Komentar Evanđelja nedjelje Osmine po Božiću, o blagdanu Marije Bogorodice, napisao je vlč. Darko Zgrablić.

„I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.

Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.

Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.“

Riječ Gospodnja.

Teološke teme koje ove nedjelje i blagdana stoje pred nama (Marijino bogomaterinstvo, obrezanje i davanje imena Isusu) sažimaju se u činjenici da Božji blagoslov postaje tijelom u osobi Isusa Krista, a među plodovima blagoslova je i mir. Mir koji je Božji dan i čovjekova zadaća. Mir ne može biti ništa drugo doli odzvanjanje besplatne i milosrdne Božje ljubavi.

Dok je u evanđeljima Isusovog djetinjstva kod Mateja u središtu pozornosti možda više sv. Josip, u Lukinom evanđelju središnju ulogu uz Isusa preuzima njegova majka Marija. Nakon što nam je u prethodnim recima opisao susret anđela s pastirima i njegov nagovještaj da se rodio "Spasitelj, Krist Gospodin", u današnjem odlomku opisuje njihov spreman odgovor na radostan navještaj.

Ako treba iz svega toga izvući neku pouku, to je "spremnost" pastira u prihvaćanju anđelovog poziva. I kako podcrtava današnji odlomak na samom početku: "Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama." Hrvatski prijevod "pohite" prijevod je grčkog originala koji doslovno izražava nešto još jače, žurbu ispunjenu marljivom zauzetošću. Došavši do djeteta i pogledavši sve, postaju svjesni istine svega onoga što im je anđeo navijestio i odmah i oni sami postaju "prenositelji" te velike i radosne vijesti spasenja.

Nasuprot "pripovjedačkom" stavu pastira, evanđelist Luka stavlja "meditativni" stav Marije. I ona se nalazi pred nečime što je nadilazi i zadivljuje. Kod Marije nije prisutna samo želja i radost da upija i zapamti sve te lijepe događaje, nego iznad svega njezin trud da uđe i pronikne u "otajstvo" svih tih događaja: iznad svega u "otajstvo" svoga Sina, oko kojega se već sada pokreće posebna pažnja ljudi, i to počevši izričito od "posljednjih", kakvi su zapravo bili pastiri, koji su se bavi poslom koji je sam po sebi bio doživljavan "nečist". A upravo po tim skromnim ljudima Gospodin se služi kao navjestiteljima otajstva Utjelovljenja svoga Sina: "Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno."

"Nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća." Ova rečenica nosi u sebi potvrdu da ime kojim je Isus nazvan dolazi od Boga. Kako je Isus začet i rođen po Duhu Svetome, tako njegovo ime dolazi od Boga Oca. Bog poznaje Isusa, a to znači da ga ljubi; Bog poznaje Isusa i to poznavanje se izražava u daru imena: Bog "imenuje" Isusa i dajući mu ime poziva ga, a pozivajući ga daje mu poslanje. Poslanje koje se rađa iz ljubavi, očituje se kao ljubav i vodi k ljubavi. "Isus", "Gospodin spašava", to je ime koje govori da je Božja ljubav spasiteljska, da spasenje dolazi po ljubavi i da se prepoznaje kao ljubav. Isusova zadaća bit će živjeti svoje ime, svoju bit, svoj najposebniji poziv: Isus će živjeti ljubav i govoriti o Bogu čije je ime Ljubav.

Rođen u točno određenom mjestu, u točno određenoj obitelji, prihvaćen u točno određenom narodu, s jedinstvenim obredima i običajima vjere i kulture, Isus dobiva ime koje ga obvezuje živjeti svoju slobodu: a sloboda se živi u određenim granicama i uvjetovanjima. Tako je s Isusom, tako je sa svakim kršćaninom, koji je pozvan na slobodu. A ta sloboda, koja je u isto vrijeme i dar i odgovornost, je djelo Duha koji vjernike čini djecom Božjom, a onda i baštinicima, one kojima Bog sve daruju. Ne robovi, nego slobodni ljudi koji se prepuštaju vodstvu Duha Svetoga.

Marija koja u sebi pohranjuje i prebire u svome srcu sve ono što se događalo, njeguje i pronalazi u sebi i smisao svih tih riječi i događaja. Ako evanđelist Luka govori o navršenim danima, sv. Pavao o punini vremena, svećenički blagoslov, koji se svakodnevno izgovarao u liturgiji, izriče svakodnevno dobrohotno Božje djelovanje prema čovjeku: djelovanje u kojem treba živjeti u svakodnevici i budućnosti svih događaja, koji nisu uvijek unaprijed potpuno jasni i prozirni. Pozvani smo na pohranjivanje i prebiranje poput Marije koja je subjekt, u kojem je Marija mjesto ujedinjenja vremena i prepoznavanja svakodnevnog božanskog blagoslova.

Najave i obavijesti

Nedjelja: 4 Lis 2020
Proslava blagana sv. Franje Asiškog u Puli
Nedjelja: 4 Lis 2020
Rožarova u Trvižu
Ponedjeljak: 5 Lis 2020
Pula: Proslava blagdana sv. Faustine Kowalske

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.