub".

Svakako druga značajna Dobrilina pisana građa su njegove poslanice, koje su pripremljene za tisak, njih dvadesetak. Neke su poslanice tiskane u Trstu, ali neke u Rovinju. Dio Poslanica je prilog listu „Naša sloga“: Poslanica iz 1878. (Prilog 5. Broja IX. God. "Naše Sloge"), Poslanica iz 1879., prilog 5 broju X.; Poslanica iz 1877. Neke Poslanice su tiskane u tiskari "Tipografiaistriana" u Rovinju: Korizmene poslanice iz 1871. i 1872. Također je u Rovinju tiskan i Biskupijski shematizam sa osnovnim podatcima o samoj Biskupskoj kuriji i svećenicima.Od značajniji dijela, crkvene tematike, tiskanih u Rovinju je životopis sv. Eufemije, koji je priredio jedan od članova – laik iz reda Minori Reformisti pod nazivom "Intorno la vita, il martirio ed il culto della vergine Calcedonese. Santa Eufemia della quale il sacro corpo si conserva e si venera nella insigne. Collegiata di Rovigno (Istria)".3

Uglavnom Dobrila je tiskao u Trstu, radi svoje povezanosti s Trstom, a poslije je bio i tršćansko-koparski biskup. Osim biskupa Dobrile koji je određene poslanice, svakako one na talijanskom jeziku, tiskao u Rovinju, određene crkvene institucije i pojedinci su imali dobru suradnji osima s tiskarama u Trstu i s onima u Puli.

Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru

Značajnu ulogu na koncu 19. stoljeća i početkom 20. imat će Društvo sv. Ćirila i Metoda za Istru, čiju su članovi bili i svećenici (Vjekoslav Spinčić). Godine 1894. Društvo u tiskari Seraschina u Puli, na hrvatskom jeziku, tiska "Pravila družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru". Poslije će ova tiskara biti 1898. nakon što ju je kupio slovenski tiskar Andrej Gabršček nazvana "Narodna tiskara", prva tiskara na hrvatskom jeziku. Odmah nakon mjesec dana rada u njoj je tiskana "Naša sloga", 6. srpnja 1899., koja je bila tiskana u Trstu od 1870.

U drugoj tiskari u Puli pod nazivom "Bontempo" pomerski župnik Ivan Barbalić tiskao je 1887. knjigu propovijedi pod nazivom "Na spomenu pedesetgodišnjice misništva našeg učenoga, mudroga i svetoga Lava XIII katoličkog pape, što je svete slavenske apuštole Ćirila i Metoda uzvisio na čast celokupne Isusove crkve: evandjeoska razmatranja za sve nedelje." Papa Lav XIII. enciklikom "Grande munus" iz 1880. naglašava važnost ćirilometodske evangelizacije među Slavenskim narodima, te nastoji njihov apostolski žar, a time i kult, prenijeti na razini cijele Katoličke crkve. Enciklika će biti snažni vjetar u leđa popima glagoljašima i slavenskom svećenstvu za slavljenje bogoslužja na slavenskom jeziku, zbog čega će često imati problema s crkvenom hijerarhijom (biskupima). Poznato je kako su biskupi u Istri i širi zabranjivali liturgiju na slavenskom jeziku.

Početkom dvadesetog stoljeća Družba sv. Ćirila i Metoda, kao značajni nosilac nakladništva, dat će značajna doprinos izdavaštvu. Tako je nadučitelj Josip A. Kraljić lošinjske škole Družbe sv. Ćirila i Metoda pokrenuo izdavanje mjesečnika "Mladi Istran" (15. siječnja 1905.) na hrvatskom jeziku za mladež. nakon dvije godine njegovu ulogu preuzima opatijski "Mladi Istranin". Također Josip A. Kraljić pokreće i omladinski kalendar "Jorgovan", koji je tad bio jedini hrvatski istarski kalendar za mlade (od 1906. do 1915.). Istoimeno učiteljsko društvo izdavalo je časopis "Narodna prosvjeta", koji je izlazio 9 godina (od 1906. do 1914.). Tiskan je u tiskari u Puli, Pazin, Roč i Kastav, te zadnji broj u Opatiji.

Svećenik, političar i pisac Vjekoslav Spinčić (iz Kastva) izdaje "Slavensko bogoslužje u Istri" u nakladi tiskare Laginja i dr. 1913. On spada među najznačajnije preporoditelje drugog naraštaja među istarskim Hrvatima. Bio je dugogodišnji predsjednik prosvjetnog Društva sv. Ćirila i Metoda za Istru, a iz političkog života se povukao razočaran prepuštanjem Istre Italiji 1920. godine.

Tiskara u Pazinu

O ovoj će temi više govoriti drugi, međutim moram je spomenuti jer su njezini idejni začetnici svećenici. Pazin je početkom 20. stoljeća postao važno žarište Hrvatskog katoličkog pokreta. Među najistaknutije svećenike spada beramski župnik Josip Grašić. O njemu se malo govori a spada među velikane istarske crkvene povijesti. Pod  njegovim vodstvom osnovano je 2. kolovoza 1910. "Tiskovno društvo", a nakon godinu dana 3. rujna 1911. pod pokroviteljstvo biskupa Antuna Mahniča "Tiskovno društvo" osnovalo je svoju tiskaru s ciljem pokretanja katoličkog tiska. U vrijeme Prvog svjetskog rata tiskara uglavnom izdaje publikacije vjerskog sadržaja (molitvenike, brošure…). Od 20. studenoga 1911. tiska se u njoj list "Pučki prijatelj", koji se do tada tiskao u biskupijskoj tiskari u Krku. Tu je tiskan i časopis "Hrvatska škola", mjesečnik "Razumni gospodar" koji je 1910–14. izlazio kao prilog Pučkog prijatelja (urednik Franjo Trampuž, ravnatelj pazinske Poljoprivredne škole). Velika pomoć Društvu su bili svećenici Božo Milanović koji je na gl. skupštini održanoj u Pazinu 22.III.1916. u odbor društva izabran za rizničara, a svećenici Josip Grašić, LiberatSloković i Antun Ellner (odbornici). Najznačajnija tiskana knjiga u ovoj tiskari je "Biskup dr. Juraj Dobrila. Spomen knjiga stogodišnjice njegova rođenja 1812.-1912.".

O samom radu tiskare neću govoriti kako sam rekao vidim, da postoji referat o tome. Talijanski iredentisti i fašisti su u noći između 31.X. i 1.XI.1919. provalili te počinili štetu na opremi službeno procijenjenu na 80000 lira. U drugoj provali 15.VII.1920. fašisti su tiskaru posve onesposobili za rad, a ravnatelja uhitili. Ista sudbina je zadesila i druge hrvatske tiskare u Istri. Nakon 64-5. godina ponovno će jedna crkvena institucija, Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru otvoriti knjižaru u Pazinu.

U razdoblju između dva svjetska rata, za vrijeme talijanske uprave, izdavaštvo na hrvatskom jeziku se preselilo u Trst, a s njime i tiskanje "Pučkog prijatelja". Zbog fašističke represije narod u Istri je bio ostao bez kalendara, te je Božo Milanović krajem 1921. pripremio i tiskao kalendar "Istranin" za 1922. godinu. Poslije je kalendar Istranin izašao za 1923. god. (sa 135 stranica) i za 1924. godinu. Poslije je izlazila "Danica" u izdanju Društva sv. Mohora za Istru.

Društvo sv. Mohora za Istru

Neumorni istarski svećenici (Hrvati i Slovenci) nisu se posve dali slomiti iredentizmu i fašizmu te su 1924. godine osnovali Društvo sv. Mohora za Istru kao crkveno-kulturnu ustanovu s naglaskom na širenje tiska na hrvatskom jeziku.4 Glavni nositelj ideje je bio već spomenuti beramski župnik Josip Grašić, koji je izabran i za predsjednika, tajnik i blagajnik je postao Božo Milanović, koji će zapravo društvo i voditi sve do 1947. kad će ga komunističke vlasti zabraniti (28. kolovoza 1947.), nakon ubojstva vlč. Miroslava Bulešića u Lanišću, prošle godine proglašenim blaženim. Društvo se odmah dalo na pripremanje knjiga za 1925. godinu. Prva je bila kalendar "Danica" sa 192 stranice. Druga je bila "Gospodarska čitanka" (112 stranica), treća "Hrvatska istarska pjesmarica", četvrta "Uzor selo" od dr Josipa Andrića, peta "Tri pripovijetke".5 Naravno tiskalo se u Trstu i Gorici. Piše Milanović da su redovito "izdavali Danicu i još dvije do četiri knjige kroz 15 godina (od 1924. do 1940.)".6 U razdoblju talijanske okupacije Društvo sv. Mohora za Istru tiskalo je 58 knjiga, u što ne spadaju molitvenici.7

Među značajnija izdanja možemo još ubrojiti, kako ih navodi sam Milanović: "Pravna čitanka" (1926-1927), "Veterinarska čitanka" (1928. – sa slovenskog preveo Vl. Sironić), "Božja objava" (1928?) (od Ivana Pavića, najplodonosnijeg crkvenog pisaca iz područja katehetike iz tog vremena) te "Oj mladosti, oj radosti" (1933., od Pavića), "Mali katekizma" (1940. od Pavića – 2 izdanja). Pavićeve knjige su svećenici i izvan Istre – Hrvatske koristili za vjeronauk djece. Tu spadaju i mnoga druga izdanja.8 Talijanski karabinjeri i fašisti su pokušavali na sve načine onemogućiti distribuciju knjiga na hrvatskom jeziku, bez obzira što su bile tiskane, u Italiji. Određeni svećenici i laici su bili optuženi zbog dijeljenja knjiga po Istri (1931. godine).9 Probleme je nakon 1934. počela raditi Kvestura u Trstu koja je uvela da nijedna tiskana knjiga se ne smije distribuirati prije nego što ona izda "nulla osta per la diffusione". Godine 1937, 1938., i 1940. ni sama Danica se nije mogla normalo dostaviti čitateljima, jer su određene stvari u njoj bile zabranjene. Milanović zaključuje da je Društvo svake godine za vrijeme talijanske okupacije slalo u Istru od 10 do 12 tisuća knjiga, te da je u razdoblju kroz 15 godina dostavilo u Istru oko 180 tisuća svezaka knjiga.

Milanović 1930. pokreće molitvenik "Oče naš" za djecu koji se i danas koristi i izlazi. Kad se Milanović vraća u Istru 1946. i Književno društvo sv. Mohora za Istru ima svoje sjedište u Pazinu. Kako sam već rekao Društvo će biti zabranjeno, ali Milanović osniva novo društvo "Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu".

Ništa nije bolja bila suradnja u početku s komunističkom vlašću. Milanović je pregovorima Diminićem i Motikom oko suradnje istarskog svećenstva s NOP-om u srpnju 1945. pokušao dogovoriti i izdavanje Danice i Prve početnice. Oblasni odbor u Labinu je prihvatio tisak i dostavu "Prve početnice – čitanke" u Istru, ali se "Prva čitanka" nije našla u rukama đaka već ju je Oblasni odbor prodao tvornici papira kao stari papir.

Također Božo Milanović 1946. pokreće u Trstu list "Gore srca" od 1. travnja do 1. rujna 1946. list izlazi u Trstu, a od 1. rujna 1946. do 30. rujna 1947. u Rijeci. Glavni izdavač je bio "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru", a glavni urednik Božo Milanović. Nakon Rijeke list izlazi u Zagrebu do svog utrnuća 1952. godine. Izdavač je bilo "Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu", a IKD sv. Ćirila i Metoda je zadržalo vlasništvo nad 1/3 lista i Milanović u tom vremenu nije urednik.

Božo Milanović započinje suradnju 1950. godine s pulskom tiskarom za tiskanje "Istarske Danice" za 1951. godinu., molitvenika "Otče, budi volja tvoja" te "Oče naš", ali je odmah bilo problema s upravom tiskare ali uz posredovanje dr. Dušana Diminića suradnja je trajala tri godine.

Kako vidimo Božo Milanović je bio plodonosan pisac i najznačajnija su tri njegova djela za Istarsku – crkvenu povijest: "Hrvatski narodni preporod u Istri", "Istra u dvadesetom stoljeću", "Moje uspomene"...

Značajna mjesto zauzima knjiga don Luke Kirca "Crtice iz istarske povijesti" koja je izdana u Zagrebu 1946.

Drugi plodni pisci na crkvenom području u 20. stoljeću uz Milanovića su: dr. Ivan Pavić sa svojim "Katekizmima", mons. Dragutin Nežić, biskup porečki i pulski, mons. Ivan Grah te glavni nositelj koncilskih izdanja u Hrvatsko dr. Josip Turčinović iz Svetog Petra u Šumi.

Mons. Antun Hek nastavlja Milanovićev rad

Godine 1971. Mons. Antun Hek, zajedno s drugim istarski intelektualcima (studentima u Zagrebu: Mario Sošić) pokreće Istarsku Danicu za 1972. godinu, međutim komunističke vlasti su je zabranile i zaplijenile. Represija režima ih nije zaustavila, ali su bili oprezniji o tekstovima koji se trebaju objaviti i od 1973. godine Istarska Danica izlazi redovito do danas.  Također počinje izlaziti i Biskupijski vjerski-informativni-kulturni list "Ladonja" koji i danas izlazi.

Istarsko književno društvo (IKD) "Juraj Dobrila"

Društvo sv. Ćirila i Metoda s vremenom je počelo stagnirati na izdavačkom području. Na glavnoj skupštini 1981., povodom 100. obljetnice smrti biskupa Jurja Dobrile, koja se slavila 1982. mijenja naziv u IKD Juraj Dobrila. Društvo je za glavni cilj imalo širenje poučnog i zabavnog štiva pisana u kršćanskom duhu, svakako uz molitvenike i druge knjige. Par godina nakon preimenovanja ponovno pokreće vlastitu tiskaru za tiskanje vjerskih izdanja, ali i drugih u skladu s crkvenim naukom.

Društvo Josip Turčinović d.o.o.

Nakon demokratskih promjena, zbog zakonskih odredaba, ali težeg prilagođavanja IKD Juraj Dobrila novim trendovima, mons. Antun Hek osnovao je dioničko društvo za nakladničku i grafičku djelatnost "Josip Turčinović", koje se tada pojavljuje kao izdavač Istarske Danice, Ladonje i dr. izdanja. Tako da crkva danas ima svoju nakladničku kuću i tiskaru.

Mr.sc. Ilija Jakovljević, Fažana

 

1 Biskup Dobrila  na početku svoga molitvenika piše da je Otče, budi volja tvoja: "Molitvena knjiga s podučenjem i naputenjem na bogoljubno življenje, većim delompolag knjige: 'Isus moja želja' od dra. AlojziaSchlör-a. Iz nemačkoga preveo, mnogimidrugimimolitvami i dodatkom za mornare umnožio dr. Juraj Dobrila, profesor bogoslovja u Terstu. Trst, štampariaaustrianskogaLloyda, 1854."

2 Usp. Korispodencija Rački – Strossmayer, Knjiga treća od 5. jan. 1882. do 27. Jun. 1888., pismo br. 729, str. 6.

3 Usp. Nadi BUŽLETA, Tiskarstvo i nakladništvo u Istri 1859.-1941., Vjesnik bibliotekara hrvatske 48, 3/4 (2005), str. 212.

4 Usp. Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 525-532.

5 Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 528. 

6 Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 528.

7 Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 528.

8 Usp. Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 528-529.

9 Usp. Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II, Pazin: Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 1973., str. 529.