Komentar evanđelja 1. nedjelje došašća napisao je vlč. Darko Zgrablić.

Bdijte da budete pripravni! Mt 24, 37-44

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Riječ Gospodnja.

Konačan i potpuni dolazak Sina Čovječjega navješten je kao trenutak konačnog suda. On sudi nasilje i ratove koje ljudi rasplamsavaju, ali osuđuje i neznanje i ignoriranje kojim se anesteziraju pred Božjom riječi. Eshatološki navještaj nije neka spiritualistička poruka, nego je snažni udar na povijest svih naroda, govori o svakodnevnici postojanja vjernika i o njihovom ponašanju.

Simbolika dviju krajnosti noć – dan, tama – svjetlo, preplavljuje sva današnja čitanja i predaje nam poruku koja želi probuditi vjernika i voditi ga prema obraćenju. Riječ je o tami ljudi koji ne poznaju put koji moraju proći, a bivaju obasjani svjetlom Božje riječi. Riječ je o tami Noine generacije koja ništa ne razumije, ne iščitava vrijeme u kojem žive i znakove tog vremena te tako propadaju. Riječ je o noći koja traži od gospodara kuće da bdije kako bi spriječio kradljivca da opljačka kući. Noć je simbol grijeha, od kojeg je vjernik pozvan probuditi se odbacujući djela tame i zaogrnuti se oružjem svjetlosti.

Prva nedjelja došašća, kojom započinje nova liturgijska godina, nosi u sebi poziv na novi početak, ponovnom započinjanju puta vjere slušajući uvijek iznova Božju riječ.

Današnje evanđelje povlači paralelu između potopa koji je preplavio svakodnevicu života Noinog naraštaja s jedne strane te dolaska Sina Čovječjega s druge strane. Isus ne opisuje Noin naraštaj kako zao, opak i isprazan, nego jednostavno kao one koji nisu ništa slutili. Noin naraštaj je propao zbog nedostatka razboritosti i rasuđivanja. I tako je propao dvaput: jednom u potopu, a drugi put u neznanju. Noa pak bio je razborit i tako je spasio sebe i budućnost: razboritost danas spašava budućnost. U tome leži i naša odgovornost. Krivica, ako se o krivici treba govoriti, leži u neodgovornosti, u odsutnosti razboritosti.

Bdjeti označava vježbati razboritost, reflekse, razmišljanje o vremenima u kojima živimo, da ne budemo iznenađeni i zatečeni raznim katastrofama koje se pripremaju skrovito u današnjici povijesti, crkve, u obiteljskim i osobnim odnosima.

Dolazak Gospodnji ne zadužuje nas samo da budemo budni u odnosu na vremena u kojima živimo, nego i u odnosu prema istini našega srca. Govor o dvije osobe koje rade isti posao i koje izgleda kao da ništa ne razlikuje, ali od kojih će se jedna uzeti a druga ostaviti, ukazuje da ono što u svakodnevici naših dana može ostati skriveno, bit će objavljeno i pokazano o dolasku Gospodnjem. Razlika se odigrava u nevidljivosti nutrine.

Kada Isus govori eshatološkim govorom kojim iako je težak nema namjeru unositi u nas strah i nemir, nego želi utvrditi teološke istine: doći će kraj svijeta, važno je zauzeti stav budnosti, povijest postaje mjesto u kojem se već sada ostvaruje kraljevstvo Božje.

Isus vuče usporedbu s povijesnim, društvenim i religioznim trenutkom ljudi Noinog vremena, živjelo se u apsolutnom moralnom relativizmu, nisu slijedili i poštivali zakon upisan u čovjekovo srce, sloboda se podrazumijevala kao pravo na sve. Isus podsjeća na sve to, napominjući da su živeći u razvratu preplavljeni katastrofama.

Dolazak Krista u slavi, koji će biti pravi i jedini sudac povijesti i ljudskih savjesti, nadoći će kao događaj suda. Drugi Kristov dolazak valja razumjeti kao trenutak sinteze ljudske povijesti i naše savjesti koja će stati pred Krista sa svojim temeljnim odabirom na kojem smo sagradili čitav svoj moralni život.

Kraj vremena dogodit će se u „svakodnevnom“, koje će u jednom trenutku, odjednom postati „vječno“, u kojem će proslavljeni Krist suditi milosrđem i istinom.

Ljudsko postojanje i život, koji je samo put prema vječnom, ne može biti življen u rastresenosti. Isusov učenik se treba pripraviti na susret s proslavljenim Kristom, i zato nas on poziva na budnost, a samim time i na molitvu. Molitva pripravlja čovjekovo srce da prihvati konačnu riječ Spasitelja u svome svakodnevnom životu. I opet, to „bdjeti“ na koje nas sam Krist poziva nije iščekivanje u strahu i tjeskobi, nego mora biti trenutak u kojem vjernik uranja u molitvu punu povjerenja prema Svevišnjem. Kristov učenik koji iščekuje njegov dolazak pun je povjerenja u svoga Gospodina, utoliko više što dobro zna da će Bog uvijek imati za njega riječ milosrđa.

To moraju biti naše misli dok bdijemo i iščekujemo kraj svega. Ujedno, sve to ne isključuje naše konkretno zauzimanje da se ostvari kraljevstvo Božje u ljudskoj povijesti. Kršćanin ne smije prezirati trenutni život. Budućnost, eshatologija započinje u našoj povijesti, kraljevstvo Božje je već među nama i u „Božjem sutra“ doseći će svoju puninu ostvarenja.

Najave i obavijesti

Nedjelja: 4 Lis 2020
Proslava blagana sv. Franje Asiškog u Puli
Nedjelja: 4 Lis 2020
Rožarova u Trvižu
Ponedjeljak: 5 Lis 2020
Pula: Proslava blagdana sv. Faustine Kowalske

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.